Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedno malo duže pitanje, noćas nam se baš zalomilo nekih dužih pitanja. Jedna naša sestra kaže da ima problem, da je iznalazi, odnosno umišlja sama sebi bolesti. Pa kaže, između ostalog ,,Sebi sam pronašla pet, šest sumnji na bolest. Išla kod doktora na kraju se ispostavilo sve da je u redu. Djetetu i mužu još toliko.“

Znači njoj je posao ‘istražuje bolesti u svojoj kući’, iako nije doktor. ,,Taj strah me parališe. Mnogo mi utiče na moj dunjaluk.“ iako piše žena da redovno obavlja namaz, nosi mahramu i tako dalje. U svakom slučaju, čak je i išla i kod psihijatra i tako dalje.

Ono što bi mi na sve ovo mogli kazati jeste da se ova naša sestra maksimalno potrudi da ignoriše ovu pojavu. Ja sam nekada razgovarao sa nekim ljudima koji su studirali medicinu i oni kažu kroz te studije medicine oni u jednu ruku odboluju sve te neke bolesti koje oni izučavaju. Jednostavno kad počnemo sumnjičavati neku bolest odmah sutra ,,evo simptomi na meni“ takav je insan, jednostavno to utiče na njega tako da insan mora to ignorisati.
Znači, maksimalno se potruditi ignorisati tu pojavu: Evo nešto imam, evo nešto ovdje vrti se , kuca, češe, svrbi i tako dalje. Znači ignorisanje!

Svakako kada se vidi da je nešto dokazano, kad i sin i kćerka kažu: ,,jeste Bogami, ovo su simptomi treba ići doktoru“, da. Ali sve dok se nešto ne potvrdi sigurno, treba tu pojavu prvenstveno ignorisati.
Druga stvar, moliti Allaha, dželle šanuhu, da od insana, znači, udalji takve misli, jer to je, prvenstveno, moramo znati da je to jedan način i pristup šejtana kako da insana učini tužnim, da ga odalji od Allaha, da se ne oslanja na Allaha, da je tužan, da ga je strah. To je jedan od načina i metoda kako šejtan zavodi ljude. Pa insan treba da dovi Allahu dželle šanuhu da ga sačuva, da ga učvrsti. Isto tako jačati svoj iman, utjecati se od šejtana prokletog, jutarnji i večernji zikr. Svakako u jednu ruku jačanje samopouzdanja. Jednostavno da insan ojača da sam sebi kaže ,,Nema ništa idem dalje!“.

Znači sve ovo, inšallah, ako insan, svakako sve to ne isključuje ako ima potrebe i da se nastavi kontakt sa psihologom, razgovor, traženje određenih rješenja, ali znači vidimo da ova naša sestra baš je pokušala mnogo toga ali maksimalna pomoć porodice da se to ignoriše.
Jednostavno da insan kada je u pitanju tijelo, pojave na tijelu simptomi, apsolutno da te stvari pokuša ignorisati.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Ja radim u Njemačkoj kao vozač kamiona i sad kad sam, akšam, prešao je 20.30… Pitanje je da ‘čovjek svaki dan putuje 160 km u jednom pravcu, vraća se, a njegov posao je nakon akšama. Nakon akšama je njegov posao i vraća se kući. On dolazi kući prije sabaha. Da li on može kada se vrati kući klanjati akšam i jaciju spojeno?“

Moglo bi ako bi se čovjek vraćao u periodu dok još traje jacijsko vrijeme. Znači, može se desiti, o tome smo, nadam se, govorili nekoliko puta. Nekada čovjek je musafir i jednostavno pred kraj putovanja više nema gdje da spoji akšam i jaciju al već je jacija nastupila. Nema smetnje kada dođemo kući da spojimo akšam i jaciju ali ne kratimo. Znači ako smo bili na putu i jednostavno dolazimo kući, ulazimo u svoje naselje, nismo klanjali već akšam i jaciju, a jacija već nastupila, mi kao musafiri, imali smo pravo da pomjerimo akšam do jacije. Nema smetnje ali znači samo se spaja al se ne krati.

Ovaj naš brat koji radi kao vozač ako može prije noći, pola noći da se vrati, onda inšallah, on može spojiti akšam i jaciju kada dođe kući. Ali je pitanje ovdje što on kaže, ja sam njega dodatno upitao, on se vraća pred sami sabah. Tako da u takvoj situaciji ovom našem bratu, koji je vozač kamiona, obaveza je da nađe neko mjesto gdje će se zaustaviti, ako Bog da, spojiti jer on izlazi iz kuće malo prije nastupanja akšama. Znači to jest taj problem i onda njega kači ga na putu akšam, kači ga jacija, vraća se kući pred sami sabah. Allah najbolje zna, obaveza je klanjati namaz prije nastupanja pola noći. Da se jednom ili dvaput u životu desi da čovjek ima neku veliku potrebu pa da odgodi akšam ili jaciju do pred sabah ili nakon pola noći, to se može desiti kao vid darure, kao vid nužde. Al da to radi svaki dan, to je već pravo sporno. Tako da je bolje da čovjek se potrudi da nađe mjesto i vrijeme kada će spojiti akšam i jaciju prije nego što prođe polovina noći. Nadam se, inšallah, da smo pokušali to razjasniti.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript

Nema smetnje nikakve. Čak do te mjere da su islamski učenjaci govorili i o težim nekim donacijama i doniranjima organa, pogotovo kada je u pitanju bubreg, nemam nikakve smetnje da se uzme. Znači doniram bubreg od čovjeka nemuslimana. Jednostavno postavljeno je to pitanje kao nejasnoća institucijama, velikim institucija, pravnim, da li čovjek može uzeti određene organe tijela od nemuslimana i da budu njemu presađeni zato što kao to je čovjek nemusliman, presađuje se to muslimanu vjerniku. Nema nikakve smetnje.

Znači nema nikakve smetnje da čovjek musliman uzme određen organ koji je donirao neko kao nemusliman i da bude presađen čovjeku muslimanu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju sa početkom na 23,25 minuta.

Transkript

Ovo je definitivno, hajde da kažemo, vanredna situacija, dječica u svome djetinjstvu prolaze kroz te neke periode kada je djecu strah mraka, šta ja znam, i nekih drugih pojava. Ali ovoliki strah nije normalan. Samim tim, znači treba i vanredno rješenje za ovakav slučaj. Ono što možemo uraditi, mi uvijek kažemo djelujemo na dva fronta: djelujemo sa aspekta vjere i djelujemo s aspekta medicine.

Kada je u pitanju vjera šta možemo? Možemo svome djetetu učiti dove koje je Božiji Poslanik, alejhi selatu ve sellam, učio Hasanu i Husejnu: ,,Poslušati audio isečak odgovora“, možemo naći na internetu ovu dovu koju je Božiji Poslanik, alejhi selatu ve sellam, učio svojim unucima, Hasanu i Husejnu, od uroka, od zavisti, zaštita od sihira i od mnogih drugih stvari. Znači, učenje dove.
Druga stvar, učenje sura: kul e`uzu bi rabbi-l-felek, kul e`uzu bi rabbi-n-nas pa čak i sure kul huvallah gdje čovjek svome djetetu kada ustane, kada hoće spavati, te sure učiti i po njemu malo pljucnuti. Znači čovjek prouči tri sure: kul e`uzu bi rabbi-l-felek, kul e`uzu bi rabbi-n-nas, kul huvallah i malo pljucne po svome djetetu naveče kada krene spavati i izajutra kada ustane isto tako. Može se naučiti na vodu koju će dijete piti.
Znači ovo su sve stvari o kojima govorimo s aspekta vjerskog. Možemo proučiti dovu koju je Božiji Poslanik učio Hasanu i Husejnu, možemo učiti ‘muavizat’, tako su i nazvane dvije sure: kul e`uzu bi rabbi-l-felek, kul e`uzu bi rabbi-n-nas – zaštitnice. Čuvaju čovjeka od sihira, od šejtana, od džinna, od zavidnika i tako dalje…
Možemo naučiti na vodu ako ima zemzema, to je još bolje, koje će dijete takođe piti. Može se i dijete odvesti na rukju, svakako je jedan blaži tretman rukje, ali nema smetnje i da roditelji svome djetetu stave ruku na glavu ili na stomak ili na prsa i da mu lagano uče Kur'an, da mu prouče 7 puta fatihu, da mu prouče Ajetul Kursi, da mu prouče bilo šta od Kur'ana jer cijeli Kur'an je lijek. Znači ovo je taj neki, nazovimo ga, vjerski tretman.

S druge strane, svakako otići kod kompetentnog dječijeg psihologa, porazgovarati, iznijeti problem, vidjeti šta o svemu tome može da kaže medicina, razgovor, psiholog, kontakt, dijalog, sve te stvari, uz Allahovu pomoć, treba da poduzmemo u rješavanju ovakvih pitanja.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Pitanje je, znači, osoba njena majka je ostavila kada je bila malehna, danas kada god pomisli, zato što je emotivna, jednostavno to ostavlja na nju velikog traga zdravstvenog i ne može to podnijeti. Jednostavno toliko joj to teško pada. Šta u tom slučaju uraditi?

Allah dželle šanuhu insana ne duži preko njegove mogućnosti, to je jedno veliko islamsko pravilo. Nećemo mi sada kazati toj ženi: ,,Obavezno idi, zovi, trči makar da umreš od bolova!“, ali isto tako insan treba da se bori. Kao što se borimo sa mnogim nekim drugim stvarima, izazovima u svom životu, isto i to je jedan od naših izazova. U redu. Mi smo više puta kazali, ako su roditelji zakazali u pogledu nas, nemoj da mi zakažemo u pogledu njih. Zašto? Oni će odgovarati na Sudnjem danu za sebe, jesu li ispunili emanet prema svojoj djeci, a mi ćemo, Bogami, biti pitani i odgovaraćemo kako smo se ophodili prema svojim roditeljima.
Naši roditelji, bez obzira što su se nas odrekli i ostavili, nama je obaveza da im činimo dobročinstvo. Ko to može shvatiti, može, ko ne može, mi ga ne možemo prisiliti da to shvati, ali ovo su principi islama.

E sada, i to dobročinstvo ima granice pa insan ne mora sa tom majkom vidjeti u početku, možda je SMS, možda poruka, možda whatsapp, možda viber, možda je neki selam preko neke osobe, možda neki poklon dok se, inšallah, možda malo stvari pomaknu sa mrtve tačke. Tako da, znači, ne mora značiti da nam je obaveza sada u ovakvoj situaciji emotivnoj da odmah moramo otići, zagrliti, poljubiti, sjediti, piti kahvu – ne mora ali je bitno da ima ta neka nit dobročinstva.

Može to biti SMS poruka, može to biti poziv, može biti glasovna poruka, može biti selam preko neke osobe, može biti neki poklon – neka hedija dok se, ako Bog da, malo, hajde da kažemo, insan privikne, navikne, jednostavno to je jedan vid izuzetka u ovakvoj situaciji da toliko insanu teško pada to što ga je majka ili što ju je majka ostavila u djetinjstvu, da jednostavno ne može se nositi sa tim, ali insan treba, Allah ga ne obavezuje preko njegovih mogućnosti, ali treba pokušati, treba se truditi.

Audio isječak odgovora