Alejmusselam! Iz pitanja se razumije da ti vjeruješ u kader i da znaš da je Allah sve odredio od dobra ili zla. I nema sumnje da je Allah, dželle še’nuhu, odredio suđenu osobu onome kome je određeno da se oženi ili uda. Takođe, odredio je nekome da nema suđene osobe jer mu je određeno da se ne oženi ili ne uda, ali mi neznamo šta je Allah, dželle še’nuhu, odredio.

To što roditelji kažu doće suđeni ne mora da bude tako, jer neko nema suđenu osobu za koju će se udati, ali mi to ne znamo. Nego je na inasanu da uzima za uzroke, nije sporno šerijatski da se djevojka raspituje za momka koji joj se sviđa, da mu da neki znak da joj se sviđa, ili da njen otac je ponudi, ili njena majka i tako. Jer se Hatidža ponudila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a tako i Omer, radijallahu anhu je ponudio Hafsu prvo Osmanu a zatim Ebu Bekru, i mnoštvo je takvih primjera. Ve bilalhi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Ovo pitanje se vraća na mes’elu ženjenja žene koja je učinila zinaluk. Učenjaci oko toga imaju dva mišljenja:

Prvo – da je dozvoljeno takvu ženu oženit uopćeno, ovo je stav većine učenjaka.

Drugo – da je nije dozvoljeno oženiti sve dok ne učini tevbu i dok ne prođe jedno mjesečno pranje (kako bi se znalo da nije zatrudnila) ili dok se ne porodi ako je zatrudnila.

I jedan i drugi stav imaju argumente zasnovane na ajetima (sura En-Nur 3. i El-Maide 5.) i vjerodostojnim hadisima čije izlaganje bi uzelo mnogo prostora. I po jednom i po drugom mišljenju ti nemaš šerijatske zapreke da je oženiš. Po prvom mišljenju je jasno jer je po njemu uopćeno dozovljeno. A po drugom jer njeno redovno klanjanje, učenje Kur’ana i pridržavanje vjere upućuju da je učinila tevbu, a sa rađanjem djeteta je otklonjena druga zapreka, tj. čistoća maternice.

A to što te nije odmah obavijestila o djetetu, razumljivo je, jer da je to uradila odmah na samom početku nema sumnje da bi se ti okrenuo od nje. Prema tome, stvar je do tebe. A savjetujem te, da ako ti je se svidjela i ako si našao kod nje osobine zbog kojih vidiš da možete imati zajedničku budućnost, da provjeriš da li je se iskreno pokajala zbog učinjenog djela.

Pa ako jeste, onda uz Allahovu pomoć oženi je, jer svi smo mi griješnici kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Svaki sin Ademov puno giješi, a najbolji griješnici su oni koji se puno kaju.” (Tirmizi 2499, Ibn Madže 4251, Ahmed 13072, Darimi 2727 i Hakim 7617, ocijenili su ga vjerodostojnim Hakim i Ibnul-Kattan, dobrim Adželuni i Alabani, kaže Ibn Hadžer da mu je sened jak, a slabim su ga ocijenili Ahmed, Zehebi i ‘Iraki, jer je u senedu Alijj ibn Mes’ade, a oko njega se razilaze) Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Od općih adaba ispravnog dovljenja a ujedno i od razloga primanja dove koje bi trebao da poznaje svaki musliman je sljedeće:

– da prije početka dove zahvali Allahu, dželle še’nuhu, a zatim donese salavat i selam na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput toga da se kaže: ELHAMDULILLAHI RABBIL ALEMIN VESSALATU VESSELAMU ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽMEIN,

– da sve što dovi ponavlja po tri puta,
– da nastoji uputiti dovu u vremenima i mjestima za koje je došlo u šerijatskim tekstovima da Allah, dželle še’nuhu, na tim mjestima i u tim vremenima prije uslišava dovu nego na drugim mjestima, poput dovljenja na sedždi, između ezana i ikameta, dova musafira, u zadnjoj trećini noći, na Arefatu i slično,

– da ne dovi ono u čemu je kidanje rodbinskih veza i što je samo po sebi grijeh, kao i da se kloni onoga što sprečava uslišavanje dove, poput toga da mu je hrana, puče i odjeća haram,
– da završi dovu takođe sa zahvalom Allahu, dželle še’nuhu, i salavatom i selamom na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Sve spomenuto je zasnovano na vjerodostojnim šerijatskim argumentima čije navođenje bi uzelo mnogo prostora.

Ko primijeni ove adabe dovljenja uz iskrenost u dovljenju nadati je se da će osjetiti slast i užitak u dovi, da će čak pustitit suze. A da bi pobudio kod sebe osjećanja skrušenosti i poniznosti pred Allahom, dželle še’nuhu, jedan od najboljih načina je da na početku dove prilikom izražavanja zahvalnosti Allahu dželle še’nuhu, navodi Njegove osobine sa kojim će osjetiti Njegovu veličinu i moć i svoju malenkost i poniznost.

A što se tiče tvojih riječi da Allah zna tvoje potrebe i da zna prije nego što doviš šta hoćeš, ove riječi mogu imati pogrešno značenja. Poput značenja koje zagovaraju neki filozofi i sufije od muslimana da nema fajde u dovi jer Allah, dželle še’nuhu, zna šta ćemo doviti i već je prije toga odredio šta će se sve desiti. Ovo tumačenje je pogrešno iz sljedećih razloga:

Prvo – što nam je Allah, dželle še’nuhu, naredio da dovimo, i obećao da će nam se odazvati, pa kaže: “Uputite mi dovu, Ja ću vam se odazvati!” (Gafir, 60).

Drugo – pojasnio nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se Allah, dželle še’nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: “Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove”, pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: “Allah će vam više dati“. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.

Treće – da je samo upućivanje dove jedan od najvećih ibadeta, te ko uputi dovu nekom drugom mimo Allaha postaje mušrik. Kaže Uzvišeni: “Gospodar vaš je rekao: “Uputite mi dovu, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi” (Gafir, 60). Ovo je samo po sebi dovoljno da musliman što više dovi jer čineći ovaj ibadet Uzvišenom on ima ogromnu nagrada pa makar mu Allah, dželle še’nuhu, ne uslišao tu dovu. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom, a salavat i selam neka su na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe. Na početku, molim Allaha da uputi vašeg oca na pravi put i da ga učini od Allahovih pokornih robova, te vas savjetujem da ustrajete u njegovom podučavanju i pozivanju u vjeru, s mudrošću, znanjem i lijepim savjetima.

Prvo, što se tiče općinskog vjenčanja, to samo po sebi ne utiče na validnost braka sa šerijatske strane, jer mjesto vjenčanja ne utiče na ispravnost braka, nego je bitno ispuniti uslove ispravnosti koje su postavili islamski učenjaci na osnovu kur’ansko-hadiskih dokaza.

Uslovi ispravnosti braka na koje upućuju vjerodostojni dokazi su sljedeći:

– da supružnici budu tačno određeni i poznati, tj. da ne bude ženidba na slijepo, kao da staratelj kaže npr: “Ženim te za jednu od mojih kćerki…” isl. – ne odredivši o kojoj je riječ;
– pristanak i zadovoljstvo oba supružnika, tj. ako jedan od njih dvoje bude prisiljen ili ne prihvati ponudu, brak nije ispravan;
– dozvola velija / ženinog staratelja, a to su punoljetne, razumne osobe po sljedećem redoslijedu: otac, zatim djed po ocu pa pradjed i tako uzlazno, zatim sin pa unuk i tako silazno, zatim brat po ocu i majci, zatim brat po ocu, zatim muška djeca od brata po ocu i majci, zatim muška djeca od brata po ocu, zatim amidža, zatim amidžina djeca, zatim očev amižda itd, a ako nema nikog od spomenutih, starateljstvo prelazi po većini učenjaka na vladara ili njegovog namjesnika (u našoj svakodnevnici na uglednu osobu poput šejha, daije, imama u džamiji isl.), a po nekim učenjacima prelazi na muške osobe sa majčine strane (djed po majci, brat po majci, daidža isl.), uz napomenu da starateljstvo ne prelazi na sljedećeg po redoslijedu osim ako je onaj ko ima prednost mrtav ili nemusliman ili veliki grješnik (tipa nemorala, očite zablude, žestoki novotar isl., osim ako je pravedan – onda može biti velijj), ali o tome mora da donese sud kadija (u našoj svakodnevnici učena i ugledna osoba);
– prisustvo dva svjedoka činu sklapanja braka, a još bitnije od toga je razglašavanje braka, tj. da se ne taji i ne skriva od drugih;
– suprug mora biti musliman, a supruga muslimanka ili ehlu-kitabijka (kršćanka ili židovkinja), tj. ako bi suprug bio nemusliman a supruga muslimanka, brak bi bio neispravan, ili ako bi suprug bio musliman a supruga npr. budistkinja, vatropoklonik i sl, brak bi bio neispravan;
– nepostojanje šerijatskih zapreka za brak, tj. da supružnici nisu u bližoj rodbinskoj vezi po krvi ili u vezi po mlijeku, da supruga nije prethodno sklopila brak iz kojeg nije izašla, da suprug prethodno ne posjeduje četiri supruge, da nije u braku sa sestrom ili tetkom od djevojke koju želi oženiti isl.
– određivanje mehra / bračnog dara koji pripada supruzi, pa makar i nakon bračnog ugovora, tj. nije im dozvoljeno da se početno odreknu mehra i dogovore se da ga zanemare u potpunosti, ali je ispravan brak ako se odgodi nakon bračnog ugovora (iz zaborava, radi neznanja isl.), uz napomenu da supruga ima pravo da zahtjeva kao mehr šta god želi prilikom ugovora, a ako se odgodi, onda joj pripada prosječan mehr kojeg uobičajno traže djevojke njenog stepena i staleža, pa nakon što se odredi, ima pravo da ga se odrekne djelimično ili u potpunosti (po nekim učenjacima tek nakon što ga preuzme) i pokloni ga mužu.
Na osnovu spomenutog, ako bi se svi navedeni uslovi ispunili, i čin vjenčanja se obavio u općini, brak bi bio u potpunosti ispravan i validan, i kao takav naziva se “šerijatskim vjenčanjem” bez imalo sumnje. Isto tako, ako bi se desilo da matičar nije musliman, to također ne utiče na ispravnost braka, jer je osoba koja vjenčaje samo formalnost i ništa više.

Prema tome, ubjeđenje koje je rašireno među muslimanima praktičarima da je općinski brak neispravan i “šubheli” sve dok se ne obavi – kako oni kažu – “šerijatski”, bliže je novotariji nego istini. Svaki brak čiji uslovi ispravnosti su ispunjeni smatra se šerijatskim i ispravnim, bez obzira gdje se obavio, u općini, džamiji, medžlisu, islamskom centru isl. Međutim, preče je i bolje da se brak prije općine sklopi po islamskim običajima, pa da odlazak u općinu bude samo formalnost radi papirologije.

Drugo, ovdje se nameće novo, uzajamno povezano pitanje, a to je da li su brakovi sklopljeni u vremenu džahilijeta (prije praktikovanja vjere) ili u stanju nevjerstva šerijatski ispravni, ili je neophodno obnoviti te brakove nakon prihvatanja vjere.

Takvi brakovi su po jačem mišljenu islamskih učenjaka ispravni i nije ih potrebno obnavljati, jer nije preneseno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obnovio niti jedan predislamski brak ashaba, radijallahu anhum, a takvih brakova je bilo izrazito mnogo. Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ispitivao i provjeravao da li su ti brakovi sklopljeni na ispravan način ili ne, nego je postupao po pravilu da su međuljudski odnosi u osnovi ispravni i dozvoljeni, osim ono što je jasno i vidljivo svima, kao da čovjek oženi svoju majku, sestru isl, to ima drugi propis.

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, povratio je svoju kćerku Zejnebu njenom mužu Ebul-Asu b. er-Rebi’i nakon šest godina sa prvim brakom i nije obnavljao brak.” – tj. nakon što je Ebul-As, radijallahu anhu, primio islam.

Bilježe ga Ahmed (3/369), Ebu Davud (br. 2240), Tirmizi (br. 1143), Ibn Madže (br. 2009) i drugi, a vjerodostojnim su ga ocijenili Imam Ahmed b. Hanbel i Hakim, dobrim Tirmizi, Ibn Kesir, Ibn Hadžer i dr., i hadis ima mnoge predaje koje ga podupiru, a Allah najbolje zna.

Prema tome, vi se ne smatrate vanbračnim djetetom. te imate pravo na naslijedstvo i sve drugo što vas sljeduje od oca, ako umre kao musliman, a Allah najbolje zna.

Treće, sudski razvod braka u našim okolnostima, bez prethodno šerijatski-ispravnog razvoda, itekako je sporan i upitan, i to s više aspekata. Prije svega, islam je pravo razvoda dao čovjeku, a ne ženi, za razliku od sudskih razvoda u neislamskim sredinama, koji jednako pravo daju muškarcu i ženi. Šerijat je detaljno tretirao pitanja razvoda braka i o tome su islamski učenjaci pisali nadugo i naširoko, i prostor te priroda pitanja ne dozvoljavaju da o tome ovdje govorimo, ali ono što se ovom prilikom može reći i podcrtati je da se sudski razvodi ne smatraju ispravnim po Šerijatu sve dok se ne ispoštuju šerijatske norme da bi razvod bio ispravan. Žena koju sud razvede bez šerijatski ispravnih razloga i dalje se smatra suprugom dotičnog čovjeka i nije joj dozvoljeno da se oslanja na te presude, nego je obavezna ujedno da ispoštuje šerijatske norme, a isto tako važi i za muškarca.

Međutim, imajući u vidu da se taj razvod desio u periodu džahilijjeta, kao što se da razumjeti iz pitanja, neće se razvod dovoditi u pitanje, nego će se postupiti po osnovi da su međuljudski odnosi ispravni i dozvoljeni, a ljudi su opravdani neznanjem u takvim i sličnim situacijama.

Četvrto, obavezni ste činiti dobročinstvo vašem ocu, bez obzira što on ne živi sa vama i vašm majkom, jer je on vaš roditelj, a obaveza dobročinstva prema roditeljima je više nego očigledna u islamu. Dužni ste ga izdržavati ako je potreban, pomagati, lijepo se prema njemu ophoditi, pokoravati mu se u onome što nije grijeh, štiti njegovu čast, imetak, ponos itd. shodno mogućnostima. A ako bi pretpostavili da vam je uskratio nešto od prava koja zaslužujete, to ipak ne dozvoljava vama da se isto tako ponašate prema njemu, jer on po islamu ima veliko pravo i obavezu kod vas.

U tom kontekstu, savjetujem vas, a i sve druge muslimane, da preslušate izrazito korisno i poučno predavanje našeg uvaženog da’ije i velikog radnika za islam šejha Hajrudina Ahmetovića pod nazivom “Moji roditelji, moji najbolji prijatelji”.

Također, obavezni ste održavati i spajati rodbinske veze sa očeve strane, pa čak i ako oni sa vama prekidaju i zapostavljaju vas. Često se desi da roditelj s kojim ostanu djeca nakon razvoda – najčešće majka – odvraća djecu od spajanja rodbinskih veza s očevom familijom, a to je zabranjeno, haram i veliki grijeh. Dijete nema pravo da u tome sluša majku ili oca ili bilo koga drugog, jer je to nepokornost prema Allahu, dželle šanuh, a nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.

Allah, dželle šanuh, najbolje zna!

Mr. Amir I. Smajić – https://amir-smajic.blogspot.com