El-Misver b. Mahrema kazuje: “Jednom prilikom, obukao sam tanak donji dio odjeće i ponio sam neki kamen te je odjeća spala i morao sam spustiti kamen. Tada mi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vrati se po odjjeću! Nemojte goli hodati/”‘ Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio sljedeće: ‘Neka muškarac ne gleda u stidno mjesto drugog muškarca, i neka žena ne gleda u stidno mjesto druge žene! Neka dva muškarca ne budu pod jednim pokrivačem, i neka dvije žene ne budu pod jednim pokrivačem. ” Abdurrahman b. Džerhed pripovijeda da je njegov otac Džerhed (koji je, prema kazivanju Abdurrahmana, bio jedan od siromašnih ashaba koji su živjeli na trijemu Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije) ispričao sljedeće: “Sjedili smo u društvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a moje je bedro bilo otkriveno. Vidjevši to, reče mi Poslanik: ‘Zar ne znaš da je bedro stidni dio ttjela/?”‘ Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem rekao: ‘Dvije kategorije stanovnika Džehennema nisam vidio: muškarce koji tuku narod bičevima poput kravljih repova, i žene pokrivene a otkrivene, koje su skrenule s Pravog puta i druge navode na stranputicu, a njihove glave slične su grbama horasanskih deva. Neće one nikad ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na neopisivo velikoj udaljenosti. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je razgolićavanje i pokazivanje stidnih dijelova tijela. U muškaraca, stidni je dio od pupka do koljena, a u žena, cijelo tijelo, osim onoga za šta postoji dokaz da nije stidni dio – lice i šake, iako postoji razilaženje oko toga je li vjerodostojan hadis koji o tome govori.

Drugo, hadisi koje prenose Aiša i Enes, a u kojima se kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alehi ve sellem, otkrio svoje stegno nisu kontradiktorni s navedenim hadisima; učenjaci su ih uskladili, na različite načine. Neki su učenjaci kazali da je otkrivanje stegna jedna od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti. Neki su kazali da je to detalj iz Poslanikova života i da se on ne odnosi na druge ljude. A dode su neki učenjaci kazali da se navedeni hadisi imaju uskladiti na način da se kaže da postoje dvije vrste stidnog mjesta. Ibn Kajjim je u djelu Tehzibus-sunen, 6/17, zapisao: “Učenici imama Ahmeda, kao i neki drugi učenjaci, ove su hadise uskladili na taj način što su rekli da postoje dvije vrste stidnog mjesta: : ono stidno mjesto u koje je strogo zabranjeno gledati (spolni ud i analni otvor) i ono u koje nije strogo zabranjeno gledati (stegna). Dakle, nema oprečnosti između naredbe da se ne gleda u tuđa bedra, jer su ona stidno mjesto, i njihovog otkrivanja jer su stidno mjesto drugog stepena. A Allah najbolje zna.” Vjerovatno je Ibn Kajjimov stav najbliži istini, ali mu se odgovara na taj način što naredba u Džerhedovom hadisu nije bila da se obori pogled, nego da se stegno pokrije, a to nije isto. Pokrivanje podrazumijeva i obaranje pogleda, ali ne i obratno. To je ono što se da razumjeti iz Ibn Kajjimovih riječi. Stoga je ispravno postupati prema Džerhedovom haclisu, i drugim hadisima koji ga pojačavaju, na temelju sljedećeg: prvo, u prvom se slučaju radi o riječima, a u drugom o činu, pa se prednost daje riječima; drugo, u prvom slučaju postoji zabrana, a u drugom dopuštenje, pa se prednost daje zabrani; treće, iz predostrožnosti treba postupati prema hadisu koji to zabranjuje. Zato je imam El-Buhari, l/ 4 78, rekao: “Enes ovo predanje ima jači lanac prenosilaca, a postupanje prema Džerhedovom je sigurnije jer se time ne čini ono oko čega su sc islamski učenjaci razišli.” Ovo razumijevanje dovodi do smiraja duše i u skladu je s ciljevima Šerijata kada je riječ o prevenciji.

Treće, razgolićavanje obuhvata tanku, prozirnu i tijesnu odjeću, a
ona otkriva i ocrtava stidne dijelove tijela, što se može zaključiti iz Ebu
Hurejrinog predanja koje smo naveli.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Usama b. Zejd, radij allahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kuga je kazna Židovima. Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, nemojte ulaziti u nju, a ako se ona pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, nemojte izlaziti iz nje. “332

Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, čuo je Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, ne ulazite u nj. A ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje biježeći. “333

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Smrt uslijed kuge jeste šehadet mojim sljedbenicima, a bolest je vašim neprijateljima među džinnima. Ona je poput devine kuge: pojavljuje se ispod pazuha i ispod pupka, gdje je koža mehka. Ko umre uslijed kuge šehid je, ko živi u mjestu gdje se kuga pojavi ima status onoga koji bdije na Allahovom putu, a ko pobjegne od kuge ima status onoga koji je pobjegao s bojnog polja. “334

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je bježati od kuge, kao što je zabranjeno otići u zemlju u kojoj se ona već pojavila.

Drugo, Ibn Kaj jim el-Dževzijja, 4/37, rekao je: “Kuga je zarazna bolest. Liječnici kažu da je kuga opaka oteklina s kojim se pojavljuje veoma jaka i bolna bolnog dijela uglavnom pocrni, pozeleni ili potamni, a ubrzo se pojave i čirevi. Pretežno se pojavljuje na tri mjesta: ispod pazuha, iza ušiju i na vrhu nosa.”

Treće, Ibn Kajjim el-Dževzijja, 4/38, također je rekao: “Ovi čirevi, tumori i rane posljedica su kuge, a nisu sami po sebi kuga. Međutim, pošto ljekari ne znaju mnogo o tome, oni tvrde da je sve to kuga. Kada govorimo o kugi, možemo razmatrati tri stvari: prvo, vidljive simptome, i time se bave liječnici; drugo, smrt uslijed nje, i o tome se govori u hadisu: ‘Kuga je šehadet svakom muslimanu’; treće, uzrok njezine pojave, a u tome sc govori u predanjima u kojim stoji da je poslana kao kazna Židovima, odnosno kao bolest džinima, a postoji i predanje u kojem se kaže da je kuga posljedica dove koju je protiv svog naroda uputio jedan vjerovjesnik. Liječnici ne mogu pobiti ove dokaze, ali ih ne mogu ni dokazati, jer su poslanici govorili o nevidljivim stvarima. Na pojavu kuge utječu džini, jer oni mogu utjecati na čovjekovu prirodu, izazvati bolesti, pa čak i smrt. Ovo može negirati samo onaj koji ne poznaje svijet džina i njihov utjecaj na tijelo i ponašanje čovjeka. Možda je Uzvišeni Allah dozvolio džinima da utječu na ljude prilikom pojave zaraza i nezdravog zraka, kao što im je, za razliku od normalnih okolnosti, to omogućio u nekim prilikama koje negativno utječu na ljude, kao, naprimjer, pojačana cirkulacija krvi, pritisak u žuči i višak sperme. Čovjek se u tom slučaju može odbraniti isključivo onim oružjem koje je jače od napadača, a to su zikr, dova, skrušenost, poniznost, udjeljivanje milostinje, učenje Kur'ana i sl. Na taj se način pribavlja pomoć meleka koji će nadjačati šejtane, poraziti njihovo zlo i otkloniti njihov utjecaj. Ovo smo nebrojeno puta praktično vidjeli i osvjedočili se da pomoć meleka i njihova blizina ima veliki utjecaj na jačanje čovjekove prirode i otklanjanje zlih tvari, i to prije nego što zlo ovlada i učvrsti se, jer će se poslije teško uništiti. Koga Allah uputi, on požuri ka najjačem oružju protiv svakog zla koje ga zadesi – zikru, dovi, učenju Kur'ana … Međutim, ako Allah želi uništiti nekoga, On njegovo srce učini nemarnim prema zikru, dovi i Kur'anu. Allahova je odredba konačna i ništa je ne može izmijeniti.”

Četvrto, u istom djelu, 4/42-44, ovaj učenjak kaže: “Iz predostrožnosti je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio svojim sljedbenicima ulazak u zemlju u kojoj se pojavi kuga, kao što je zabranio i napuštanje zemlje zahvaćene kugom. Naime, ulazak u takvu zemlju predstavlja izlaganje opasnosti, stradanju i samouništenju, što je u suprotnosti sa Šerijatom i razumom, a nestupanjem u nju čovjek štiti sebe od zagađenog prostora i zraka, onako kako ga je poučio Stvoritelj . Kada je riječ o zabrani napuštanja zemlje pogođene kugom, u tome su dvatemperatura koja prelazi svaku mjeru. Tijelo oko značenja: prvo, povjerenje i oslonac na Allaha, trpljenje iskušenja te zadovoljstvo određenjem; drugo, tvrdnja liječnika da onaj ko se želi zaštiti od zaraze mora iz svoga tijela izbaciti višak tekućine, manje jesti, pretežno se nalaziti na suhim mjestima, a izbjegavati prekomjernu fizičku aktivnost i parna kupatila – u čovjeku se nalaze štetni viškovi koji se aktiviraju prilikom prekomjerne fizičke aktivnosti i boravka u parnom kupatilu. ( … ) Ovo je mišljenje najpoznatijih liječnika, a zasniva se na liječenju srca i tijela. Pa ipak, to ne znači da ljudi trebaju biti nepokretni i napustiti sve svoje aktivnosti kada se pojavi kuga; potrebno je samo umanjiti aktivnosti koliko je to moguće, jer je mirovanje korisnije za tijelo i srce, potiče na oslanjanju na Allaha i prihvatanje određenja. Kada je riječ o onima koji moraju putovati, poput proizvođača, radnika, poštara, putnika i sl., njima će se dopustiti da putuju ako imaju stvarnu potrebu, ali ne s namjerom bježanja od kuge. Zabrana ulaska u zemlju pogođenu kugom sadrži nekoliko mudrosti: izbjegavanje opasnosti, čuvanje zdravlja (osnove života), neudisanje nečistog zraka (to izaziva oboljenja), nepribližavanje onima koji su već oboljeli kako se bolest ne bi prenijela (u hadisu koji je zabilježio Ebu Davud stoji: ‘Propast je približavati se oboljelim od kuge”, te zaštita od lošeg predznaka i zaraze, jer to utječe na duše, i onome ko nešto smatra lošim predznakom, to se može i dogoditi. Sve u svemu, zabrana ulaska u zemlju kuge predstavlja oprez, zaštitu i neizlaganje mogućoj šteti. A smisao zabrane bježanja od kuge jeste oslanjanje na Allaha, pokornost i povjerenje u Njega. U prvom se ogleda disciplina i edukacija, a u drugom povjerenje i pokornost.”

Peto, zabrana ulaska u zemlju kuge ili izlaska iz nje prevencija je koju su danas prihvatile sve zdravstvene organizacije, te su to nazvali preventivnom mjerom; samo ljekarima i medicinskom osoblju dozvoljavaju stupanje u zemlju pogođenu kugom. U ovome je nadnaravnost hadisa i očit dokaz istinitosti Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, te činjenice da se Poslanikova medicina ne zasniva na pukim eksperimentima, nego da je i stina koja se ne može pobiti.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Lijek se nalazi u trima stvarima: u hidžami, medu i kauterizaciji; ja svoj ummet odvraćam od kauterizacije. “327

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, čuo je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Ako u nekim vašim lijekovima ima koristi, onda je ima u medu, puštanju krvi kupicom i u kauterizaciji;· ja ne preporučujem kauterizaciju. ”328

El-Mugira b. Šu'ba, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko se podvrgne kauterizaciji ili zatraži da mu se uči rukja, taj se ne oslanja na Allaha. “329

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, pokuđeno je liječiti se kauterizacijom jer ona izaziva bol i oprečna je potpunom oslanjanju na Allaha. Jedna od osobina onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa jeste ta da se ne liječe kauterizacijom, što stoji u Ibn Abbasovom predanju koje su zabiljžili  El-Buhari i Muslim.

Drugo, kauterizaciji se treba pribjeći kao posljednjem lijeku, kada ništa drugo ne pomaže, jer ju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uvrstio u lijekove. To što ju je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem spomenuo na posljednjem mjesu, pokazatelj je da joj treba pribjegavati samo u prijekoj potrebi. A Allah najbolje zna.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Tarik b. Suvejd el-Džu'fi, radijallahu anhu, upitao je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s alkoholom, i on mu je zabranio njegovu proizvodnju 319. Na to Tarik reče: “Prozvodim ga zarad lijeka”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasni mu: ” U alkoholu nije lijek, u njemu je bolest. “320

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio liječenje onim što je zabranjeno.321

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je sljedeće kad je riječ o opojnim pićima: “Allah nije dao lijek u onome što vam je zabranjeno.”322

Ebul-Ahves pripovijeda da je neki čovjek zatražio savjet od Abdullaha te rekao: “Moga brata boli stomak, pa hoću li ga, po preporuci ljekara, liječiti vinom?” “Subhanallah!”, uzviknu Abdullah, “Allah nije dao lijek u nečistim stvarima; med je lijek za tijelo, a Kur'an je lijek za dušu.”323

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je liječiti se alkoholom, majkom svih zala, jer on sadrži bolest, a ne lijek. Liječenje alkoholom časni Kur'an nije dopustio ni u prijekoj potrebi, za razliku od konzumiranja strvi i svinjskog mesa u nemogućim uvjetima. Naime, čovjek uvijek i bez poteškoće može naći dopušten lijek, pa da ne poseže za liječenjem alkoholom.

Drugo, Ibn Kajjim el-Dževzijja ostavio je u djelu Zadul-mead, 4/ 1 57, sljedeći zapis: “Zapamtimo da Allah nije dao nikakvog lijeka u alkoholu, jer on je veoma štetan za mozak, a mozak je centar razuma prema mišljenju liječnika, velikog broja pravnika i apologetičara.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ukba b. Amir, radijaUahu anhu, prenosi sljedeći hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne prisiljavajte bolesnike da jedu jer njih Allaha hrani i poji. “316

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je prisiljavati bolesnike na konzumiranje hrane i pića. Zdrav čovjek ima apetit, a bolesnik nema želje za hranom i pićem.

Drugo, razmatrajući ovo pitanje, Ibn Kajjim el-Dževzijja je u djelu Zadul-mead, 4/90-91, konstatirao sljedeće: “Neki istaknuti ljekari tvrde da su ove Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, koje nose golemu mudrost, veličanstvene i nadasve korisne, posebno za ljekare. Bolesnik se bori s bolešću, pa, uslijed slabosti tijela i nepomičnosti, sasvim ili djelomično izgubi apetit. Eto zašto se bolesnika ne smije tjerati na konzumiranje hrane i pića.”

Treće, sunnet je da se bolesniku ponudi lahka skuhana hrana, jer umiruje, a ne teško probavna i prijesna hrana. Lahko probavno jelo jeste, naprimjer, telbina, jelo od mlijeka, mekinja i meda. U vezi s ovim jelom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Telbina smiruje srce bolesnka i ublažava tugu. ‘317

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf