Vjerovanje u Uzvišenog Allaha ima divne plodove i tragove na dunjaluku i na Ahiretu. Doista,
sva dunjalučka i ahiretska dobra i spriječavanje svakog zla je od tragova ovog imana. Sada ćemo navesti nekoliko plodova i utjecaja vjerovanja u Uzvišenog Allaha:

1- Otklanja od vjernika sve neugodnosti, spašava ih od teškoća i čuva ih od spletki neprijatelja.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Allah doista štiti vjernike.” (El-Hadždž, 38)

2 – Vjerovanjem se ostvaruje ugodan život, sreća i radosti, rekao je Uzvišeni Allah: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život.” (En-Nahl, 97.)

3 – Vjerovanje čisti duše od praznovjerja, pa ko istinski vjeruje u Allaha on se samo za Uzvišenog Allaha veže, jer je On Gospodar svjetova veže zanekog od ljudi i tako se oslobađa od sujevjerja i predrasuda.

4 – Od tragova imana i vjerovanja u Uzvišenog Allaha je postizanje uspjeha, spasa i svega poželjnog i udaljenost od svega nepoželjnog, kao što je Uzvišeni Allah rekao o vjernicima:
“Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.” (El-Bekara, 5.)

5 – Najveći trag imana je postizanje zadovoljstva Uzvišenog Allaha, ulazak u Džennet i
ostvarenje vječnog užitka i potpune milosti.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Širka ima dvije vrste: veliki i mali.

Veliki širk je da čovjek uputi neki ibadet nekom drugom mimo Uzvišenog Allaha*99, dakle, svaka riječ i svako djelo koje Allah voli je tevhid i iman ako se uputi Allahu, a širk i kufr ako se uputi nekom drugom mimo Allaha.
*99 Pod širkom se podrazumjeva da čovjek uputi djelo koje se ne
smije uputiti nikom drugom osim Allahu Jedinom koji sudruga
nema nekom drugom mimo Allah, poput: dove, kurbana, zavjeta i
tome slično.

Primjer ovog širka: traženje nafake ili zdravlja od nekog drugog mimo Allaha, oslonac na nekog drugog mimo Allaha ili činjenje sedžde nekom drugom mimo Allaha. Rekao je Uzvišeni:
“A u Allaha se pouzdajte ako ste vjernici.” (El-Maide, 23.)

I rekao je: “Allahu činite sedždu i Njega obožavajte.” (En-Nedžm, 62.)

Dova, oslonjanje i sedžda su ibadeti koje je Allah naredio, pa ko ih uputi Allahu taj je muvehhid i vjernik, a ko ih uputi nekom drugom mimo Allaha taj je mušrik i nevjernik.

Mali širk je svaki govor ili djelo koje je sredstvo ka velikom širku i put zapadanja u njega.
Primjer ovog širka: činjenje kaburova mesdžidom, to jest klanjanje kod kaburova ili gradnja mesdžida na kaburu, ovakvo djelo je haram i onom ko ga čini je upućena prijetnja da će biti proklet, otjeran i udaljen od milosti Uzvišenog Allaha riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Neka je Allahovo prokletstvo nad židovima i kršćanima, učinili su kaburove svojih poslanika mesdžidima.“ (Hadis bilježi Muslim, Knjiga o mesdžidima, poglavlje: Zabrana gradnje mesdžida na kaburima, postavljanja slika u njima i zabrana činjenje kaburova mesdžidima, broj: 531.)

Dakle, činjenje kaburova mesdžidom je haram i nije dozvoljeno, jer je to sredstvo koje vodi dovljenju mrtvih i traženju od njih, a upućivanje dove mrtvima je veliki širk.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Ibadet, kojeg nam je Allah stavio u obavezu, počiva na dva važna rukna:
Prvi rukn: potpuna poniznost i strah.
Drugi rukn: potpuna ljubav.

Dakle, ibadet kojeg je Allah propisao Svojim robovima mora biti ispunjen potpunom poniznošću i pokornošću Allahu i strahom od Njega, a i potpunom i najvećom ljubavi prema Allahu, željom za Njim i nadom u Njega. Sama ljubav, uz koju nema straha niti poniznosti,
poput ljubavi prema imetku ili hrani, nije ibadet, a isto tako strah bez ljubavi, poput straha od divlje zvjeri, se ne ubraja u ibadet, pa kada se djelo čini iz straha i ljubavi, biva ibadetom, a ibadet se upućuje isključivo Allahu Jedinom.

Tevhid je uzrok prihvatanja ibadeta:
Ibadet kojeg je Allah naredio se ne zove ibadetom osim uz tevhid i obožavanje jedinog Allaha, jer ibadet uz širk nije ispravan i ne kaže se za nekog da obožava Uzvišenog Allaha sve dok ne ostvari tevhid i ne bude samo Allaha obožavao, pa ko obožava Uzvišenog Allaha i uz to Njemu pripiše druga i počini širk nije Allahov iskreni rob. Dakle tevhid, iskreno obožavanje Uzvišenog
Allaha i ne činjenje nikoga Allahu ravnim je uslov da bi ibadet bio prihvaćen kod Allaha. Uz to se još pridodaje i da ibadet neće biti prihvaćen osim ako je u skladu sa Šerijatom, shodno sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Da bi bilo koje djelo bilo primljeno kod Uzvišenog Allah moraju se ispuniti dva šarta, a to su:
1- Da se ne obožava niko osim Allaha (to je tevhid).

2- Da se obožava samo na način koji je Allah naredio (to je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). Rekao je Uzvišeni Allah: “A nije tako! Onaj ko svoje lice Allahu preda i uz
to dobra djela čini, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takav se neće ničega bojati i ni
za čim neće tugovati.” (El-Bekara, 112.)

Predati lice Allahu znači ostvariti tevhid kroz iskreno obožavanje Allaha i upućivanje ibadeta samo Njemu, a činiti dobra djela znači slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

RUKNOVI LA ILAHE ILALLHU:
Ove velike riječi imaju dva rukna, a to su: negacija i potvrda.

Prvi rukn: la ilahe (nema boga) to je negacija obožavanja svega drugog mimo Allaha, ukidanje
širka i obaveza poricanja svega onog što se obožava ičemu se čini ibadet mimo Allaha.

Drugi rukn: illallahu (osim Allaha), to je potvrda obožavanja Jedinog Allaha i izdvajanje Uzvišenog Allaha kroz upućivanje svih vrsta ibadeta samo Njemu. Dokaz su Allahove riječi:
“Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekara, 256.)

Allahove riječi: Onaj ko ne vjeruje u taguta su u značenju prvog rukna (la ilahe), a Allahove riječi: a vjeruje u Allaha su u značenju drugog rukna (illallahu)

ŠARTOVI LA ILAHE ILALLAHU:
Svjedočenje da nema boga osim Allaha (la ilahe illallahu) ima sedam šartova, sve dok se ti šartovi ne upotpune neće to svjedočenje koristiti onom ko ga izgovori, a to su sljedeći šartovi:

1 – Znanje o značenja la ilahe illallahu, kao što je Uzvišeni rekao:
“Znaj da nema boga osim Allaha!” (Muhammed, 19.)

2 – Ubjeđenje, to jest da onaj koji donosi šehadet bude ubjeđen u ono na što taj šehadet
upućuje, pa ako bude u sumnji i nedoumici neće mu to svjedočenje koristiti. Rekao je Uzvišeni: “Pravi vjernici su oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju.” (El-Hudžurat,15.)

3 – Prihvatanje onog na što taj šehadet upućuje, to jest da se samo Allah obožava i da se
ostavi obožavanje svega drugog mimo Allaha, pa ko izgovori ovaj šehadet, a ne prihvati da samo Allahu ibadet čini biva od onih o kojima je Allah rekao: “Kada im se govorilo: „Samo je Allah Bog!“ – oni su se oholili i govorili: „Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.“ (ES-Saffat, 35-36)

4 – Predanost i pokornost onom na što taj šehadet upućuje, rekao je Uzvišeni:
“Onaj ko svoje lice preda Allahu, i uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu.” (Lukman, 22.)

Predati svoje lice Allahu znači biti Mu predan i ponizan, a najčvršća veza je la ilahe illallahu.

