Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Pogledajte, prvo se drogira, pukne porodica, kada se razvede od žene i djece pa mu bude uskraćen dolazak, onda za ženom i djecom pati i onda tone svakim danom a onda na kraju kaže majka: trgam se kada vidim da mi dijete pred očima propada i tone svaki dan sve dublje i dublje. Pogledajte, prva stvar, kako dijete može uznemiriti svoga roditelja svojim ponašanjem, to je jedna stvar. Druga stvar, pogledajte kako grijeh iz problema vodi čovjeka u problem. Prvo čovjek se oda drogi pa pukne porodica nakon toga žali za porodicom, a bude mu uskraćen pristup ženi i djetetu zato što ih maltretira, zato što ih tuče, zato što uzima njihov novac. Nakon toga to mu još teže pada i teže mu je da se vrati u, hajde da kažemo, normalu.

Šta se u takvim slučajevima može uraditi? Šta se, ne može se skoro ništa uraditi osim da insan pokuša razgovarati, savjetovati, posavjetovati insana. Sve se vraća na njegovu želju, na njegovo htjenje. Kao što je insan neko preko noći ostavi duhan a nekome treba deset godina da ga ostavi i opet ga ne može ostaviti. Ima slučajeva ljudi koji su se skinuli sa droge, totalno. Ima ljudi deset godina se liječi i prvi dan ga puste kući na dopust i on se odmah drogira.

Znači, jednostavno sve je stvar karaktera, sve je stvar htjenja i želje. Treba razgovarati, treba pružiti ruku, znači podrške tom djetetu. Teško pada roditelju! Svi smo mi roditelji. Svi mi imamo djecu. Teško pada roditelju kada vidi svoje dijete kako tone! To je jedan vid iskušenja. Čovjek treba da se strpi, biće zbog toga nagrađen a treba poduzeti dunjalučki sve kako bi to svoje dijete spasio kroz dijalog, kroz, Bogami, komunu, kroz liječenje, kroz savjetovanje, kroz psihijatra, kroz psihologa, kroz dobro društvo, kroz dovu, kroz namaz. To je ono što čovjek može da uradi.

Audio isječak odgovora