Što se tiče plastične hirurgije, postoje dvije vrste
– Operacije uklanjanja mahana i poremećaja zadobijenih u saobraćajnim nesrećama i tome slično, i u ovom slučaju nema smetnje niti zapreke izvršiti operaciju, jer je Allahov Poslanik, ﷺ., dozvolio čovjeku kojem je odsječen nos u ratu da ugradi vještački nos od zlata
– Druga vrsta su plastične operacije uljepšavanja, tj. one nisu radi uklanjanja nedostataka i poremećaja (zadobijenih u nesrećama) već radi uljepšavanja, i to je haram i nije dozvoljeno. Allahov Poslanik, ﷺ., rekao je: “Prokleta je žena koja čupa obrve i traži da joj se to čini; i ona koja upliće tuðu kosu u svoju i koja traži da joj se to čini; i žena koja se tetovira i ona koja traži da se tetovira.”

Dakle, ova vrsta plastične operacije ima za cilj postizanje savršene ljepote, a ne uklanjanje mahana (prouzrokovanih nesrećama i tome slično)

A što se tiče studenata kojima je nauka o plastičnim operacijama sastavni dio nastavnog plana, nema smetnje da je uče pod uvjetom da je ne primjenjuju u stanjima za koja smo rekli da su haram (tj. radi uljepšavanja i savršene ljepote). Takav student treba savjetovati druge da to ne čine, jer je to haram. A, savjet doktora ima veći utjecaj na ljude.

(Šejh Muhammed es-Salih el-Usejmin, ‘’Fetve’’, 2/833. )

Odabir i prijevod: Irfan Kasumović

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Cijenjeni brate, što se tiče odjeće muslimana, treba da znaš da je to poglavlje veoma opširno. Najkraće što se može kazati jeste da je osnova u nošenju odjeće dozvola, tj. sve je dozvoljeno nositi osim onoga što je načelima ove vjere zabranjeno. Ova vjera zabranila je nekoliko stvari u tom poglavlju, a spomenut ćemo najpoznatije i najrasprostranjenije

1-Muškarcima je zabranjeno nošenje svile i zlata. Na to ukazuje hadis Alije, r.a., da je Poslanik jednoga dana uzeo svilu desnom rukom, zlato lijevom i kazao: ”Ovo dvoje zabranjeno je muškarcima moga ummeta.“ (Ebu Davud i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

2-Muškarcima je zabranjeno da oponašaju žene, a ženama je zabranjeno da oponašaju muškarce. Na to nam ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.“ (Tirmizi i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

3-Takoðer, ova vjera zabranila je nošenj tzv. ”libasu eš-šuhra” – odjeće kojom će se insan isticati meðu drugima, odjeće kojom će se uzdizati nad drugima i to će činiti da bi ljudi podizali svoje poglede prema njemu. Na to nam ukazuje hadis Ibn Omera, r.a., da je Poslanik kazao: ”Ko bude nosio libase eš-šuhrati – odjeću reputacije, Allah će ga odjenuti na Sudnjem danu takvom odjećom.“ (Ebu Davud, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

4-Muslimanima je zabranjeno da odjećom oponašaju nevjernike u svemu što je prepoznatljivo za njih i njihovu vjeru. Npr. da čovjek obuće odjeću koju nose popovi, i po kojoj su prepoznatljivi. Na to ukazuje poznati hadis Ibn Omer, r.a., da je Poslanik kazao: ”Ko oponaša jedan narod njemu pripada.“ (Ebu Davud i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

Smatram korisnim spomenuti odgovor na pitanje koje se često postavlja u ovom poglavlju: da li je nošenje hlača i kravate oponašanje nevjernika? Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji izdala je više fetvi u kojima su pojasnili da nošenje hlača i kravate nije oponašanje nevjernika, osim ako se nosi s tim ciljem. Normalno, za hlače su uvjetovali da nisu tijesne i da ne oslikavaju stidne dijelove tijela. Nošenje hlača i kravate nije nešto što je karakteristično samo za nevjernike, niti njihovo nošenje aludira na nešto iz njihove vjere.

(Fetva br. 4257, str. 40, 24. tom)

Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin, 29. safer 1429. h.g. / 7. 3. 2008. god.

Kod islamskih učenjaka nema razilaženja da je muškarcu zabranjeno nošenje svile. Meðutim da li mu je dozvoljeno koristiti je kao posteljinu? Ispravno mišljenje meðu islamskim učenjacima (a to je mišljenje šafijske, hanbelijske i malikijske pravne škole) jeste da mu je zabranjeno koristiti je i kao posteljinu, radi riječi Huzejfe r. a. koje je zabilježio imam Buhari u svom Sahihu:
„Zabranio nam je Poslanik ﷺ. da pijemo iz zlatnog i srebrenog posuða i da iz njega jedemo i da oblačimo svilu i da na njoj sjedimo.“

Kaže hafiz Ibn-Hadžer u komentaru ovog hadisa:
„Riječi ’ …i da njoj sjedimo’ jak su dokaz koji ide u prilog učenjacima koji kažu da je zabranjeno sjedenje na svili i to je mišljenje većine učenjaka (džumhura).“
Potrebno je napomenuti da većina onoga što se danas prodaje kao svila nije prava svila na koju se odnosi zabrana u hadisima Allahovog Poslanika ﷺ. Danas se većinom prodaje vještačka svila, dok se svila na koju se odnosi zabrana u hadisima dobija iz čahura dudovog svilca.

Nema zapreke da nosite svilenu pidžamu dok spavate s mužem.
A Allah najbolje zna.

(Fethul-bari 10/304, El-Insaf 1/475, Mugnil-muhtadž 1/457, Fethu babil-inaje 3/11, Revda nedijje 3/117)

Odgovorio: hfz. Dževad Gološ

Za ovo poglavlje se veže veliki broj vjerodostojnih hadisa, a jedan od najpoznatijih je hadis u kojem se navodi slučaj Ebu – Bekrovog, radijallahu anhu, oca. Bilježi ga Muslim u svom Sahihu od Džabira b. ‘Abdullaha, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je vidio Ebu – Bekrovog,radijallahu anhu,oca potpuno bijele brade, rekao:
”Izmijenite to nečim, kloneći se crne boje!“

U drugoj predaji stoji “… i odvratite ga od crne boje!“
U hadisu, koji prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
”U ahiri zemanu će biti ljudi koji će se bojiti u crno, kao što je volje od ptica. Oni neće osjetiti miris Dženneta.“

Ovo je žestoka prijetnja, a o ovoj temi postoje i drugi hadisi i svi upućuju da je farbanje crnom bojom zabranjeno, a drugim bojama dozvoljeno.

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 201. str.

Znajte, a neka znaju i svi oni koji će pročitati odgovor na ovo pitanje, da je mudrost izricanja islamskih propisa to što su ih izrekli Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, ﷺ. Gospodar je rekao: “Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta” (el-Ahzab, 36). Svakom onom ko nas upita zbog čega je to i to obaveza, ili zašto je to i to zabranjeno, odgovorit ćemo: “To je obaveza, ili zabranjeno je zato što su Allah, dželle šanuhu, i Resulullah, ﷺ, rekli tako i tako.” I to je dovoljno svakom vjerniku. Kad je neka žena upitala Aišu, radijallahu anha: “Zbog čega žena mora napostiti dane ramazana koje propusti tokom mjesečnog pranja, a ne mora naklanjati namaze koje tad propusti?”, ona je odgovorila: “Imale bismo mjesečno pranje, pa bi nam bilo naređivano da napostimo propuštene dane, a ne bi nam se zapovijedalo da naklanjamo izostavljene namaze”  (el-Buhari, 321, i Muslim, 335). Ipak, nema smetnje u tome da se obveznik raspituje o povodu i mudrosti donošenja određenog propisa, tim prije jer pomoću toga može učvrstiti vjerovanje i uvjerenost u veličinu šerijata, kao što mu to može pomoći da analogno tom propisu, za koji postoji šerijatski tekst, izvede neki drugi propis. Eto to su tri koristi koje donosi upućenost u povod i mudrost izricanja određenog propisa.

Kao odgovor na postavljeno pitanje možemo reći da se u pouzdanim predanjima kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ, zabranio nošenje zlatnog nakita muškarcima, a ne ženama. Zlato je najvredniji nakit kojim se osoba može ukrasiti, a muškarac nije stvoren da bi se ukrašavao, to jest on, jer je muževan i potpun, nema potrebe da se nečim upotpunjuje, uljepšava i skreće nečiju pažnju na sebe, za razliku od žene. Valja znati da ukrašavanje žene zlatnim nakitom u braku, dovodi do sreće. Opisujući žene, Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?” (ez-Zuhruf, 18)

Koristim se ovom prilikom da onim muškarcima što nose zlatni nakit kažem da su neposlušni Svevišnjem Allahu i Vjerovjesniku, ﷺ, i da su se poistovijetili sa ženama, te da, noseći zlatni nakit, na sebi drže džehennemsku žeravicu, kako se to kaže u pouzdnanom hadisu. Eto, neka se zato pokaju Uzvišenom Allahu! A ako hoće, mogu mimo zlata nositi i srebreni nakit u okvirima šerijata, kao i nakit od drugih metala, pod uvjetom da ne pretjeruju u tome.

Šejh Muhammed b. Usejmin