5 – Istinitost, to jest da izgovori te riječi istinski, iz srca, kao što je rekao Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem: „Nema toga ko svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik, istinski iz svog srca, a da ga Allah ne zabrani vatri.“ *89

6 – Iskrenost, to je čistoća djela od svih primjesa širka, tako da ne bude namjera izgovorom
tog šehadeta ostvarenje bilo kakve dunjalučke želje. Rekao je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem: „Doista je Allah zabranio Džehennemu da prži onog ko kaže la ilahe illallahu tražeći time Allahovo lice.“ *90

7 – Ljubav prema ovim riječima, onom na što upućuju i onima koji ih izgovaraju i po njima rade, rekao je Uzvišeni:
“Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El-Bekara, 165)

*89 Hadis bilježi Buharija, knjiga: Znanje, poglavlje: Ko izdvoji grupu ljudi i pouči ih a ne pouči ostale bojeći se da neće razumjeti, broj: 128.
*90 Hadis bilježi Buharija, knjiga: Vrijednost namaza u mekkanskom i medinskom mesdžidu, poglavlje: Zajedničko obavljenje nafile namaza, broj: 1185.

Nosioci la ilahe illallahu iskreno vole Allaha nepomiješanom ljubavlju, a mušrici čine širk i čine
druge Allahu ravnim pa uz Allaha vole i one koji se mimo Allaha obožavaju a to je u suprotnosti sa la ilahe illallahu.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

a) Značenje vjerovanja u uluhijjet Uzvišenog Allaha:

To je čvrsto uvjerenje da jedino Uzvišeni Allah istinski zaslužuje da mu se upućuju sve vrste ibadeta, spoljašnjih i unutrašnjih, poput dove, straha, oslonca, traženja pomoći, namaza, zekata, posta i sličnog, tako da čovjek pouzdano zna da je Allah taj koji se obožava i da On sudruga nema, jer niko se s pravom ne obožava osim Uzvišeni Allah, kao što je Allah rekao: “A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!” (El-Bekara, 163.)

Uzvišeni Allah je obavijestio u ovom ajetu da je božanstvo Jedan Bog, to jest onaj koji se obožava je Jedan i nije dozvoljeno da se uzme za božanstvo neko drugi osim Njega i samo On se obožava.

b) Vjerovanje u uluhijjet Uzvišenog Allaha:
To je ubjeđenje da je samo Allah istinsko božanstvo, On sudruga nema. Božanstvo je onaj koji
se obožava uz ljubav i veličanje. To je, dakle, upućivanje svih oblika ibadeta samo Allahu, i zato ne upućujemo dovu nikom osim Allahu, ne bojimo se nikog osim Allaha, ne oslanjamo se ni na kog osim na Allaha, ne činimo sedždu nikom osim Allahu, nismo skrušeni ni pred kim osim pred Allahom, i niko ne zaslužuje da bude obožavan osim On Uzvišeni, potvrđujući Allahove riječi: “Samo Tebe obožavamo i samo od tebe pomoć tražimo!” (El-Fatiha, 5.)

c) Važnost vjerovanja u uluhijjet Uzvišenog Allaha: Važnost vjerovanja u uluhijjet Uzvišenog Allaha se očituje kroz sljedeće:
1 – Cilj zbog kojeg su stvoreni džinni i ljudi je obožavanje isključivo Allaha, Koji sudruga nema, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.
(Ez-Zarijat, 56.)
2 – Svrha slanja poslanika, alejhimus-selam, i objavljivanja nebeskih knjiga je potvrda da je Allah taj koji istinski zaslužuje da se obožava, kao što je Uzvišeni Allah rekao: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: „Allaha obožavajte, a taguta se prođite!“ (En-Nahl, 36.)

3 – Prvi vadžib svakoj osobi je vjerovanje u uluhijjet Uzvišenog Allaha, kao što je došlo u oporuci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenoj Muazu ibnu Džebelu, radijallahu anhu, kada ga je poslao u Jemen rekavši mu: „Ti, doista, odlaziš narodu od Ehli kitabija (sljedbenika knjige), pa neka bude prvo u šta ćeš ih pozivati svijedočenje da nema boga osim Allaha.“ 82

To jest, pozivaj ih da sve vrste ibadeta samo Allahu upućuju.

82 Hadis bilježi Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Poziv u dva šehadeta i islamski propisi, broj: 19.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif