Roba koja se kupi s namjerom njene prodaje ima status trgovačke robe na koju je obaveza izdvojiti zekat ako je dostigla vrijednost nisaba i ako je pregodinila kod novog vlasnika. U spomenutom slučaju dužnost je dati zekat na zemlju ako je od kupovine do promjene nijeta prošla lunarna godina. Ovo je stav učenjaka hanefijske , šafijske , malikijske i hanbelijske pravne škole. Nijet za trgovanje robom je uvjet za obaveznost zekata na dotičnu robu. Kada vlasnik robe odluči istu zadržati za vlastite potrebe prestaje nijet trgovine , a Allah najbolje zna.

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en

Islamski učenjaci imaju različita mišljenja kada je riječ o sabiranju zlata i srebra da bi se upotpunio nisab. Većina islamskih učenjaka smatra da se zlato i srebro sjedinjuju za nisab. Ovaj stav zastupaju Katada, Hasan el-Basri, Ibrahim en-Nehai, El-Evzai, Es-Sevri , hanefijski , malikijski i hanbelijski učenjaci. Kao dokaz većina islamskih učenjaka koristi općenitost ajeta: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju!” U citiranom ajetu nije rečeno za zlato i srebro; “ne troše ih”, već je kazano: “ne troše ga”, pa su sjedinjeni kao jedna vrsta, pa imaju isti propis u zekatu. Ova skupina učenjaka se, potom, razilazi oko načina sabiranja imetka.

Druga skupina islamskih učenjaka smatra da su zalato i srebro dvije različite vrste koje se ne ujedinjuju radi postizanja nisaba, što je preferirano mišljenje. Ovo je stav imama Šerika, Ibn Ebu Lejle, Hasana b. Saliha, Ebu Sevra, Davuda , Ahmeda (po jednoj verziji), šafijskih i zahiriskih učenjaka. Odabrali su ga Ebu Ubejd El-Kasim b. Sellam , Ibn Rušd , Eš-Ševkani , Eš-Šinkiti , El-Albani i Ibn Usejmin.

Ova skupina pravnika dokazuje hadisom Džabira u kome stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na imovinu ispod pet oka srebra nema zekata, na deve ispod pet grla nema zekata i na datule ispod pet veskova nema zekata.” Citirani hadis aludira da se ne daje zekat na srebro ako njegova vrijednost nije dostigla pet oka, tj., 595 grama čistog srebra. Spajanje srebra i zlata u jednu vrstu radi dostizanja nisaba bilo bi oprečno spoljašnjem značenju ovog hadisa.

Ubada b. es-Samit prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zlato za zlato, srebro za srebro, pšenica za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule, so za so, ista količina za istu količinu, iz ruke u ruku. Ako se bude radilo o razmjeni različitih vrsta, prodajite kako želite, ako je iz ruke u ruku.” Citirani hadis jasno ukazuje da su zlato i srebro dvije različite vrste imetka , te ih nije dozvoljeno spajati u nisab kao jednu vrstu. Ako kažemo da su jedna vrsta tada bi bilo zabranjeno pradavati zlato za srebro osim za iste količine, što je u koliziji s hadisom. Ako kažemo da su zlato i srebro dvije različite vrste, tada nije dozvoljeno njihovo spajanje za nisab osim ako postoji dokaz u vezi s tim , a Allah najbolje zna.

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en

Uzvišeni je Allah šerijatskim obaveznicima propisao napaštanje propuštenih dana ramazanskog posta. Uzvišeni Allah kaže: “A o¬nome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” Nije dozvoljeno odgađati nadoknadu propuštenog posta do nastupanja narednog ramazana, niti je neko od islamskih učenjaka, koliko mi je poznato, dozvolio olakšicu u tom pogledu. Imam En-Nevevi navodi konsenzus učenjaka u vezi s ovim pitanjem. Počinilac ovog grijeha dužan je pokajati se Allahu i napostiti šest dana uzastopno, počevši s postom drugog ševvala (dan poslije Ramazanskog bajrama). Islamski se učenjaci ne razilaze u pogledu toga da je šerijatski obaveznik dužan napostiti propuštene dane iako nastupio naredni ramazan, ali se razilaze u pogledu toga da li je dužan, pored napaštanja, iskupiti se tako što će za svaki dan nahraniti siromaha ili se neće iskupljivati. Učenjaci malikijske , šafijske i hanbelijske pravne škole smatraju da je iskupljivanje obaveza, za razliku od Ibrahima en-Nehaija , hanefijskih učenjaka, Ibn Hazma , Eš-Ševkanija i Ibn Usejmina , koji smatraju da se osoba u ovom slučaju neće iskupljivati, što je jače i prioritetnije mišljenje. Uzvišeni Allah kaže: “A o¬nome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” U ovom ajetu spominje se samo napaštanje, a ne spominje se iskup. A Allah najbolje zna!

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en