Uvaženi brate u vjeri, vaše pitanje je veoma kratko, a da bismo dali potpun odgovor na njega, doista bi nam trebalo mnogo prostora.

Prvo, na početku, ne mogu a da ne spomenem kako je govor o stidu u današnjem vremenu više nego potreban. Činjenje grijeha koje vidimo na svakom koraku oko nas sigurno je posljedica nestanka i pomanjkanja stida, kako nepostojanja stida od Uzvišenog Allaha, isto tako i nepostojanja stida od ljudi koji okružuju čovjeka.

Allahov Poslanik je kazao: “Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš.” Ovaj hadis, iako naizgled znači odobravanje činjenja onoga što ne dolikuje, za one koji se ne stide, njegovo ispravno shvatanje jeste da onaj ko ne bude ima stida, činit će mnogo onoga čega se stide drugi ljudi.

Drugo, kada islamski učenjaci govore o tome da li je ahlak, što svakako u prvom redu obuhvata i stid, čovjekovo urođeno svojstvo ili je nešto što se može steći i postići, kažu da postoje stvojstva s kojim se čovjek rađa, ali isto tako mnogo toga čovjek može i izgraditi i postići. Da se ahlak nije mogao steći, da li bi onda traženje Allahovog Poslanika u dovi da mu Uzvišeni Allah popravi ahlak imalo ikakvoga smisla. Znači, oni koji su iskušani time, koji su se udaljili od ljudske fitre i izgubili svojstvo stida, ne treba da gube nadu, jer svojstvo stida, kao i druga plemenita svojstva, mogu da se vremenom izgrade i steknu.

Primjera je veoma mnogo. Koliko je žena i muškarca koji su u jednom periodu života činili nešto čega se razuman čovjek stidi, a nakon pokajanja i edukacije, te odgoja svoje duše, postali su najstidnije i najčasnije osobe, koje ni same ne  mogu da vjeruju da su se toliko bili izopačili i toliko udaljili od ljudske fitre da su činili ono što su činili.

Treće, islamski učenjaci u svojim knjigama spomenuli su mnogo načina kako i na koji način ojačati kod sebe svojstvo stida, a mi ćemo u ovom odgovoru spomenuti samo neke, bojeći se da ovaj odgovor ne bude preopširan:

1-    Istinska spoznaja Uzvišenog Allaha, ispravno vjerovanje u Allaha. Čovjek koji istinski spozna svoga Gospodara, neminovno će to kod njega ojačati svojstvo stida, kako stid od Allaha tako i stid od ljudi ga okružuju. Onaj ko istinski spozna da Uzvišeni Allah sve vidi i sve čuje, da Ga ne obuzima ni drijemež ni san, da zna šta kriju ljudska prsa, pa zar to kod čovjeka neće pojačati svojstvo stida? Zar to neće biti razlogom da se stidi da ga njegov Gospodar vidi u onome čime On nije zadovoljan? Odgovarajući na pitanje Džibrila, alejhis-selam, o dobročinstvu (ihsanu), Allahov Poslanik je kazao: ”Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer doista ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.“

Naravno, najbolji način spoznaje Uzvišenog Allaha jeste druženje sa Allahovim govorom, Kur’anom, kao i čitanje djela koja su islamski učenjaci napisali o lijepim imenima Uzvišenog Allaha i Njegovim savršenim svojstvima.

2-    Dova. Jedna od najboljih metoda putem koje se može ojačati svojstvo stida jeste i to da se čovjek iskreno obrati dovom Uzvišenom Allahu, naročito u blagoslovljenim vremenima, tražeći da ga učini od onih koji su se okitili ovim plemenitim svojstvom. Allahov Poslanik, iako je bio osoba najpotpunijeg morala, upućivao je Allahu dovu da mu podari lijepo ponašanje. Ako je to činio on, za kojeg je Uzvišeni Allah kazao: “Doista si ti na visokom stepenu morala”, onda je mnogo preče da to činimo mi. Svakako, u svemu tome čovjek se treba čuvati kolizije, odnosno da se ne desi da u jednom danu od Allaha traži da mu podari lijep ahlak, divan moral, a nakon toga svjesno čini ono čega se stide normalni ljudi. Allahov Poslanik je dovio: “O Gospodaru moj, lijepim i skladnim si učinio moj fizički izgled, pa Te molim da isto tako uljepšaš moje moralne osobine.” Ili: “Uputi me, Gospodaru moj, na najljepše moralne osobine, na njih ne može uputiti niko osim Tebe, i odagnaj od mene nemoralne osobine, a odagnati ih od mene ne može niko osim Tebe.”

