Uvaženi brate u islamu, sprovođenje šerijatskih kazni uvjetovano je postojanjem islamske vlasti, tj. šerijatske kazne sprovodi samo vrhovni imam muslimana ili onaj koga on opunomoći, kao što je šerijatski kadija. Što znači, u današnjem vremenu u našim podnebljima ne postoji neko ko može da preuzme na sebe sprovođenje šerijatskih kazni, naročito ako znamo koliko je sprovođenje šerijatskih kazni precizna i ozbiljna stvar, koju ne smije i ne može da sprovodi pojedinac, bez obzira ko bio.

Poznati tumač Kur’ana, mufessir, imam El-Kurtubi u svome je tefsiru kazao: ‘’Ne postoji razilaženje u pogledu toga da sprovođenje šerijatske kazne – odmazde za ubistvo (kisas) ne sprovodi niko osim vladar kojem je stavljeno u obavezu da sprovodi šerijatske kazne za ubistvo i druge prijestupe.” (El-Džamia li ahkamil-Kur’an / poznat kao Kurtubijev tefsir, tom 2, str. 245)
Od Ebu Ez-Zenada se prenosi, a on prenosi od svoga oca, a on od pravnika Medine, čijem mišljenju se vraćaju ljudi, da su govorili: ‘’Ne dolikuje nikome da sprovodi šerijatske kazne osim vladaru, izuzev što je dozvoljeno da čovjek sprovede kaznu za blud nad svojim robom ili robinjom.” (Nejlul-evtar od imama Ševkanija, tom 7, str. 172)

Naš uvaženi šejh Safet Kuduzović u jednom od svojih ČLANAKA, objavljenim na našem portalu minber.ba , kazao je: “Budući da nema islamske vlasti koja bi adekvatno kaznila smutljivce i pokvarenjake, a kaznene mjere u islamu može izreći i sprovoditi isključivo islamski vladar, kazna za uznemiravanje Svevišnjeg Allaha, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernika prolongirat će se za Sudnji dan. Obaveza je ljude upozoriti na pogubnost takvih postupaka i poniženje koje mogu doživjeti na dunjaluku i bolnu kaznu koju će sigurno iskusiti na ahiretu, ako se u međuvremenu ne pokaju. Na muslimanima je da ukazuju na greške i pojašnjavaju propise, a Allahova riječ ostaje istinita: ‘A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici’ (Jusuf, 103).”

Kada bi i postojala šerijatska država i organ koji sprovodi šerijatske kazne, i u tom slučaju vama bi bilo propisano da se pokajete i da svoj slučaj ne iznosite šerijatskom sudu, a kako tek onda kada ne postoji šerijatska država niti organ koji sprovodi šerijatske kazne.

Znači, dragi brate, na tebi je da se istinski pokaješ Uzvišenom Allahu, pokajanjem u kojem će se ispuniti uvjeti da bi tvoje pokajanje bilo potpuno i primljeno kod Allaha.

Među najbitnijim uvjetima istinskog pokajanja jeste da čovjek trenutačno prekine sa činjenjem grijeha, u ovom slučaju bluda, da čvrsto odluči da se nikada više neće vratiti tom grijehu, te da se pokaje za grijeg koji je učinio.

Onaj ko tako postupi, nadati se za njega da mu je Allah oprostio počinjeni grijeh. Allahov Poslanik je kazao: “Pokajnik od grijeha je kao i onaj koji ga nije ni učinio.” (Ibn Madže, šejh Albani je kazao za ovaj hadis da je hasen – dobar)

Kazao je Uzvišeni Allah: “Onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 70)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin
______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema.

Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sprovede u praksu ako prekršite ono što vam zabranjuje (hidžab), a što je jedan od uvjeta validnosti prisile. S druge strane, vaše stanje potpada pod pojam nužde, jer se nalazite u situaciji kada zbog spašavanja života i časti morate činiti ono što vam je šerijatom zabranjeno.

Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje onako kakvim ste ga nama predstavili, i ako ste doista ubijeđeni da bi vaš otac spomenute prijetnje i ostvario, ja smatram da vi trenutno imate validan šerijatski razlog – a to je čuvanje života i časti te nepostojanje onoga kod koga biste se mogli skrasiti – da trenutno ne nosite hidžab.

Nema sumnje da je punoljetnoj ženi nošenje hidžaba stroga obaveza, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, što je vama, koliko vidim, veoma dobro poznato, ali ako se žena nađe u situaciji kada zbog nošenja hidžaba dolazi u pitanje njen život i njena čast ili iz toga proizlazi neprirodna teškoća, kao što je udaranje, onda se bez imalo kolebanja ljudskom životu daje prednost nad nošenjem hidžaba.

Islam je čovjeku dopustio da u prisili izgovori riječi kufra i nevjerstva, kako bi spasio svoj život, ne smatrajući to nevjerstvom, pa otuda je mnogo preče da se privremeno odgodi nošenje hidžaba kako bi se očuvao život.

Kazao je Uzvišeni Allah: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (En-Nahl, 106)

Kazao je: “On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji.” (El-En’am, 119)

“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286)

“Zato se Allaha bojte koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16)

Jedno od općepoznatih šerijatskih pravila glasi: “U nuždi se dozvoljava ono što je zabranjeno”.

Mnogo je šerijatskih argumenata, kao i pravila koja su postavili islamski učenjaci, iz kojih se da zaključiti da čovjeku koji je u nuždi i čini određeni grijeh, kao što slučaj sa osobom koja jede strvinu – mrljinu da bi spasila sopstveni život, onda se činjenje tog grijeha svodi na minimum. Kazao je Uzvišeni Allah: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.” (El-Bekare, 173)

Stoga, ako već ne možete da nosite hidžab svakodnevno, vama je obaveza da svoj izlazak iz kuće svedete na minimum, na one izlaske koji su vam neophodni, a tokom boravka u kući da maksimalno izbjegavate izlazak pred muškarce koji vam nisu mahremi. Sve dok budete ostavljali obavezu samo u mjeri na koju ste prinuđeni, nećete biti grješni zbog ostavljanja islamske nošnje, hidžaba. Kazao je Allahov Poslanik: “Mom ummetu je oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madže, od Ibn Abbasa, r.a., šejh Albani je potvrdio vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)

Isto tako, ako ne možete nositi hidžab, obaveza vam je da nosite široku odjeću, dugih rukava, košulje, suknje, jednom riječju da se maksimalno trudite da budete što bliži islamskom hidžabu. Isto tako žena u vašoj situaciji može prilikom izlaska iz kuće da pokrije kosu nečim mimo mahrame, tako što će obući neku modernu kapu koju u osnovi nose i druge žene koje to ne rade iz vjerskih razloga, već to rade iz trenda ili zbog zime, a vi na taj način postižete cilj hidžaba, pokrivanje avreta (kose).

Isto tako, ako imate mogućnost da u datom momentu prilikom izlaska iz kuće nosite hidžab, ako znate da vam to neće napraviti problem, onda kada vas vaš otac ne vidi, onda i to činite.

Isto tako, savjetujem vam da što prije stupite u brak i na taj način riješite tu dilemu. To što spominjete da vas kao takvu neće niko od muškaraca koji se drže vjere, po mom mišljenju nije tačna konstatacija. Ja lično znam više braće koji su oženili sestre sa identičnim problemima, koje se nisu mogle pokriti prije stupanja u brak i koje su se pokrile nakon stupanja u brak i koji danas žive u braku prepunom harmonije. Čak štaviše, mnogo je onih koji bi prilikom odabira buduće supruge takvoj sestri dali prednost nad nekom koja je pokrivena, želeći na taj način da pomognu sestri muslimanki. Na vama je da se obratite na pravu adresu i da svog budućeg muža tražite u krugovima onih koji se boje Allaha i koji žive po načelima vjere islama. Ja sam duboko ubijeđen da spomenuta stvar kod velikog broja braće neće biti razlog odbijanja stupanja u brak sa sestrom koja istinski želi da nosi hidžab, ali trenutno nema uvjete za to. A ako se nađe neko kome to smeta, i to je njegovo pravo, i treba ga poštovati.

Nemojte misliti da su sestre koje nose hidžab nepogrješive. Da, one su u tom segmentu pokorne Allahu, na način što nose islamsku odjeću, ali to ne znači da ne čine nešto što je možda teže kod Allaha od ostavljanja hidžaba. Isto tako, to apriori ne znači da je svaka pokrivena sestra generalno bolja od svih koje to nisu. S druge strane, ovo nikako nije poziv na ostavljanje hidžaba i omalovažavanje njegovog mjesta u islamu, ali je samo pokušaj da se u svemu bude objektivno i pravedno, te da se ljudima daju ispravne smjernice u pogledu kvalifikacije ljudi. Tako je na vama da se maksimalno potrudite da trenutni nedostatak tog djela u vašem životu (nošenje hidžaba) pokušate nadomjestiti drugim ibadetima i čuvanjem od drugih grijeha na čije činjenje niste prinuđeni.

