Kad je Božiji Poslanik, ﷺ, učinio hidžru u Medinu, zatekao je jevreje da poste deseti dan mjeseca muharema, dan Ašure, i povodom toga rekao je: “Meni je Musa preči nego vama”, te je postio dan Ašure i zapovjedio da ga se provede u postu (el-Buhari, 2004, i Muslim, 1130). El-Buhari i Muslim zabilježili su i od Ibn Abbasa da je Vjerovjesnik, ﷺ, postio dan Ašure i naredio da ga se posti. Tu je i ovaj hadis u vezi s postom dana Ašure: “Nadam se da će Allah zbog toga oprostiti grijehe koje je čovjek počinio u prethodnoj godini” (Muslim, 1162).

Kad se radi o tome, treba, međutim, dodati i to da je Allahov Poslanik, ﷺ, kasnije zahtijevao da se muslimani razlikuju od jevrejā, pa je zapovjedio da se uz deseti dan mjeseca muharema, uz dan Ašure, posti dan prije ili dan poslije njega; bolje je ipak da posti dan prije, to jest deveti dan.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ako čovjek posti prekodan, i petak se, odnosno subota, odnosno nedjelja podudari s danom tokom kojeg treba postiti, dozvoljeno je da tokom njega posti. Ako se, međutim, post podudari s danima tokom kojih je zabranjeno postiti (dani dvaju Bajrama, te dani tokom kojih žena ima mjesečni ciklus ili postporođajno otjecanje krvi), onda se mora sustegnuti od posta. U vezi sa slučajem o kojem ste postavili pitanje, čovjek ne posti tokom petka zato što se radi o petku nego zato što se taj dan podudario s danom koji treba provesti u postu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Nemojte noć uoči petka posebno određivati za ibadet, i nemojte petak posebno određivati za post, ali ako se podudari s nečijim dobrovoljnim postom, neka tokom njega posti” (Muslim, 1144). Razlog ove zabrane leži u tome što je petak sedmični praznik, pa, pored dvaju Bajrama, spada u praznike koji su utemeljeni u šerijatu, i u tome što muškarci petkom trebaju poraniti na džuma-namaz te se zaokupiti učenjem dove i činjenjem zikra: petak u tom pogledu uvelike liči na dan Arefata, tokom kojeg hadžije ne trebaju postiti da bi imali snage za intenzivniji ibadet. A kad se dogodi da se vremenski podudare dva ibadeta od kojih se jedan može odložiti za kasnije, poznato je da se prednost daje onom ibadetu koji se ne može odložiti.

Možda će neko kazati: “Obrazloženje da je petak sedmični praznik iziskuje da je tokom petka zabranjeno postiti, kao što je zabranjeno postiti tokom dvaju Bajrama.” Objašnjenje je ovo: petak se, između ostalog, razlikuje od dvaju Bajrama po tome što u jednom mjesecu imamo četiri takva praznika, pa tokom tog dana nije zabranjeno postiti nego je to pokuđeno.

Akoli čovjek posti tokom četvrtka i petka, odnosno petka i subote, tad se zna da on nije imao namjeru postiti tokom petka zasebno.

Upitali ste me: “I odnosi li se ta zabrana na napaštanje obaveznog posta?” Dokazi koji se bave ovim pitanjem imaju općenit karakter i odnose se na obavezni i na dobrovoljni post, osim ako se radi o čovjeku koji radi teške fizičke poslove, te može propuštene dane obaveznog posta napostiti posteći tokom petka; njemu nije pokuđeno postiti tokom petka zasebno, jer on za tim ima potrebu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Postiti mjesec ramazan dužnost je svakom punoljetnom i razumnom muslimanu koji nije na putovanju i nije bolestan. Rekao je Uzvišeni Allah: “O, vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” (El-Bekara, 182–183) Post je jedan od pet ruknova i temeljnih stubova islama, kao što je to općepoznato. U islamskim sredinama mjesec ramazan s posebnim žarom dočekuju i djeca i odrasli, a veličanje ovog mjeseca duboko je urezano u srca vjernika. Kaže Uzvišeni Allah: “Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.” (El-Hadždž, 31)

Musliman mora znati da je svrha njegovog postojanja obožavanje Svevišnjeg Gospodara, kao što o tome Allah kaže: “Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat, 55), stoga je dužan poduzeti sve uzroke da sebi omogući praktičnu primjenu vjerskih propisa. Musliman koji radi težak posao tako da mu post predstavlja veliku poteškoću dužan je nastojati da sebi omogući sprovedbu tog ibadeta, tako da uzme godišnji odmor, skrati radno vrijeme ili na neki drugi način sebi olakša i omogući da isposti mjesec ramazan.

Islamski pravnici, govoreći o radnicima koji obavljaju teške fizičke poslove, poput kovača, rudara, ratara i sl., ističu da su takvi dužni sehuriti i zanijetiti post, te ako budu izloženi velikoj žeđi ili gladi, tako da nastavak posta predstavlja opasnost po njihovo zdravlje, dozvoljeno im je prekinuti post, a dane u kojima prekinu post dužni su kasnije napostiti. Štaviše, kada se potvrdi da nastavak posta nanosi stvarnu štetu zdravlju postača, dužnost mu je prekinuti post. Kaže Uzvišeni Allah: “I sami sebe u propast ne dovodite!” (El-Bekara, 194)

U poznatoj knjizi hanefijskog mezheba El-Bahrur-raik navodi se da je Alija b. Ahmed upitan o tome da li je zanatliji, koji je u potrebi da zaradi opskrbu i kojem će obavljanje tog posla uzrokovati bolest, dozvoljeno da ostavi post i prije nego što ga zadesi ta bolest, pa je to strogo zabranio. Potom Ibn Nudžejm, autor djela El-Bahrur-raik, konstatuje i kaže: “Kada je u pitanju zanatlija potrebno je napraviti razliku, tako da se kaže: ako posjeduje koliko je dovoljno njemu i onima o kojima se on brine, nije mu dozvoljeno prekinuti post, jer u takvom stanju nije mu dozvoljeno tražiti od drugih ljudi, a zabrana prekida posta još je preča od toga. Ako je u potrebi za poslom, radit će da stekne koliko je dovoljno njemu i onima za koje se brine, pa i ako to rezultira ostavljanjem posta, to mu je dozvoljeno ako nije u stanju naći neki drugi posao pri kojem nije nužno da prekida post.” (Ibn Nudžejm, El-Bahrur-raik, 2/304)

Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji, odgovarajući na slično pitanje, kaže: “Vjerskom obavezniku nije dozvoljeno da prekine post u toku dana ramazana samo zato što je radnik. Međutim, ako ga zadesi velika poteškoća koja ga prisili da u toku dana prekine post, jest će i piti koliko je nužno da od sebe otkloni teškoću, a nakon toga nastavit će post do akšama i iftariti sa ostalim svijetom, a taj dan u kojem je prekinuo post, napostit će.” (Fetaval-ledžne, 10/233, fetva br. 4157)

Šejh Usejmin, rahimehullah, na pitanje da li je čovjeku koji obavlja težak posao i naporno mu je postiti dozvoljeno da ostavi post, odgovorio je: “Moje mišljenje o ovom pitanju jeste da je prekidanje posta zbog posla haram i nije dozvoljeno. Ukoliko nije moguće spojiti posao sa postom, neka uzme odmor u ramazanu kako bi bio u mogućnosti postiti u ramazanu, jer postiti ramazan je jedan od temelja islama koji se ne smiju skrnaviti.” (Usejmin, Medžmu fetava ve resail, 19/92) Svevišnji Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Hvala Allahu! Sredstva koja šejtan koristi kako bi zaveo druge jeste ubacivanje sumnje u srca vjernika. Poslanik, ﷺ, upozorio nas je na ono što šejtan čini u sljedećem hadisu: “Nekome od vas dođe šejtan i upita: ‘Ko je stvorio ovo?’; ‘Ko je stvorio ono?’, sve dok ne upita: ‘A ko je stvorio tvoga Gospodara?’ Kad čovjeka to zadesi, neka zatraži utočište od Allaha od šejtana i neka prestane (misliti o tome).” (el-Buhari, 3277)

Poslanik, ﷺ,  ovdje je uputio na dvije stvari:

traženje utočišta od Uzvišenog Allaha, pridržavanje za Njegovo uže, jer je On plemenit i svemoguć: „A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.“ (el-E’raf, 200);ignoriranje opsesija i zanimanje korisnim stvarima.