3-    Poznavanje vrijednosti edeba općenito, a stida posebno. Čovjek koji spozna vrijednost moralnog ponašanja u islamu, što svakako u prvom redu obuhvata stid, to će mu sigurno biti dodatna motivacija da se trudi, odgaja svoju dušu na tim plemenitim svojstvima. Kazao je Allahov Poslanik: “Hoćete li da vas obavijestim o onima koje najviše voli Uzvišeni Allah i koji će meni biti najbliže na Sudnjem danu?’’ ‘’Da’’, kazali su ashabi! ‘’Oni koji budu najljepšeg ahlaka’’, odgovori Allahov Poslanik. U vjerodostojnim hadisima se spominje da će u Džennet najviše ljudi biti uvedeno zbog bogobojaznosti i lijepog ponašanja, da čovjek svojim lijepim ponašanjem može da dostigne stepen onoga ko neprestano klanja i posti, da na vagi dobrih djela na Sudnjem danu nema ništa teže od lijepog ponašanja.

U drugom hadisu Poslanik je, govoreći o stidu, kazao: “Stid ne donosi ništa drugo osim dobro.”  Jedne prilike ashabi su spomenuli stid u prisustvu Allahovog Poslanika, pa su ga upitali: ‘’Allahov Poslaniče, je li stid od vjere?’’ Na to je Poslanik kazao: ‘’Da, sva vjera je stid.” Kada vjernik čuje sve spomenuto  sigurno će mu to biti dodatni razlog da se potrudi u odgoju svoje duše na ovoj moralnoj osobini.

4-    Preispitivanje. Musliman treba neprestano da se preispituje u pogledu svojih postupaka. Tako da kada vidi da u svojim postupcima ima onoga čega se stide moralni ljudi, treba da se neprestano trudi da to izbaci iz svoga svakodnevnog života.

5-    Razmišljanje o raznim pozitivnim posljedicama koje proizlaze iz stida, kao i mnogim negativnim posljedicama koje proizlaze iz bestidnosti. Kada razuman čovjek vidi sve pozitivne posljedica koje proizlaze iz stida, to će sigurno biti dodatni razlog da se potrudi u samoodgoju i izgradnji spomenutog svojstva u svojoj ličnosti. A isto tako, kada vidi do koje granice čovjek može da se spusti i potone, tada u svome srcu umrtvi spomenuto svojstvo, što mu daje motivaciju u odgajanju svoje duše u svjetlu stida.  Kada se čovjek okiti stidom, na taj način postaje ugledan, priznat, cijenjen u društvu u kojem živi, za razliku od bestidnoga kojeg svi preziru, izbjegavaju ga, upozoravaju djecu na njega i sl.

6-    Čitanje biografije Allahovog Poslanika, kao i ljudi učenjaka, pobožnjaka, iz prvih generacija, te knjiga koje su posebno napisane o stidu, i primjerima stida kroz historiju islama. Kada čovjek vidi na kakvom su nivou bili ti ljudi, čega sve su se stidjeli, to sigurno biva dodatni motiv da se i on potrudi i da pokuša da dostigne spomenuti stepen.

7-    Odabir dobrog društva. Čovjekkoji želi da izgradi kod sebe spomenuto svojstvo svakako u prvom redu treba da sebi odabere dobro i moralno društvo. Allahov Poslanik je kazao: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda koga će uzeti za svoga prisnog prijatelja.” Tako da ako čovjek sebi za prijatelje uzme stidne osobe, neminovno je da će vremenom od njih poprimiti spomenuto svojstvo. Isto tako, ako sebi za prijatelje uzme bestidne osobe, vremenom će postati kao i oni.

8-    Poznavanje pokazatelja bestidnosti. Osoba koja želi da se okiti svojstvom stida treba da zna kroz šta to se manifestira bestidnost, kako bi se mogla čuvati toga. Kazao je Huzejfe, r.a.: ”Ljudi su pitali Allahovog Poslanika o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne zadesi.“ Iz tog razloga mi ćemo spomenuti nekoliko stvari koje su pokazatelji bestidnosti i kojih se čovjek treba čuvati:

–     Nečuvanje stidnih dijelova tijela, naročito kada su u pitanju žene.

–     Korištenje vulgarnih izraza u komunikaciji sa drugima.

–     Nezahvalnost Allahu na blagodatima kojima je obasuo čovjeka, kao što su blagodat zdravlja, imetka, potomstva, blagostanja, imana i dr.

–     Da se čovjek pred ljudima pokazuje kao stidljiv, a kada se osami sa svojim Gospodarom, tada čini ono što mu  je zabranjeno, kao: gledanje pornografije, filmova, serija, onanisanje, dopisivanje (muškaraca) putem neta sa tuđim ženama, varanje muža sa drugim osobama u odsustvu muža i dr.

–     Bespotrebno kontaktiranje sa osobama suprotnog spola sa kojima čovjek nije u mahremskoj vezi.

–     Širenje tajni bračne intime.

–     Oblačenje tijesne i prozirne odjeće, bez obzira da li se radilo o muškarcima ili ženama.

Allaha molim da u naša srca usadi ovo plemenito svojstvo! Amin!

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

Svi blagdani koji ne ulaze u okvir šerijatskih blagdana jesu novonastali, nepoznati u vremenu selefa (prve generacije muslimana) i spadaju u novotarije. Možda njihovi korijeni dosežu do nemuslimana, te uz svojstvo novotarije nose i notu nalikovanja Allahovim, subhanehu ve te‘ala, neprijateljima. Šerijatski blagdani su poznati među muslimanima, a to su Kurban-bajram, Ramazanski bajram i sedmični blagdan petak – džuma. Svi drugi blagdani, osim ova tri, u islamu se ne priznaju. Ti novonastali praznici se odbacuju i šerijatski su neispravni. Allahov Poslanik, ﷺ, kaže: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to mu se odbija”, tj. vraća se onome ko je to uveo i kod Allaha, dželle šanuhu, nije primljeno. U drugoj se predaji navodi: “Ko uradi djelo koje nismo naredili, to mu se odbija.”

Treba se ograničiti na ono što je propisao Allah, subhanehu ve te‘ala, u ovoj cijenjenoj vjeri, kojom je On, subhanehu ve te‘ala, zadovoljan i koju je učinio zadovoljstvom za vjernike. Njoj se ne smije ništa dodavati, niti oduzimati. Musliman ne smije biti povodljiv za svim i svačim. Svoju ličnost mora izgrađivati shodno normama Allahovog, subhanehu ve te‘ala, šerijata, kako bi bio uzor, a ne onaj koji se na druge ugleda. Šerijat je, zahvaljujući Allahu, dželle šanuhu, potpun u svim segmentima. Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže:

“Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”

Što se tiče spomenutog praznika, žena je mnogo dostojnija od toga da se u njenu čast praznikuje jedan dan u godini. Žena ima pravo kod svoje djece da je paze, vode brigu o njoj, da joj budu poslušni svaki dan, ne čineći grijeh prema Allahu, dželle šanhu, u svakom vremenu i na svakom mjestu.

Šejh Ibn Usejmin

(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 33)

Ova utrka koja je bila na posebnom mjestu, izgleda da se odigrala noću kada su ljudi spavali. Ona se odigrala u džamijskom prostoru, u blizini džamije ili na periferiji grada, a vjerovatno je ta trka bila jedan od vidova lijepog i potpunijeg suživota, ljubavi i naklonosti supružnika.

Na osnovu ove utrke zaključuje se da svaki muž može sa svojom suprugom raditi nešto slično, ali uz uvjet da to bude tajno i ne izaziva smutnju i ne potiče strasti.

Ovaj događaj ne može biti osnova za donošenje propisa kojim se dozvoljava upražnjavanje javnih sportskih aktivnosti, kao što su razne igre, atletika, borilački sportovi i drugo. On se odnosi samo na igru između supružnika na način koji smo spomenuli, a Allah, dž. š., najbolje zna.

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 176, sakupio Muhammed el-Musnid

Udovica u iddetu obavezna  je pridržavati se sljedećeg:

1. Da boravi u kući u kojoj je boravila sa mužem u momentu kad je on preselio. Neće izlaziti iz nje, osim radi velike potrebe, npr.: zbog odlaska u bolnicu ako je bolesna ili u prodavnicu zbog kupovine potrepština.

2. Da se kloni oblačenja ukrašene odjeće.

3. Da ne koristi miris, osim kada se očisti od menstruacije. U tom slučaju nema zabrane da se namiriše.

4. Da ne nosi nakit (zlato, srebro i sl.), bez obzira  da li je to narukvica, ogrlica ili nešto drugo.

5. Neće upotrebljavati surmu i kanu.
Sve navedeno Allahov Poslanik, ﷺ, zabranio je udovici dok je u iddetu.

Dozvoljeno joj je da se okupa kad god to želi, da upotrijebi sapun prilikom kupanja, da razgovara s kim želi od svoje rodbine, da sjedi sa rodbinom koja joj je mahrem, da im iznese kahvu, hranu i sl. Dozvoljeno joj je raditi u svojoj kući ili svom vrtu (danju i noću). Ovdje se podrazumijevaju svi poslovi (kuhanje, šivanje, čišćenje kuće, pranje veša, poslovi oko stoke i sl.). Dozvoljeno joj je dići nikab, ako nema osobe koja joj ne smije vidjeti lice.

Šejh Ibn Baz

(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 141)