Piše: Muhamed Ikanović
”Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhu na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.”(Et-Tevbe, 60.) Ovaj ajet je osnova po pitanju kategorija osoba kojima se daje zekat.

Siromah i nevoljnik

U osnovi, siromah je onaj koji nema osnovne životne uvjete: hranu, odjeću i stan, a također i potrebe onih koje izdržava. Ovako se to uglavnom pojašnjava u knjigama fikha. Ali ovo nije generalno pravilo, nego islamski učenjaci kažu da je pravilo za siromaha da njegovu definiciju određuju društvene prilike. To znači da nije obaveza da to uvijek bude onaj ko nema osnovne životne potrebe, jer se standard života ljudi mijenja. Pa recimo u naše vrijeme postoje društva koja svojim građanima garantuju ove osnovne životne potrebe: hranu, stan, odjeću, liječenje itd., kod njih poznato kao socijalna pomoć. U takvoj situaciji ne možemo reći da se nikome ne daje zekat, nego pravilo glasi da zekat zaslužuje najsiromašnija kategorija ma makar i imali kvalitetniju hranu, ljepšu odjeću ili imali vlastita auta i tome slično.

Oni koji ga sakupljaju

To je kategorija državnih službenika, misli se na islamsku državu, koji vode administraciju prikupljanja zekata, preuzimaju ga od onih koji ga daju, bilježe i vode brigu o njegovoj raspodjeli.

Oni čija srca treba pridobiti za islam

U ovu kategoriju ulaze i muslimani i nemuslimani. Što se tiče muslimana, misli se na one koji su imanski slabi, ali su u svome narodu poštovani i ugledni, i ukoliko bi njihovo vraćanje islamu donijelo veliku korist za islam ili bi možda njegovo dopuštanje muslimanima da rade u korist islama bilo puno korisno. A što se tiče nemuslimana, misli se na one od kojih se može očekivati da prime islam, a što bi podstaklo i njegov narod da primi islam.

Otkup iz ropstva

Ovo se odnosi na roba mukatiba – onoga koji je napravio sporazum sa svojim vlasnikom da se otkupi za određenu svotu novca ili imetka. Takvom se robu muslimanu pomaže zekatom u njegovom otkupljivanju svoje slobode kako bi to što prije uradio.

Prezaduženima

Pod prezaduženima se misli na onu grupu muslimana koji su sticajem okolnosti bili primorani da se zaduže toliko da nisu u stanju da to od svoje zarade otplate, a ne na one koji se zadužuju bespotrebno u kupovini nepotrebnih stvari. Prezaduženim muslimanima izdvaja se iz zekata kako bi im se pomoglo u vraćanju dugova. U današnjem vremenu ovo je možda jedna od vrlo čestih situacija u koje zapadaju mnogi ljudi pa je zekat jedan od načina da se olakšaju teškoće muslimana.

Na Allahovom putu

U prvom redu misli se na borce na Allahovom putu – mudžahide. To je jedan od načina da se pomognu muslimani koji su stali na granice kako bi zaštitili islam i muslimane od neprijateljske ruke. Pored toga, jedan dio islamskih učenjaka dozvoljava da se i zekat izdvaja za misionarske aktivnosti, održavanje džamija, bolnica, škola, sirotišta i sl.

Putnik namjernik

To je osoba koja je u toku svog putovanja ostala bez imetka potrebnog da se vrati svojoj kući, svejedno da li se radilo o onome ko je potrošio što je imao ili da se radi o nekome ko je pokran u toku putovanja. U obzir se ne uzima da li je u osnovi bogat ili siromašan. Može da se radi o bogatoj osobi, ali nije u stanju da dođe do svog imetka. Izuzimaju se oni koji su u stanju da podignu sa računa novac ili da im neko pošalje putem banke novca da se vrati kući ili da pozajmi.

Na kraju, neophodno je spomenuti da se zekat ne može dati uzlaznoj i silaznoj rodbini ili muž ženi, jer su to kategorije koje je obaveza izdržavati i bez zekata.
Iako je ostalo još mnogo toga da se kaže o zekatu, ovo bi bilo ukratko, još ostaje da napomenemo da je na nama da islam prenosima drugima, pa ono što smo naučili iz ovih nekoliko tekstova o zekatu, da prenesemo onima koji ne znaaju kako bismo svi zajedno učestvovali u širenju dobra i svi zajedno bili nagrađeni kod Uzvišenog Gospodara.

Allahu zahvaljujemo i na početku i na kraju, neka nam naš život teče u smjeru Njegovog zadovoljstva zasnovan na uputi posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neka je na njega najodabraniji salavat, njegovu porodicu i časne ashabe.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 09 Veljača 2009 04:27

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Vidi manje

Priredio: Sead ef. Jasavić
Abdullah b. Abbas r.a., prenosi: Allahov Poslanik s.a.w.s., se pope na minber, a to mu je bilo jedno od zadnjih obraćanja, bijaše ogrnut ogrtačem a na glavi mu stajaše turban; iskaza hvale i zahvale Allahu dž.š., pa reče: O ljudi, priđite – što oni i učinješe – pa nastavi: Ovo ensarijsko naselje ima sve manje ensarija a sve više ostalih.
Ko bude preuzeo na sebe neku od funkcija ummeta Muhammeda s.a.w.s. – pa bude u stanju da nekome naškodi a nekome da koristi – neka bude dobar prema dobrima, a neka oprašta onima koji griješe!” (Sahihul-Buhari, br.885.)

Džabir b. Abdullah el-Ensari r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., je, na dan “Oslobođenja Mekke”, ušao u Mekku bez ihrama, sa crnim turbanom na glavi!” (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.1358., 2/990., Sunen Tirmizi, br.1735., Sunen Ibnu Madždže, br.2822.)

Džabir b. Abdullah r.a., kaže: “Na dan bitke na Hendeku, Poslanik s.a.w.s., je imao na glavi crni turban!” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6247.)

Džafer b. Amr b. Hurejs prenosi od svoga oca da im je Poslanik s.a.w.s., jedne prilike držao hutbu, a na glavi mu stajaše crni turban. (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.1359.)

Džafer b. Amr b. Hurejs prenosi od svoga oca: “Vidio sam na Poslanikovoj s.a.w.s., glavi crni turban (‘amama harkanijja)!” (Pogledaj: Sunen Nesa’i, br.5343.)

Džafer b. Amr b. Hurejs prenosi od svoga oca sljedeće: “Kao da sada gledam u Allahova Poslanika s.a.w.s., kako stoji na minberi, dok mu na glavi bijaše crni turban čiji se dio pružaše niz leđa međ’ dvije plećke.” (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.1359., Sunen Ebi Davud, br.4077., Sunen Nesa’i, br.5346., Sunen Ibnu Madždže, br.2821.; Sunen Nesa’i el-Kubra, br.9758.)

Nafi’ prenosi od Abdullah b. Omer r.a., sljedeće: “Kada bi Poslanik s.a.w.s., zamotao turban oko svoje glave, pustio bi jedan njegov dio da pada niza svoje pleći.” Nafi’ kaže: I Abdullah b. Omer r.a., je puštao dio svoga turbana da mu pada niz leđa, međ’ njegova pleća. Ubejdullah sin Omerov r.a., kaže: Vidio sam Kasima i Salima – isto tako su radili! (Sahih. Pogledaj: Sunen Tirmizi, br.1736.)

Ebu Abdusselam rhm., kaže: Pitao sam Ibnu Omera r.a.: “Kako je izgledao turban Allahovog Poslanika s.a.w.s. – pa reče: Turban bi obmotao oko svoje glave, odpozadi bi ga svezao, a jedan njegov dio bi opustio niz’ svoja leđa!” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6252.)

Ajša r.a., kaže: Na dan bitke na Hendeku, vidjela sam čovjeka na jahalici u liku Dihje el-Kelbijja r.a., koji pozva Allahovog Poslanika s.a.w.s.. Na glavi je imao turban, čiji je dio bio opušten niz leđa. Upitala sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., o njemu, pa reče: To je bio Džibril a.s.; naredio mi je da povedem vojsku na jevrejsko pleme Benu Kurejza!” (Sahih. Pogledaj: Mustedrek, br.7412., el-Mu’udžem el-Kebir, 23/35.)

Ajša r.a., kaže: “Vidjela sam Džibrila a.s., sa crvenim turbanom na glavi, i opuštenim dijelom turbana međ’ plećkama niz leđa.” (Pogledaj: el-Mu’udžem el-Evset, br.5620.)

Alija r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., mi je zamotao turban na glavu, na dan “Gudejr Hamma”, pustivši jedan njegov dio meni niz leđa, nakon čega reče: Allah dž.š., me je na dan Bedra i Hunejna pomogao sa melekima koji su na svojim glavama imali ovakve turbane – i reče: “Turban je prepreka između kufra i imana!” (Pogledaj: Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.19520.; Musned el-Tajalisi, br.154.)

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nosite turbane, jer su oni odličja meleka; opustite jedan dio njih niz vaša leđa!” (Pogledaj: el-Mu’udžem el-Kebir, br.13418.; Šu’abul-Iman, br.6262.)

Mu’az b. Džebel r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nosite turbane – povećaće vam se mudrost; ko bude nosio turban – sa svakim njegovim navojem imaće po jedno dobro djelo, a kada ga bude skidao, sa svakim razmotanim redom će mu spasti po jedan grijeh!” (Pogledaj djelo: Emsalul-Hadis, br.117., 1/152., od imama Ramehurmuzija rhm.)

‘Ata b. Ebi Rebbah rhm., kaže: Bio sam sa Abdullah b. Omerom r.a., kada mu priđe jedan momak i upita ga o repu turbana koji se pušta niz leđa – pa mu Ibnu Omer r.a., reče: Obavijestiću te šta ‘ilum/znanje govori o tome, inša’allahu te’ala. Reče: Bio sam jedan od desetorice u mesdžidu Allahovog Poslanika s.a.w.s., kao i Ebu Bekr i Omer i Osman i Alija i Ibnu Mes’ud i Huzejfe i Ibnu ‘Avf i Ebu Se’id el-Hudri r.a. – kada je došao jedan ensarija, mladić, koji nazva selam Allahovom Poslaniku s.a.w.s., i sjede. Poslanik s.a.w.s., upita: Koji vjernik je najbolji? Reče: Onaj koji je najboljeg ahlaka od njih. Upita: Koji vjernik je najmudriji? Reče: Onaj koji se najviše prisjeća smrti, i koji se najbolje za nju sprema prije nego li ga snađe. Zatim momak ušuti a Poslanik s.a.w.s., mu priđe, pa reče: O skupino muhadžira, utječem se Allahu dž.š., od toga da vas snađu sljedećih pet stvari: kada se nemoral i porok prošire u jednom narodu snaći će ih razne bolesti koje nisu snalazile njihove pretke; ako budu zakidali na vagi i mjeri snaći će ih suše i nestašice i nasilje vladara; ako ne budu davali zekat neće im padati kiša s nebesa, i da im nije stoke nikad im ne bi ni pala; neće prekršiti Alahov i Poslanikov ugovor a da ne budu kažnjeni time da njihov neprijatelj ovlada njima, i da im otme dio od imetaka njihova; neće njihove vođe i njihovi imami prestati da sude i da se vladaju po Allahovoj knjizi a da se neće međusobno zavaditi! Nakon ovoga, Poslanik s.a.w.s., naredi Abdurrahman b. Avfu da se spremi da ga pošalje u izvidnicu. Abdurrahman b. Avf r.a., stavi na glavu crni turban. Poslanik s.a.w.s., ga primače sebi, razmota mu crni turban sa glave, pa mu zamota bijeli turban na glavi, i opusti mu jedan njegov dio niz leđa, koliko četiri prsta ili tako nekako, pa reče: Ovako stavljaj turban o Ibnu Avfe, ovako je ljepše. Poslanik s.a.w.s., naredi Bilalu r.a., da mu predadne bajrak, pa izreče hvalu na Allaha dž.š., i donese salevat na Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa reče: Uzmi ovo, Ibnu Avfe, i idite u pohod na Allahovom putu; borite se protivu onih koji ne vjeruju u Allaha dž.š.. Nemojte pretjerivati, nemojte varati, nemojte mrcvariti i nemojte ubijati djecu. Ovo je Allahov ugovor i put Njegova Poslanika s.a.w.s.!” (Sahih. Pogledaj: Mustedrek, br.8623.; el-Mu’udžem el-Evset, br.4671.)

Abdurrahman b. ‘Avf r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., mi je zamotao turban na glavi, pa opusti jedan njegov dio ispred mene i jedan dio iza mene.” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6253.)

Ebu Se’id el-Hudri r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., kada bi pribavio neko novo odijelo ili košulju ili turban, rekao bi sljedeće: “Bože moj, Tebi hvala jer si Ti taj koji me je obukao. Molim Ti se za dobro ove odjeće i za dobro onoga zbog čega je napravljena, i utječem Ti se od zla ove odjeće i od zla onoga zbog čega je napravljena!” (Pogledaj: Sunen Ebi Davud, br.4020., Sunen Tirmizi, br.1767.)

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Isbal se može naći u izaru/donji dio odjeće, u kamisu/gornji dio odjeće, i u turbanu. Kome se išta od toga bude, iz oholosti, vuklo po zemlji – Allah neće pogledati u njega na Sudnjemu danu!” (Pogledaj: Sunen Ebi Davud, br.4094., Sunen Nesa’i, br.5334., Sunen Ibnu Madždže, br.3576. – u kojem stoji dodatak: Opušteni dio turbana će sezati do polovine leđa.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se klanja namaz prekrivenih ustiju.” – što su tadašnji arapi znali raditi sa opuštenim dijelom turbana. (Pogledaj: Sunen Ibnu Madždže, br.966.)

Praksa ashaba i generacija muslimana za njima:

Tarik b. Šihab rhm., kaže: Kada je Omer b. el-Hattab r.a., došao u Šam, vojska mu je izašla u susret. Bio je u izaru/donji dio odjeće, huffanu/kožna obuća, ‘amami/turbanu, držeći svoju jahalicu za uzdu vodeći je na vodu. Neko mu reče: O vođo pravovjernih, u susret ti izlazi vojska i patrici Šama – a ti se tako obukao? Omer r.a., reče: Mi smo narod koje je Allah uzdigao islamom, tako da nam se veličina ne traži ni u čemu drugom!” (Pogledaj: Mustedrek, br.208.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.33847.)

Sa’ib b. Jezid rhm., kaže: “Vidio sam Omer b. el-Hattaba r.a., na dan Bajrama, sa turbanom na glavi, čiji je dio opustio preko leđi otraga!” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6255.)

Džuvejrija b. Kudame rhm., priča: “Kada smo ušli kod Omera r.a., nakon što je bio ranjen, vidjesmo ga da je obmotao svoju ranu na stomaku svojim crnim turbanom, preko kojega je i dalje krv izbijala…” (Sahih. Pogledaj: Musned Ahmed b. Hanbel, br.362.)

Merjem bint Ferveh kaže: Kada se primakla smrt Imran b. Husajnu r.a., rekao je: “Kada budem umro, stegnite me mojim turbanom za tabut…” (Pogledaj: el-Mu’udžem el-Kebir, br.199.; Vesajel-‘Ulema’, 1/67.)

Abdullah b. Dinar rhm., prenosi slijedeće: Neki arap susrete Abdullaha b. Omera r.a., na putu ka Mekki. Ibnu Omer ga poselami, i posadi ga na svoju jahalicu koju je jahao, i pokloni mu svoj turban sa glave. Abdullah ibnu Dinar rhm., kaže: Rekosmo mu: Allah ti stanje popravio, to je samo obični beduin, oni se zadovoljavaju i sa manje od toga! Abdullah b. Omer r.a., reče: Otac ovog čovjeka je bio dragi prijatelj mome ocu, Omer b. el-Hattabu r.a., a ja sam čuo Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: “Jedno od najvećih dobročinstava jeste i to da dijete održava prijateljstvo i ljubav svoga oca!” (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.2552.)

Muslim b. Zijad rhm., kaže: “Vidio sam četvoricu ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s.: Enes b. Malika, Fedalu b. Ubejda, Ebul-Muniba i Sejjar b. Ferruha – njihovi turbani su imali opuštene dijelove odpozadi niz leđa, a odjeća im nije prelazila članke.” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6264.)

Ebu Dža’afer el-Ensari rhm., kaže: “Vidio sam Aliju r.a., sa crnim turbanom na glavi, na dan kada je bio ubijen Osman r.a..” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24951.)

Ebul-‘Anbes Amr b. Mervan rhm., prenosi od svog oca sljedeće: “Vidio sam Aliju r.a., sa crnim turbanom na glavi, i puštenim jednim njegovim dijelom niz leđa.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24953.)

Selemeh b. Verdan rhm., kaže: “Vidio sam Enesa r.a., sa crnim turbanom na glavi, bez kape ispod njega, kojeg je bio opustio niz svoja leđa koliko lakat dužine.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24955.)

Osman b. Ebi Hind rhm., kaže: “Vidio sam Ebu ‘Ubejdu r.a., sa crnim turbanom na glavi.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24956.)

Milhan b. Servan rhm., kaže: “Vidio sam Ammara r.a., sa crnim turbanom na glavi.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24957.)

Ebu Sahre rhm., kaže: “Vidio sam na Abdurrahmanu r.a., crni turban.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24960.)

Ebu Rezin rhm., kaže: “Vidio sam Aliju r.a., na dan Bajrama, sa turbanom na glavi; jedan dio turbana je bio opustio otraga niz leđa.” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6255.)

Ebu Rezin rhm., kaže: “Husejn sin Alijin r.a., nam je držao, jedne prilike, džumansku hutbu, a na glavi je imao crni turban.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24970.)

Ebu Rezin rhm., kaže: “Hasan sin Alijin r.a., nam je, nakon smrti svoga oca, držao hutbu, a na glavi je imao crni turban, pa reče: Napustio vas je čovjek kojeg nisu prvi nisu pretekli u znanju, niti će ga u tome sustići potonji.” (Pogledaj: Ahmed b. Hanbel, Feda’ilul-Sahabe, br.1026.)

Hasan b. Salih prenosi od svoga oca: “Vidio sam Ša’abija rhm., sa bijelim turbanom na glavi.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24972.)

Isma’il b. Abdul-Melik kaže: “Vidio sam Se’id b. Džubejra rhm., sa bijelim turbanom na glavi.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24973.)

Ubejdeh b. Hišam rhm., kaže: “Vidio sam Abdullah b. Zubejra r.a., kako je opustio dio turbana niz sebe.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24977.)

Isma’il rhm., kaže: “Vidio sam Šurejha rhm., kako je opustio jedan dio turbana niza svoja leđa.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24982.)

Sulejman b. el-Mugire rhm., kaže: “Vidio sam Ebu Nadreta sa crnim turbanom na glavi, kojeg j obmotao oko svojeg vrata.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24984.)

Sabit b. Ubejd rhm., kaže: “Vidio sam Zejd b. Sabita r.a. – na sebi je imao izar/donji dio odjeće, rida’/ogrtač i ‘amamu/turban.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24988.)

Sulejman b. Ebi Abdulah rhm., kaže: “Susreo sam se sa prvim muhadžirima; nosili su na svojim glavama turbane, crne i bijele i crvene i zelene i žute. Stavili bi platno turbana na kapu, pa bi je zatim obmotali.” (Pogledaj: Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24987.)

Milhan b. Sevban rhm., kaže: “Ammar b. Jasir r.a., je bio naš valija u Kufi godinu dana. Držao nam je hutbe svake džume, a na glavi je imao crni turban.” (Pogledaj: Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.5774.)

Imran b. Bišr el-Hadremi rhm., kaže: “Vidio sam Abdullaha b. Busra el-Mazunijja, ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s., sa žutim turbanom i ogrtačem na sebi.” (Pogledaj: Musnedul-Haris, Zeva’idul-Hejsemi, br.575., 2/610.)

Ebul-Hitab el-Hajjat rhm., kaže: “Vidio sam Vasilu el-Eska’a r.a., kako stavlja kanu na bradu, i vidio sam na njemu crni turban s opuštenim repom niz leđa koliko lakat.” (Pogledaj: Šu’abul-Iman, br.6255.; el-Ahad vel-Mesani, br.912., 2/175.)

Atabeh b. el-Munzir rhm., kaže: “Jedne prilike sam vidio Ebu Umamu r.a., ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s., starog, na crnom magarcu, kojeg mu vođaše rob bizantinac, sa štapom u ruci. Ebu Umame r.a., je na sebi imao ogrtač od četri dirhema i adenski turban čiji je krak od pozadi padao niz leđa u dužini od jednog lakta…” (Pogledaj: el-Ahad vel-Mesani, br.1235., 2/442.)

Ebu ‘Ubejd rhm., priča: Vidio sam ‘Ata b. Jezida el-Lejsijja kako klanjaše namaz; na glavi mu stajaše crni turban, čiji je dio bio opustio niz leđa, a na bradi mu bijaše kana…” (Hasen. Pogledaj: Musned Ahmed b. Hanbel, br.11797.)

Ebu Ibrahim el-Terdžumani kaže: Vidio sam jednog starca u Damasku koji se zvao Ebu Ishak el-Edžreb, koji mi je rekao: Vidio sam Ebul-Derda’a r.a., druga Allahovog Poslanika s.a.w.s., sa surmom na očima, sa kanom na bradi, sa kapom na glavi i turbanom, čiji je dio opustio niz leđa, međ’ dvije plećke.” (Pogledaj: Mustedrek, br.5450.)

Hejjadž b. Bessam rhm., kaže: “Vidio sam Hasan el-Basriju rhm., sa kanom na bradi i crnim turbanom na glavi!” (Pogledaj: el-Edeb el-Mufred, br.1002.)

Abbad b. Abdullah b. Zubejr rhm., kaže: “Na dan Bedra, Zubejr b. el-‘Avvam r.a., je imao na glavi obmotan žuti turban.” (Pogledaj: Mustedrek, br.5554.)

Šta nam ulema četri mezheba može reći o turbanu:

Ulema hanefijskog mezheba:

Imam Serhasi i imam Kasani rhm., kažu: “Jedan dio turbana (zeneb), se opušta preko vrata niz leđa kao ukras.” (Pogledaj djela: el-Mebsut, 2/60.; Beda’i’ul-Sana’i, 2/36.)

U poznatom hanefijskom djelu “Tuhfetul-Muluk”, 1/278., stoji: “Mustehabb je da se dio turbana pusti međ’ plećke do polovine leđa. Jedni su stava da će taj dio biti u dužini pedlja, dok treći smatraju da će njegova dužina biti do mjesta sjedenja kada se sjedne.”

Imam Kasani rhm., kaže: “Mustehabb je da čovjek obavlja namaz u odjeći sastavljenoj od tri djela: kamis/gornji dio – izar/donji dio, ogrtač i ‘amama/turban.” (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 1/503.; Fikhul-Ibadat el-Hanefi”, 1/76.)

Esed b. Omer rhm., priča: “Prišao sam dvoru abbasijskog halife Rešida rhm., kada u tom naiđe kadija imam Ebu Jusuf rhm., (najbolji učenik imama Ebu Hanife rhm., op.prev.), a na njemu bijaše crni turban i crno džube i crne mestve/cipele, i bijaše na crnome konju, i na njemu neimade ništa bijelog osim brade…” (Pogledaj: Hašijetul-Tahavi ‘alel-Meraki, 2/646.)

Ulema malikijskog mezheba:

Imam Ibnu Asakir rhm., bilježi u svom poznatom djelu “el-Ta’arih”, da je imam Malik rhm., rekao: “Ne trebaju se turbani izostavljati; ja sam nosio turban a na licu nisam imao jedne dlake!” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.5101.)

Ulema šafijskog mezheba:

Imam Šafija rhm., kaže: “Drago mi je kada čovjek obuče najljepše što može naći na praznične dane poput džume i bajrama, kao i na proslavama ljudi, i da se očisti i da se namiriše, a pogotovo ako se radi o namazu za kišu, tada mi je posebno drago da je čovjek čist i skrušen. Drag mi je i turban kod imama, ne bitno je li vrijeme hladno ili toplo, a i ostalim ljudima volim ono što volim i imamu, od čistoće i korištenja mirisa i oblačenja najljepše odjeće do koje mogu doći, izuzev što mi je mnogo draže da vidim turban na imamu nego li na džematlijama.” (Pogledaj: el-Umm, 1/388.)

Imam Šafija rhm., kaže: “Drago mi je da imam predvodi bajram-namaz, jer on to najbolje zna završiti, i drago mi je da hodi ka musalli (mjestu klanjanja), i da na sebi ima turban, kao i ostali svijet i oni da obuku turbane, i da se namirišu prije nego li izađu iz kuće.” (Pogledaj: Muhtesar el-Hireki, 1/36.)

U šafijskom djelu, “Mugni el-Muhtadž”, 1/306., stoji: “Sunnet je da se jedan dio turbana pusti da pada niz leđa, među plećke.”

Ulema hanbelijskog mezheba:

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: “Poslanik s.a.w.s., je imao turban koji se zvao “el-Sehab”, kojeg je kasnije dao Aliji r.a.; nosio bi ga, a ispod njega bi imao kapu/kalansuva. Nekada bi nosio kapu bez turbana, a nekada turban bez kape. Kada bi stavio turban na glavu, jedan njegov dio bi pustio među plećke niz leđa kako nam to bilježi imam Muslim u svome Sahihu.” (Pogledaj: Zadul-Me’ad, 1/130.)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., na drugom mjestu kaže: “Nemuslimanima se zabranjuje nošenje turbana. Turbani su krune arapa i u njima je njihov ponos nad svim ostalima. Turban je nosio Poslanik s.a.w.s., kao i njegovi ashabi nakon njega. Turban je stara arapska odjeća, ali je to odjeća i Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba, pa je zbog toga turban ujedno i odjeća islama!

Džabir r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., na dan “Osvojenja Mekke”, ušao u Mekku sa crnim turbanom na glavi. (Muslim)

Abdullah ibnu Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nosite turbane – bićete mudriji.” (Mustedrek, br.7411.)

Alija r.a., i Zuhri rhm., kažu: “Turbani su arapske krune!” (Šu’abul-Iman, br.6263.; Musnedul-Šihab, br.68.)

Rukane r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: “Razlika između nas i mušrika jeste i u motanju turbana na svojim kapama!” (Sunen Ebu Davud, br.4078.; Sunen Tirmizi, br.1784.) Ovaj hadis je opisnog karaktera ali je pored toga i propisnog!

Halid b. Ma’adan rhm., je rekao: “Allah dž.š., je stavio u obavezu ovom ummetu bajrake i turbane!” (Mursel. Kenzul-Ummal, br.41145.)

Sevban r.a., prenosi da je Poslanik s.a.s.w., poslao jednu grupu ashaba u izvidnicu, ali ih je kasnije snašla velika hladnoća. Kada su došli Poslaniku s.a.w.s., naredio im je: da sljedeći put čine mesh – potiru, po svojim turbanima i po svojim mestvama (prilikom uzimanja abdesta, op.prev.).” (Sahih. Sunen Ebu Davud, br.146.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.22437.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.293.)

Turbani nikada nisu bili obilježja i ukrasi jevreja; turbani su čisto arapski ukrasi. Ebul-Kasim rhm., je rekao: “Zimmiji – kršćaninu ili jevreju – u islamskoj državi, se neće dozvoljavati da nose turbane, zbog toga što “zimmije” ne smiju uživati ponos i veličinu u državi islama, niti je turban njihov ukras. Neće im se dozvoljavati ni turbani sa posebnom bojom, niti će im se dozvoljavati da puštaju dio turbana niza svoja leđa. Puštanje dijela turbana niza svoja leđa je ukras uleme, dobrih i časnih ljudi, i nije dozvoljeno puštati nevjernicima da se uzliče na muslimane u ovome!” (Pogledaj: Ahkamu Ehlil-Zimmeh, 3/1272-1281.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Puštanje dijela turbana niz leđa je sunnet Muhammeda s.a.w.s.. Imam Ahmed rhm., u rivajetu Esrema, kao i Ibrahim b. el-Haris, kažu: Treba da pusti iza sebe od svoga turbana onako kako se to spominje u hadisu Abdullaha b. Omera – misleći na predaju koju bilježi Ebu Bekr el-Halal od Nafi’a: “Ibnu Omer r.a., je nosio turban, i jedan njegov dio bi puštao međ’ plećke, niz leđa.” Od Ubejdullaha b. Omera r.a., se bilježi da su gledali ashabe Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako nose turbane, puštajući jedan dio njih odpozadi, da pada ispod plećki.” (Pogledaj: Šerhul-‘Umdeh, 1/270.)

U djelu “Šerhu Muntehel-Iradat”, 1/155., kao i djelu “el-Ikna’a”, 1/92., stoji: “Od sunneta je biti pristojan u odjeći, oblačiti bijelu odjeću, imati čisto tijelo i odijelo i mjesto sjedenja i boravka, mirisati sebe i odijelo, te nositi turban obmotavajući s njime cijelu glavu, s opuštenim dijelom odpozadi niz leđa, ali ne mnogo kako ne bi prešlo u haram.”

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru hadisa: “Rukane r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: “Razlika između nas i mušrika jeste i u motanju turbana na svojim kapama!” (Sunen Ebu Davud, br.4078.; Sunen Tirmizi, br.1784.) – kaže: “Ovaj hadis je eksplicitan u tome da je razlikovanje muslimana od mušrika/nemuslimana, u odijevanju, obaveza koja je propisana šeri’atom!” (Pogledaj: Iktida’ul-Siratil-Mustekim, 1/86.)
Za kraj:

U djelu “Subulus-Selam”, 1/69., stoji: “Od edeba je da produžetak kod turbana ne bude mnogo dugačak, i da bude opušten niz leđa, između dvije plećke!”

Imam el-Ševkani rhm., je rekao: “Sve ove predaje nam potvrđuju sunnijjet turbana tj. da je od sunneta Poslanika s.a.w.s., njegovo nošenje, ali, oči su pomućene kod onih koje je Allah dž.š., u zabludi ostavio i srca im slijepim učinio, lutajući u tminama neznanja, pa se ostaviše turbana koji predstavlja arapsku krunu i potpuno je obilježje muslimana, a prihvatiše se odjeće i obilježja nevjernika, običaja neprijatelja i ala-franga odličja. Na to ih nije navelo, ništa drugo do sama blizina života sa njima kao i apsorbovanje njihovih ružnih navika. Pored svega toga, oni su ljude još i silom primoravali pa čak i ubijali zbog svega toga! Allah dž.š., ih ponizio, puteve im prekinuo i skupove im razbio; Allah da sačuva vjernike od njihova šerra. Gospodaru moj, popravi muhammedanski ummet, učvrsti ga u vjeri, pomozi ga protivu Tvoga neprijatelja, i sačuvaj ga od mjenjanja i deformacije. Zbog džehla i nepoznavanja suštine vjere, od strane većine ummeta, kao i nepoznavanje onoga na čemu je bio poslanik i odabranik Muhammed s.a.w.s. – velik broj muslimana se čudom čudi velikom broju islamskih propisa, a lijepim i dobrim smatraju samo ono na čemu su zatekli svoje suvremenike, pa makar i nevjerstvo bilo u pitanju. Sve staro (što je iz vremena Muhammeda s.a.w.s.), je postalo mrsko, a sve novo je postalo drago i milo. Mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo. Gospodaru moj, budi blag prema robovima Tvojim; o Ti koji si Plemenit, o, Ti koji si Blag, o Allahu!” (Pogledaj: Nejlul-Evtar, 2/105.)

Allah dž.š., kaže: “Reci: »Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti!« – a Allah prašta i samilostan je.” (Alu Imran, 31.)

Ljubav ujedno znači i slijeđenje voljene osobe, a Muhammed, s.a.v.s., kaže: ”Ko slijedi mene, taj slijedi i Allaha, a ko ne slijedi mene, taj ne slijedi ni Allaha.” (Buharija i Muslim); “U kojoj ti je mjeri uzor Allahov Poslanik s.a.v.s., u toliko si i vjernik”. (Buharija i Muslim); ”Ko bude slijedio moj sunnet u vrijeme kada se moj ummet bude izopačio, imat će nagradu šehida.” (Taberani)

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 16 Veljača 2009 13:35

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Vidi manje

Priredio: Emir Demir
Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik , sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dato mi je pet stvari, a nije ih niko prije mene dobio: Pomognut sam strahom na udaljenosti od mjesec dana, zemlja mi je učinjena mjestom klanjanja i čistećom, pa kojeg god čovjeka zatekne namaz, neka klanja…“ – potom je spomenuo nastavak ovog hadisa. U hadisu od Huzejfe kod Muslima stoji: „Dobra zemlja nam je učinjena čistećom, kada nemamo vode.“ Od Alijja, radijallahu anhu, kod Ahmeda prenosi se: „I zemlja mi je učinjena čistećom.“

Koristi hadisa:
• Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je odlikovan nad ostalim vjerovjesnicima.

• Pohvalno je spominjati i pobrojati Allahove blagodati, što se također smatra ibadetom.

• Allah, azze ve dželle, pomogao je Muhammeda , sallallahu alejhi ve sellem, strahom, pa makar između njega i neprijatelja bilo mjesec dana putovanja. Spomenuo je mjesec putovanja jer tada između njega i njegovih neprijatelja nije bila veća razdaljina.

• Poslaniku , sallallahu alejhi ve sellem, je dozvoljen ratni plijen iz šerijatski opravdanih ratova, dok prijašnjim vjerovjesnicima ili nije bilo dozvoljeno da ratuju ili su ratovali bez uzimanja ratnog plijena, kojeg bi sakupili na jedno mjesto pa bi ga vatra s neba spalila.

• Sveobuhvatnost Muhammedovog , sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, jer je poslan svim ljudima, za razliku od prijašnjih Poslanika. „Mi smo te poslali svim ljudima kao donosioca radosnih vijesti i opominjača.“

• Čak je poslan i ljudima i džinima sve do Sudnjeg dana.

• Uzvišeni Allah će pokazati veliku vrijednost i poziciju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu, kada će biti primljen njegov šefaat.

• Cijela zemlja je učinjena ispravnom za obavljanje namaza, dok su prijašnji vjerovjesnici obavljali molitve na isključivo određenim mjestima. Iz ovoga se izuzimaju pojedina mjesta koja ćemo, inšaAllah, spomenuti kasnije.

• Allah je olakšao Muhammedu i njegovome Ummetu, pa mu je zemlju učinio čistećom, kao što se navodi u još jednoj predaji: „Površina zemlje je abdest za muslimana, ako ne nađe vode, pa makar tako i deset godina.“ Tejemmum i namaz su odlike ovog Ummeta koje im je Uzvišeni Allah dao kako bi im olakšao iz Svoje obilne milosti.

• Zemlja je u osnovi čista i dozvoljeno je na njoj klanjati i njome tejemmum uzimati.

• Svaka vrsta zemlje je ispravna za uzimanje tejemmuma, bila ona pjeskovita, kamenita, rastresita, vlažna, suha.

• Tejemum otklanja hades kao što ga i voda otklanja.

• Imam Ahmed kaže da se tejemmumom otklanjaju i nedžaseti, dok preostala trojica imama kažu da se njime otklanja samo hades. Zadnje mišljenje je prihvatljivije, a to je mišljenje i Ibn Tejmijje.

109. Od Ammara b. Jasira, radijallahu anha, prenosi se da je rekao: „Vjerovjesnik , sallallahu alejhi ve sellem, me je poslao radi nekog posla, pa sam se odžunupio i nisam našao vode. Valjao sam se po zemlji kao što se valja životinja. Potom sam otišao Vjerovjesniku , sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo,a on reče: „Dovoljno ti je da si učinio rukama ovako.“ Potom je rukama udario po zemlji jedanput, a onda potrao lijevom po desnoj, vanjski dio šaka i lice.“ Muttefekun alejhi, a tekst je Muslimov. U Buharijevoj verziji stoji: „Dlanovima je udario po zemlji, puhnuo u njih, a zatim potrao njima lice i dlanove.“

Koristi hadisa:

• Tejemmum je utemeljen za namaz i druge ibadete za koje je obavezno biti čist od hadesa.

• Pojašnjenje opisa tejemmuma: jedanput udariti rukama zemlju, potrati lice unutrašnjim dijelovima šaka (dlanovima), vanjski dio šaka potrati jednu po drugoj, bilo da s radi o malom ili velikom hadesu.

• Ukoliko se mnogo zemlje ili prašine zakači na rukama dozvoljeno je puhnuti da se prašina rasprši, a zatim potrati lice i šake.

• Dovoljno je jedno dodirivanje zemlje za ispravnost tejemmuma.

• Dozvoljeno je činiti idžtihad u pitanjima znanja i to u doba Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem, dok je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, bio odsutan.

• Upotreba analogije i Poslanikova , sallallahu alejhi ve sellem, potvrda, jer je Ammar na potiranje zemlje gledao analogno kupanju vodom od džunupluka.

• Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio Ammaru da ponovi namaz, što ukazuje na pravilo da onaj ko bude činio neki ibadet Allahu iz neznanja, bit će poučen u budućnosti ispravnom postupanju, ali mu se neće narediti da ga obnovi.

• Kaže Ibn Tejmijje: Ako nešto izostavi nepoznavajući njegovu obaveznost, kao npr. da klanja bez smirenosti, ispravno mišljenje je da ne ga treba obnavljati pošto već prođe vrijeme tog namaza, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao onome ko je neispravno obavljao namaz: „Idi i klanjaj, jer nisi klanjao.“

• Olakšanost primjene ovog Šerijata. „ On vam u vjeri nije propisao teškoće.“

110. Od Ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tejemmum se sastoji od dva udaranja (dodirivanja površine zemlje). Jedno dodirivanje je za lice, a drugo za ruke do iznad laktova.“ Prenosi ga Ed-Darekutni, a imami su složni da je ovaj hadis nepotpunog lanca prenosilaca.

Koristi hadisa:

• Tejemmum, prema ovoj predaji, sastoji se od dva dodirivanja zemlje.

• Jedno dodirivanje je za potiranje lica, a drugo za potiranje ruku.

• Hadis se suprotstavlja prethodnom Ammarovom hadisu u kome se spominje samo jedno dodirivanje zemlje.

Učenjaci su rekli:

a) Ammarov hadis je kod El-Buharija i Muslima, a Ibn Omerov kod Ed-Darekutnija koji se nije obavezao da će prenositi isključivo vjerodostojne hadise (njegov metod).

b) Ammarov hadis svojim lancem seže do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Ibn Omerov hadis je ustvari govor samog Ibn Omera.

c) Sve ostale predaje koje spominju dva dodirivanja zemlje su prekinutog lanca ili su spojenog lanca ali slabe.

• Ibn Abdulberr (malikijski učenjak umro 463 h.g. Poznate knjige su mu: Et-Temhid-komentar Malikovog Muvetaa, Džami bejanil ilmi ve

fadlihi-Sveobuhvatni pokazatelj znanja i njegove vrijednosti, prevedena kod nas, i druge knjige) kaže da su sve predaje sa dva dodirivanja slabe, a Ebu Zur’a (predvodnik hafiza hadisa, Ubejdullah ibn Abdulkerim Ebu Zur’a, rođen210-umro 264 h.g.). Imao je svoj Musned. Govorio je: „Pamtim dvjesto hiljada hadisa kao što neko od vas pamti Kulhuvvalau ehad.“) kaže da je ova predaja od Ibn Omera batil (ništavna).

• Zato se jedino može uzeti Ammarov hadis. Imam Ahmed kaže: „Ko kaže da se tejmmum uzima do iznad laktova, postupio je po svome vlastitom nahođenju.“

Razilaženje učenjaka:

a) Ahmed smatra da je ispravno jedno dodirivanje zemlje sa potiranjem šaka bez podlaktica.

b) Et-Tirmizi kaže da je ovo mišljenje velikog broja ashaba i učenjaka, a od njih su: Alijj, Ammar, Ibn Abbas, Ata’, Eš-Ša’bi, Ishak, Ibnul-Munzir, zahirije, Ibn Tejmijje, Ibnul-Kajjim, Eš-Ševkani i dr.

c) Preostala trojica imama smatraju da se zemlja dodiruje dva puta, jedanput za lice, a drugi put za ruke do iznad laktova. Argumentirali su ovim slabim hadisom.

111. Od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Površina zemlje je abdest za muslimana ako ne nađe vode, pa makar i deset godina. Kada nađe vodu, neka se boji Allaha i neka njome opere svoju kožu.“ Prenose ga El-Bezzar (hadiski autoritet Ahmed ibn Amr Ebu Bekr El-Bezzar 210-292 h.g) i Ibnul-Kattan (malikijski učenjak iz Kordove, muhaddis umro 460 h.g.) koji kaže da je vjerodostojan, dok Ed-Darekutni kaže da je mursel. Postoji slična predja kod Et-Tirmizija za koju kaže da je vjerodostojna. Hadis je sahih.

Koristi hadisa:

• Utemeljnost uzimanja tejemmuma kada nema vode. Kaže Ibn Tejmijje: „Ko ne bude htio klanjati sa tejemmum, kada postoji potreba, svrstao se među židove i kršćane, jer je tejemmum posebno određen za Muhammedov , sallallahu alejhi ve sellem, Ummet.“

• Koliko god vremenski ne bilo vode tejemmum je adekvatna zamjena.

• Dozvoljenost uzimanja tejemmuma bilo kojom vrstom zemlje.

• Tejemmuma odstranjuje hades, a nije samo povod da se dozvoli obavljanje ibadeta, jer ga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao ‘vuduom’ – abdestom, i traje koliko traje i abdest dok se ne izgubi (tj. nije ograničen samo na jedno namasko vrijeme).

• Pronalazak vode kvari tejemmum i potrebno je uzeti abdest vodom za obavaljanje ibadeta.

• „Deset godina“ nisu ograničenje za istek tejemmuma, već samo primjer za mogući vremenski period njegovog uzimanja.

Razilaženje učenjaka:

a) Hanbelije kažu da tejemmum je samo opravdanje za uzimanje obavljanje namaza i ostalih ibadeta ua koje je potreban abdest, ali da se njime ne odstranjuje hades (stanje džunupluka i stanje osobe bez abdesta, veliki i mali hades).

b) Hanefije kažu da tejemmum odstranjuje hades i da je adekvatna zamjena za abdest. Ovo je mišljenje i Ibn Tejmijje koji kaže da je ovo razilaženje više terminološko nego praktično.

112. Od Ebu Se’ida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Dvojica ljudi krenula su na putovanje, pa je nastupio namaz, a sa sobom nisu imali vode. Potom su tejemmum uzeli čistom površinom zemlje i klanjali. U istom namaskom vremenu su našli vodu, pa je jedan od njih uzeo abdest i ponovio namaz, a drugi to nije učinio. Potom su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu rekli. Onome što nije ponovio namaz rekao je: “Postupio si u skladu sa sunnetom i tvoj namaz je ispravan:” Drugom je rekao: “Ti imaš dvije nagrade.” Prenose ga Ebu Davud i En-Nesai.

Iz hadisa se uzima:

• Utemeljenost tejemmuma i njegovog prakticiranje u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,.

• Gubitak vode je jedno od opravdanja za tejemmum. “A ako ne nađete vode, onda tejemmum uzmite čistom površinom zemlje.”

• Dozvola uzimanja tejemmuma bilo kojom površinom zemlje zbog općenitosti ovog i drugih hadisa.

• Tejemmum se uzima zemljom ili predmetom od zemlje i nije ga dozvoljeno uzimati nečim što je nečisto. “….čistom površinom zemlje.”

• Ko klanja s tejemmumom, pa nađe vodu kasnije, neće ponavljati namaz. Ovo je mišljenje četvorice imama.

• Hadis u kome se kaže: “Kada nađe vodu, neka se boji Allaha i neka njome opere svoju kožu.“ je općenitog značenja, a ovaj Ebu Seidov hadis ga pobliže određuje, tj. kao da se želi reći: Kada nađeš vodu prije namaza u njegovom vremenu, a već si džunup, onda se okupaj (operi kožu).

• Onaj ko ponovi namaz ima duplu nagradu za njegovo klanjanje sa tejemmumom i abdestom, ali je bolje držati se sunneta.

• Dozvoljenost idžtihada u doba Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem, kada je odsutan.

• Učenjaci se razilaze u pogledu dozvoljenosti uzimanja tejmmuma svakom površinom zemlje: Ahmed i Šafija kažu da je jedino ispravno zemljanom prašinom i dokaz su im riječi: „Potarite se po licima i rukama.“ , jer je potrebno da na rukama ostane nesto prašine prilikom dodirivanja zemlje. Dokaz im je i hadis: „Dobra zemlja (turbetuha) nam je učinjena čistećom, kada nemamo vode.“ (Muslim)

• Ebu Hanife i Malik smatraju da je dozvoljeno bilo kojom površinom zemlje, sa prašinom ili bez, kao što su: pijesak, slana zemlja, šljunak, kamenje, trava, drveće, lišće i sl. Nisu ništa izuzeli od onoga što je na površini zemlje. Ovo je opredjeljenje šejhul-islama Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjima.

113. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je za riječi Uzvišenog “A ako budete bolesni ili na putovanju…”, da je rekao. “Ako čovjek bude imao rane ili posjekotine sa Allahovog puta, pa se odžunupi, i bude se pribojavao da će umrijeti ukoliko se okupa, onda će uzimati tejemmum.” Prenosi ga Ed-Darekutni kao mevkuf, El-Bezzar sa potpunim lancem, a Ibn Huzejme I El-Hakim kažu da je sahih. Hadis je, ipak, mevkuf. (mevkuf je predaja koja se pripisuje ashabu, svejedno da li imala potpun ili nepotpun lanac)

Iz hadisa se uzima:

• Ibn Abbasov tefsir ovoga ajeta vezano za rane, a inače svaka vrsta bolesti prilikom koje bi voda nanije izvjesnu štetu, dozvoljava uzimanje tejemmuma, makar to i ne vodilo u smrt.

• Učenjaci su rekli: Ko se pribojava da će upotrebom vode pogoršati bolest, nanijeti sebi štetu, usporiti liječenje I sl. Dozvoljeno mu je koristiti tejemmum dok se ne izliječi.

• Na putovanju postoji potreba za tejemmumom, zbog čestog nedostatka vode, ali putovanje samo po sebi ne dozvoljava uzimanje tejemmuma, kada ima vode.

114. Od Alijja, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Slomio sam ruku, pa sam upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on mi naredi da uzimam mesh (potirem) po zavojima.“ Ibn Madže ga prenosi, a u lancu je prenosilac koji je veoma slab. Hadis je slab.

Iz hadisa se uzima:

• Utemeljnost potiranja po zavojima, gipsu, langetama i sl. ćime se učvršćuju kosti.

• Potiranje po zavojima se razlikuje od potiranja po mestvama, turbanu ili mahrami u nekim propisima:

a) Po zavojima se uzima mesh za mali i veliki hades, za razliku od mestvi, turbana i mahrame, jer su samo za mali hades.

b) Potiranje po zavojima vremenski traje dok se rana ili lom ne zaliječe. Mesh po mestvama je jedan dan i noć za onoga ko je u svome prebivalištu, a tri dana i noći za onoga ko je na putovanju.

c) Mesh po zavojima se čini po cijelom zavoju kod malikija, šafija i hanbelija, dok hanefije kažu da je dovoljno potrati većinu. Dok se inače potire po dijelu mestvi, turbana i mahrame.

d) Ispravno je da se prilikom stavljanja zavoja, gips i sl. ne mora biti u stanju čistoće da bi kasnije potiranje bilo važeće, dok je to uslov pri potiranje po mestvama, turbanu i mahrami.

• Ovaj i sljedeći hadis se uzimaju kao dokaz za potiranje po zavojima i ukazuju na lahkoću ovog Šerijata.

115. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je neki čovjek ranjen u glavu, pa se okupao i nakon toga umro: „Dovoljno mu je bilo da je uzeo tejemmum i da je oko svoje rane stavio zavoj, a potom po njemu potrao i preostali dio tijela oprao.“ (Ebu Davud sa lancem u kojem ima slabosti, i postoji razilaženje oko njegovih prenosilaca).
Iz hadisa se shvata:
• U hadisu se detaljno navodi sljedeće: Džabir je rekao: „Krenuli smo na putovanje, pa jednog našeg saputnika udari kamen u glavu i napravi mu ranu. Potom je doživio poluciju u snu. Pitao je saputnike kako da postupi: „Da li znate za kakvu olakšicu da bih mogao uzeti tejemmum. Rekli su: „Ne. Nemamo za tebe olakšicu sve dok možeš koristiti vodu.“ Potom se okupao, pa je umro. Kada smo došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obaviješten je o ovome događaju, pa je rekao: „Ubiše ga, Allah ih ubio! Zašto nisu pitali kada nisu znali, jer je pitanje lijek za neznanje. Dovoljno mu je bilo da je uzeo tejemmum i da je oko svoje rane stavio zavoj, a potom po njemu potrao i preostali dio tijela oprao.“
• Ovaj hadis je u suglasnosti sa Kur’anom u kome se kaže: „A ako ste bolesni…“ i nije u suprotnosti sa ispravnim sunnetom koji dozvoljava potiranje po ranama i prijelomima. Hadis je slab, ali je po značenju, uz druge hadise, ojačan.
• Hadis ukazuje na utemeljenost potiranja po zavojima, svejedno radilo se o rani ili prijelomu kosti.
• Obavezno je potrati po cijelome zavoju a ne dijelu zavoja.
• Preostali dio tijela je obaveza oprati.
• Učenjaci su rekli: Može se desiti da na jednom tjelesnom organu se mogu sastati tri stvari: pranje, potiranje i tejemmum. – Pranje za istaknuti dio organa, potiranje po zavoju i tejemmum po onome što pokriva zavoj od zdravog dijela tijela, jer zavoj prelazi nužni dio za prekrivanje, ali postoji strah za ranu ako bi se skinuo.

116. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: „Od sunneta he da čovjek sa tejemmumom klanja samo jedan namaz, a zatim da uzme tejemmum za drugi namaz.“ (Prenosi Ed-Darekutni sa veoma slabim lancem)

Iz hadisa se uzima:

• Kada ashab kaže da je nešto sunnet, onda za te riječi važi propis kao da ih je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, izrekao.
• Nije dozvoljeno, kako se vidi iz ovoga hadisa, sa tejemmumom klanjati osim jedan namaz, međutim, pojašnjenje ispravnoga mišljenja će kasnije doći.
• Obaveza je uzeti tejemmum za sljedeći namaz.
• Hadis je generalan, svejedno radilo se o klanjaju dva namaza u jednom namaskom vremenu ili posebno.
• Oni koji su prihvatili ovo mišljenje opravdavaju ga navodom da je tejemmum nužda koja je dozvoljena radi obavljanja ibadeta, a ne odstranjuje hades poput abdesta.

Razilaženje učenjaka:

a) Poznato razilaženje oko toga da li tejemmum otklanja hades ili samo dozvoljava obavljanje ibadeta. Oni koji zastupaju da tejemmum samo dozvoljava obavljanje ibadeta, smatraju da je obaveza ga uzimati za svaki namaz.
b) Ispravno je mišljenje da tejemmum zamjenjuje abdest i da mu je identičan u svim propisima, dok se ne pojavi voda, što je mišljenje većine isl. pravnika, i uzimajući u obzir da je hadis slab.
c) Stoga, ispravno je mišljenje da se sa jednim tejemmumom može klanjati više farzova i nafila sve dok se ne nađe voda ili tejemmum ne pokvari nešto što kvari i abdest.

Pripremljeno prema djelu ”Bulugul-meram”.

Prvi put objavljeno: četvrtak, 09 Travanj 2009 04:25

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Vidi manje

Piše: Husnija Sarkić

Poštvana braćo i cijenjene sestre, čast nam je i zadovoljstvo što ćemo na našem sajtu u više dijelova objaviti diplomski rad Husnije Sarkića pod nazivom ”Pravni aspekt liječenja Kur’anom”. Ovaj rad je odbranjen na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću i ocijenjen najvišom ocjenom (10), čime je Husnija i stekao zvanje profesora.

Komisiju su sačinjavali profesor dr. Muharem Štulanović-mentor, profesor dr. Sulejman Topoljak-član, i Hajrudin Hodžić prof.- član. Imajući u vidu da je ova tema vrlo aktuelna i da oko nje postoji dosta nedoumica i pogrešnih stavova i uvjerenja, nadamo se da će uz Allahovu pomoć ovaj rad biti od koristi svima onima koji se žele pobliže upoznati sa ispravnim načinom liječenja Kur’anom.

PRAVNI ASPEKT LIJEČENJA KUR’ANOM

Uzvišeni Allah je rekao:„Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju“ (Kur’an: Ez-Zarijat, 51) Još u mnogim ajetima nalazimo potvrdu Allahovog stvaranja džina. Oni su dio gajba, a kaže Uzvišeni: „Oni koji u nevidljivi svijet budu vjerovali, …“ (Kur’an: El – Bekare, 3) S toga je obaveza svakom muslimanu vjerovanje u njihovo postojanje. Znanja o džinima i njihovim specifičnostima nalazimo u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Potvrđeno je tekstualnim dokazom i iskustvom, u različitim vremenima i mjestima, da džini uznemiruju ljude. Jedan od načina uznemiravanja ljudi je ulazak džina u ljudska tijela.

Svojim ulaskom uzrokuju izvjesne bolesti ili smetnje. Tema ovog rada je liječenje tih bolesti Kur’anom, odnosno osvrt na šerijatsko-pravni aspekt tog liječenja. Jedinstven naziv za to liječenje je rukja. U ovom radu se, pored ostalog, definiše rukja, njen propis, vrste i šartovi njene ispravnosti.
Rukjom se liječe i tjelesne i duševne bolesti, prouzrokovane ulaskom džina u ljudska tijela ili njihovim vanjskim djelovanjem. U ovom radu pobrojane su te bolesti. Posebno je učinjen osvrt na duševne bolesti kao što su sar’a (padavica i slične smetnje prouzrokovane džinsko – šejtanskim dodirom), isabetul – ‘ajn ( pogođenost okom – urok, prouzrokovan nečijim pogledom punim divljenja ili zavidnosti) i sihr (opčinjenost, opsjednutost prouzrokovan djelovanjem džina koji su došli po „nalogu“ sahira, s različitim manifestacijama na oboljelom).
Posljednje poglavlje ovog rada tretira pitanja važna svakom pojedincu, koji traži lijek i koji se bavi liječenjem.
Na kraju, molim Allaha, dželle – še’nuhu, da primi ovo djelo i da se još iko od muslimana okoristi njime. Ako sam šta rekao istinu, to je od Allaha, Njegovom uputom, a ako sam pogriješio od mene je ili od šejtana, a Uzvišeni Allaha najbolje zna.

I POGLAVLJE : KA TEMI

VJEROVANJE U GAJB

Uzvišeni Allah je rekao: „Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali…“ ( El–Beqare, 3)
„U šerijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Njegovo određenje dobra i zla, vjera u oživljenje poslije smrti, u Džennet i Džehennem.“ (Tefsir, Ibn Kesir)

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu ‘anhu: „Gajb je sve što ne vidimo, a Allah, azze ve dželle, ili Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekli su da postoji.“ Džini su dio gajba u koji je dužnost vjerovati zbog brojnih kur’anskih i hadiskih dokaza o njihovom postojanju.

KUR’ANSKI DOKAZI POSTOJANJA DŽINA

Objavio je Uzvišeni Allah:
„Kada ti poslasmo nekoliko džinova da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: „Šutite i slušajte!“ A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. O skupe džinski i ljudskizar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici, koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati? Oni će reći: „Mi svjedočimo protiv sebe.“ Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.“ (El-En’am, 130)
„O družine džinnova i ljudi, ako možete kroz slojeve nebesa i Zemlje prodrijeti, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć!“ (Er-Rahman, 33)

DOKAZI IZ SUNNETA

Prenosi imam Muslim od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Jedne noći bili smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i izgubili ga. Uzalud smo pretražili dolinu i puteljke, rekli smo: ‘Odnijeli su ga džini ili je ubijen!’ To nam je bila najteža noć. Kada je svanulo ugledali smo ga kako dolazi iz pravca pećine Hira. Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, tražili smo te i nismo te našli. Proveli smo najgoru noć.’ Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ‘Došao mi je izaslanik džina, otišao sam s njim i učio im Kur’an.’ Poveo nas je i pokazao nam njihove tragove i ostatke vatre. Tražili su da im kaže šta mogu jesti, rekao je: ‘Kosti životinja zaklanih bismillom. U vašim rukama bit će pune mesa. I svaka balega vaših životinja.’ Nakon toga, obratio se ashabima: ‘Nemojte se njima čistiti poslije nužde, jer to je hrana vaše braće!’ “
(Muslim bi šerhi en – Nevevi, 4/170)

VRSTE DŽINA

Preneseno je od Ebu Sa’lebe el – Hušenija, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Džina ima tri vrste: oni koji imaju krila i lete, vrsta koja je u obliku zmija i akrepa i oni koji se stalno sele.“
(Prenosi Tahavija u Muškilul-asar, 4/95, Taberani u El-kebiru, 22/214, a Albani u Miškatu, 2/1206 br. 4148, kaže da ga prenose Tahavija i Ebu-Šejh sa dobrim senedom.)

OSOBINE DŽINA

Što se tiče njihovih vrsta u smislu vjere, oni se ne razlikuju od ljudi. U komentaru ajeta:
„A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih.“(El-Džinn, 11)
…o riječima „ima nas vrsta različitih“, Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu, je rekao: „Ima nas i vjernika i nevjernika.“ A Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao: „Među džinima razlikuju se mnogobrojne sekte: muslimani, nevjernici, oni koji slijede sunnet i heretici koji uvode novotarije.“
Džini jedu i piju. (Dokaz je i pomenuti hadis o nestanku Resula, sallahu ‘alejhi ve sellem, od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, kojeg bilježi Muslim. I hadis od Džabira: „Ne jedite lijevom rukom, zaista šejtan jede lijevom rukom.“)
Bića su poput ljudi. Razmnožavaju se. Ima ih muških i ženskih. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je učio dovu prije ulaska u nužnik: „Allahumme inni euzu bike minel – hubsi, vel – habais.“ – „Allahu moj, utječem ti se od džina muškaraca i džinskih žena.“
Mogu poprimiti materijalni oblik i prikazati se u određenim oblicima. Džini su šerijatski obaveznici – mukellefini. Džini imaju svoja staništa, ali ulaze i u ljudske kuće. Poznata je predaja od Sa’da ibn Ebi Vekkasa, radijallahu ‘anhu, u čiju kuću je ušao džin u obliku zmije, pa ga je on zakleo Allahom da izađe ili će ga ubiti.

MIŠLJENJA ISLAMSKIH UČENJAKA O MOGUĆNOSTI ULASKA DŽINA U ČOVJEKA

Osim što ulaze u kuće, oni su stalni pratioci čovjeka. Hadis: „Svakom je određen stalni pratilac od džina i meleka, …“ (Muslim bi šerh Nevevi 17/157); Hadis: „Vjernik iscrpi svog šejtana, kao što jedan od vas iscrpi svoju devu na putovanju.“ (ovaj hadis ima slabost);
U podređenom su položaju u odnosu na čovjeka. Vrlo su osvetoljubive prirode, pa ga često uznemiruju. To uznemiravanje se manifestuje spolja, ali i ulaskom džina u ljudska tijela. Uzvišeni Allah je rekao: „Oni koji se kamatom hrane neće se dići osim kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio…“ (El-Beqare, 275)
„Rekao je imam Kurtubi, rahimehullah: „Ajet je dokaz neispravnosti mišljenja onih koji negiraju džinsko uzrokovanje padavice, tvrdeći da to uzrokuju prirode bića, negirajući ulazak džina u čovjeka i džinski dodir.“
Dakle, džini svojim ulascima prouzrokuju određene bolesti. O tim bolestima biće posebno govora.
„El – Eš’ari, rahimehullah, o vjerovanju sljedbenika sunneta je rekao: „Džin ulazi u tijelo čovjeka“. Dalje navodi ajet sure El – Bekare, 257.
Rekao je Ibn Tejmijje, rahimehullah: „Postojanje džina potvrđeno je Kur’anom, sunnetom i konsenzusom prvih generacija. I u vezi njihovog ulaska u ljude, svi imami sljedbenika sunneta se slažu da je moguće i da postoji. To mogu vidjeti i osjetiti čulima oni koji žele razmisliti o tome. Kada uđe u čovjeka, govori iz njega jezikom koji ta osoba ne poznaje ili nikada nije ni čula da postoji. Ponekad bude udaren tako snažno, da bi i devu usmrtilo, a on to i ne osjeti.“

Nastavit će se inšallah…

Prvi put objavljeno: srijeda, 11 Ožujak 2009 05:11

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Vidi manje

Piše: Husnija Sarkić.
Uzvišeni Allah je rekao: „Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ (Al-‘Isra, 82). Imam Ibn Madže bilježi hadis kojeg prenosi Alija, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Najbolja medicina je Kur’an.“ Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, je pričao da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
„Liječenje bolesti onim što je Allah dopustio će je izliječiti, a liječenje bolesti onim što je Allah zabranio, neće je izliječiti.“ Božiji Poslanik liječio je bolesti pomoću tri vrste lijekova:
– prirodnim lijekovima,
– duhovnim lijekovima (onim lijekovima koji su propisani islamom a ne priznaje ih klasična medicina)
– kombinacijom prirodnih i duhovnih lijekova.

Liječenje tijela (tibbul-ebdan) koje je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, opisao, došlo je da upotpuni zakone Šerijata i da objasni lijekove opisane u Kur’anu.
U Buharijevom Sahihu je zabilježen hadis koji Ebu Hurejre prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a koji glasi: „Allah nije spustio bolest, a da za nju nije dao i lijek.“ (Buhari, Sahih, Knjiga o medicini, br.5678; Ibn Madže, Knjiga o medicini, br.3439.) Muslimov Sahih navodi hadis Džabira ibn Abdullaha da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Za svaku bolest postoji lijek, ako se upotrijebi pravi lijek, bolesti nestaje, uz Allahovu dozvolu.“ (Muslim, Sahih, Knjiga o miru, br. 2204; Ebu Davud: Knjiga o medicini, br. 3874.) Ahmed u svome Musnedu bilježi hadis u kojem Usame ibn Šurejk prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Liječite se, jer zaista Allah nije spustio ni jednu bolest,a da za nju nije spustio lijek. Taj lijek neki znaju, a neki ne znaju.“ (Ibn Hanbel Ahmed, Musned, Darul – hadis, Kairo, 1995., XIV/18368.)
A u drugoj verziji se kaže: „Allah, dželle – še’nuhu, je za svaku bolest spustio lijek i preventivu, osim za jednu.“ „Koja je to bolest?“ – upitaše ashabi. „Starost.“ – odgovori Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. (Ebu Davud, Knjiga o medicini, br.3855. ; Tirmizi, Knjiga o medincini, br. 2038.; Ibn Madže, Knjiga o medicini, br. 3436. Tirmizi za ovaj hadis kaže da je vjerodostojan.) Ovo se odnosi na bolesti srca, duše i tijela, te na liječenje tih bolesti.
I rekao je Uzvišeni: „Reci: ‘On je vjernicima uputstvo i lijek…“ (Fussilet, 44.)

TJELESNE BOLESTI:

OTROVNI UBODI (zmijski ujed i škorpionov ubod) ;
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem,: „Nema rukje osim za urok ili otrov ili ubod (ubod škorpije i svega otrovnog).“ (Ibn Kajjim El – Dževzi, Zadul – me’ad fi hedji hajril – ibad, Muessesetu – rrisale, Mektebetu El-Menaru el- islamijjetu, Bejrut, 1987., IV/168. (Bilježi ga Ebu Davud, u knjizi o medicini: 3888)

EKCEMI
Preneseno je u Ebu Davudovom Sunenu da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jednom došao do Hafse i tu zatekao Šifa’u bint Abdillah kako je uči da piše. On je zapovjedio: „Kao što je učiš kako da piše, zašto je ne naučiš rukji za ekcem?!“ (Ibn Kajjim El – Dževzi, Zadul – me’ad fi hedji hajril – ibad, IV/184. (Bilježe ga: Ebu Davud, 3887. Ahmed 6/372; Sened ovog hadisa je sahih). U Sahihul – Muslimu ovaj hadis glasi: „Dozvolio je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem rukju za urok, otrov i „nemle“ – ekcem.“ Ovo se odnosi na kožnu bolest koja se sastoji od pojave crvenila, oteklina i malih mjehurića. U objašnjenju koje navodi Ibn Kajjim se kaže da je ta pojava najčešća na bokovima, i da je to poznata bolest, koja je tako nazvana, jer svojom manifestacijom podsjeća na ujed mrava.)

GNOJENJE, ČIREVI I POSJEKOTINE
„Aiša, radijallahu ‘anha, prenijela je da kada bi se neko žalio Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na gnojenja, čir ili ranu, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uobičavao bi pokazati vrhom kažiprsta a potom dodirnuti prašinu njime i moliti: “S imenom Allaha, koji je stvorio prašinu od naše zemlje i načinio pljuvačku nekih od nas ljekovitom tvari za naše bolesne – dopuštenjem našega Gospodara.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dodirnuo bi potom zaraženo područje prašinom koja se sakupila na njegovom kažiprstu, dok bi učio ovu dovu.“ (Buharija, 10/176 i Muslim, 2194.) (Bismillahi turbetu erdina bi rikati ba’dina, li jušfa sekimuna, bi izni rabbina).

LIJEČENJE BOLI I OPĆE SLABOSTI RUKJOM
„Imam Muslim prenio je u svom „Sahihu“ da se Osman bin Ebu el – As jednom žalio Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na neku hroničnu bol od koje je bolovao još od ranih dana njegovog prelaska na islam. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je potom rekao: „Stavi svoju (desnu) ruku na mjesto koje te boli i moli: S imenom Allaha“ (Bismillah), tri puta, a onda ponovi sedam puta: ‘Tražim utočište u moći Allahovoj i Njegovoj vrhovnoj vlasti nad svim protiv onoga što ja proživljavam i muke koja me iscrpljuje.“ (Muslim, 2202) (E’uzu bi ‘izzetillahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhazir).
„Također je preneseno u „Dva Sahiha“, da kada je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, posjećivao bolesnu osobu u svojoj porodici, on bi uobičavao premazati ga (uljem) prelazeći svojom blagoslovljenom rukom preko bolesnikove glave dok bi molio: „O Gospodaru i Opskrbitelju ljudi, otkloni ove nedaće i izliječi ovog roba. Uistinu, samo Ti imaš moć liječenja i samo Ti možeš dati neprekidan opravak.“ (Buharija 10/178; (Muslim, 2191.) (Allahumme rabbe-nnasi ezhibil-be’se vešfi ente šafi, la šifaen illa šifauke, šifaen la jugadiru sekamen).

NEDEFINIRANE BOLESTI NEPOZNATE MEDICINI
U svome djelu Poslanikova medicina, autor Ibn Kajjim navodi: „Jednom sam se razbolio za vrijeme mog boravka u Mekki i nisam mogao naći liječnika ili potreban lijek, pa sam pio vode iz vrela Zemzem, učio ajete ove sure (Fatihe) nad mojom šoljom nekoliko puta prije pijenja, a to mi je priskrbilo moj potpuni oporavak, Allahovim dopuštenjem.“

DUŠEVNE BOLESTI:

U ove bolesti ubrajamo i one koje uzrokuju džini i koje nastaju drugim sebebom. (To mogu biti i tuga, ljubomora, nesanica, strah, kao i mnoge druge, koje poznaje i ne poznaje današnja medicina, a Allah najbolje zna. Njih liječimo osim medicinskim tretmanom primjenom propisanih zikrova i dova.) Ali mi ćemo navesti samo one koje uzrokuju džini:

SAR’A (DŽINSKA PADAVICA, LUDILO)
Preneseno je od J’ala ibn Murre, radijallahu ‘anhu, da je rekao: „Vidio sam Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako radi troje i to nije vidio niko prije mene i neće vidjeti poslije mene. Krenuli smo na put, na putovanju smo naišli na ženu s djetetom, sjedila je, pa reče: ‘Allahov Poslaniče, ovo dijete je zadesila nesreća, a i nas je zadesila zbog njega. Ni sama ne znam koliko puta na dan dobije padavicu! Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Dodaj mi ga! Podigla ga je i stavila između Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i sedla. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, djetetu je otvorio usta, tri puta pljucnuo u njih i rekao: Bismillah, ja sam Allahov rob, povuci se Allahov neprijatelju!, potom joj je vratio dijete i rekao: Čekaj nas na istom ovom mjestu kad se budemo vraćali, pa nam reci šta se dogodilo! Otišli smo, vratili se i zatekli je na istom mjestu, povela je sa sobom tri ovce. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upita: Kako je dijete? Rekla je: Tako mi Onoga koji te poslao sa Istinom, sve do sad nismo ništa primijetili i evo uzmi ove ovce. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: Siđi, uzmi jednu, a ostale vrati…“ (Hejsemi, Medžmea’ ez – zevaid, 9/4, i kaže: „Prenio ga je imam Ahmed preko dva lanca prenosilaca i Taberani jednim. Prenosioci jednog Ahmedovog lanca su zastupljeni u Sahihu. Dodajem da je hadis prenio i Hakim u Mustedreku, 2/617 i ocjenio ga vjerodostojnim, s njim se složio Zehebi.)

ISABETUL – ‘AJN (POGOĐENOST OKOM, UROK)
Buharija bilježi hadis Aiše, radijallahu ‘anha, koja kaže: „Naredio mi je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da se uči rukja od uroka.“ (Ibn Hadžer El – A’skalani, Fethul – Bari bi šerh Sahihil – Buhari, Kairo, 1987., 10/210)

SIHR (OPČINJENOST, ČARANJE, CRNA MAGIJA).
„Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, napravljen je sihr na dlake kose i brade koje je njegova robinja predala židovima. Melek Džibril, alejhi – sselam, je obavijestio Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o mjestu sihra, pa je on poslao Aliju, Ammara ibn Jasira i Ez- Zubejra, radijallahu ‘anhuma, da ga izvade i unište. Džibril mu je učio rukju sa surama „El-Mua’vvizetejni“ (El-Felek i En-Nas), a učio je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sam sebi, pa je ozdravio.“

U nastavku opširnije o duševnim bolestima, inša’Allah.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 13 Travanj 2009 11:54

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Vidi manje