Allah će to dijete učiniti zagovornikom (šefadžijom) za njegove roditelje, ali što se tiče šefata za roditelje njegovih roditelja, samo Allah zna hoće li će se i za njih zauzimati.2 (Stalna komisija za fetve)

2 Fetava ledžne (3/343)

____________

Iz knjige “Fetve i propisi vezani za djecu”
Naslov originala: “FETAVA VE AHKAM HASSA BI-T-TIFL”
Autor: Jusuf b.Muhammed b.Ibrahim el-Atik

Kada se čini ta sedžda bolje je ustati pa iz stojećeg položaja pasti na sedždu nego iz sjedećeg, ali su oba postupka ispravna. To zastupaju neki šafijski, hanbelijski i neki drugi pravnici. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio sedždu zahvale (sedžei-šukr) iz stojećeg položaja. Ovo se, također, zaključuje iz činjenice da je dobrovoljni namaz obavljen stojeći bolji od namaza obavljenog sjedeći. Buharija i Muslim zabilježili su da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u poznim godinama života noćni namaz klanjao u sjedećem položaju. Kada bi učenje priveo kraju, ustao bi i činio ruku’ pa sedždu. I to nam ukazuje da je sedžda iz stojećeg položaja vrednija i potpunija, jer tada svi dijelovi tijela padaju na tlo, za razliku od sedžde iz sjedećeg položaja. Kada je riječ o predanju u kojem stoji da je Muavija, radijallahu anhu, učinio sedždu zahvale kada je čuo za nepravedno ubistvo Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, unuka Hasana b. Alije, ono je, odgovorno tvrdim, potvora zlonamjernih laika na ovog časnog ashaba. Koliko znam, u priznatim i vjerodostojnim izvorima apsolutno ne postoji takvo predanje, njega je naveo samo Ebu Omer Endelusi u djelu El-Ikdul-ferid, 4/331, i to bez lanca prenosilaca. A ova knjiga prilično obiluje kojekakvim neosnovanim pričama koje se suprotstavljaju ispravnim verzijama i zdravom razumu. Muavija, radijallahu anhu, između ostalih ashaba, zapisivao je Objavu. Irbad b. Sarija, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio: “Moj Allahu, pouči Muaviju Kur’anu i sačuvaj ga džehennemske vatre!” A jednom je prilikom Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, za Muaviju, radijallahu anhu, zamolio: “Moj Allahu, uputi ga na Pravi put i učini ga od onih koji ukazuju na Pravi put.” Zar je moguće da se Muavija, radijallahu anhu, ashab za kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovako molio, raduje nasilničkom i mučkom ubistvu Hasana b. Alije?! Imam Ahmed, 13/180, sa ispravnim lancem prenosilaca, zabilježio je da je Muavija, radijallahu anhu, pripovijedao: “Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ljubi Hasanov jezik” ili je rekao: “…Hasanove usne; zaista Vatra neće pržiti jezik”, ili je rekao: “…usne koje je ljubio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”. Zar nakon ovakvih autentičnih predanja kazati da je Muavija bio prijatno iznenađen smrću predvodnika džennetskih mladića?! To bi uistinu bio apsurd i velika potvora na ovog časnog ashaba.

__________

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:

https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima određeno vrijeme. Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati jeste hadis koji su zabilježili najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Navedeni hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza, i to u sjedećem položaju. Slično predanje prenosi i Ummu Selema, radijallahu anha, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 23/92. Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ukazuje na legitimnost namaza nakon vitra, što, opet, oponira Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost usaglašavanja ovih hadisa: namaz nakon vitra bio je specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Međutim, ovaj način usaglašavanja hadisâ nije ispravan iz dva razloga: prvo, da bi se određeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba postojati jasan argument iz Kur’ana, hadisa ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predanja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti; i, drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je, zaista, napor i opterećenje, pa kada neko klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti umjesto noćnog namaza.” 1 Ibn Huzejme je u svome Sahihu prilikom navođenja ovog hadisa naslovio poglavlje: Dokaz da je dopušteno klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio eksplicitno za Vjerovojesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi. Za Ibn Huzejmino mišljenje opredijelio se šejh Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/647. Jedini način na koji možemo usaglasiti ove hadise jeste da kažemo: predanja u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dopuštenost obavljanja namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da posljednji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, koliko znam, ko je namaz nakon vitra svrstao među pritvrđene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ova dva rekata da postupkom objasni da se smije klanjati u ovom vremenu, a ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalna praksa.2 Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, a poznato je mišljenje i kod šafijske pravne škole. Prenosi se da su ga također zastupali: Ebu Bekr, Sa'd, Ammar, Ibn Abbas, Aiša, Evzai i Alkama.3 Neki učenjaci kažu da je dopušteno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi se prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, uopće, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Ovaj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa.4 Ovo mišljenje nije utemeljeno, tim prije jer se vitr, nakon što se ispravno obavi, ne može preobraziti u klasični noćni namaz, dodavajući mu jedan rekat, i takav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija. Također, jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda, po jednoj verziji.5 Dakle, ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti, pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne postoje dva vitr-namaza u jednoj noći.”6 Neki klanjači, nakon što imam preda selam na vitru, ustanu i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr, kada su nakon noćnog namaza s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi klanjati do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisano kao da je klanjao noćni namaz cijelu noć.”7 Dakle, bolje je završiti namaz sa imamom, a potom ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.

__________

1 Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, i Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str. 18, i Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/646-647.
2 Vidjeti: El-Medžmu, 4/23.
3 Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.
4 Vidjeti: Ibid., 1/386.
5 Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdulhadija, Fethul-Bari, 2/479, i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.
6 Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje smatrali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.
7 Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban, 6/288/2547, s lancem prenosilaca koji ispunjava Muslimove kriterije.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:

https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Cijenjeni brate, prije svega zahvaljujem ti se na gestu jer si se ponovo obratio nama u vezi s pitanjem koje nisi razumio. Neka te Svevišnji Allah nagradi svakim dobrom i neka poveća tvoju brižnost za vjerom! Kada se muslimani raziđu, obaveza je vratiti se Kur’anu i sunnetu, za sudiju moraju prihvatiti ta dva izvora. Pa pogledajmo šta sunnet kaže u vezi s klanjanjem tehijjetul-mesdžida za vrijeme hutbe. Buharija i Muslim zabilježili su predanje u kojem Džabir b. Abdullah pripovijeda da je Sulejk Gatafani, radijallahu anhu, ušao u džamiju dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao džumansku hutbu. Kada je Sulejk ušao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “Jesi li klanjao prije nego što si sjeo?” “Nisam”, odgovori Sulejk, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: “Klanjaj!” Na osnovu ovog predanja imam Buharija naslovio je poglavlje: Onaj ko dođe u džamiju kada imam drži hutbu klanjat će dva kratka rekata. U drugom hadisu koji su također zabilježili Buharija i Muslim stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao: “Ko uđe u džamiju kada imam drži hutbu neka klanja dva rekata.” Navedeni hadisi jasan su argument i ne mogu se protumačiti u prenesenom značenju. Dokaz više za ovu tvrdnju jeste predanje koje je sa ispravnim lancem prenosilaca zabilježio imam Tirmizi u kojem stoji da je Ebu Seid Hudri, radijallahu anhu, ušao u džamiju dok je Mervan b. Hakem držao hutbu pa je počeo klanjati. Prišao mu je neki stražar, želeći ga spriječiti. Ebu Seid nije prihvatio njegovo upozorenje i nastavio je klanjati. Kada je završio namaz, nekoliko muslimana mu priđe i rekoše: “Allah ti se smilovao, mogli su ti nanijeti zlo!” “Nikada neću izostaviti ova dva rekata, jer sam vidio da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje jednom siromahu da klanja kada je ušao u džamiju dok je on, sallallahu alejhi ve sellem, bio na minberu, pa je ovaj klanjao, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao je hutbu”, odgovori im Ebu Seid, radijallahu anhu. Molim Svemogućeg Allaha da nas pouči dini-islamu!

__________

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Učenje sura po redoslijedu nije obavezno. Dopušteno je, naprimjer, proučiti 70. suru pa 64., odnosno 114. pa onda 82. itd. Prilikom učenja u namazu treba paziti da učenje na prvom rekatu bude duže od učenja na drugom, tim prije jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pretežno tako činio. Nekada je na drugom rekatu učio malo duže, i to na džuma-namazu. Dokaz za kojim se povodimo kada kažemo da nije obavezno slijediti redoslijed sura jeste predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz i na njemu proučio suru Bekare pa Nisa’, a zatim proučio suru Ali Imran. Budući da mufessiri, interpretatori Kur'ana kažu da je kraj određenih sura povezan s početkom slijedećih, lijepo bi bilo paziti na redoslijed. Ta je veza nekada jasna i neposredna, a nekada je neposredna i zahtijeva dodatna objašnjenja. Da rezimiramo: kako god čovjek postupio, ispravno je postupio, a Allah najbolje zna.

__________

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf