Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Ako je to zakon države u kojoj osoba živi i insan ispuni uvjete. Mi smo kazali ako država daje određene poklone, privilegije određenim osobama i ako mi ispunjavamo te uvjete koje država postavlja, nema nikakve smetnje da uzimamo tu nadoknadu od države. Pa u ovom slučaju, žena je radila, nakom toga otišla na porodiljski odmor i držaca joj daje, u roku od tri naredne godine, pola njene plate, jel to dozvoljeno uzeti – dozvoljeno je uzeti zato što je država samu sebe tome obavezala a mi ispunjavamo te uvjete, tako da nema ništa sporno u tome.

Da li je dječiji doplatak halal? Isto tako, ako je država postavila određene uvjete da bi mi mogli uzimati taj dječji dodatak i mi smo ispunili uvjete, zašto ne bi bilo dozvoljeno uzeti dječji dodatak.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Namaska vremena su vrijeme kada čovjek treba da klanja određeni namaz. Svako namasko vrijeme ima određeni početak i kraj.
Ovdje je osoba spomenula kraj namaskog vremena. Imamo znači nastupanje zore, i to se u takvimu zove početak zore. To je nastupanje sabahskog vremena. Izlazak Sunca. Sahat i 15-20 minuta ili sahat ipo, to je period u kojem mi moramo naći vremena da klanjamo sabah.

Nakon toga dolazi nam podne, oko 12 sati nastupa i tamo negdje do 3, pola 4-4, shodno periodu ljeta ili zime. Tad je podne.
Nakon toga nastupa ikindija.

Tako da svako namasko vrijeme ima početak i ima kraj. Mi moramo organizirati sebe i svoj život, da bi naš namaz bio validan, da ga klanjamo nakon početka namaskog vremena a prije isteka namaskog vremena.

Znači svaki namaz ima svoj početak i svoj kraj i mi moramo sačekati da nastupi, ne možemo znači klanjati prije; ali i ne smijemo i ne možemo odgoditi namaz pa da klanjamo nakon isteka namaskog vremena.
Kada je u pitanju sabah konkretno. Sabah nastupa pojavom zore i traje do islaska Sunca.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Nije tačno.
Mi imamo problem što nama fatiha mijenja sve dove. Teško nam je naučiti bilo kakvu drugu dovu.
Zabilježene su dove od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje su propisane kada čovjek vidi mlađak. Nije to nikakva neka obaveza, ali eto lijepo je da čovjek zna da u Islamu postoji dova koja se uči prilikom viđenja mlađaka.

Dova u kojoj se dovi da Allah robu, u periodu kada je vidio mlađaka, podari blagoslov, berićet I da ga sačuva od zla, itd. Tako da učenje fatihe nema nikakvo utemeljenje prilikom viđenja mlađaka. Ako neko već hoće da prouči dova, onda se uči dova: (poslušati audio)

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Mi smo kazali, kada je u pitanju zabrana, da se zabrana odnosi isključivo na slike koje su postavljene na zidove, koje se, u jednu ruku, veličaju. Slike na kojima imaju likovi živih bića.
Znači prvo imamo slike koje mi možemo stavljati na svoje zidove svojih soba I kuća. To su znači slike na kojima su planine, rijeke, jezera, mostovi, džamije, itd. E sada, imamo slike gdje su naslikani ili nacrtani likovi – živa bića. To je zabranjeno stavljati na zidove.

E sada, da li takvu neku sliku čovjek može držati u nekom albumu, da li ako imamo na pasti za zube to možemo držati u kupatilu, mi smo kazali da, uz Allahovu pomoć, takve stvari ne bi trebale da podpadaju pod zabranu. Zabrana se isključivo odnosi na slike živih bića koje se stavljaju, da li na zidove ili u vitrine, kao jedan vid veličanja.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U ovom pitanju osoba spominje da joj je otac umro I ostavio neke dugove iza sebe. Da li je ona, kao ćerka, dužna da vrati te dugove, I da li može otići na hadždž prije nego vrati te dugove svoga oca?
Islamski učenjaci su kazali da je pohvalno I lijepo da nasljednici, ako je njihov mejjit ostavio dugove iza sebe, da oni to riješe. Ne kao vid obaveze, ali je moralno I lijepo.

A s druge strane, znamo iz hadisa da je čovjekova duša vezana za svoj dug, tado da, ako želimo hajr svome mejjitu, trebamo pokušati da vratimo njegov dug, ali se ne trebamo toliko opteretiti da znači dovedemo svoju egzistenciju u pitanje. Znači, ne kao vid obaveze. Tako su kazali islamski učenjaci, nije obaveza djece (nasljednicima) da vrate dug, ali ako imaju mogućnost da to vrate, svakako da je to pohvalno.

Tako da, u ovom slučaju, da li osoba može otići na hadždž – može otići. Njen hadždž je, ako Bog da, ispravan I validan. E sad, da li će ona dati prednost tome da vrati dug svoga oca ili će otići na umru I hadždž, to je pitanje koje je podležno različitim pogledima I vaganju.

Audio isječak odgovora