U Muslimovom Sahihu navodi se hadis od Ebu Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime, gdje se kaže: „Neki ashabi Allahovog Poslanika, ﷺ, došli su kod njega, govoreći: ‘Allahov Poslaniče, ponekad pomislimo na takve stvari da ih smatramo toliko velikim da ne možemo pričati o tome. Allahov Poslanik, ﷺ,  upita: ‘Jeste li to već osjetili?’

Oni rekoše: ‘Da.’ Allahov Poslanik, ﷺ,  reče: ‘To je znak čistog, iskrenog imana.’”  (2/153)

Smisao je riječi Poslanika, ﷺ: „To je znak čistog, iskrenog imana“ da preziru opsesije i odbace ih od sebe, jer to ukazuje na istinsko vjerovanje.

Poštovani čitaoče, šejtan opsjeda vjernike dok nevjerniku dolazi sa bilo koje strane i ne bazira se samo na opsesivnost već se poigrava njime onako kako on želi.

Uvjerenje u koje nema sumnje jeste to da je cijeli univerzum, njegov gornji i donji dio, uređen i potčinjen Uzvišenom Allahu, na njemu niko ne posjeduje ništa. Uzvišeni Allah kaže: „Reci: ‘Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći.’

Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: ‘Šta je to rekao Gospodar vaš?’, ‘Istinu’, odgovorit će, On je uzvišen i velik. (Sebe, 22-23)

Poštovani brate! Ovaj neprijatelj, spletkaroš ustrajan je u obmanjivanju i sumnjičenju, onoliko koliko ti tražiš pomoć od Uzvišenog Allaha i koliko znaš o svom neprijatelju, odnosno koliko si spreman pobijediti ga, a kad upoznaš svog realnog neprijatelja, onda bi tvoje oružje trebalo biti sljedeće:

prvo, pridržavati se Kur’ana i sunneta Poslanika, ﷺ, raditi poslove koji udaljavaju od zablude. Na svakoj stazi šejtan vreba i poziva ka slijeđenju zabluda, a čovjek slijedi ono što mu je Allah propisao: iskreno vjerovanje, kur’anske ajete, vjerske dužnosti i vjerozakon, a ostavlja ono što mu je zabranjeno.

Onaj ko zapostavi islam otpočeo je slijediti šejtanove korake.

Pridržavanjem Kur’ana i sunneta Poslanika, ﷺ, riječima i djelima, čovjek tjera šejtana i čini ga bijesnim. Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime, u kojem stoji: “Kad čovjek prouči neki od ajeta u kojem se spominje sedžda i on je učini, šejtan se povuče i počne plakati govoreći: ‘Teško meni! Naređeno mu je da učini sedždu, pa ju je učinio, i džennet je njegov, a meni je bilo naređeno da je učinim, pa sam odbio, i za mene je džehennem.’”  (Muslim bilježi u Sahihu, 133);

drugo, tražiti utočište i zaštitu od Uzvišenog Allaha od svih zala. Vjerozakon je upozorio da čovjek često traži pomoć od Uzvišenog Allaha, a posebno u sljedećim situacijama:

prilikom ulaska u zahod (“Allahumme euzu bike minel hubusi vel habaisi”);kada je ljut (“Euzubillahi mineš-šejtan nir-redžim”);pred spolni odnos (“Bismillahi, Allahumme dženibneš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma razektena”);kada ulazi u neko mjesto (“Euzu bikelimatillahit-tammati min šerri ma haleka”);kada čuje revanje magarca (“Euzubillahi mineš-šejtanir-radžim”);nakon otpočinjanja namaza (“Euzu billahis-semiil-alimi mineš-šejtanir-radžimi, min hemzihi ve nefhihi ve nefsihi”).

Najbolja je zaštita učenje sura el-Felek i en-Nas. Ukba b. Amir, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi hadis od Poslanika, ﷺ, u kojem stoji da je rekao: “Zar ne znaš ajete koji su objavljeni ove noći! Slični njima još nikada nisu objavljeni, a to su: sura el-Feleki sura en-Nas.” (Bilježi Muslim, 814);

treće, činiti zikr, jer je u njemu najveći spas za čovjeka. U hadisu Poslanika, ﷺ,  navodi se da je Uzvišeni Allah naredio Jahji pet stvari, da ih primjenjuje i da naredi Benu Israilcima da se po njima vladaju: „Naređujem vam da spominjete Allaha (zikr), jer je to kao primjer čovjeka koji bježi od neprijateljske vojske i stigne do neke čvrste tvrđave i zaštiti se od njih. Također i čovjek ne može sebe od šejtana ničim boljim zaštititi osim zikirom.” (Bilježi el-Hafiz Ebu Musa el-Medini u djelu et-Tergib);

četvrto, druženje sa muslimanima, jer čovjek kad živi u islamu, odabire za sebe primjerenu skupinu koja će ga usmjeriti dobrom. Poslanik, ﷺ, kaže: “Ko bude želio udobnost dženneta neka se drži zajednice, jer šejtan je s pojedincem, a od dvojice je daleko.” (Bilježi et-Tirmizi, 2254)

El-Kari smatra da je hadis vjerodostojan, a el-Mubarekfuri smatra da je vjerodostojan ili dobar (Tuhfetu el-ahvezi, 6/320);

peto, suprotstavljanje šejtanu, jer se on pojavljuje kao savjetnik, a dužnost je suprotstaviti mu se, jer da je on iskreni savjetnik, posavjetovao bi sebe, a ne bi sebe gurnuo u vatru. Ako ti se šejtan pojavi tokom namaza sa svojim spletkarenjem, suprotstavi mu se tako da mu se da do znanja da je lažac. Ako ubacuje misli da, naprimjer, mrtvi čuju, pomažu i mogu naštetiti, reci mu da je lažac, kad jedeš ili piješ, radi to desnom rukom, dakle otpočinji sve desnom rukom, također i spavajte u vrijeme popodnevnog spavanja (kajlule), u skladu s hadisom Poslanika, ﷺ: „Spavajte u vrijeme kajlule, jer šejtani u to vrijeme ne spavaju.“ (Prenosi Ebu Nuajm s ispravnim lancem prenosilaca, Sahihul-džami, 4/147). Ukoliko vam zalogaj padne na zemlju, postupite također u skladu s hadisom Poslanika, ﷺ: „Neka ga uzme i ne ostavlja šejtanu.“ (Bilježi Muslim, 12);

šesto, činjenje tevbe, pokajanja i traženje oprosta, u skladu s hadisom u kojem stoji: “Šejtan je rekao Uzvišenom Gospodaru: ‘Tako mi tvoje veličine, Gospodaru, neću prestati zavoditi Tvoje robove, sve dok su im duše u njihovim tijelima’, a Uzvišeni Allah je na to rekao: ‘Tako mi Moje moći i veličine, neću im prestati opraštati sve dok budu tražili oprosta.’” (Bilježi Ahmed u Musnedu, a el-Albani je potvrdio njegovu vjerodostojnost u djelu Sahihul-džami, 2/32.)

Čovjek treba uvijek da se kaje Uzvišenom Allahu: ‘“Gospodaru naš’, rekoše oni,  ‘sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.’” (el-E’raf, 23)

Ovo su neki savjeti, poštovani brate, koji ti pomažu da otjeraš od sebe opsesije. Molimo Uzvišenog Allaha, Njegovim lijepim imenima i uzvišenim osobinama, da nas sačuva od šejtanskih došaptavanja, ružnih misli i opsesija koje naturaju ljudima. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info