Svevišnji Allah kaže: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratičnc vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre – što je bilo, bilo je. Allah zaista prašta i samilostan je.” (En-Nisa, 23)

Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Allahove riječi: ‘Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete pravedni biti .. .’ (En-Nisa, 3) znače: ako se u čovjekovom okrilju nalazi djevojka koja je siroče, pa se oženi njome zarad imetka, nepravedno se prema njoj odnoseći i nemarno s njenim imetkom postupajući – neka se ženi drugim ženama koje mu se sviđaju, dvjema, trima ili četirima, a ne njome.”

Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Gajlan b. Selema es-Sekafi prešao na islam a imao je deset žena. Nakon što su i one prihvatile islam, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da izabere četiri od njih, a da se rastavi od ostalih.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ” Čovjek istovremeno ne smije biti oženjen ženom i njenom tetkom po majci, niti ženom i njenom tetkom po ocu .”

Džabir, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek stupi u brak sa ženom čija je tetka
po ocu ili tetka po majci već udata za njega.”
Ibn Abbas, radijallahu anhu, izjavio je sljedeće: “Allahov je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se žena uda za čovjeka za
kojeg je udata njena tetka po ocu ili tetka po majci.” Govorio je: “Time se
kidaju rodbinske veze.”

Fejruz ed-Dejlemi, radijallahu anhu, obratio se Allahovom
Vjcrovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Prihvatio sam islam a oženjen
sam dvjema sestrama.” ‘Pusti jednu od njih!”, naredio mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, muslimanu nije dozvoljeno da u isto vrijeme bude oženjen s
više od četiri žene i muslimani su saglasni u tome. Zalutale šiije imaju
drukčiji stav, ali njihovo mišljenje ništa ne predstavlja.

Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 9/1 1 3, kaže: “Iz ajeta u kojem se
govori o poligamiji slijedi da je dozvoljeno imati dvije, tri ili četiri žene, a
ne devet žena, koliko izosi zbir ovih brojeva. Prema mišljenju šiija, veznik
vav, koji je upotrijebljen u ajetu, služi za sabiranje, pa su kazali da je
dozvoljeno imati devet žena. Njihovo se mišljenje mora odbaciti, tim prije
jer postoji indicija da se nije to htjelo reći ajetom. Također im je dokaz i
to što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao devet žena, a
zapravo su se suprotstavili Poslanikovoj sallallahu alejhi ve sellem naredbi Gajlanu i svim drugima da se ograniče na četiri žene, a što je zabilježeno u hadiskim zbirkama. Jeste, Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je devet žena, ali je to njegova posebnost.”

Zejnul-abidin b. Alija b. el-Hasan, radijallahu anhu, rekao je: “Ajet u
kojem se govori o višeženstvu znači da se čovjek može oženiti dvjema,
trima ili četirima ženama.”
Ibn Hadžer primjećuje: “Ovo je najbolji dokaz protiv šiija jer ga je
izrekao Zejnul-abidin, jedan od imama na koje se oni pozivaju i koje
smatraju bezgrešnim.”
Ibn Abbas, radijallahu anhu, izjavio je sljedeće: “Imati više od četiri
žene istovremeno zabranjeno je kao što je zabranjeno oženiti se majkom,
odnosno kćerkom, odnosno sestrom.”
Drugo, zabranjeno je u isto vrijeme biti oženjen dvjema sestrama,
kao i ženom i njenom tetkom po ocu ili tetkom po majci. Ne znam da se
učenjaci do čijih se riječi drži razilaze o ovom pitanju; razilaze se samo
šiije i haridžije na koje ne treba obraćati pažnju, jer su nepovratno
odstupili od islamskog vjerovanja.
Treće, Mudri Zakonodavac zabranio je da čovjek u isto vrijeme
bude oženjen dvjema sestrama, odnosno ženom i njenom tetkom po ocu
ili tetkom po majci zato što to može dovesti do kidanja rodbinskih veza
među njima – ljubomora među tim ženama dovela bi do kidanja
rodbinskih veza.
Četvrto, neki učenjaci smatraju da je nepoželjno oženiti čak i
rodica, bojeći se pakosti među njima. Pa ipak, moramo znati da je
dozvoljeno ono što Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
dozvole, odnosno da je zabranjeno samo ono što oni zabrane.
Peto, čovjek koji prihvati islam a oženjen je dvjema sestrama mora
jednu od njih dvije pustiti.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ehu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu nekih robinja iz Evtasa rekao sljedeće: ‘Nema snošaja s trudnicom dok se ne porodi a ni ona  koja nije trudna dok se ne očisti.’

Ruvejfi b. Sabit el-Ensari ustao je među ashabe i rekao: “Želim vam prenijeti jedan hadis. Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da u Bici na Hunejnu govori: ‘Čovjeku koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan zabranjeno  je proizvoljno napajati tuđe usjeve, čovjeku koji vjeruje u  Allaha i u Sudnji dan zabranjeno je imati snošaj s robinjom dok se ne utvrdi je li trudna od prethodnog vlasnika; čovjeku koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan zabranjeno je  prodavnjee ratnog plijena sve dok se on ne podijeli. ‘

Ebu Ed-Derdaa, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, doveo neku ženu koja je pala u ropstvo u jednom pohodu, a koja je bila pred porođajem, ispred neke drvene kuće i upitao: ”Možda  se neko od vas ne bi sustezao od snošaja sa njom u ovakvom stanju ?” “Da, ne bismo se sustezati”, odgovoriše prisutni. Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Poželio sam prizvati prokletstvo na onoga čovjeka koji to učini, te da proklet napusti ovaj svijet. Kako će to dijete imenovati nasfjednikom, a to mu nije dozvoljeno? Kako će ga uzeti za slugu kad mu ni to nije dozvoljeno ?’

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, kada muž i žena dopadnu ropstva, ili jedno od njih, njihova bračna veza odmah prestaje važiti, jer je dozvoljeno imati spolni odnos s robinjom nakon što se porodi, ako je bila trudna, ili nakon što se očisti, ako nije bila trudna.

Drugo, El-Begavi u djelu . Šerhus-sunna, 9/321, kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je gospodaru zabranjeno imati snošaj s robinjom za vrijeme njenog čišćenja.”

Treće, zabranjeno je imati snošaj s robinjama trudnicama.

Četvrto, spolno općenje s robinjama trudnicama može dovesti do toga da ljudi pripisuju sebi djecu koja nisu njihova, ili da se odreknu djece koja jesu njihova, a to je zabranjeno.

Peto, robinja trudnica očisti se porodom, a ona koja nije trudan očisti se mjesečnim ciklusom ako ga dobija. Korisno je znati da su neki učenjaci zaključili da trudnica ne može imati menstruaciju. Zato, ako se u trudnoći pojavi krv, to nije mjesečni ciklus jer je pravilo da se trudnica čisti porođajem, a ona koja nije trudna mjesečnim ciklusom. Ako se kod trudnice pojavi krv, to neće značiti da je nečista. Stoga trudnici nije dozvoljeno ostavljanje namaza i posta ukoliko vidi krv poput one koja se pojavi nakon mjesečnog ciklusa. Smatram da je ovo utemeljeno i ispravno.

Ibn Kajjim el-Dževzijja napisao je na ovu temu posebnu knjigu na koju je ukazao u djelu Teh:dbus-sunen, 3/109, gdje je rekao: “Napisao sam knjigu u kojoj sam razmatrao pitanje da li trudnica može dobiti mjesečni ciklus ili ne.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo čovjeka koji se oženi ženom što je tri puta puštena kako bi ona, nakon unaprijed isplanirane rastave braka s njime, bila dozvoljena prvom mužu; prokleo je u tom slučaju i njenog prvog muža. 9 Ukba b. Amir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao svoje drugove: “Hoćete li da vam kažem ko je poput unajmljenog jarca?” “Hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovorili su. ‘To je čovjek koji se oženi ženom što je tri puta puštena kako bi ona, nakon unaprijed isplanirane rastave braka s njime, bila dozvoljena prvom muž

– Allah je prokleo i njega i njenog prvog muža”, rekao im Je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. 1o

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je da se čovjek, bez stvarne želje za brakom, oženi ženom što je tri puta puštena kako bi ona, unaprijed se dogovorivši s njime da je pusti, bila dozvoljena prvom mužu. To je veliki grijeh jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko sudjeluje u tome. Et-Tirmizi tvrdi: “Ovo je bio stav učenjaka iz generacije ashaba, među kojima su Omer b. el-Hattab, Osman b. Affan, Abdullah b. Omer i neki drugi. To je, također, stav pravnika tabiina te Sufjana es-Sevrija, Ibn el-Mubareka, Šafija, Ahmeda i Ishaka.”

Drugo, žena koja je puštena tri puta ne može se udati za prvog muža sve dok se iz želje za brakom ne uda za nekog drugog čovjeka i dok s njim ne bude imala spolni odnos i ako je on pusti, njen se prvi muž tada može njome ponovo oženiti. Međutim, ukoliko je drugi muž ne želi pustiti, bivši muž to nema pravo tražiti od njega.

Treće, proklet je čovjek koji se, samo zato da bi bila ponovo dozvoljena prvom mužu, oženi ženom što je tri puta puštena. Neki je čovjek došao kod Ibn Omera, radijallahu anhu, i upitao ga u vezi s čovjekom koji je tri puta pustio svoju ženu, a koja se zatim udala za njegovog brata samo zato da bi je razveo i omogućio svome bratu, njenom prvom mužu, da opet stupi s njom u brak. Upitao je: “Da li je ona sada dozvoljena svome prvom mužu?”, na šta mu je Ibn Omer odgovorio: “Nije mu dozvoljena! Da se za njega, drugog muža, udala iz ljubavi pa se on od nje razveo, bila bi dozvoljena onom prvom. Mi smo to u vrijeme Resulullaha, sallallahu alcjhi ve sellem, smatrali protivzakonitim.”ll Kada je Ibn Omer, radijallahu anhu, upitan o sklapanju braka s takvom namjerom, odgovorio je: ”To je protivzakonito! Da Omer čuje šta pričate, primjereno bi vas kaznio!”12

Hanefijski učenjaci imaju potpuno oprečan stav. Tvrde da je to dobročinstvo prema bratu muslimanu, želja da mu se popravi stanje i objedini porodica, te nema razloga da se prigovara onima koji čine dobra djela, a kamoli da se tvrdi da će ih stići prokletstvo. Et-Tirmizi navodi da neki učenjaci smatraju da ovaj stav hanefijskih učenjaka treba u potpunosti odbaciti. Eš-Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 6/277, kaže: “Jasno je da je ovo mišljenje daleko od istine i sasvim je beskorisno o njemu i raspravljati. Ovaj stav hanefijskih učenjaka odbacit će svako razuman.”

Četvrto, neki učenjaci drže čovjek koji se oženio ženom samo zato da je pusti i učini dozvoljenom njenom prvom mužu, nije dozvoljeno da je zadrži za ženu ako mu se svidi, tj. da mora sklopiti novi bračni ugovor s njom. Smatram da to njihovo mišljenje nije ispravno, te da nije obavezan sklopiti novi bračni ugovor s njom, na osnovu predanja u kojem se navodi da se neka žena udala samo zato da bi se razvela i postala dozvoljena svom prethodnom mužu, pa je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, naredio njenom drugom mužu da ostane s njom u braku i zaprijetio mu da će ga kazniti ako je pusti. Dakle, taj je njihov brak bio ispravan i Omer nije tražio da obnove bračni ugovor.13

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Piše: Mr. Safet Kuduzović
Brak je propisan Kur’anom, Sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka. To je sunnet svih poslanika, kako kaže Uzvišeni: “I prije tebe smo poslanike slali, i žene i porod im davali.” (Er-Ra’d, 38.). Enes Ibn Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Ja klanjam i spavam, postim i ne postim, i ženim se, ko ostavi moj sunnet ne pripada meni.” (Buhari i Muslim).

čovjeku je dozvoljeno ženiti sve žene osim onih koje su Šeri’atom izdvojene iz općeg propisa. Ove iznimke mogu biti trajnog ili vremenski ograničenog karaktera. Što se tiče trajne zabrane, koja je ciljana ovim tekstom, ona obuhvata tri skupine:

1. zabrana po krvi,
2. zabrana po tazbinstvu i
3. zabrana po mlijeku.

ZABRANA PO KRVI

čovjeku je, zbog krvne veze, trajno zabranjeno ženiti naredne skupine:
1. majku i nenu;
2. kćerke i unuke;
3. sestre i kćerke braće i sestara;
4. tetke sa strane oca i majke.
Uzvišeni Allah kaže: “Zabranjuju vam se majke vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre majki vaših, i bratične vaše i sestrične vaše.” (En-Nisa’, 23.).
U prvu skupinu ulaze nene s očeve i majkine strane i sva uzlazna loza. Islamski učenjaci kada govore o ovoj skupini navode pravilo koje glasi: “Svaka žena koja je uzročila porod muškarca (koja je rodila njegovu majku ili nenu ili neninu nenu itd.) smatra se njegovom majkom.” U drugu skupinu ulaze unuke od sinova i kćerki i sva silazna loza s te strane. Kada se govori o ovoj skupini navodi se drugo pravilo koje glasi: “Svaka žena čije je roðenje uzročio odreðeni muškarac (otac, djed, djedov djed itd.) smatra se njegovom kćerkom.” Što se tiče sestara one su zabranjene za brak bile roðene sestre (od oca i majke) ili neroðene (sa strane jednog od roditelja). U ovu skupinu ulaze kćerke braće i sestara (bratične i sestrične) bilo da se radi o roðenoj ili neroðenoj braći i sestrama. Što se tiče tetaka one su zabranjene bile s očeve ili majkine strane, bile roðene sestre oca i majke ili neroðene. U ovu skupinu ulaze tetke oca i majke, tetke djedova i neni.

ZABRANA PO TAZBINSTVU

Trajno je zabranjeno, zbog tazbinstva ženiti naredne skupine žena:
1. snahe i žene unuka;
2. punica, njena majka i sva uzlazna loza;
3. maćeha i žene djedova i cijele uzlazne loze;
4. pastorke i unuke od supruge.
Da bi pastorka bila trajno zabranjena za bračnu vezu mora se desiti spolni odnos izmeðu oćuha i njene majke, jer puki bračni ugovor čini je privremeno, ne trajno zabranjenom. Uzvišeni Allah kaže: “Zabranjuju vam se … i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose – ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh.” (En-Nisa’, 23.). Većina učenjaka ne pravi razliku izmeðu pastorki koje su odrasle u okrilju oćuha i koje nisu, što se tretira preferirajućim kod islamskih pravnika. Maćeha je zabranjena zbog riječi Uzvišenog Allaha: “I ne ženite se onim koje su ženili vaši očevi nakon onoga što je bilo – to je razvrat, mržnja i ružan put.” (En-Nisa’, 23.). Ibn Kesir, kaže: “Allah je zabranio maćehe iz poštovanja prema ocu. One postaju trajno zabranjene sklapanjem samog bračnog ugovora po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: Tefsiru-l-Kur’ani-l-Azim, 1/479 i El-džami’u li ahkami-l-Kur’an, 5/120.). Zato je Uzvišeni Allah ovaj postupak opisao kao razvrat, mržnju i ružan put. Što se tiče punice ona je zabranjena nakon samog bračnog ugovora s njenom kćerkom. Kako pojašnjenje, islamski učenjaci ovdje koriste pravilo koje glasi: “Bračni ugovor s kćerkom čini majku zabranjenom, a bračni odnos s majkom čini kćerku zabranjenom.” Izrazita većina islamskih učenjaka smatra majku trajno zabranjenom nakon pukog bračnog ugovora s njenom kćerkom. Ovo je stav imama četiri pravne škole, sedam fakiha i apsolutne većine islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija (Vidjeti: Tefsiru-l-Kur’ani-l-Azim, 1/481-482.). Kada kažemo “sedam fakiha” mislimo na: Seida b. Musejjiba, Kasima b. Muhammeda b. Ebu Bekra, ‘Urveta b. Zubejra, Ebu Bekra b. Abdu-r-Rahmana, Haridžta b. Zejida b. Sabita, Ubejdullaha b. Abdullaha b. ‘Utbeta i Sulejmana b. Jesara. (Vidjeti: Nejlu-l-evtar, 3/26.).

ZABRANA PO MLIJEKU

Apsolutna većina islamskih učenjaka smatra zabranjenim po mlijeku sve što je zabranjeno po krvi. Aiša prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi.” (Buhari). Alija b. Ebu Talib prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Allah je zabranio po mlijeku ono što je zabranio po krvi.” (Muslim). Kada žena podoji npr. muško dijete (sa pet punih dojenja po preferirajućem mišljenju) postaje mu majka po mlijeku. Njen muž biva podojenom djetetu otac po mlijeku, njena sestra njegova tetka, njena kćerka njegova sestra, njena majka njegova nena itd. Aiša, r.a., kaže: “Došao mi je u goste amidža po mlijeku pa mu nisam dozvolila da uðe dok ne upitam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem Kada sam ga upitala, rekao je: ‘Dozvoli mu da uðe, on ti je amidža'”. “Allahov Poslaniče, mene je podojila žena (njegova sestra) nije on!” reče Aiša. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ponovi: “Neka uðe. On ti je amidža.” (Buhari i Muslim). Citirani hadis jasno ukazuje da je brat oca po mlijeku amidža djetetu koga je podojila njegova žena (žena oca). Bitno je naglasiti da se propisi zabrane po mlijeku vežu isključivo za dojenče, ne za njegovu rodbinu. Tako roðena sestra dojenčeta koju nije podojila ista doilja ne smatra se kćerkom njenom mužu, niti roðeni brat dojenčeta biva sin dojilje, a Allah najbolje zna.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 30 Travanj 2007 10:52

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Piše: Mr. Safet Kuduzović
Najbolje je dženazu klanjati na posebnom mjestu predviðenom za dženazu-namaz. Tako je, uglavnom, činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/500.). Dozvoljeno je klanjati dženazu namaz u džamiji i na svakom drugom mjestu na kome je dozvoljeno obaviti propisane namaze.

Imam Muslim, 7/35/973, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženazu Suhejlu b. el-Bejda’ i njegovom bratu u džamiji. Ovo je stav većine islamskih učenjaka kako tvrdi imam Nevevi. (Vidjeti El-minhadž, 7/35.). Što se tiče klanjanja propisanih ili dobrovpljnih namaza na mezaru, to je zabranjeno po odabranom mišljenju islamskih učenjaka. U ovom pogledu nema razlike izmeðu starijh i novijih mezarja, izmeðu mezarja muslimana i nemuslimana. (Vidjeti: El-insaf, 1/489 i El-muhalla, 4/30.). Na ovu činjenicu ukazuju brojni hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se proklinju oni koji uzimaju kaburove svojih poslanika mjestom na kome će obavljati namaz.

Kada je u pitanju dženaza namaz u mezarju, islamski učenjaci imaju dva mišljenja.
Prvo, da je pokuðeno klanjati dženazu unutar mezarja. Ovo je stav nekih hanefijskih pravnika, zatim malikijskih i šafijskih učenjaka i jedna verzija u hanbelijskoj pravnoj školi. (Vidjeti: Bidajetul-mudžtehid, 1/238, El-medžmua, 5/231, El-insaf, 1/490 i El-bahrur-raik, 2/209.) Većina islamskih učenjaka koristi naredne argumente:

1. Ebu-Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zemlja je sva čista za namaz osim mezarja i kupatila.” (Tirmizi, 2/229/317, Ibn-Hibban, 6/92/2321. Ispravno je da citirani hadis ima slab lanac prenosilaca, mursel je. Tako tvrde: Imam Tirmizi, Darekutni, Bejheki, Ibn-Abdil-Berr, Nevevi i Ibn-Hadžer. Vidjeti: Et-temhid, 5/220-221, Hulasatul-bedril-munir, 1/150-151, Et-telhisul-habir, 2/455-456, Tuhfetul-ahvezi, 2/231. Druga skupina islamskih učenjaka smatra ovaj hadis dobrim ili vjerodostojnim. Vidjeti: Iktidaus-siratil-mustekim, 2/189, Fethul-Bari, 1/529 i Sahihul-džamia, 1/536/2767).

2. Hasan el-Basri prenosi od Enesa b. Malika, da je rekao: “Zabranio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se klanja izmeðu kaburova.” (Ibn-Hibban, 6/88/2315 Ibn-Ebi-Šejbe, 7/156/7583. Preferirajuće mišljenje je da citirani hadis prenosi Hasan el-Basri od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne Enes.) Pored svoje slabosti ovaj hadis se kosi sa vjerodostojnim predanjima koja ćemo spomenuti u drugom mišljenju. Ako, ipak, prihvatimo vjerodostojnost ovog i njemu prethodnog hadisa, kazat ćemo da se odnose na propisane i dobrovoljne namaze, ne na dženazu, pomirujući tako dvije vrste prividno oprečnih argumenata.

3. U drugoj verziji stoji: “Zabranio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se dženaza-namaz klanja izmeðu kaburova.” (Taberani u El-evsatu, 6/6/5631 i Dija u El-muhtare, 5/245-246. Spomenuti dodatak “dženaza-namaz” je izniman, a hadis je u osnovi slab što je prethodno pojašnjeno. Ovaj dodatak prenosi samo Husejn b. Jezid, dok svi drugi prenosioci u njegovoj generaciji spominju hadis bez dopune. Slabost ovo verzije potvrðuje i činjenica da je Husejin b. Jezid nepouzdan kod hadiskih stručnjaka. Vidjeti: El-džerhu vet-tadil, 3/67 i Tehzibul-kemal, 3/501.).

4. Prenosi se da je Enes b. Malik prezirao da se klanja dženaza-namaz u mezarju. (Ibn-Ebi-Šejbe, 7/156/7586 i Ibn-Munzir u El-Evsatu, 5/418, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Asarus-sahabe, 2/557). Meðutim, mišljenje Enesa b. Malika je u konfuziji sa jasnim i vjerodostojnim hadisima i postupcima drugih ashaba.

5. Analogno propisanim namazima, zabranjeno je, kažu ovi učenjaci, klanjanje dženaze u mezarju. Meðutim, postoji vidna razlika izmeðu dvije vrste namaza. Propisani namazi ne klanjaju se u mezarju niti prema mezarju iz razloga da ih ljudi ne uzmu za džamije, za razliku od dženaze-namâza koje je bolje klanjati van džamije.

Drugo, da je dozvoljeno klanjati dženazu-namaz u mezarju. Ovo je stav hanbelijskih i zahirijskih pravnika. (Vidjeti: El-muhalla, 4/32 i El-insaf, 1/490.).Ova skupina islamskih učenja svoj stav grade na narednim argumentima.

1. Ebu-Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ženi crnkinji dženazu-namaz, na kaburu nakon što je ukopana. (Buhari, 3/243/1337 i Muslim, 7/23/956.).

2. Ibn-Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod svježe zatrpanog mezara, poredao ljude u safove potom klanjao dženazu-namaz s četiri tekbira. (Muslim, 7/22/954 i Ibn-Hibban, 7/369/3102.).

3. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženazu-namaz na kaburu. (Muslim, 7/23/955.).

Imam Ahmed kaže: “Namaz na kaburu prenosi se u šest vjerodostojnih hadisa.” (Vidjeti: El-mugni, 2/385.).

4. Nafia kaže: “Klanjali smo dženazu-namaz Aiši i Ummu-Selemi u sredini medinskog mezarja izmeðu kaburova. Ebu-Hurejre je predvodio namaz, a Ibn-Omer je prisustvovao dženazi.” (Abdur-Rezzak, 3/525/6570, Ibn-Munzir, 5/416, Bejheki, 2/435, Taberani, 23/29/72, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Asarus-sahabe, 2/556).

5. Prenosi se da je Omer b. Abdil-Aziz klanjao na kaburu. (Vidjeti: El-evsat, 4/417.).

Ibn-Hazm nakon što je spomenuo hadise koji govore o zabrani namaza u mezarju, kaže: “Svi ovi argumenti su vjerodostojni, pa nije ispravno klanjati u mezarju, osim dženaze koju je dozvoljeno klanjati na tom mjestu.” (Vidjeti: El-muhalla, 4/32.).
Neki islamski učenjaci smatraju da se klanjanje dženaze namaza odnosi samo na vladara. (Vidjeti: El-mebsut, 2/67.). Meðutim za ovu tvrdnju ne postoji jasan argumen. U predaji Ibn-Abbasa stoji da su ashabi klanjali s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na kaburu što je najjasniji argument po ovom pitanju. (Vidjeti: Sahihu Ibni-Hibban, 7/357.). Ibnul-Hummam, poznati hanefijski učenjak, nakon što je spomenuo predaju koju prenosi Ibn-Abbas da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženazu na kaburu, kaže: “Nemoguće je odgovoriti na ovaj hadis osim da kažemo da toj osobi prethodno nije klanjana dženaza, što je nepojmljivo kada su u pitanju ashabi.” (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 2/121.).

Prioritetnije mišljenje:
Nakon spomenutih dokaza i diskusije o njihovoj autentičnosti vidimo da je drugo mišljenje graðeno na jačim argumentim. Vjerodostojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i praksa nekih ashaba ukazuju na osnovanost dženaze namaza u mezarju. Dženaza-namaz je vid dove mejjitu, te ju je dozvoljeno klanjati na ovom mjestu. Budući da se propisani i dobrovoljni namazi sastoje iz rukua i sedžde, za razliku od dženaze, šeriat je zabranio njihovo obavljanje na kaburu zatvarajući vrata širku. Meðutim, bolje je dženazu-namaz klanjati mimo mezarja zbog pretežne prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah najbolje zna.

Prvi put objavljeno: utorak, 01 Svibanj 2007 06:07

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/