Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Radi čega se klanja istihara-namaz ?
Priredio: Bilal Dervišić Vidjeli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao svoje ashabe da traže od Uzvišenog Allaha da im odredi svaki hajr u onome što žele učiniti. Iako u hadisu stoji: ”…u svim stvarima…”, tj. upotrijebljen je izraz ”u svim” koji označava sveobuhvatnost, ipak seviše
Priredio: Bilal Dervišić
Vidjeli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao svoje ashabe da traže od Uzvišenog Allaha da im odredi svaki hajr u onome što žele učiniti. Iako u hadisu stoji: ”…u svim stvarima…”, tj. upotrijebljen je izraz ”u svim” koji označava sveobuhvatnost, ipak se radi o primjeni usulskog pravila, a to je ‘’upotreba općeg izraza kojim se želi nešto posebno’’. Naš život možemo podijeliti na dva dijela: ibadet i adet (obredoslovlje i običaji). Uzvišeni Allah propisao nam je namaz, post, zekat, hadždž, a zabranio ubistvo, krađu, laž, blud itd., tako da su učenjaci složni da nije dozvoljeno činiti istiharu za obavljanje vadžiba niti ostavljanje zabrana. Nije dozvoljeno obaviti istiharu u slučaju kada razmišljamo da li klanjati ili postiti ili podijeliti zekat, niti u slučaju kada razmišljamo da li ostaviti kockanje ili alkohol i sl. Jednom riječju, farzovi se moraju obavljati, a zabrane izbjegavati i napustiti.
Ono zbog čega je propisana istihara i radi čega se obavlja jesu mubah, tj. lijepe dozvoljene stvari kao kupovina kuće ili automobila, ženidba i udaja, izabir određenog smjera prilikom upisa na fakultet i sl.
Također, izraz ”u svim stvarima” shvata se kao preporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da činimo istiharu u svim stvarima našeg života, bile one više ili manje važne, jer od grešaka koje nalazimo kod mnogih ljudi jeste da obavljaju istiharu samo npr. kod ženidbe ili udaje. (1)
Ono što izdvajaju u ibadetima, kada je u pitanju istihara, jeste naprimjer da li na hadždž putovati avionom ili autobusom, ili da li putovati ove ili sljedeće godine zbog mogućih iskušenja u putu kao što je prolazak kroz područja u kojima se vodi rat i sl. (2)
Fadileti i pouke iz hadisa o istihara-namazu
– Važnost istihare u čovjekovom životu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namaz i dovu istihare svrstao odmah nakon farz-namaza i učenja Kur’ana.
– Pritvrđivanje ‘’ilma’’ (znanja) kao jednog od svojstava Uzvišenog Allaha.
– Pritvrđivanje ‘’kudreta’’ (moći) kao jednog od svojstava Uzvišenog Allaha.
– Pritvrđivanje Allahu ‘’ilmul-gajba’’ (poznavanja nepoznatog), tj. da nepoznato poznaje samo Uzvišeni Allah.
– Tevvesul, tj. dozivanje i približavanje Uzvišenom Allahu ostvaruje se putem Njegovih imena i svojstava.
– Razumije se da se sunneti, bili noćni ili dnevni, klanjaju po dva rekata.
– Briga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za svoj ummet jer, kako nas podučava stvarima vezanim za ahiret, tako želi da nas poduči i stvarima vezanim i za dunjaluk.
– Vjerovanje da su i dobro i zlo određeni od Uzvišenog Allaha.
– Nezadovoljstvo Allahovim kaderom – odredbom predstavlja jedan od velikih grijeha. (3)
– Onaj ko ne bude našao smirenost i zadovoljstvo u svom srcu, treba da optuži svoje srce za nepokornost i bolest, jer nepokorno i bolesno srce neće znati zahvaliti se Uzvišenom Allahu niti povesti svoga sahibiju u povećanje pokornosti i slast imana, tako da sa te strane treba tražiti lijeka za svoje srce. (4)
– Neki mudraci su rekli: Kod koga se nađu četiri stvari, dobit će druge četiri:
– Ko se zahvali – dobit će još i više,
– Ko se pokaje – bit će mu oprošteno,
– Ko (klanja) istiharu – bit će mu dato najbolje,
– Ko se posavjetuje – neće pogriješiti. (5)
Mudrost propisivanja istihara-namaza
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je u mjesto i vrijeme velikog džahilijeta – neznanja, kada su se ljudi molili kipovima, tavafili goli oko Kabe, zakopavali vlastitu žensku novorođenčad, ratovali jedni protiv drugih godinama zbog veoma mizernih stvari, a od stvari koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatekao jeste gatanje, proricanje, zloslutnja i sl. Narod je odlazio gatarima, proricateljima i sihirbazima koji su tvrdili da znaju gajb, bilo putem džinna i šejtana ili gledajući u karte, zvijezde itd., pa su ih pitali šta i kako i kada da učine, ili sami na osnovu bacanja kocke, zloslutnje i sujevjerja činili šta su naumili ili odustajali od toga. Uzvišeni Allah poslao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da izvede ljude iz robovanja stvorenjima u robovanje Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, poslao ga je kao milost svjetovima, kako bi se ljudi okrenuli istinskom Bogu, Allahu Uzvišenom, oslonili se na Njega i od Njega tražili da ih uputi i da im odredi šta je najbolje za njih, tako da je propisao istiharu kao zamjenu za sve ono što su činili, a nažalost, svjedoci smo da ljudi i dan-danas odlaze sličnim gatarima, sihirbazima, proricateljima, sujevjerni su, pa molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi na Pravi put i popravi naše stanje. (6)
(1) Fethul-bari, 11/220.
(2) Umdetul-karii, 7/233.
(3) Buhdžetun-nufusi, 2/90, Hadisu salatil-istihareti, 46.
(4) Medaridžus-salikin, 2/68.
(5) Ihjau-ulumid-din, 1/206.
(6) Zadul-mead, 2/443.
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (2. dio) – Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (3. dio) – Komentar hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (4. dio) – Radi čega se klanja istihara-namaz
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (5. dio) – Status istihara-namaza
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koji je način obavljanje umre ?
Priredio: Nermin Avdić Ako čovjek želi da uđe u obrede umre, potrebno je da se okupa kao što se kupa poslije dženabeta[1], da se namiriše sa najboljim mirisom koji ima, a neće mu štetiti ako ostane mirisa nakon oblačenja ihrama[2]. Kupanje prilikom oblačenja ihrama je sunnet[3] kako za muškarce takoviše
Priredio: Nermin Avdić
Ako čovjek želi da uđe u obrede umre, potrebno je da se okupa kao što se kupa poslije dženabeta[1], da se namiriše sa najboljim mirisom koji ima, a neće mu štetiti ako ostane mirisa nakon oblačenja ihrama[2]. Kupanje prilikom oblačenja ihrama je sunnet[3] kako za muškarce tako i za žene, pa čak i za žene koje su u hajzu[4] ili nifasu[5].
Nakon kupanja i namirisavanja tijela čovjek će obući ihrame, te će klanjati farz–namaz ukoliko bude namasko vrijeme, a ako ne bude onda će klanjati dva rekata s nijetom sunnetu–l–vudua[6]. Žena koja je u hajzu ili nifasu neće klanjati ništa.
Kada završi sa namazom, počinje sa obredima umre izgovarajući: „Lebbejke umreten–Lebbejke Allahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, innel hamde ve ni’mete leke vel mulk, la šerike leke.“[7]
(Odazivam ti se umrom – Odazivam se, Allahu moj, odazivam. Odazivam se, Ti nemaš sudruga, odazivam. Zaista svaka zahvala, blagodat i vlast pripadaju Tebi, Ti nemaš sudruga.)
Muškarac će povišenim glasom izgovarati telbiju, dok će žena izgovarati toliko glasno tako da je čuje onaj koji se nalazi pored nje.
Potrebno je da onaj koji obavlja umru mnogo izgovara telbiju, a posebno kada mijenja stanja i vremena, kao naprimjer kada se penje uz uzvisicu ili kada silazi ili kada se približi noć ili dan. Poslije toga neka traži od Allaha Njegovo zadovoljstvo i Džennet i neka se utječe Njegovom milošću od Vatre.
U umri telbija je propisana od oblačenja ihrama do početka tavafa, a u hadžu od oblačenja ihrama do početka bacanja kamenčića na Džemretu–l–Akabe na Dan bajrama.
A kada čovjek uđe u Mesdžidu–l–Haram – ući će desnom nogom i reći:
„Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Allahummegfir li zenbi, ve-ftah li ebvabe rahmetike. E’uzu billahi El-Azim ve bi vedžhihi El-Kerim ve bi sultanihi El-Kadim, mineš-šejtani Er-Radžim.“[8]
Zatim će se čovjek uputiti prema Hadžeru–l–esvedu (Crni kamen)[9] kako bi započeo tavaf[10] te će dodirnuti Crni kamen desnom rukom poljubivši ga, a ako ne bude u mogućnosti dodirnut će ga rukom prednjim djelom tjela okrenutim prema Crnom kamenu, a ako ni to ne bude u mogućnosti pokazat će svojom desnom rukom prema Crnom kamenu, ali pri tom postupku neće poljubiti svoju ruku. Međutim, bolje je čovjeku da ne ulazi u velike gužve kako ne bi ometao ljude.
Prilikom dizanja desne ruke čovjek će izgovoriti: „Allahu ekber“ (Allah je najveći). Zatim će krenuti obilaziti oko Kabe tako da mu ona bude s njegove lijeve strane, a kada dođe do Jemenskog ugla[11] dodirnut će ga bez ljubljenja, a ako ne bude u mogućnosti neće se nadmetati s ljudima kako im ne bi naudio, te će reći između Jemenskog ugla i Crnog kamena: “Rabbena atina fi dunja haseneten ve fil ahireti haseneh, ve kina azaben–n– nar. Allahumme inni eseluke el–afve vel afijete fi dunja vel ahireh“.
I svaki puta kada bude prolazio u pravcu Crnog kamena izgovorit će tekbir, a u ostalim krugovima u tavafu izgovarat će zikr, učiti dove, učiti Kur’an – jer tavaf i jest uspostavljen da bi se Allah Uzvišeni veličao[12].
Nakon završetka posljednjeg (sedmog) kruga u tavafu prići će Mekamu–Ibrahimu[13] učeći: „Vet–tehazu mim–mekami Ibrahime musalla.“[14]
Zatim će klanjati dva kratka rekata iza Mekamu–Ibrahima, na prvom rekatu nakon Fatihe proučit će suru „Kul ja ejjuhel kafirun“ , a na drugom „Kul huvAllahu ehad“
Kada završi sa ta dva rekata vratit će se do Crnog kamena i dodirnuti ga ako bude u mogućnosti.
Zatim će otići do Mesa’a[15], pa kada se približi brežuljku Safa[16] proučit će ajet: „Inne Saffa vel Mervete min šeairillah…“ (do kraja 158. ajeta sure El–Bekare)
Potom će se popeti na uzvišeniji dio Safe tako da vidi dijelove Kabe okrenuvši se prednjim dijelom tijela prema njoj, podigavši ruke, te će zahvaliti se Allahu Uzvišenom, a onda će doviti i moliti Ga ono što želi.
A od dova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ovom mjestu je: „La ilahe illellah vahdehu la šerike leh, lehul–mulku ve lehul–hamdu ve huve ala kulli šej in kadir. La ilahe illellahu vahdeh, endžeze va’deh, ve nasare abdeh, ve hezemel–ahzabe vahdeh.“ Ponavljao bi to tri puta, a i dovio bi između toga.
Zatim će sići sa Safe i uputiti se prema Mervi hodajući, a kada stigne do mjesta na kojem je zeleno svjetlo jako će potrčati shodno svojoj mogućnosti ne uznemiravajući nikoga sve dok ne stigne do drugog zelenog svjetla, nakon kojeg će hodati uobičajnim hodom sve dok ne stigne na Mervu.
Popet će se na nju, okrenut će se prema kibli (Kabi), podignuti svoje ruke i učiti sve ono što je učio na Safi, osim 185. ajeta iz sure El–Bekare.[17]
Zatim će sići sa Merve i uputiti se prema Safi hodajući po mjestu za hodanje, a trčeći po mjestu označenom za trčanje.
Kada stigne na Safu uradit će sve ono što je uradio i prvi put, a tako će isto postupiti i na Mervi sve dok ne upotpuni sedmi krug. Odlazak od Safe ka Mervi je jedan krug, a povratak na Safu je drugi krug. Čovjek će izgovarati na sa’ju[18] ono što želi od zikra, upućivanja dove i učenja Kur’ana. Kada završi sedmi krug (na Mervi) muškarac će obrijati glavu (to je bolje) ili skratiti kosu, a žena će skratiti kosu u dužini jagodice prsta.
Obaveza je da se brijanje glave obavi po čitavoj glavi ukoliko čovjek bude brijao glavu, a ako bude skraćivao kosu, onda je obaveza također da skrati kosu sa svih strana glave.
Brijanje glave za muškarca je bolje od skraćivanja kose, osim u slučaju da se umra obavlja kratak vremenski period prije hadža kada je bolje da se kosa skrati kako bi ostalo nešto kose da se za vrijeme hadža obrije.
S ovim radnjama završavaju se obredi umre.
Nakon toga prekidaju se zabrane koje su bile u toku ihrama, kao što su spolno općenje sa suprugom, namirisavanje, oblačenje odjeće i drugo.
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Osnova teksta je prema govoru uvaženog šejha Muhammeda ibn Saliha El–Usejmina, rahimehullah.
[1] Kupanje poslije spolnog odnosa.
[2] Ihrami su odjeća koja se sastoji iz dva dijela, donji dio koji se pričvrsti oko struka i gornji dio koji se prebaci preko ramena. Žene također imaju ihrame, ali su njeni ihrami odjeća u kojoj je inače dozvoljeno izlaziti napolje.
[3] Djelo koje je činio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za čije činjenje će čovjek dobiti nagradu.
[4] Mjesečni ciklus.
[5] Postporođajni period.
[6] Dva rekata koja se klanjaju poslije abdesta.
[7] Riječi „Telbije“.
[8] Dakle, to je dova koja se inače uči prilikom ulaska u mesdžid.
[9] Crni kamen je kamen iz Dženneta koji je ugrađen u ugao Kabe, a pravac tog ugla je označen zelenim svjetlom.
[10] Tavaf je obilazak oko Kabe sedam krugova počevši i završavši kod Crnog kamena.
[11] Jemenski ugao je ugao koji se nalazi prije ugla Kabe u kojem je Crni kamen, a pokazuje pravac prema Jemenu.
[12] Ako bi čovjek nešto pričao u toku tavafa to mu ne bi pokvarilo tavaf, međutim, bolje je da se uči zikr, Kur’an, dove i sl.
[13] Mekamu Ibrahim je mjesto gdje su bile stope Ibrahima, alejhi selam dok je pravio Allahovu kuću Kabu. Bio je blizu Kabe, ali je za vrijeme halife Omera ibnul Hattaba, radijallahu anhu, malo udaljen od nje kako bi ljudi koji tavafe mogli nesmetano i bez većih poteškoća obilaziti oko Kabe.
[14] El–Bekare, 125.
[15] Mjesto između brežuljaka Safe i Merve na kojem se obavlja sa’j, tj. hodanje između ta dva brežuljka.
[16] Safa je brežuljak koji je bliži Kabi, a Merva je udaljeniji brežuljak.
[17] Ovaj ajet se uči samo pri prvom penjanju na Safu.
[18] Odlazak od Safe do Merve i povratak na Safu.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koje su važnosti i koristi dobrovoljnih namaza ?
Priredio: Amir Durmić Pored obaveznih, tj. farz-namaza za koje će ljudi na Sudnjem danu prvo polagati račun, postoji još popriličan broj različitih vrsta namaza koje Uzvišeni Allah ljudima nije strogo naredio, ali ih je, preko Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., podstakao da ih u određenim prilikamviše
Priredio: Amir Durmić
Pored obaveznih, tj. farz-namaza za koje će ljudi na Sudnjem danu prvo polagati račun, postoji još popriličan broj različitih vrsta namaza koje Uzvišeni Allah ljudima nije strogo naredio, ali ih je, preko Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., podstakao da ih u određenim prilikama i vremenima što češće obavljaju, a sve s ciljem da steknu Njegovo zadovoljstvo i približe se Njegovoj milosti. Ovo je prvi u nizu tekstova koji će, uz Allahovu pomoć, tretirati razna pitanja vezana za vrijednosti, koristi, vrste i propise dobrovoljnih – nafila-namaza. Imajući u vidu da je ova oblast izuzetno obimna, u ciklusu tekstova na ovu temu pokušat ćemo se držati principa jasnosti i sažetosti, a uz to izbjeći detaljne pravne rasprave pri određenim pitanjima oko kojih islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Tekstovi će uglavnom biti priređivani prema djelu Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autora Ebu Malika Kemala b. Es-Sejjida Salima uz povremeno vraćanje i na druge izvore. Dakle, klasifikacija tema, referenciranje izvora kao i ocjena hadisa i raznih predaja, uglavnom su preuzeti iz spomenutog djela.
Molimo Uzvišenog Allaha da u ovom radu bude koristi za islam i muslimane.
Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
Na veliku vrijednost kao i mnogostruke koristi koje vjerniku donosi obavljanje dobrovoljnih namaza, između ostalog, ukazuju i sljedeće činjenice:
1. Obavljanje namaza je najbolji tjelesni ibadet koji jedan musliman može obaviti. Također, namaz je i najbolje djelo kojim se vjernik može približiti svome Gospodaru. U tom kontekstu, Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”…i znajte da je namaz najbolje djelo koje ste u stanju učiniti.” (Ahmed, Musned, 5/282, od Sevbana, radijallahu anhu)
2. Mnogo dobrovoljnih namaza vjerniku podiže stepen u Džennetu. Jedne prilike Rebi’a b. Malik el-Eslemi, radijallahu anhu, rekao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Tražim od tebe da budem u Džennetu i to u tvome društvu!”, a Poslanik, s.a.v.s., reče mu: ”Pripomogni se (u ostvarenju svoje želje) time što ćeš što češće biti na sedždi.” (Muslim, Sahih, br. 489.)
3. Ova vrsta namaza upotpunjuje obavezne namaze koji su obavljeni na nepotpun i krnjav način. Ponekad musliman obavi obavezni tj. farz-namaz, međutim, za njega mu se kod Uzvišenog Allaha upiše samo djelimična nagrada jer je u tom namazu bio odsutan, nemaran ili je činio određene radnje i pokrete koji ne kvare namaz, ali umanjuju njegovu vrijednost. Na ovu činjenicu ukazuje nam sljedeći hadis. Od Ammara b. Jasira, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Čovjek (ponekad) završi svoj (farz) namaz a od njegove nagrade mu je upisana samo njegova desetina, ili devetina, ili osmina, ili sedmina, ili šestina, ili petina, ili četvrtina, ili trećina ili polovina.” (Ebu Davud, Sunen, br. 796, Ahmed, Musned, 4/321, i drugi.)
