Taj hadis je prenesen od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali nije autentičan.1 To su Ibn Abbasove riječi: “Puhanje u namazu ima status pričanja.”2 Ebu Hurejre također je puhanje u namazu poistovjetio s razgovaranjem.3 Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je puhanje u namazu pokuđeno.4 Međutim, većina smatra da samo puhanje ne kvari namaz, osim ako pušući nešto ne izgovori. Ebu Hanife i Muhammed smatraju da puhanje koje se čuje kvari namaz, u protivnom ne kvari.5 A Allah najbolje zna.

__________

1 Vidjeti: Es-Sunenl-kubra, 2/358, i Nasbur-raja, 2/101.
2 Abdurrezzak, 2/189, Ibn Ebu Šejbe, 2/67, i Ibn Abdulberr, 14/157, s dobrim lancem prenosilaca.
3 Abdurrezzak, 2/189.
4 Vidjeti: Et-Temhid, 14/157.
5 Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 1/194, El-Mugni, 1/394, Bedaius-sanaia, 1/218, El-Medžmu, 4/100.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:

https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije preneseno ispravnim lancima prenosilaca da je prije etehijatu učio bismillu. Doduše, postoji predanje u tom smislu, ali je slabo, a zabilježili su ga: Nesai, Ibn Madže, Ibn Ebu Šejbe, Hakim i Bejheki. Slabim su ga okarakterizirali: imam Buharija, Tirmizi, Bejheki, Nevevi i neki drugi.1 Ibn Omer, radijallahu anhu, učio je bismillu prije etehijatu, a to su, po Bejhekiju 2 i Neveviju 3 sa ispravnim lancem prenosilaca zabilježili imam Malik, 1/290-291, i Abdurrezzak, 2/204/3073. U najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama, Buharijinom i Muslimovom Sahihu, nije zabilježeno da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio bismillu prije etehijatu, i otuda njeno učenje nije legitimno, a Allah najbolje zna.

1 Vidjeti: Hulasatul-ahkam, 1/433-434.
2 Vidjeti: Es-Sunenul-kubra, 2/142.
3 Vidjeti: El-Ezkar, str. 67.
__________

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Islamski učenjaci o ovom pitanju imaju različita mišljenja. Većina pravnika smatra da se koljena spuštaju prije ruku. Između ostalih, ovo mišljenje zastupaju autoriteti hanefijske, šafijske i hanbelijske pravne škole. Drugi učenjaci smatraju da je bolje spustiti ruke prije koljena. Ovo je stav sljedećih učenjaka: Ibn Omera, Evzaija, imama Malika i malikijskih autoriteta, imama Ahmeda, po jednoj verziji, i većine muhaddisa. Ako nepristrasno pristupimo argumentima jednih i drugih, uočit ćemo da je drugo mišljenje utemeljenije u sunnetu. Naime, Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada pada na sedždu, neka to čovjek ne čini kao što se deva spušta na zemlju, već neka ruke spusti prije koljena. “ Hadis jasno ukazuje da se dlanovi spuštaju prije koljena. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…neka to čovjek ne čini kao što se deva spušta na zemlju … ” imaju značenje: neka ne spušta prvo koljena jer deva prvo spušta koljena koja se nalaze na njenim prednjim nogama, a to potvrđuju i najmjerodavniji rječnici arapskog jezika: Usanulareb, 14/263, Tehzibul-luga, 10/216, i El-Muhkem, 4/130. Imam Buharija zabilježio je preko Nafie da je Ibn Omer spuštao ruke prije koljena. Zabilježeno je predanje u kojem stoji da je imam Evzai, poznati pravnik i hadiski stručnjak, govorio: “Zatekao sam ijude da spuštaju ruke prije koljena.” Umjesno je napomenuti i to da je preneseno nekoliko hadisa u kojima stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spuštao koljena prije ruku, ali ih nisu prihvatili vrhunski hadiski stučnjaci. Neki pravnici kažu da spomenuti hadisi jedni druge pojačavaju, i da se, prema tome, spuštanje koljena prije ruku smatra sunnetom. Najispravniji njihov dokaz jesu Alkamine i Esvedove riječi: “Vidjeli smo da Omer pada na sedždu nakon ruku'a, spuštao se kao deva prvo spuštajući koljena pa ruke.” A njihove su riječi potvrda prethodnog Ebu Hurejrinog predanja. Naime, kazali su da je Omer spuštao prvo koljena kao što to deva čini. Dakle, koljena deve jesu na njenim prednjim nogama koje spušta na zemlju prije zadnjih, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oponašanje deve i naredio spuštanje ruku prije koljena. Vidimo da je razilaženje o ovom pravnom pitanju bilo poznato i za vrijeme ashaba i nije nam poznato da su osuđivali neistomišijenike. Na kraju možemo konstatirati da su oba postupka ispravna, osim što je spuštanje ruku prije koljena ipak preče zbog jačih argumenata, a Allah najbolje zna.
__________
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:

https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Da, bezrazložno odgađanje namaza do njegovog zadnjeg vremena jeste osobina licemjera. Neki islamski učenjaci pozivaju se na konsenzus pravnika o ovom pitanju.1 Uzvišeni Allah o licemjerima kaže: “A kada ustaju namaz da obave, lijeno se dižu.” Lijen čovjek ne klanja namaz u njegovom prvom vremenu, već ga odgađa, kao i sve druge poslove. Neki su ljudi ušli kod Enesa b. Malika i primijetili da se priprema da klanja ikindija-namaz u prvom vremenu. Pitali su ga u vezi s tim, a on je odgovorio: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je: ’To je namaz licemjera, on s ikindija-namazom čeka zalazak sunca, pa kada ono bude između dva šejtanska roga, ustane i nabrzinu klanja četiri rekata, a Allaha u njima skoro da i ne spomene.’”2 Navedeni hadis jasno ukazuje da je odgađanje namaza do isteka njegovog vremena svojstvo licemjera, što ne znači da je dotična osoba pravi licemjer.

__________

1 Vidjeti: Fethul-Bari, 2/57.
2 Muslim, Tirmizi i Ibn Hibban.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.

Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica.
Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.

Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza?
Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.

Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)
Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza.
Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.

Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila).
Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”

Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.

Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile.
Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, El-Medina El-Munevvera, 29. redžeb 1433. h.g. / 19. 6. 2012. god.

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/