Normalno, isto tako savjetujem ono što bih savjetovao i svojoj kćerki: čuvajte se onih koji jedva čekaju da saznaju za neku “siroticu” koja ima problema u porodici pa joj oni kao “prinčevi na bijelom konju” dođu i ponude izlaz iz te njene situacije, a i sami su potrebni da ih neko vadi iz problema. Oni jedva čekaju da se “dokopaju” neke sestre koja nema nekoga ko će se sutra brinuti i boriti za njena prava koja joj garantuje islam, pa je iz jednog belaja odvedu u drugi, koji je umotan u celofan “bratske pomoći”. Čovjek ne bi pretjerao ako bi kazao da su neki od njih ciljano ubačeni ljudi među praktičare vjere kako bi unosili nered i smutnju, te kako bi praktičare vjere prikazali u očima ljudi u ružnome svjetlu.

To što trenutno niste pokriveni, ne treba da znači da trebate da pristanete na bilo koju ponudu i na bilo koje uvjete. Pridržavajte se vjere koliko možete u drugim segmentima, a Allah čovjeka ne duži onim što je iznad njegovih mogućnosti, a ako se Allaha budete istinski bojali, On će vam sigurno podariti izlaz iz vašeg problema. Kazao je Uzvišeni Allah: “To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.‘‘ (Et-Talak, 2-3)

I na kraju, na vama je da nastavite sa činjenjem dobročinstva prema roditeljima. Na najljepši način pokušajte da pridobijete srce svoga oca. Nikada ne zaboravite da vi imate nešto što mnogi drugi nemaju – imate dovu i imate Gospodara koji je obećao odazvati se onima koji su u nevolji, kao i onima kojima je učinjena nepravda. Vi ste u nevolji i vama se svakodnevno čini nepravda. Stoga, svoje jade i tugu Njemu kazujte, a blago li se onome ko za svoga zaštitnika i pomagača uzme Svemogućeg Gospodara, Stvoritelja Zemlje i nebesa, Onoga koji kada želi nešto samo kaže “budi”, ono bude.

Poznatom web-sajtu (islamweb.net) poznat kao Centar za fetve postavljeno je više pitanja u kojima je spomenuto da je žena prisiljena od strane roditelja da nastavi školovanje u zemljama gdje je zabranjen hidžab u školama, pa su to dozvolili, na osnovu dokaza koje smo spomenuli u odgovoru. (Pogledati fetvu broj: 75057 ili 67407)

Isto tako, uvaženom šejhu današnjice Muhammedu Salihu Munedždžidu, supervizoru poznatog web-sajta (islam-qa), postavljeno je pitanje nošenja (skidanja) hidžaba nakon poznatih eksplozija koje su se desile u Londonu, u situaciji kada su se muslimanke bojale za sopstveni život izlazeći na ulicu pokrivene, pa je to dozvolio svodeći to na stanje nužde i na stanje kada muslimanka doista ima potrebu za izlaskom iz kuće i kada se boji da bi mogla biti napastovana zbog hidžaba, savjetujući da ako već moraju izaći bez hidžaba, da pokušaju da nose odjeću koja je najbliža islamskom hidžabu. (Broj fetve 69432)

Napomena: Spomenuti odgovori se odnose SAMO na one osobe koje su nalaze u situaciji koja je identična vašoj ili nečemu što je gore od toga. Ovo govorim iz razloga što ne želim da se ovaj odgovor uzme i zloupotrijebi od strane onih koji u svojoj slabosti tragaju za olakšicama, pa da u njega stavljaju sve one koji imaju bilo koji problem vezan za hidžab ili nešto što mu sliči. Očita je razlika između situacije gdje roditelji nisu zadovoljni sa nošenjem hidžaba, ali ako bi to djevojka učinila, oni niti bi je maltretirali, niti bi je tukli, niti bi je izbacili iz kuće, i situacije spomenute u vašem pitanju.

A Allah najbolje zna!

Odgovor: Pezić Elvedin

(Zbog specifičnosti ovog slučaja, ovaj odgovor je pripremljen uz konsultiranje više kompetentnih osoba iz struke, što obuhvata i doktore islamskih nauka)

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro, kao što je vaše pitanje veliko i opširno, isto tako da bi odgovor bio potpun, trebao bi da bude opširan i dug. Stoga, trudit ću se da vam navedem najbitnije stvari.

Prvo, vaša briga o sinu, trud koji ulažete na tom putu i vaša bogobojaznost su za svaku pohvalu. Ne mogu da sakrijem svoju radost pred činjenicom da u današnjem vremenu ima takvih majki, koje su spremne toliko da žrtvuju samo kako bi svoje dijete podigle, odgojile i uputile na pravi put. S druge strane, koliko je djece u našem podneblju koja imaju oba roditelja, ali su u odgojnom smislu jetimi. Njihovi roditelji su ih prepustili ulici, ili obdaništu, ili nekome drugom da ih “odgaja” ne znajući kolika je odgovornost roditelja u pogledu odgoja djeteta. Blago li se vama kada vas je Allah uputio na takvo razumijevanje i zato budite sigurni da to što činite zna Uzvišeni Allah, i vaš trud sigurno će biti dobro nagrađen.

Drugo, nema sumnje da je bespravno jedenje (što podrazumijeva bilo koji bespravni način uzimanja imetka jetima) jetimskog imetka jedan od velikih grijeha. To nam potvrđuju mnogi kur’ansko-hadiski argumenti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Oni koji nepravedno jedu imetke jetima – doista jedu ono što će ih u Vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.” (En-Nisa, 10) U drugom ajetu stoji: “A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!” (El-Isra, 34)

Allahov Poslanik je u više hadisa zabranio bespravno jedenje jetimskog imetka. Kazao je Allahov Poslanik: “Čuvajte se sedam grijeha koji će uništiti njihove počinioce: …jedenje jetimskog imetka.” (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)

Treće, nema sumnje da je bespravno rasplakivanje jetima, kao i druge djece, grijeh. Ali koliko mi je poznato, ne postoji vjerodostojan hadis koji ukazuje na poseban grijeh rasplakivanja jetima. Da, postoji više hadisa koji govore o tome, ali su islamski učenjaci te hadise ocijenili slabim (daif) ili apokrifnim. Ako bismo i kazali da postoji, onda se to sigurno odnosi na onoga ko bi to činio bespravno, a ne na nekoga ko to čini želeći tom jetimu dobro, želeći da ga na taj način vaspita i odgoji. Mnogo je učenjaka koji su spomenuli da nema smetnje da se i jetim vaspita na način što će se, shodno potrebi, koristiti strožije metode. Kada učenjaci govore o odrednici kada i kako je staratelju jetima dopušteno da ga istuče, kažu da mu je to dopušteno onako kako je dopušteno da čini sa svojom djecom. Kazao je poznati hanefijski učenjak Ibn Abidin: “Dozvoljeno mi je da istučem jetima za ono zbog čega bih istukao i svoje dijete.” (Hašijetu Ibn Abidin, str. 4/78)
U Stalnoj komisiji za fetve kazali su: “Dozvoljeno je istući jetima s ciljem odgoja, pod uvjetom da to bude bez nanošenja štete i bez ponižavanja.” (str. 14/250, broj fetve: 18327)

Četvrto, jedenje jetimskog imetka koje je zabranio islam jeste bespravno jedenje, dok ako se radi o uzimanju imetka s pravom, onda nema sumnje da to ne potpada pod spomenutu zabranu, naročito ako je staratelj jetima njegova majka, koja ako je siromašna, a njeno dijete posjeduje imetak, djetetu postaje obaveza da je izdržava.
Kazao je Uzvišeni Allah: “I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.” (En-Nisa, 6)
U

drugom ajetu stoji: “I pitaju te o siročadi. Reci: ‘Bolje je imanja njihova unaprijediti!’ A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono što vam je teško; On je, doista, silan i mudar.” (El-Bekare, 220)

Na osnovu spomenutog, smatram da ne postoji zapreka da vi od spomenutog imetka kupite sebi one stvari koje su vam neophodne. Zašto? Zato što u osnovi vi u spomenutoj penziji imate dio tog imetka, tako da ako biste rekli da ste to kupili iz svoga imetka, sigurno ne biste pogriješili, jer je vaš dio penzije sigurno toliko velik da možete sebi priuštiti da kupite osnovne stvari. Drugo, kada biste kazali da vaš udio u tom imetku nije dovoljan da to sebi kupite, tada je vašem sinu obaveza da vam to priušti, jer je on u mogućnosti, a vi ste u potrebi.

Treće, zato što vi sve svoje vrijeme provodite u odgoju djeteta, što vas sprečava da zarađujete, nakon čega je logično da vam postaje dozvoljeno da uzmete iz njegovog imetka ono što vam je potrebno. Jer, ako je Uzvišeni Allah u prethodno spomenutom ajetu dozvolio da staratelj jetima potroši shodno potrebi, pa da to učini majka, koja je i njegov staratelj i koja se posvetila njegovom odgoju, onda je mnogo preče.

Peto, po mišljenju sva četiri mezheba (pravne škole), staratelju jetima nije dozvoljeno davati sadaku iz jetimskog imetka. Svoj stav su argumentirali općim dokazima u kojima se zabranjuje bespravno uzimanje jetimskog imetka. Stoga vam savjetujem da, ako već želite da izdvojite sadaku, onda to činite iz onog dijela novca za koji mislite da dolazi na vaše ime.

Šesto, savjetujem vam da nastavite sa odgojem svoga sina. Ne smijete sada posustati, jer period adolescencije, koji je sada pred njim, možda je mnogo bitniji nego period koji je prošao. Sada se formira njegova ličnost. Stoga vam savjetujem da nastavite da se družite i razgovarate s njim, da mu ukazujete na ono što je dobro i na ono što je loše, kako se ne bi desilo da u vodu padne sav trud koji ste dosada žrtvovali u podizanju vašeg sina, što sigurno niko ne bi volio.
Isto tako, morate ga odgajati tako da cijeni vas i trud koji ste uložili kako biste njega podigli, tako da mu bude jasno da mu na cijelom svijetu nema nikog prečeg od vas, što na kraju treba da se odrazi na njegovom ponašanju prema vama. Smatram da nije pametno da mu mnogo popuštate pod izgovorom da je jetim, i nemojte se bojati da ćete mu time nanijeti nepravdu kao jetimu, jer vi to činite želeći njemu dobro. Vremena u kojim živimo su teška, stoga smatram da vaš sin treba iz vašeg ponašanja prema njemu da shvati da ste mu vi pretpostavljeni čije smjernice nikako ne smije da krši. Stoga, ako to ponekada iziskuje, shodno potrebi, i strogoću, smatram da nema smetnje da se tome pristupi.

Sedmo, nikako ne smatrajte da je vaš sin unaprijed osuđen na propast zato što je jetim i što nema oca. Historija islama prepuna je primjera najvećih učenjaka koji su bili jetimi i koje su odgojile njihove majke, a svaki od njih je bio zaseban ummet: Zubejr ibn Avvam, r.a., Ebu Hurejre, r.a., imam Buharija, Sufjan es-Sevri, Kadi Ebu Jusuf, imam Šafija, imam Ahmed ibn Hanbel, a od učenjaka današnjice, to je bio Ibn Baz, šejh Ahmed Jasin i mnogi drugi. (Na arapskom jeziku napisana je knjiga pod naslovom “Jetimi koji su promijenili tok historije” u kojoj autor Abdullah ibn Salih el-Džuma govori o velikim svjetskim ličnostima, a svako od njih je odrastao kao jetim.) Na čelu te kolone velikana nalazi se najveći insan koji je kročio Zemljom, Allahov Poslanik, alejhis-selam. Nerijetko jetimstvo biva razlogom da se dijete od rane mladosti uči da živi samostalno, što mu često koristi kada odraste, pošto se od malih nogu nauči da radi i da se snalazi u svakodnevnom životu.

Molim Allaha da vas nagradi neizmjernom nagradom za vaše strpljenje, trud koji ste uložili u podizanju vašeg sina i da vašeg sina učvrsti na Pravom putu! Amin!

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Na ovakva pitanja koja nam pristižu sigurno je najteže dati odgovore. Spomenuti određeni šerijatski propis i potkrijepiti ga šerijatskim argumentima je jedno, a njegova primjena u ovako složenim situacijama je nešto sasvim drugo. Iz navedenog pitanja dâ se zaključiti da ti je propis islamskog odijevanja za punoljetnu muslimanku vrlo dobro poznat, i što je još bitnije, imaš veliku želju da ga i praktično primijeniš.

Prepreka na putu ka hidžabu su tvoji roditelji. Ništa novo, jer hiljade muslimanki u svijetu prolaze kroz slične probleme, ali i pored toga, sve je to tako teško i bolno. Svakome je njegov belaj najveći. Stojiš sama i nezaštićena na raskrsnici između dvije vatre, a jednim putem sigurno moraš krenuti. Na jednoj strani je tvoj Gospodar, Stvoritelj cijelog kosmosa koji od tebe traži hidžab, a na drugoj su tvoji roditelji, koje voliš i koji te osjećaju komadićem svojih tijela. Oni ti sigurno žele najbolje, a tvoju odluku o hidžabu tumače kao nečije “trovanje uma” i kako te je neko “zaveo” i, Bože sačuvaj, odveo u sektaše.

Kada bi samo znali da su oni ti koji su definitivno zavedeni, jer ti staju na put ka pokornosti tvome i njihovom Gospodaru! Zavedeni od strane šejtana u džinskom i insanskom obliku koji su se u velikom broju danas nakotili. Ti si ipak odlučila da se pokoriš Onome koji je vjernicima uvijek na prvom mjestu, jer kako reče Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem:

“Nema pokornosti stvorenjima ako će ta pokornost odvesti u nepokornost Stvoritelju”. Čestitamo ti na odluci, ali izgleda da još uvijek nisi u stanju da tu odluku sprovedeš u djelo. Sigurni smo da ti nisi krivac tome, jer si dala sve od sebe. To zna i tvoj Uzvišeni Gospodar. Ipak su tvoji roditelji “uvijek odnosili pobjedu”, ali, inšallah, nisu dobili rat. Iz tog vašeg “ratovanja” sigurno ćeš ti izaći kao pobjednik. Allah samo zna koje si sve pritiske i ucjene doživjela od strane svojih “brižnih” roditelja, pa ti pored sabura možemo savjetovati i sljedeće:

Nema smisla da se svako malo vremena pokriješ, a onda te roditelji natjeraju da se otkriješ. Trebaš sačekati trenutak kada ćeš biti dovoljno samostalna i snažna da više ne mogu utjecati na tvoju odluku. To vrijeme je uz Allahovu pomoć blizu. Čime da se boriš sama i nezaštićena? Iako si to sto puta čula, i od nas ćeš čuti opet: ibadetom svake vrste i iskrenom dovom čije strijele svoj cilj uvijek pogađaju ako je luk dovoljno snažan i ako ih odapneš dovoljan broj puta. Imam Šafija je kazao:

Zar dovu zanemaruješ i želiš je potcijeniti?
A nisi ni svjesna šta je ona u stanju učiniti.

Ona je poput strijela u noći, koje neće promašiti
Ima svoj termin, a svakom terminu će rok isteći.

Bogobojaznost koja te tjera da se boriš za hidžab i to s “neprijateljima” koje ne želiš povrijediti, sigurno će ti biti ključni faktor na tvom putu do konačnog izlaza. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja:

“Onaj ko se Allaha bude bojao, On će mu izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada…” (Talak, 2-3)

Što se tiče udaje, kako i sama kažeš, ona bi mogla biti lijepo rješenje jer bi na takav način postala samostalna i u mužu bi imala lijep oslonac i podršku. Opet s pitanjem udaje dolaze i novi problemi, kao što su pitanje mahrema, roditeljskog negodovanja itd. Ono što bi svakako trebala što više i češće činiti jesu stalni razgovori s tvojim roditeljima na tu temu. Podrazumijeva se da ćeš se maksimalno truditi da im činiš svaku vrstu dobročinstva i usluga koje nisu u suprotnosti s onim što je Allah naredio (odnosno zabranio), i tako ćeš uz Allahovu pomoć postepeno slabiti njihov otpor i averziju prema islamskim propisima. Tvoja opaska “da je braći iman nepokrivenih sestara upitan”, nije na mjestu ako se uzme u obzir tvoja situacija ili situacija muslimanki koje su u istom problemu kao i ti. Ako i ima takvih, njihovo mišljenje te ne treba plaho interesirati, jer oni sigurno ne znaju baš najbolje sabirati i oduzimati po šerijatskoj računici. Stvar je u tome što još nije naišao “suđeni”. I po ovom pitanju moli Allaha za najbolje rješenje.

Iz iskustva znamo da mnogi roditelji u početku negoduju zbog brade ili famoznih nogavica, ali s vremenom zeta prihvate kao člana svoje obitelji. Iako ima jako jogunastih ljudi koji godinama ne popuštaju, ipak su takvi slučajevi rijetki, a lijepo ponašanje kćerke i zeta, njihov skladan brak i sređen život, često odigraju ključnu ulogu u roditeljskom prihvatanju činjeničnog stanja.

Ono u čemu se trenutno roditeljima nikako ne bi smjela pokoriti jeste njihovo zabranjivanje da se makar “pristojno” (nošenje duge i široke odjeće) oblačiš. Njihovo tumačenje duge suknje kao nečeg “vehabijskog” je stvar na koju se uopće ne trebaš osvrtati. Sigurno si im do sada dokazala kako te, ako ti već zabranjuju mahramu, ne mogu natjerati da se oblačiš razvratno.

Nismo sigurni šta podrazumijevaš pod terminima “hidžab i “džilbab”, ali vjerovatno misliš na pokrivanje, odnosno ne pokrivanje lica. Ono oko čega ne postoji spor kod islamskih učenjaka jeste da je punoljetnoj muslimanki obaveza da pokrije cijelo tijelo osim lica i šaka. Što se tiče pokrivanja lica, oko toga postoje poznate rasprave koje možeš pronaći u mnogim knjigama ili na internetskim stranicama islamskog sadržaja, što tebe sada trenutno ne bi puno trebalo interesirati, jer ti još uvijek deveraš i s običnom mahramom.

Ženi je dozvoljeno nositi pantalone-hlače, pod uvjetom da “preko hlača” nosi dugi jednodijelni hidžab, koji će pokrivati cijelo tijelo, sve do obuće. Nositi tuniku samo do koljena, a ispod imati hlače vrlo je upitno, iako je takav način odijevanja izrazito proširen među muslimankama današnjice. Kada je tunika do koljena, nije veliki problem da se spusti i do ispod članka, kako bi to bio pravi šerijatski hidžab.

(Naravno, ako se radi o tvom slučaju, kada te neko silom tjera da se otkriješ ili da nosiš razvratnu odjeću, onda je takav način odijevanja (tunika i hlače) u tvome slučaju dozvoljen jer je riječ o daruri – nuždi i ti nemaš drugog izbora, a Allah najbolje zna.)

Dozvoljeno je nositi mahramu bijele boje, naravno ukoliko nije prozirna. Iako je crna boja bila boja odjeće mnogih ashabijki i žena iz prvih generacija muslimana, ograničiti (dozvoljenost) ženske odjeće samo na crnu je fatalna greška, a možda možemo reći i novotarija. To jeste pretjerivanje (smatrati da je muslimanki dozvoljeno nositi samo i isključivo odjeću crne boje) i onaj ko ima takvo mišljenje sigurno je slabo upućen u vjerske propise. Postoje mnoge vjerodostojne predaje da su žene iz prvih generacija nosile i drugu boju odjeće osim crne, i to im niko nije osporavao.

(Vidjeti: Albani, Džilbabul-mer’etil-muslime, str. 122-123)

Nije ni potrebno napominjati da nošenje izrazito upadljivih boja nije dozvoljeno.

Musliman koji od svoje supruge zahtijeva da nosi isključivo crnu boju, iako ima pravo na to (jer od nje ne zahtijeva ono što nije u skladu sa šerijatskim propisima, a ženi je obaveza da u tom slučaju posluša svog supruga), ipak možda opterećuje suprugu onim čime je nije zadužio njen Gospodar. Kako smo spomenuli, dozvoljeno je nositi i druge boje, pogotovo one tamnije koje će ponekad čak izazivati manje pozornosti i pogleda od odjeće crne boje, što i jeste jedna od svrha šerijatskog pokrivanja (da nije upadljiv).

Ne smatramo da ćemo ti ovim savjetima riješiti sve tvoje probleme, ali se iskreno nadamo da ćemo ih makar malo ublažiti. Znaj da neko s tobom suosjeća i moli Allaha da ti što prije podari najljepše rješenje. Uz Allahovu pomoć, možda i nije tako daleko vrijeme kada ćeš, ako Bog da, sa svojim hairli mužem i djecom, pokrivena, sretna i zadovoljna, posjećivati svoje roditelje koji će se, oduševljeni tvojom srećom, igrati s unucima, te stidljivo i pokajnički izbjegavati da govore o onim davno prohujalim danima kada su ti nepravedno branili da se pokoriš volji svoga Stvoritelja. Tvoj Gospodar je s tobom, a tvoja braća i sestre u islamu mole Ga da ti pomogne. Rješenje strpljivo čekaj. Ono je sigurno blizu.

Odgovorio: Amir D.

Savjetujemo vam da pročitate i sljedeće odgovore:

http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=13603:otac-mi-ozbiljno-prijeti-da-e-me-ubiti-ili-da-e-me-istjerati-iz-kue-ako-se-pokrijem-ta-da-inim&catid=212:savjetovalite&Itemid=151

http://minber.ba/fetve/index.php?option=com_content&task=view&id=1902&Itemid=77

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah poslao kao opomenu i milost svim svjetovima.

Poštovana Lejla, uvažena sestro u vjeri islamu,

prije svega želimo ti dobrodošlicu na naš sajt i iskreno se nadamo da ćeš nas i u budućnosti posjećivati. Drago nam je da si nama povjerila svoj problem kao i nedoumice koje te muče. Nadamo se da ćemo, uz Allahovu pomoć, uspjeti da ti makar djelimično objasnimo neke stvari, kako bi to bio vid uvoda u tvoje detaljnije upoznavanje sa islamom.

Kao prvo, tvoj odlazak dotičnoj personi koja, kako kažeš “skida sihre i gleda u grah…”, najbolje potvrđuje tvoju prvotnu konstataciju o sebi, kako si osoba kojoj “tematika vjere nije baš poznata”, jer, poštovana Lejla, da si poznavala makar osnove svoje vjere, nikada ne bi prekoračila kućni prag osobe koja “gleda u grah” i tako vjerovatno “čita sudbinu” te čini jedan od najvećih grijeha, koje je Uzvišeni Allah strogo zabranio. Međutim, nikako ne pomisli da te želimo koriti, grditi ili te verbalno napadati zbog tvoga postupka koji si počinila u neznanju. Mi te, uvažena sestro, želimo samo savjetovati, moleći našeg Uzvišenog Gospodara da te uputi na Pravi put i da te izbavi od svih vrsta zabluda koje su danas mnogobrojnije nego ikad. Mnogi muslimani danas, zbog svoga neznanja koje je uzrokovano različitim faktorima, čine djela koja islam nikako ne dozvoljava, a vrlo često se radi o posjetama raznim vračarima, gatarima, egzorcistima i ostalim vidovima bjelosvjetskih šarlatana koji na muci i neznanju različitih profila ljudi, nastoje sebi priskrbiti ovosvjetsku korist, jer je poznato da većina njih svoje “okultne vještine” itekako debelo naplaćuje.

Prije nego što ti uputimo nekoliko općih savjeta, želimo ti reći sljedeće:

Poštovana Lejla, nipošto se ne vraćaj toj “gospođi” i ni u kom slučaju joj nemoj odnijeti “rekvizite” koje je od tebe tražila (flašu vode, veš, peškir, sapun itd.) jer su to klasični predmeti na koje sihirbaz u osnovi i pravi sihre.

Nikada više u životu, ni sada ni sve dok si živa, nemoj otići nekome s ciljem da ti čita sudbinu, gleda u grah ili da ti pruža savjete za “sreću u ljubavi” ili tome slično. Muhammed, s.a.v.s., rekao je: “Onaj ko ode vračaru i povjeruje mu u ono što je rekao, Allah od njega ne prima namaz četrdeset dana.” Da je ta žena bila “dobra muslimanka”, prvo bi te savjetovala da u svome životu počneš praktikovati vjeru islam, jer se samo kroz praktično sprovođenje islama u životu, može steći Allahovo zadovoljstvo i sreća i uspjeh na oba svijeta. Dotična gospođa nije ništa drugo do klasični sihirbaz koji kroz vezu sa džinskim svijetom (okultnim) zarađuje novac na tuđoj muci i neznanju, kako smo to već spomenuli.

Nadamo se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.

Na kraju, da ne bi došlo do zabune, želimo da znaš i da shvatiš da je Uzvišeni Allah pored ovog pojavnog, materijalnog svijeta, stvorio i onaj drugi, nevidljivi svijet koji ne vidimo, ali smo kao vjernici muslimani dužni u njega vjerovati. Jedan dio tog svijeta jeste i vjerovanje u postojanje džinna, odnosno nevidljivih bića koja je Uzvišeni Allah stvorio od vatre, o čemu se na mnogo mjesta govori u Kur’anu. Oni nama ljudima nisu vidljivi, ali oni vide nas. Ima ih i vjernika i nevjernika, dobrih i loših, muškaraca i žena, različitih jezika i porijekla. Ponekad ljudi iz različitih pobuda nastoje da stupe u kontakt sa džinnima, što im i uspijeva. Tako naprimjer sihirbazi sa džinnima stupaju u kontakt kako bi na nekoga negativno djelovali, kako bi spojili ili rastavili muškarca i ženu, ili kako bi nekome nanijeli neko zlo i saznali djeliće sudbine. Takvi postupci se zovu sihri i oni su mogući. Međutim, muslimanima je strogo zabranjeno da stupaju u kontakt sa džinnima, a oni koji to rade, u suštini, da bi zadobili povjerenja šejtana, i sami moraju biti šejtani u ljudskom obliku. Šejtanima moraju jasno dati na znanje da su i oni sami nevjernici, i tek tada im šejtani vjeruju i za njih obavljaju prljave poslove.

Imajući ovo u vidu, u islamu je lahko objasniti takozvane “paranormalne” pojave, duhove, prikaze itd. Ustvari se radi o džinnima koji zbog različitih razloga uznemiravaju ljude. Njih se muslimani ne trebaju bojati niti od njih strepiti. Iskreno islamsko vjerovanje, namaz, post, moralan način života i islamski način oblačenja, neodlaženje na mjesta na kojima se pije alkohol, svira i vodi nemoralan život, najbolji je štit protiv šejtana.

Zato, upoznaj svoju vjeru, primijeni je u životu i ne boj se nikakvih sihra ni šejtana. Ukoliko se ipak desi da čestitog muslimana ili muslimanku “opsjedne” džinn, onda postoji šerijatski dozvoljen način liječenja. Bolesnoj osobi se uči Kur’an i Poslanikove dove, te takav, uz Allahovu pomoć, biva izliječen. Nikakve hamajlije, talismani ili ostali paganski obredi ne dolaze u obzir. Na kraju krajeva, o tome možeš pročitati na internetu ili u knjigama koje na islamski legitiman i priznat način govore o tome.

Osjećali smo potrebu da ti sve ovo kažemo kako bismo te odvratili od radnji i postupaka koje je zabranio naš Gospodar Allah, a koje si u neznanju počinila. Kada se musliman iskreno pokaje za učinjeni grijeh, Allah mu ga i oprosti.

Es-selamu alejkum!

P.S: Iz pitanja se razumije da imaš momka. U islamu nije dozvoljeno da momak i djevojka ostvaruju bilo kakvu prisniju vezu prije braka, da se “druže”, osamljuju i tome slično. Zato molimo Uzvišenog Allah da te opskrbi hairli mužem sa kojim ćeš zajedno robovati Uzvišenom Allahu i izvršavati ono čime nas je On i zadužio.

Amir D.

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/