Dakle, iz hadisa je vidljivo da ljudima uvijek neće biti upisana potpuna nagrada za obavljene farz-namaze. Klanjanjem dobrovoljnih namaza, vjernik upotpunjava farzove koji su manjkavi i krnjavi. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Prvo za što će čovjek na Sudnjem danu polagati račun jeste namaz. Naš Gospodar će kazati Svojim melekima, a On je o svemu najbolje upoznat: ‘Pogledajte (farz) namaze Moga roba, da li ih je obavio na najpotpuniji način ili u njima ima manjkavosti?’ Ukoliko njegovi namazi budu obavljeni na najpotpuniji način, na takav način će mu i biti upisani, a ako budu krnjavi, Allah će reći: ‘Pogledajte da li Moj rob ima dobrovoljnih namaza?’ Ukoliko bude imao dobrovoljnih namaza, Uzvišeni Allah će reći: ‘Upotpunite (farz) namaze Moga roba sa njegovim nafilama…”’ (Hakim, El-Mustedrek, 1/394, br. 965, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)
Opća podjela dobrovoljnih namaza
U najširem smislu, dobrovoljne namaze možemo podijeliti na dvije vrste:
Prva vrsta: Opći ili bezuvjetni dobrovoljni namazi koji se klanjaju bez nekog posebnog povoda ili prilike i koji nisu ograničeni određenim brojem rekata. Shodno mišljenju nekih islamskih učenjaka, legitimno je da musliman otpočne ovakav namaz bez da je prethodno odlučio koliki broj rekata će klanjati, te ima pravo da taj namaz završi onda kada to u toku namaza odluči, bez obzira da li je klanjao paran ili neparan broj rekata. (En-Nevevi, El-Medžmu’u, 3/541)
Kao dokaz za ovu tvrdnju, spominju predaju u kojoj se navodi da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, jednom klanjao mnogo rekata namaza, a nakon što je predao selam, El-Ahnef b. Kajs ga je upitao: ”Znaš li uopće da li si predao selam nakon parnog ili neparnog broja rekata?”, a on mu odgovori: ”Ako ja to ne znam, pa Uzvišeni Allah je s time dobro upoznat. Ja sam čuo svoga prisnog prijatelja Ebul-Kasima (tj. Muhammeda), sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Koji god musliman Uzvišenom Allahu učini jednu sedždu, On ga zbog nje uzdigne za jedan stepen i oprosti mu jedno loše djelo.” (Ahmed, Musned, 5/164)
Pored toga, najbolje je na svim dobrovoljnim namazima, bez obzira radilo se o dnevnim ili noćnim nafilama, predavati selam poslije svaka dva rekata i po tom pitanju ne postoji spor među islamskim učenjacima. Na to ukazuje hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., jednom od ashaba rekao: ”Noćni namaz se klanja dva po dva rekata, a kada se pobojiš da se približilo vrijeme zore, onda klanjaj jedan rekat vitr-namaza.” (Buhari, Sahih, br. 990, Muslim, Sahih, br. 749, od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma)
Druga vrsta: Posebni dobrovoljni namazi, tj. namazi koji se klanjaju u posebnim prilikama, vremenima i situacijama, i čija su forma kao i broj rekata šerijatom detaljno formulirani i precizirani. Postoje dvije opće kategorije ove vrste dobrovoljnih namaza, i to:
a) dobrovoljni namazi koji se klanjaju uz obavezne dnevne namaze, odnosno farzove. Ovu vrstu namaza zovemo i sunnet-namazi;
b) povremeni dobrovoljni namazi koji ni na koji način nisu povezani sa klanjanjem obaveznih dnevnih namaza, već se radi o samostalnim, tj. zasebnim namazima koji imaju svoje posebne povode i uzroke ili vremena u kojima se obavljaju.
Ostali članci iz serijala:
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (4. dio) – Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (5. dio) – Podnevski i ikindijski sunneti
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti ?
Priredio: Amir Durmić Dobrovoljni namazi koji se klanjaju uz obavezne dnevne namaze, odnosno farzove, zovemo i sunnet-namazi. Njih načelno dijelimo na dvije vrste, i to na pritvrđene i nepritvrđene sunnete. Što se tiče pritvrđenih sunneta, to su dobrovoljni namazi koje je Muhammed, s.a.v.s., redovitviše
Priredio: Amir Durmić
Dobrovoljni namazi koji se klanjaju uz obavezne dnevne namaze, odnosno farzove, zovemo i sunnet-namazi. Njih načelno dijelimo na dvije vrste, i to na pritvrđene i nepritvrđene sunnete. Što se tiče pritvrđenih sunneta, to su dobrovoljni namazi koje je Muhammed, s.a.v.s., redovito i ustrajno klanjao uz farzove i koje nije izostavljao osim u rijetkim situacijama. Oko broja rekata pritvrđenih sunneta postoji više mišljenja, a sva ona, uglavnom se svode na dva:
1. Broj rekata pritvrđenih sunneta je deset. Na to ukazuje predaja koju prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je rekao: ”Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zapamtio sam (da je klanjao) deset rekata (sunnet-namaza) i to: dva rekata prije i dva rekata nakon podne-namaza, dva rekata poslije akšama, dva rekata nakon jacije i dva rekata prije sabaha.” (Buhari, Sahih, br. 1180, Muslim br. 279) Ovo mišljenje zastupaju pravnici šafijskog i hanbelijskog mezheba. (Vidjeti: El-Medžmu’u, 3/105, Kešful-kina’a, 1/422)
2. Broj rekata pritvrđenih sunneta je dvanaest. Kao dokaz spominju prethodnu predaju od Ibn Omera, radijallahu anhuma, s tim da za prijepodnevski sunnet kažu da se sastoji od četiri, a ne dva rekata, navodeći predaju od Aiše, radijallahu anha, u kojoj ona kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije izostavljao četiri rekata (sunneta) prije podne-namaza.” (Buhari, Sahih, br. 1182) Također, u prilog ovom mišljenju ide i predaja koju prenosi Ummu Habiba, radijallahu anha, u kojoj kaže: ”Čula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Onaj ko u jednom danu i noći klanja dvanaest rekata (dobrovoljnog) namaza, zbog tog djela će mu biti sagrađena kuća u Džennetu.” (Muslim, Sahih, br. 728) Ovo mišljenje zastupaju pravnici hanefijskog mezheba. (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 1/441)
Pored toga što su oba mišljenja zasnovana na vjerodostojnim predajama, svakako je bolje postupiti po ovom drugom, jer rad po njemu donosi više dobrih djela i povećava ahiretsku nagradu.
Nepritvrđeni sunneti
Što se tiče nepritvrđenih sunneta, to su dobrovoljni namazi koje je, po općoj preporuci Poslanika, s.a.v.s., lijepo i pohvalno klanjati uz dnevne farzove kao što je naprimjer slučaj sa klanjanjem dva rekata namaza između svakog proučenog ezana i ikameta. Abdullah b. Mugaffel, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Između svakog ezana i ikameta se klanja namaz, između svakog ezana i ikameta se klanja namaz, između svakog ezana i ikameta se klanja namaz – onaj ko hoće.” (Buhari, Sahih, br. 598, Muslim, Sahih, br. 838) U nekim predajama navodi se da bi ashabi klanjali dva rekata nafile između akšamskog ezana i ikameta, pa bi ih Poslanik, s.a.v.s., vidio i to im ne bi zabranjivao. Na osnovu ovog hadisa možemo zaključiti da je legitimno klanjati i po dva rekata dobrovoljnog namaza i prije ikindije i prije akšama i prije jacija-namaza i to u vremenu između ezana i ikameta. U vezi s ovim šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: ”Ovo nam ukazuje na to da je namaz prije ikindijskog, akšamskog i jacijskog farza pohvalno i lijepo djelo ali ne i (pritvrđeni) sunnet, pa onaj ko želi da klanja prije ikindijskog farza, isto kao što se klanja i prije akšamskog i jacijskog farza, to je dobro djelo. Međutim, ukoliko bi čovjek imao ubjeđenje da su ti namazi pritvrđeni sunneti koje je Poslanik, s.a.v.s., klanjao baš onako kako je klanjao (pritvrđene) sunnete podne i akšam-namaza, onda je posrijedi greška i pogrešno mišljenje.” (Medžmu’ul-fetava, 23/125)
SABAHSKI SUNNET
Dva rekata sabahskog sunneta spadaju u najpritvrđenije sunnete uopće. Aiša, radijallahu anha, kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., nijedan od dobrovoljnih namaza nije ustrajnije obavljao od dva rekata sabahskog sunneta.” (Buhari, Sahih, br. 1093, Muslim, Sahih, br. 1191) U jednoj od verzija ovog hadisa još se dodaje: ”…i nikada ih nije izostavljao.” (Buhari, Sahih, br. 1159) Što se tiče vrijednosti sabahskog sunneta, o njemu najbolje govori sljedeći hadis: ”Dva rekata sabahskog sunneta vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Muslim, Sahih, br. 725, Tirmizi, Sunen, br. 416)
Ibn Kajjim u vezi sa sabahskim sunnetom kaže: ”…Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., sabahski sunnet i vitr-namaz nije izostavljao ni na putu niti kod kuće. On bi i na putovanju ustrajno obavljao sabahski sunnet i vitr-namaz i na njih je pazio više nego na bilo koji drugi dobrovoljni namaz… Osim ova dva namaza, Poslanik, s.a.v.s., na putovanju nikada nije klanjao niti jedan drugi (pritvrđeni) sunnet.” (Zadul-me’ad, 1/315)
Sabahski sunnet se klanja kratko
Ovaj namaz je pohvalno klanjati kratko, tj. ne dužiti s njim, naravno uz uvjet da se pri tome ne izostavi niti jedan od namaskih vadžiba, već da se obavi na skrušen i šerijatom propisan način. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: ”Poslanik, s.a.v.s., bi između ezana i ikameta sabah-namaza klanjao dva kratka rekata (sunneta).” (Buhari, Sahih, br. 584)
Isto tako od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi tako kratko dva rekata sabahskog sunneta da bih se zapitala da li je (na svakom od njih) uopće i Fatihu proučio.”’ (Buhari, Sahih, br. 1095, Muslim, Sahih, br. 1189)
Šta se uči na sabahskom sunnetu?
Što se tiče sura i ajeta koji se uče na sabahskom sunnetu nakon proučene Fatihe, u vezi s tim prenosi se više kombinacija od kojih se svaka zasniva na nekom od vjerodostojnih hadisa:
1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., na prvom rekatu sabahskog sunneta učio suru ”Kul ja ejjuhel-kafirun”, a na drugom suru ”Kul-huvallahu ehad”. (Muslim, Sahih, br. 726)
2. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., na prvom rekatu sabahskog sunneta učio ”Kulu amenna billahi ve ma unzile ilejna” (136. ajet sure El-Bekare), a na drugom ”Kul ja ehlel-kitabi te’alev ila kelimetin seva-in bejnena ve bejnekum” (64. ajet sure Ali Imran). (Muslim, Sahih, br. 727)
3. Ponekad bi, baš kao i u prethodnom slučaju, na prvom rekatu učio isto 136. ajet sure El-Bekare, a na drugom bi umjesto 64. učio 52. ajet sure Ali Imran. (Muslim, Sahih, br. 727, isto od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma)
Imajući u vidu da su sve ove kombinacije zabilježene u vjerodostojnim predajama, lijepo je i pohvalno povremeno prakticirati svaku od njih.
Ostali članci iz serijala:
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (4. dio) – Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (5. dio) – Podnevski i ikindijski sunneti
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Kakav je status istihara-namaza ?
Priredio: Bilal Dervišić Nema sumnje da je istihara propisana, ali da li riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada neko htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata…” upućuju na obaveznost istihara-namaza ili ne? Ako pogledamo u spoljašnost hadisa, možemo shvatiti da upućuje naviše
Priredio: Bilal Dervišić
Nema sumnje da je istihara propisana, ali da li riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada neko htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata…” upućuju na obaveznost istihara-namaza ili ne? Ako pogledamo u spoljašnost hadisa, možemo shvatiti da upućuje na obaveznost namaza, jer je izrečen u kontekstu naredbe ”neka klanja”, međutim, niko od islamskih učenjaka nije rekao da je vadžib klanjati dva rekata istihare, jer mnogi drugi hadisi upućuju nas da nema farzova pored pet dnevnih namaza. Jedan od dokaza koji potkrepljuju ovo mišljenje jeste hadis koji bilježi imam Buharija od Talhe ibn Ubejdullaha u kojem stoji da je jedan čovjek pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o propisima islama, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog, kazao da je obavezan klanjati pet dnevnih namaza, a na čovjekovo pitanje da li treba još nešto klanjati, on mu je odgovorio da može ako hoće, ali to će se računati kao nafila. Čovjek se zadovoljio odgovorom te u odlasku rekao: ”Tako mi Allaha, niti ću šta dodavati, niti šta oduzimati”, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: ”Spašen je ako bude istinu rekao.” (1)
U hadisu o istihari spominju se i riječi ”neobaveznog namaza”, što, kako kaže Ibn Hadžer, također upućuje na to da ova dva rekata istihara-namaza nisu obavezna. (2)
Imam Nevevi kaže: ”Istihara-namaz je sunnet.” (3) Kaže šejh Abdul-Aziz ibn Baz: ”Istihara-namaz je nafila.” (4)
Kaže imam Hafiz Iraki: ”Nisam našao da je iko ikada rekao da je istihara-namaz obavezan.” (5)
Da li se istihara-namazom smatra klanjanje bilo koja dva rekata nafile
U vezi sa istihara-namazom postavlja se pitanje da li je dozvoljeno da spajamo nijjete, a obavljamo samo jedan ibadet, kao npr. da postimo u ponedjeljak dan mjeseca ševvala kada je ujedno i bijeli dan? Znači, jedan dan posta, a tri nijjeta! Ako uđete u mesdžid te klanjate dva rekata sabahskog sunneta, koji su vam ujedno tehijjetul-mesdžid? Znači, jedan namaz, a dva nijjeta, ili kao u našem slučaju, da li prilikom obavljanja dnevnih nafila, kao dva sabahska, četiri prije podne i dva poslije, te sunneta prije ikindije, i poslije akšama i jacije, tehijjetul-mesdžida, duha-namaza i dr., možemo zanijetiti i istihara-namaz, a poslije toga proučiti istihara-dovu, ili musliman mora da klanja dva posebna rekata istihara-namaza?
Islamska ulema je dozvolila spajanje nijjeta u jednom ibadetu, a što se konkretno tiče našeg slučaja također su dozvolili spajanje nijjeta istihara-namaza uz bilo koju nafilu.
Kaže imam Ibn Hadžer: ”Ako uz obavljanje neke od nafila zanijjeti i istihara-namaz, to će mu biti ispravno, ali uz prethodno donošenje nijjeta.” (6)
Rekao je imam Nevevi: ”Razumije se da je dozvoljeno spojiti nijjet istihara-namaza sa jednim od dnevnih sunneta ili sa bilo kojom nafilom, kao što je npr. tehijetul-mesdžid.” (7)
Da li se istihara–dova može učiti kao dova nakon farz–namaza
Pod ovim pitanjem podrazumijevamo da li se neki od farz-namaza može smatrati i istihara-namazom kao i u prethodnom pitanju, tj. spajanje nijjeta istihare i farza?
Na ovo pitanje odgovaraju nam učenjaci:
Rekao je imam Bedruddin Ajni: ”U riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ”neobaveznog namaza” nalazi se dokaz da se uz farz-namaz ne može zanijetiti i istihara, te s te strane nije prihvatljivo istihara-dovu učiti nakon farz-namaza.” (8)
Kaže Ibn Hadžer: ”U riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ‘neobaveznog namaza‘, razumijemo da se isključuju farz-namazi, kao npr. sabahski farzovi.” (9)
Bilješke:
(1) Buharija, 46.
(2) Fethul-bari, 18/171.
(3) El-Medžmua, 4/54.
(4) Medžmua fetava Ibn Baz, 3/456.
(5) Fethul-bari, 18/171.
(6) Fethul-bari, 18/171.
(7) Esnel-metalib fi šerh Revdit-talib, 1/205.
(8) Umdetul-karia, 11/383
(9) Fethul-bari, 18/171.
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (2. dio) – Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (3. dio) – Komentar hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (4. dio) – Radi čega se klanja istihara-namaz
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta ?
Priredio: Amir Durmić Kada je riječ o dva rekata sabahskog sunneta, uz njih se neposredno veže jedan čin koji je Poslanik, s.a.v.s., lično vrlo često prakticirao, a radi se o lijeganju na desni bok nakon obavljenog sabahskog sunneta, a prije ikameta i klanjanja sabahskog farza. Na ovu Poslanikovu, sviše
Priredio: Amir Durmić
Kada je riječ o dva rekata sabahskog sunneta, uz njih se neposredno veže jedan čin koji je Poslanik, s.a.v.s., lično vrlo često prakticirao, a radi se o lijeganju na desni bok nakon obavljenog sabahskog sunneta, a prije ikameta i klanjanja sabahskog farza. Na ovu Poslanikovu, s.a.v.s., praksu, ukazuje sljedeći hadis: Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: ”Kada bi mujezin zašutio nakon proučenog prvog sabahskog ezana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi ustao, i pošto bi se pojavila zora, prije sabahskog farza, (u svojoj sobi) bi klanjao dva kratka rekata (sabahskog sunneta), a zatim bi legao na svoj desni bok (i ostao tako ležati u svojoj sobi) sve dok ne bi došao mujezin da uči ikamet.” (Buhari, Sahih, br. 590.)
Da li je ova praksa, tj. lijeganje na desni bok nakon klanjanog sabahskog sunneta, propisana i njegovom, s.a.v.s., ummetu, po tom pitanju islamski učenjaci imaju mnogo mišljenja, a ovdje spominjemo četiri:
1. Mustehab općenito, tj. radi se lijepom i preporučenom činu bez obzira imao čovjek za njim potrebu ili ne. Ovo je stav nekih ashaba kao što su Ebu Musa el-Eš’ari, Rafi’a b. Hadidž, Enes b. Malik i Ebu Hurejre, radijallahu anhum, kao i stav pravnika šafijskog mezheba.
2. Vadžib, tj. stroga obaveza. Ovo je mišljenje glavnog predstavnika zahirija, odnosno sljedbenika bukvalističkog mezheba, Ebu Muhammeda ibn Hazma, koji ne samo da je smatrao da je lijeganje na desni bok nakon sabahskog sunneta obavezno, već je obavljanje tog čina smatrao uvjetom za ispravnost sabahskog farza! U vezi s ovim njegovim iznimno ekstremnim mišljenjem, Ibn Tejmijje je kazao: ”Ovo u ummetu niko nije kazao do njega…” (Ovu izreku od Ibn Tejmijje prenosi njegov učenik Ibn Kajjim u djelu Zadul-me’ad, 1/319)
Ovo svoje mišljenje Ibn Hazm zasnovao je ne samo na hadisu koji smo ovdje spomenuli već i na hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem on navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada neko od vas klanja dva rekata (sunneta) prije sabah-namaza, neka legne na svoj desni bok.” (Ebu Davud, Sunen, br. 1261, Tirmizi, Sunen, br. 420, i drugi)
Dakle, shodno mišljenju Ibn Hazma, koji je bio ortodoksni bukvalista, u ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je lijeganje na desni bok nakon obavljenog sabahskog sunneta izrekao u formi naredbe rekavši: ”…neka legne na svoj desni bok”.
Međutim, ovo mišljenje je apsolutno neprihvatljivo, prije svega iz razloga što spomenuti hadis, shodno ocjenama mnogih učenjaka, nije vjerodostojan, a Ibn Tejmijje za njega tvrdi da je batil – ništavan. S druge strane, kada bismo ga i prihvatili kao vjerodostojan, naredba u njemu nije eksplicitna i kategorična, već bi ona bila shvaćena u značenju preporuke i ukazivanja na lijepo i pohvalno djelo, a na to ukazuje predaja koju prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojoj je ona kazala: ”Vjerovjesnik bi klanjao dva rekata (sabahskog sunneta), pa ako bih ja bila budna, on bi razgovarao sa mnom, a ako ja ne bih bila budna, on bi legao (na svoj desni bok).” (Buhari, Sahih, br. 1092, Muslim, Sahih, br. 1227)
Dakle, ukoliko bi Aiša, radijallahu anha, bila budna, Poslanik, s.a.v.s., nakon obavljenog sabahskog sunneta ne bi prakticirao lijeganje na desni bok, što je indicija koja spomenutu naredbu u hadisu sa stepena stroge naredbe ”spušta” na stepen lijepog i pohvalnog čina.
3. Mekruh, tj. pokuđen i neprimjeren čin, ali ne i strogo zabranjen. Ovo mišljenje prenosi se od skupine učenjaka iz prvih generacija muslimana, kao što su Abdullah b. Mes’ud, r.a., Ibn el-Musejjib, En-Nehai i drugi. Kao argument kojim dokazuju svoj stav, navode činjenicu da Poslanik, s.a.v.s., nikada nije viđen da to čini u džamiji, jer da je kojim slučajem to običavao raditi u njoj, to bi od njega bili preneseno u mnogobrojnim predajama, što nije slučaj.
4. Mustehab, ali samo onome ko je klanjao noćni namaz i tako dočeko zoru, pa je lijepo da malo prilegne na desnu stranu kako bi se odmorio. Ovo mišljenje odabrao je Ibn el-‘Arebi kao i šejhul-islam Ibn Tejmijje.
Odabrano mišljenje: Lijeganje na desni bok nakon klanjanog sabahskog farza je mustehab, tj. lijep i preporučen čin uz ispunjenje dva uvjeta:
Prvi: da to bude u kući, a ne u džamiji jer se od Poslanika, s.a.v.s., ne prenosi da je to prakticirao u džamiji već samo u svojoj kući.
Drugi: da osoba koja prakticira ovaj propis bude u stanju da nakon ove vrste odmora ustane i ode do džamije i u njoj klanja sabah-namaz u džematu, tj. da ne postoji bojazan da će čvrsto zaspati i tako prespavati ili džemat ili namaz u potpunosti, a Allah najbolje zna.
Naklanjavanje sabahskog sunneta
Ukoliko musliman zbog nekog opravdanog razloga izostavi sabahski sunnet i ne klanja ga u njegovom pravom vremenu, dakle prije sabahskog farza, isti je legitimno naklanjati nakon što nestane razlog zbog kojeg je taj sunnet izostavljen. Na to ukazuju sljedeći dokazi:
1. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže: ”(Jedne prilike) bili smo (na putu) s Vjerovjesnikom s.a.v.s., te smo pred sami kraj noći legli i zaspali. Niko se od nas nije probudio sve dok sunce nije izašlo. Poslanik, s.a.v.s., tada reče: ‘Neka svako od vas uzme svoju devu za glavu (tj. za njen povodac na glavi i neka se udalji odavde), jer, uistinu smo na ovom mjestu zatekli šejtana.”’ Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže dalje: ”Učinili smo onako kako nam je Poslanik s.a.v.s. zapovjedio, a potom je on, s.a.v.s., zatražio vodu, nakon čega se abdestio. Zatim je klanjao dva rekata (sabahskog sunneta), a potom je proučen ikamet i onda je klanjao sabah-namaz.” (Muslim, Sahih, br. 1098, i drugi)
2. Kajs b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je jednog čovjeka kako nakon sabahskog farza klanja dva rekata namaza, pa mu reče: ”Sabahski farz ima (samo) dva rekata!”, a ovaj čovjek mu odgovori: ”Ali ja nisam klanjao ona dva rekata (tj. sunneta) koji se klanjaju prije farza, pa sam ih zato klanjao sada.” Na ove njegove riječi Poslanik, s.a.v.s., nije ništa rekao.” (Ebu Davud, br. 1267, Tirmizi, br. 422, i drugi)
Dakle, Poslanik, s.a.v.s., je ovom čovjeku naklanjavanje sabahskog sunneta, i to odmah nakon farza, odobrio šutnjom.
3. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Onaj ko nije klanjao dva rekata sabahskog sunneta, neka ih (na)klanja nakon što izađe sunce.” (Tirmizi, Sunen, br. 423, Ibn Huzejme, Sahih, br. 1117, i drugi)
Iz ovih ali i mnogih drugih predaja možemo zaključiti da je legitimno naklanjati opravdano izostavljen sabahski sunnet, pa čak i odmah nakon klanjanog sabahskog farza, na što upućuje druga predaja koju smo naveli. Što se tiče treće predaje iz koje se može shvatiti da se propušteni sunnet naklanjava tek nakon izlaska sunca, ona u suštini samo ukazuje na dozvolu da se sabahski sunnet naklanja i nakon izlaska sunca, ali ne negira legitimnost njegovog naklanjavanja i odmah nakon sabahskog farza, dakle i prije izlaska sunca, na što jasno ukazuje druga citirana predaja iz koje se vidi da je Poslanik, s.a.v.s., šutnjom odobrio upravo takav postupak.
Ostali članci iz serijala:
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti
DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta
Nastaviće se inšallah…
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca ?
Priredio: Amir Durmić Izuzimajući dozvolu naklanjavanja sabahskog sunneta odmah nakon sabahskog farza, o čemu smo pisali u prethodnom tekstu, islamski učenjaci su zauzeli dva stava po pitanju dozvoljenosti klanjanja neke druge nafile odmah nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca. Prvo mišljenjeviše
Priredio: Amir Durmić
Izuzimajući dozvolu naklanjavanja sabahskog sunneta odmah nakon sabahskog farza, o čemu smo pisali u prethodnom tekstu, islamski učenjaci su zauzeli dva stava po pitanju dozvoljenosti klanjanja neke druge nafile odmah nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca. Prvo mišljenje: U spomenutom vremenu zabranjeno je klanjati bilo koju nafilu izuzev dva rekata sabahskog sunneta. Ovo je mišljenje većine islamskih učenjaka iz prvih generacija u koje se ubrajaju Hasan el-Basri, En-Nehai, Seid b. Musejjib kao i pravnici racionalističke pravne škole. Identičan stav prenosi se od Abdullaha b. Amra i Abdullaha b. Omera, radijallahu anhum, ali oko vjerodostojnosti predaja kojima se ovoj dvojici ashaba pripisuje ovaj stav, postoji spor. Dokazi ove skupine učenjaka su sljedeći:
1. Od Jesara, oslobođenog roba Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: ”Abdullah b. Omer me vidio kako klanjam (nafilu) nakon što je nastupila zora, pa mi reče: ”O Jesare, jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., vidio nas je kako klanjamo isti namaz koji sada ti klanjaš pa nam je rekao: ‘Neka prisutni obavijeste odsutne i neka im prenesu da im zabranjujem da nakon sabahskog farza klanjaju bilo koji drugi namaz izuzev dva rekata (sabahskog sunneta).” (Ebu Davud, Sunen, br. 1264, Tirmizi, Sunen, br. 417. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihul-džamia’, br. 5353)
2. Također, ovi učenjaci kao dokaz da spomenuti postupak nije validan navode hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”Nema namaza nakon (farza) sabah-namaza sve dok ne izađe sunce, i nema namaza nakon (farza) ikindija-namaza sve dok sunce ne zađe.” (Ibn Madže, br. 1250, od Omera, radijallahu anhu)
Drugo mišljenje: Nije zabranjeno klanjati nafilu nakon pojave zore, a nakon što se klanja sabah-namaz, već je to dozvoljeno. Ibn Munzir ovaj stav prenosi također od Hasana el-Basrija i dodaje: ”Imam Malik je smatrao da je osobi koja je propustila noćni namaz dozvoljeno da u tom periodu klanja nafilu.” Također, ovaj stav se pripisuje i ashabu Bilalu, radijallahu anhu.
Prvi stav je preči i ispravniji, a u prilog njegovoj ispravnosti ide i hadis koji prenosi Abdullah b. Omer od Hafse, radijallahu anhum, u kojem se navodi da je rekla: ”Nakon pojave zore Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi klanjao nijedan drugi (dobrovoljni namaz) osim dva rekata sabahskog sunneta.” (Buhari, Sahih, br. 1173, Muslim, Sahih, br. 723)
Kada se radi o sabahskom sunnetu i pitanjima vezanim za njega, bitno je napomenuti da nije zabranjeno niti pokuđeno pričati i razgovarati nakon klanjanja sabahskog sunneta bez obzira što se to mišljenje prenosi od nekih ashaba i nekih učenjaka kao što su imam Ahmed i Ishak, koji su smatrali da je svaki govor koji se ne ubraja u zikr – spominjanje i veličanje Uzvišenog Allaha, u tom periodu (dakle između sabahskog sunneta i sabahskog farza) pokuđen. Za pokuđenost spomenutog djela nema validnog šerijatskog dokaza, čak štaviše, postoji dokaz koji potvrđuje suprotno. To je hadis Aiše, radijallahu anha, koji smo prethodno spomenuli, a u kojem je ona, radijallahu anha, kazala: ”Vjerovjesnik bi klanjao dva rekata (sabahskog sunneta), pa ako bih ja bila budna, on bi razgovarao sa mnom, a ako ja ne bih bila budna, on bi legao (na svoj desni bok).” (Buhari, Sahih, br. 1092, Muslim, Sahih, br. 1227)
Bitna napomena
Poslanik, s.a.v.s., zabranio je klanjanje namaza u bilo kojem od sljedeća tri vremenska perioda:
Nakon sabah-namaza sve dok sunce ne izađe,
Nakon ikindija-namaza sve dok sunce ne zađe,
Kada je sunce u zenitu, tj. tačno na sredini neba.
Što se tiče zabrane klanjanja nakon sabaha dok sunce ne izađe i zabrane klanjanja nakon ikindije dok sunce ne zađe, ona je, pored hadisa koji smo već naveli, potvrđena i u hadisu koji prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, a koji bilježe Buhari i Muslim. (Buhari, Sahih, br. 581, i Muslim, Sahih, br. 826)
Kada je riječ o zabrani klanjanja namaza dok je sunce u zenitu, tj. tačno na sredini neba, ta zabrana je potvrđena u predaji koju prenosi Ukbe b. Amir, radijallahu anhu, koji kaže. ”U tri vremenska perioda Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio nam je da klanjamo namaze….”, pa je pored već spomenuta dva perioda, kazao: ”…i dok je sunce tačno na sredini neba (u zenitu) sve dok se ne krene naginjati (ka zapadu)…” (Muslim, Sahih, br. 831)
Pored toga, na temelju vjerodostojnih hadisa i predaja, islamski učenjaci su iz zabrane klanjanja u ova tri perioda izuzeli neke situacije te dozvolili klanjanje namaza i u spomenutim periodima, ali samo pod određenim uvjetima i u izuzetnim prilikama. Između ostalog, jedan dio islamskih učenjaka dozvolio je da se u ova tri perioda naklanjavaju opravdano izostavljeni namazi, i to je stav imama Malika, Šafije, Ahmeda i većine ashaba i tabiina. (Vidjeti: El-Mudevvene, 1/130, El-Umm, 1/148, El-Mugni, 2/80, El-Evsat, 2/411)
Svoj stav temelje na sljedećim dokazima:
1. Hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”Onaj ko zaboravi (klanjati namaz), neka ga klanja onda kada ga se sjeti. Za propušteni namaz nema drugog iskupa osim toga.” (Buhari, Sahih, br. 597, Muslim, Sahih, br. 684, od Enesa b. Malika, radijallahu anhu) U jednoj drugoj verziji ovog hadisa navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi (klanjati), neka ga (na)klanja kada ga se sjeti. ” (Darimi, Sunen, br. 1229)
2. Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”San i čvrsto spavanje ne ubrajaju se u nemar! U nemar se ubraja da čovjek budan (i u svjesnom stanju) propusti namaz i ne klanja ga sve dok ne dođe vrijeme sljedećeg namaza. Onaj kome se to desi (da prespava namaz), neka ga klanja kada bude opomenut…” (Muslim, Sahih, br. 311)
Dakle, shodno ovom mišljenju, dozvoljeno je naklanjati nenamjerno izostavljen namaz i u spomenutom vremenu, i to je prioritetnije mišljenje, a Allah najbolje zna.
Nastavit će se, inšallah…
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Da li je dozvoljeno prodavati zabranjene (haram) stvari, poput svinjskog mesa, nemuslimanima ?
Priredio: Mithad R. Ćeman Zbog povećanog prisustva islama i onih koji drže do islamskih propisa u svim društvenim sferama, sve je više pitanja kojima ljudi do jučer nisu pridavali nikakvu pažnju. Od takvih pitanja, sa kojima sam se zadnjih dana više puta sreo, jeste: “Da li je nemuslimanima dozvoljeviše
Priredio: Mithad R. Ćeman
Zbog povećanog prisustva islama i onih koji drže do islamskih propisa u svim društvenim sferama, sve je više pitanja kojima ljudi do jučer nisu pridavali nikakvu pažnju. Od takvih pitanja, sa kojima sam se zadnjih dana više puta sreo, jeste: “Da li je nemuslimanima dozvoljena prodaja zabranjenih (haram) stvari, poput svinjskog mesa?” Tragajući za odgovorom kod naših priznatih učenjaka, među najpreciznijim je upravo odgovor koji slijedi.
Sva hvala pripada Allahu!
Prodaja svinjskog mesa je haram svejedno bio kupac musliman ili nevjernik, i to na osnovu sljedećih dokaza:
1. Riječi Uzvišenog Allaha: “Reci: ‘Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.’” (El-En‘am, 145). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je veličanstvenom pravilu: “Doista, ako Allah nešto zabrani, On zabrani i zaradu na tome.” (Bilježi Ebu Davud, 3488., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani u knjizi Gajetu-l-murad, 318.)
2. Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, u godini oslobođenja Mekke, dok je još bio u Mekki, govori: “Zaista su Allah i Njegov Poslanik zabranili prodaju vina (alkohola), strvine (uginule životinje), svinjetine i kipova.” Neko reče: “Možemo li od strvine prodavati loj, kojim se podmazuju lađe, mažu kože i koriste ga za osvjetljenje?” Reče: “Ne, to je haram!” Zatim Poslanik, alejhis-selam, reče: “Zbog toga se Allah rasrdio na židove, jer su, nakon što im je Allah zabranio loj životinja, topili loj, prodavali i koristili njegovu vrijednost!” (Bilježe El-Buhari, 1212; Muslim, 1581)
En-Nevevi, rahimehullah, rekao je: “Po pitanju strvine, vina (alkohola) i svinjskog mesa postoji konsenzus muslimana o zabrani, i to za svaku od navedenih stvari pojedinačno.”
El-Kadi, rahimehullah, rekao je: “Ovaj hadis je ukazao na to da ono što je zabranjeno jesti ili koristiti se njime, to nije dozvoljeno ni prodavati, kao što je slučaj sa lojem spomenutim u hadisu.” (En-Nevevijev komentar Muslimova Sahiha, 11/8)
Ibn Redžeb el-Hanbeli, rahimehullah, pošto je sagledao hadise koji govore o zabrani vina (alkohola), rekao je: “Svi ovi hadisi ukazuju i poručuju da ono što Allah zabrani da se koristi, isto tako zabrani i prodaju toga i korištenje zarade od prodaje, kao što je to jasno rečeno: ‘Doista, ako Allah nešto zabrani, On zabrani i zaradu na tome.’ Ove riječi su uopćene, sveobuhvatne i podrazumijevaju sve ono što nam je zabranjeno koristiti, i tu su dvije kategorije:
Prva: Ono što ostaje i što se korištenjem ne uništava, poput kipova. Oni služe da bi se činio širk, da bi se Allahu drug pripisao, a to je nedvojbeno najveći grijeh. U ovu kategoriju također spadaju knjige širka, sihra, novotarije ili bilo koje druge zablude, zatim slike na kojima su prikazane zabranjene stvari, zabranjena sredstva za zabavu…
Druga: Ono što se korištenjem troši i nestaje, pa ako je njegovo korištenje uglavnom zabranjeno, onda je zabranjena i prodaja toga, kao što je zabranjena prodaja svinjetine, alkohola i strvine iako nekada njihovo korištenje može biti dozvoljeno, kao jedenje strvine onome ko je u nuždi, ispijanje vina (alkohola) prilikom gušenja (u nedostatku druge tečnosti, op. prev.), gašenje požara sa njime (pića koja u sebi sadrže manji procenat alkohola, op. prev.), korištenje svinjske dlake i kože kod onih koji ovo smatraju ispravnim i dozvoljenim (jer postoji razilaženje kod pravnika, op. prev.). Ali onda kada nije riječ o navedenom, tada nije dozvoljeno ni korištenje, ni prodaja. Svinjetina i strvina najčešće se koriste u ishrani, dok se vino (alkohol) najčešće koristi radi pića, pa i ukoliko nije namijenjeno za to, opet se ne treba tome predavati. Na ovu stvar je ukazao Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, kada mu je rečeno: ‘Možemo li od strvine prodavati loj, kojim se podmazuju lađe, mažu kože i koriste ga za osvjetljenje?’, pa je rekao: ‘Ne, to je haram!’” (Džami‘u-l-‘ulumi ve-l-hikem, 1/415, 416.)
Stalnoj komisiji za fetve KSA postavljeno je pitanje: “Da li je dozvoljeno trgovati vinom (alkoholom) i svinjetinom ako prodaja nije namijenjena muslimanima?”, pa je odgovorila: “Nije dozvoljeno trgovati onim što je Allah zabranio, bilo da riječ o prehrambenim artiklima ili nečem drugom, kao vino (alkohol), svinjetina, pa makar se trgovalo sa nevjernicima, zato što je potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Doista, ako Allah nešto zabrani, On zabrani i zaradu na tome’, i jer je prokleo vino (alkohol) i onoga koji ga pije, prodaje, kupuje, servira, onoga kome se servira, onoga koji jede, koristi zaradu od prodaje…” (Fetva Stalne komisije za fetve KSA, 13/49)
Dio odgovora šejha Muhammeda Saliha el-Munedžida
Izvor: http://islamqa.info/ar/ref/40651
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Najbolje vrijeme za klanjanje sabah namaza ?
Priredio: Sead ef. Jasavić Sabah nastupa nakon svršetka noći, isto kao što se šefek-crvenilo javlja s početka noći. Islamski učenjaci su složni na tome da je početak sabahskog vakta – nastup prave zore, te da je kraj sabahskog vakta – izlazak sunca. Sulejman b. Burejda prenosi od oca a on od Poslaniviše
Priredio: Sead ef. Jasavić
Sabah nastupa nakon svršetka noći, isto kao što se šefek-crvenilo javlja s početka noći. Islamski učenjaci su složni na tome da je početak sabahskog vakta – nastup prave zore, te da je kraj sabahskog vakta – izlazak sunca. Sulejman b. Burejda prenosi od oca a on od Poslanika s.a.w.s., da ga je neki čovjek priupitao o namaskim vremenima, pa mu je rekao: „Klanjaj sa nama ova dva (dana). Kad je sunce prešlo polovinu neba (zeval), naredi Bilalu r.a., da uči ezan, nakon čega mu naredi da uči ikamet za podne namaz, nakon čega mu naredi da uči za ikindiju-namaz, kad je sunce bilo dosta uzdignuto, bijelo i svjetlo, zatim mu naredi da uči za akšam namaz kada je sunce zašlo, a zatim, po nestanku crvenila, mu naredi da uči za jaciju-namaz, nakon čega mu naredi da uči za sabah-namaz, kada je nastupila zora. Drugog dana mu naredi da uči za podne namaz, malo kasnije kad je prihladnilo, zatim je klanjao ikindiju-namaz, dok je sunce bilo uzdignuto, koju okasni dosta u odnosu na prvu ikindiju koju je klanjao, zatim preklanja akšam-namaz malo prije nestanka crvenila, zatim klanja jaciju-namaz nakon što prođe trećina noći, i klanja sabah-namaz u osvit zore, nakon čega reče: Gdje je čovjek koji se raspitivao o namaskim vremenima? Čovjek se javi i reče: Ja sam taj, o Allahov Poslaniče. Poslanik s.a.w.s., mu reče: Vrijeme vašeg namaza je između ovoga što ste vidjeli!“ (Muslim, br.1422.)
Abdullah b. ‘Amr prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „…vrijeme sabah-namaza je sve do izlaska sunca!“ (Muslim, br.1417.)
Kada je ljepše klanjati sabah-namaz, islamski učenjaci se po tom pitanju razilaze na dva mišljenja:
1. Sabah-namaz je vrijednije klanjati s početka sabahskog vakta, u mraku, prije nastupa osvita zore. Malik, Šafija, Ahmed, Ishak, Ebu Sevr itd., koji svoje mišljenje temelje na sljedećim dokazima:
-Ajša r.a., kaže: „Žene vjernika bi klanjale sabah-namaz za Poslanikom s.a.w.s., ogrnute svojim ogrtačima, nakon čega bi se vraćale svojim kućama, a niko ih ne bi mogao prepoznati od mrkline mraka.“ (Buhari, br.578.; Muslim, br.230.)
-Ebu Berze el-Eslemi r.a., kaže: „Allahov Poslanik s.a.w.s., bi preklanjao sabah-namaz, i otišao kući, a čovjek ne bi znao pored koga je klanjao; učio je od 60 do 100 ajeta.“ (Buhari, br.541.; Muslim, 1097.)
-Enes r.a., prenosi da je Zejd b. Sabit r.a., rekao: „Sehurali smo sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s., nakon čega smo krenuli klanjati sabah-namaz. Rekoh: Koliko vremena je prošlo između to dvoje? Reče: Onoliko koliko bi trebalo da se prouči 50 ajeta.“ (Buharija, br.576.; Muslim, br.47.)
-Ebu Mes’ud el-Ensari r.a., kaže: „Jedne prilike, Poslanik s.a.w.s., je klanjao sabah-namaz u mraku, da bi zatim, druge prilike, klanjao sabah-namaz u osvit zore. Nakon toga je sabah-namaz klanjao u mraku i umro je a nije se više vraćao sabah-namazu u osvit zore.“ (Hasen. Sunen, Ebu Davud, br.394.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.352.; Sahih, Ibnu Hibban, 4/363.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.1771-2128.)
-Klanjati sabah-namaz s početka vremena spada u općenitost ostalih dokaza koji govore o tome da je ljepše i pohvalno namaze obavljati s početka njihova vremena.
-Ranjenje sa sabah-namazom je bila praksa pravovjernih halifa, kako to bilježi imam Ibnul-Munzir, u djelu el-Evsat, 2/374., gdje se tkđ. bilježi od Osmana i Alije r.a., da su klanjali sabah-namaz u osvit zore.
-Jedan dio uleme poput imama Šafije i Ahmeda rhm., smatraju da riječ „el-Isfar“ znači sigurnost nastupa prave zore, a ne osvit zore.
-Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: „Nema sumnje da su hadisi koji govore o obavljanju sabah-namaza u početnoj mrklini (el-taglis), brojniji, ispravniji i jači od hadisa koji govore o obavljanju namaza u osvitu zore (el-isfar), i mezheb-stav, većine islamske uleme jeste taj da je obavljanje namaza u početnoj mrklini vrijednije što je ujedno preče i bolje.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 1/184.)
2. Sabah-namaz je vrijednije klanjati s kraja sabahskog vakta prilikom osvita zore. Imam Ebu Hanife sa svoja dva učenika, i imam Sufjan el-Sevri rhm., svoj stav temelje na sljedećim dokazima:
-Rafi’a b. Hadidž r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao Bilalu r.a.: „Odgodi sabah-namaz do osvita zore sve dok ljudi ne budu vidjeli mete strijela svojih!“ (Musned, el-Tajalisi, br.1003.; Mu’udžemul-Sahabe, Begavi, br.720.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.4289.; Musned, Ibnu Ebi Šejbeh, br.83.)
-Rafi’a b. Hadidž r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako je rekao: „Sabah-namaz klanjajte u osvitu zore, jer je tada nagrada veća!“ (Sahih. Sunen, Tirmizi, br.154.; Sunen, Nesa’i, br.548.; Musned, Ahmed, br.17318-17325-23685.; Sahih, Ibnu Hibban, br.1490.; Musned, el-Bezzar, br.1356.)
-Imam el-Tirmizi rhm., kaže: „Ima uleme među ashabima i tabi’inima koji su smatrali da se sabah-namaz treba klanjati u osvitu zore, i na tom stavu je Sufjan el-Sevri rhm.. Imam Šafija, Ahmed i Ishak smatraju da riječ „el-isfar“ znači da budemo potpuno sigurni i bez ikakve sumnje da je sabahsko vrijeme nastupilo, a ne da riječ „el-isfar“ znači da se sabah-namaz odgađe.“ (Sunen, el-Tirmizi, br.154.)
-Sejjar b. Selameh kaže: Ja i moj otac smo ušli kod Ebu Berze el-Eslemija, pa ga moj otac upita: Kada je Poslanik s.a.w.s., klanjao farz-namaze (el-mektuba) – na šta odgovori riječima: „Klanjao bi podne namaz, kojeg vi nazivate prvim, kada bi sunce nagnulo s polovine neba,a ikindiju bi klanjao tako da bi se neko od nas mogao vratiti svojoj jahalici na kraju grada, a sunce bi i dalje bilo jako – zaboravio sam šta mi je rekao za akšam namaz. Volio je da odgodi jaciju-namaz, kojeg vi nazivate riječju el-‘atemeh, a mrzio je spavanje prije jacije i sijeljenje nakon nje. Sa sabah-namazom bi završavao onda kada bi čovjek mogao prepoznati čovjeka koji do njega klanja, a učio bi od 60 do 100 ajeta.“ (Buhari, br.547.; Nesa’i, br.525.; Sahih, Ibnu Hibban, 4/370.)
-Imam el-Serhasi el-Hanefi rhm., kaže: „U obavljanju sabah-namaza u osvitu zore (el-Isfar), je povećanje džemata, dok je u ranom obavljanju sabah-namaza (el-taglis), umanjenje džemata, stoga ono što vodi većem džematu je bolje i vrijednije, a i sjediti na mjestu obavljanja namaza sve do izlaska sunca je vjerom preporučeno djelo, shodno hadisu Poslanika s.a.w.s., u kojem se kaže: „Ko obavi sabah-namaz i ostane na svome mjestu sve do izlaska sunca, isto kao da je oslobodio četiri roba iz Isma’ilova a.s., potomstva!“ (Musned, Ahmed, br.22248.; Musned, Bezzar, br.1299.; el-Mu’udžem el-Kebir, el-Taberani, br.7954.) Kada se sabah-namaz obavi u osvitu zore (el-isfar), čovjek je u mogućnosti steći spomenute vrijednosti i sevape, ali ako se sabah-namaz obavi s početka vakta, u mrklome mraku (el-taglis), slabo ko će biti u stanju da postigne ovu nagradu!“ (Pogledaj: el-Mebsut, 1/431.)
* * * * *
Imam Tahavija rhm., je spojio između dokaza pobornika kako prvog tako i drugog mišljenja, rekavši: „Ono što treba jeste to da se na sabah-namaz stupa dok je mrak, a da se sa namazom završava u osvitu zore, što je u skladu sa svime što se prenosi od Allahovog Poslanika s.a.w.s., i ashaba, što je i stav imama Ebu Hanife, Ebu Jusufa i Muhammeda b. el-Hasena rhm..“ (Pogledaj: Šerhu Me’anijel-Asar, 1/184.)
* * * * *
Na kraju ćemo spomenuti i jednu predaju koja malo preciznije pojašnjava pitanje o kojem trenutno pišemo: Mu’az b. Džebel r.a., kaže: Kada me je Allahov Poslanik s.a.w.s., poslao u Jemen, rekao mi je: „O Mu’aze, u zimskom periodu klanjaj sabah-namaz s početka vakta, u mraku, i oduži s učenjem onoliko koliko ljudi mogu podnijeti, i nemoj im dosađivati, a u ljetnjem periodu, sabah-namaz klanjaj u osvitu zore, jer je noć kratka, i ljudi spavaju, pa im odgodi namaz kako bi mogli da stignu!“ (Pogledaj: Šerhul-Sunneh, el-Begavi, 2/199.; Ahlakun-Nebijji, Asbehani, br.162.; Hiljetul-Evlija’, 8/249.) – a Allah dž.š., najbolje zna!
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Da li je dozvoljeno gradnja kuće zekatskim sredstvima?
Piše: Mr. Hakija Kanurić Svaki vid pomoći drugom je dobro djelo, a naročito kada se radi o pomoći kojom se ostvaruje elementarna potreba, kao što je krov nad glavom. Međutim, kada je riječ o zekatu, obaveznoj sadaki, precizno su određene kategorije onih kojima se ova vrsta pomoći uručuje, kao što suviše
Piše: Mr. Hakija Kanurić
Svaki vid pomoći drugom je dobro djelo, a naročito kada se radi o pomoći kojom se ostvaruje elementarna potreba, kao što je krov nad glavom. Međutim, kada je riječ o zekatu, obaveznoj sadaki, precizno su određene kategorije onih kojima se ova vrsta pomoći uručuje, kao što su precizno određene i mnoge druge pojedinosti vezane za izvršenje ovog ibadeta. Stoga su islamski pravnici diskutirali o brojnim detaljima vezanim za raspodjelu zekata od kojih je i pitanje najveće vrijednost koja se može udijeliti jednom siromahu. Odgovorom na ovo pitanje saznat ćemo da li je ispravno jednom siromahu udijeliti toliku vrijednost da mu se sredstvima od zekata kupi ili napravi kuća ili stan.
O najvećoj vrijednosti koja se može dati siromahu na ime zekata islamski pravnici imaju sljedeća mišljenja:
Prvo mišljenje: Siromahu koji ne posjeduje potpunu vrijednost nisaba, dozvoljeno je dati do 200 dirhema (nisab u srebru o čijem preciznom iznosu u našem vremenu je ranije pisano), a pokuđeno je dati više od toga. Ovo je zvanični stav hanefijskog mezheba, dok neki učenjaci hanefijskog pravca, poput Zufera, stanovišta su da je zabranjeno dati punu vrijednost od 200 dirhema ili više od toga. To se odnosi na siromaha koji nema porodicu o kojoj se brine i nije zadužen, a ako ima porodicu o kojoj se brine, može se dati za svakog člana do 200 dirhema, a dužniku se može dati ukupna vrijednost duga makar bio veći od 200 dirhema. Ovo mišljenje bazirano je na postavci da je granica između siromaha kojem se daje zekat i imućnog koji nema udjela u zekatu posjedovanje nisaba, te se stoga siromahu ne daje više od vrijednosti nisaba, jer time izlazi iz domena onih koji imaju pravo na zekat.
Drugo mišljenje, koje zastupa malikijski i hanbelijski mezheb i dio šafijskih učenjaka, jeste da se siromahu daje od zekata vrijednost koja je neophodna da osigura sebi i onima o kojima se brine osnovne životne potrebe u periodu od jedne godine, bez obzira bilo to više ili manje od vrijednosti nisaba. Ako sam posjeduje opskrbu, ali je ona nedovoljna, zekatom će se dopuniti njegova potreba. U obzir je uzeta jednogodišnja potreba jer se zekat periodično ponavlja svake godine, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojoj je porodici osiguravao namirnice neophodne za jednu godinu.
Treće mišljenje, koje zastupa šafijski mezheb i dio malikija i hanbelija, jeste da sa siromahu i potrebnom može dati od zekata vrijednost koja je neophodna da izađe iz stanja potrebe u stanje neovisnosti u trajnom obliku, bez obzira o kojem se iznosu radilo. Temelj ovog mišljenja jeste hadis Kabise, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Samo trojici ljudi dozvoljeno je tražiti materijalnu pomoć: čovjeku kojeg je snašla nesreća tako da mu je uništila imetak, dozvoljeno mu je tražiti sve dok ne stekne osnovne životne potrebe…” (Muslim, br. 1044) Zastupnici ovog mišljenja, navodeći primjere tih osnovnih životnih potreba, kažu: ako se radi o zanatliji, dat će mu se koliko je neophodno da pribavi alatke za svoj zanat, bile one jeftine ili skupe, tako da može zaraditi koliko mu je neophodno, ako se radi o trgovcu, dat će mu se prema potrebi tako da može pokrenuti trgovinu, i tome slično. Ovo mišljenje odabrao je Ibn Tejmijje, rekavši: “Siromah uzima od zekata onoliko koliko je neophodno da postane neovisan, makar se radilo o velikoj vrijednosti.” (Pogledati: Ibn Tejmijje, El-Ihtijarat, str. 105, El-Džesas, Ahkamul-Kur’ani, 3/201. El-Kasani, Bedaius-sanai, 2/48. El-Hattab, Mevahibul-Dželil, 2/348, En-Nevevi, El-Medžmu, 6/169, El-Merdavi, El-Insaf, 3/238, i El-Mevsuatul-fikhijetul-Kuvejtije, 23/317.)
Na osnovu prvog i drugog mišljenja, siromahu se ne udjeljuje tolika vrijednost kojom bi mogao kupiti stan ili sagraditi kuću, jer je to više od vrijednosti nisaba i od jednogodišnje potrebe, nego se takvom daje vrijednost kojom će platiti jednogodišnju kiriju. Na osnovu trećeg mišljenja, siromahu se može dati vrijednost kojom bi kupio ili izgradio stambeni prostor.
Ibn Usejmin je podržao mišljenje da se siromahu ne daje tolika vrijednost kojom bi kupio ili izgradio kuću, nego mu se daje vrijednost kojom može platiti kiriju. Na pitanje o siromahu kojem je skupina poznanika prikupila zekat i njime kupila stan, odgovorio je: “Ne smatram dozvoljenim da se zekatom kupi stan siromahu, jer kupovina stana iziskuje velika sredstva. Ako je cilj otkloniti potrebu siromaha, iznajmit će mu se prostor za stanovanje sredstvima od zekata. Navest ću primjer za to: siromašnom čovjeku može se iznajmiti kuća u periodu od deset godina za 10.000 rijala, a ako bismo mu kupili kuću, ne bismo je našli ispod 100.000 ili 200.000. Toliku vrijednost nije dozvoljeno udijeliti jednom siromahu, a istovremeno uskratiti drugim siromasima njihovo pravo u zekatu. Kažemo: Siromahu će se platiti kirija, te ako istekne period najamnine, a on i dalje siromašan i potreban, ponovo će mu se platiti kirija, ali da mu se kupi kuća novcem od zekata, to ne smatram ispravnim. Ovima koji su to već učinili, ako im je neko od učenjaka dao fetvu da je to dozvoljeno, njihov postupak je ispravan, jer je to pitanje idžtihada.” (Fetava: Nurun ala derb, 206/6)
Dakle, da li je jednom siromahu dozvoljeno dati toliku vrijednost kojom bi izgradio ili kupio stambeni prostor, pitanje je po kojem učenjaci imaju različita mišljenja, a najpreče je da se uskladi između mogućnosti i stvarne potrebe, tj. kapaciteta prikupljenog zekata i potrebe svih onih koji polažu pravo na njega, te da se podijeli prema prioritetima potrebe na način koji će im ostvariti najveću korist.
Usmjeravanje zekatskih sredstava u svrhe liječenja
Muslimani su poput jednog tijela, kada se razboli jedan njegov dio, čitavo tijelo trpi i saosjeća. Stoga su za svaku pohvalu brojne akcije koje se pokreću za pomoć bolesnima koji nisu u stanju sami snijeti troškove liječenja, a Allah je na pomoći Svom robu sve dok on pomaže drugima. Međutim, koliko je ispravno u takvu svrhu usmjeriti obaveznu sadaku – zekat?
Temeljni stub islamskog vjerovanja – zekat propisan je kako bi ostvario brojne humane ciljeve od kojih je svakako pomoć potrebnima. Bolesnik koji nije u stanju sam zaraditi, a ne posjeduje sredstva neophodna za liječenje, bez sumnje je od onih koji polažu pravo na zekat. Ipak, vrste liječenja i potrebe bolesnika su raznolike, stoga savremeni učenjaci ukazuju na uvjete koji se moraju ispuniti da bi davanje zekata u svrhu liječenja bolesnog siromaha bilo ispravno. Ti uvjeti su:
● Da nije u mogućnosti liječiti se besplatno,
● Da za liječenjem postoji stvarna potreba, što znači da se zekatom ne mogu finansirati operacije uljepšavanja i sl.,
● Da se pri odabiru zdravstvene ustanove bude ekonomično i shodno mogućnosti pronađe najpovoljnija cijena.
Kada se ovi uvjeti ispune, davanje zekata u svrhu liječenja siromaha je dozvoljeno. (El-Musejkih, Fikhun-nevazil)
Zekatska imovina kao pomoć za ženidbu
Da li se zekat može dati kao pomoć osobi koja želi stupiti u brak, ali je u tome sprečava materijalno stanje?
Kada islamski pravnici govore o potrepštinama koje staratelj osigurava osobama koje su u njegovom skrbništvu, spominju prehrambene namirnice, odjeću, stambeni prostor i ženidbu. Tako, naprimjer, roditelj koji je imućan dužan je osigurati svojoj djeci hranu, smještaj, odjeću i pomoći ih u troškovima ženidbe. Iz toga se razumije da islamski pravnici ženidbu tretiraju jednom od elementarnih potreba, a zekat se usmjerava osobama koje nisu ostvarile svoje elementarne potrebe. Ova postavka argumentira se prethodno spomenutim hadisom Kabise, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio uzimanje zekata sve dok se ne steknu osnovne životne potrebe, a u to spada i bračna veza. Isto tako, šerijatski propisi imaju za cilj uspostavu i čuvanje pet elementarnih potreba koje su pravo svakog čovjeka, a to su: vjera, život, razum, čast i imetak. Bračnom vezom čuva se čast i osigurava se život, odnosno opstanak ljudske vrste novim potomstvom. Prema tome, osobi koja želi formirati porodicu stupanjem u brak, a ne posjeduje za to neophodna sredstva, niti ima staratelja, poput oca, djeda i sl., sposobnog i voljnog da ga u tome pomogne, ispravno je udijeliti zekat, jer je ženidba jedna od elementarnih ljudskih potreba. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, govorio je: “Ako bismo sreli osobu sposobnu da radi i zaradi za hranu, piće i stan, a u potrebi je za brakom, međutim ne posjeduje za to neophodna sredstva, da li je dozvoljeno da mu se udijeli zekat kako bi se tim sredstvima oženio? Odgovor: Da, dozvoljeno je da mu se za to da zekat pa i cijeli iznos mehra. Ako bi neko upitao: na osnovu čega je dozvoljeno dati potrebnom zekat kako bi se oženio iako se pri tome daje velika vrijednost? Odgovorit ćemo da je potreba čovjeka za brakom velika, ponekad je poput potrebe za jelom i pićem, stoga su učenjaci naglasili da je staratelj koji je dužan brinuti se o svom skrbniku dužan oženiti ga ako ima imovine koja je za to dovoljna. Ocu je vadžib da oženi sina ako je sin u potrebi za brakom.” (Fetava Erkanil-islam, 4/14)
Investiranje zekatskih sredstava
Nakon što zekat bude prikupljen od strane institucija i organizacija kojima je to povjereno, da li je dozvoljeno ta sredstva uložiti u određenu investiciju kako bi se ostvario profit i trajna korist zekatskim skupinama? Kao, naprimjer, da se sredstvima od zekata izgrade proizvodni pogoni ili poslovni i stambeni prostori čiji bi se profit trošio na zekatske skupine.
Savremeni učenjaci o tome imaju različita mišljenja od kojih su najbitnija dva:
Prvo mišljenje: zekatska sredstva nije dozvoljeno uložiti u bilo kakvu poslovnu investiciju, čak ni ako je skupljena od strane vođe muslimana i njegovih predstavnika. Ovo mišljenje je zaključak Islamskog pravnog kolegija sa sjedištem u Mekki donesen u redžebu 1419. g. po Hidžri, kao što je to mišljenje Stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji (Fetaval-Ledžne, 9/454). Dokazi ovog mišljenja:
● Zekat je vadžib uručiti skupinama koje je Uzvišeni Allah odredio riječima: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevbe, 60) Svrha zekata je pomoć potrebnima, siromašnim, prezaduženim i drugima koje je Allah spomenuo, dok investiranje zekatske imovine odgađa ostvarenje tog cilja, kao što može rezultirati neuspjehom i tako potpuno upropastiti cilj zbog kojeg je zekat propisan.
● Zekat je ibadet koji ima svoje uvjete i način kako se ispunjava, a investiranje na spomenuti način nije bilo poznato u vremenu poslanstva.
Drugo mišljenje: Zekatsku imovinu načelno je dozvoljeno investirati kada se ispune potrebni uvjeti. Ovo mišljenje je zaključak Islamskog pravnog kolegija sa sjedištem u Džiddi donesen u saferu 1407. g. po Hidžri. Najbitniji argumenti ovog mišljenje su sljedeći:
● Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i pravedne halife nakon njega su zekatom prikupljene deve čuvali na posebno zaštićenim mjestima da bi se ostvarila korist u mlijeku i mladunčadi tih deva, a to je vid investiranja.
● Staratelju koji se brine o siročetu dozvoljeno je investirati jetimsku imovinu, kao što je govorio Omer, radijallahu anhu: “Trgujte imovinom siročeta koko je ne bi pojeo zekat!” (Sunenud-Darekutni, br. 1973, i El-Bejhaki fil-Kubra, br. 7132) Isto tako vođa muslimana, odnosno onaj kome je povjerena briga o imovini muslimana, može njome trgovati.
● Hadis Ibn Omera o trojici ljudi koji su se sklonili u pećinu te im velika stijena zatvorila ulaz, pa su rekli jedni drugima: “Ništa nas neće spasiti osim da dovimo Allahu našim dobrim djelima.” Tako je svako od njih trojice spomenuo svoje dobro djelo koje je učinio u ime Allaha. Prvi je spomenuo ostavljanje zinaluka nakon što mu se za to pružila prilika, drugi je spomenuo dobročinstvo prema roditeljima, a treći je kazao kako je unajmio radnika kojem nije uručio naknadu za njegov rad. Tom naknadom je trgovao tako da je od nje nastalo veliko bogatstvo u stoci. Kada je kasnije došao radnik i tražio svoje pravo, ovaj mu reče: “Sve što vidiš, tvoje je.” (Buharija, br. 2272) To je primjer ulaganja tuđe imovine od strane onog kome je povjerena.
Uvjeti dozvole su sljedeći:
● Da se uzme u obzir stanje primatelja zekata, te ako postoji prioritetna potreba koja iziskuje trenutnu pomoć, investiranje nije dozvoljeno. Tako naprimjer, ako postoje osobe u potrebi za hranom, odjećom i sl., pomoć njima je prioritetna, i u tom slučaju obaveza je usmjeriti zekatska sredstva njima. Ako, pak, nakon što se takve potrebe ispune, preostane dio sredstava, ta sredstva mogu se investirati.
● Da se na osnovu stručne analize ustanovi da je investicija unosna i sigurna. To znači da rizične investicije, poput trgovine dionicama, ne dolaze u obzir.
● Ukoliko se pojavi trenutna potreba siromašnih ili drugih kategorija primatelja zekata, investicija se okončava prodajom i sredstva se uručuju potrebnim.
● Da investiranje bude uz dozvolu zvaničnog predstavnika muslimana.
● Da se investiranje povjeri stručnim i pouzdanim osobama.
● Da investiranje bude u domenu halala. (El-Musejkih, Fikhun-nevazil)
U pravilu, zekatsku je imovinu potrebno čim prije uručiti onima koji na to polažu pravo, a ako bi se spomenuti uvjeti stvarno ispunili, investiranje zekatske imovine bilo bi dozvoljeno. Uzvišeni Allah najbolje zna!
El-Asr, 52.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/