Vjerovanje u proživljenje je od stvari na koje upućuje Kur'an, sunnet, razum i zdrava priroda (fitra), pa smo stoga čvrsto ubjeđeni da će Allah proživjeti one koji su u kaburovima, duše će se vratiti svojim tijelima i ljudi će ustati na poziv Gospodara svjetova.

Rekao je Uzvišeni Allah: “Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti.” (El-Mu'minun, 15-16.)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni bosi,
goli i neosunećeni.“ (Hadis bilježi Muslim, knjiga: Džennet, poglavlje: Prestanak dunjaluka i dokaz sakupljanja ljudi na Sudnjem danu, broj: 2859.)

Svi muslimani su složni da će se proživljenje desiti. Isto tako, mudrost to iziskuje, jer mudrost
zahtijeva da Uzvišeni Allah učini za ova stvorenja mjesto povratka na kojem će ih nagraditi za sve ono čime ih je zadužio preko Svojih poslanika. Rekao je Uzvišeni Allah: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu'minun, 115.)

Nevjernici negiraju proživljenje nakon smrti tvrdeći da je to nemoguće. Ova tvrdnja je neispravna, a na njenu neispravnost upućuje Šerijat, osjetila i razum. Kao primjer dokaza iz Šerijata navest ćemo riječi Uzvišenog Allaha gdje kaže: “Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: „Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni.“ – a to je Allahu lako.” (Et-Tegabun, 7.)

I rekao je Uzvišeni Allah: “A nevjernici govore: „Čas oživljenja nam neće doći!“ Reci: „Hoće tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.“ (Sebe’, 3.)

Isto tako, sve nebeske knjige su se složile da će se proživljenje desiti.

Što se pak tiče hašra (skupljanja svih ljudi na jednom mjestu radi obračuna) Uzvišeni Allah je
pokazao Svojim robovima oživljavanje mrtvih još na ovom dunjaluku. U suri El-Bekara je navedeno pet takvih primjera. Prvi od tih primjera je priča o Musaovom narodu kada mu je rekao da mu neće vjerovati sve dok Allaha jasno ne vidimo, pa ih je Allah usmrtio i zatim oživio. Kaže Uzvišeni Allah o tome obraćajući se sinovima Israilovim (židovima): “I kada ste uglas rekli: „O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!“ – munja vas je ošinula, vidjeli ste. Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživjeli da biste zahvalni bili.” (El-Bekara, 55-56.)

Drugi primjer je priča o ubijenom oko kojeg su se Israilićani sporili pa im je Allah naredio da zakolju kravu i da jednim njenim dijelom udare ubijenog da bi ih tako obavijestio o onom ko ga je ubio. Zatim, priča o narodu koji su izišli iz svojih kuća bježeći od smrti, pa ih je Uzvišeni Allah usmrtio i zatim oživio. Četvrti primjer je priča o čovjeku koji je naišao pored jednog porušenog grada pa je smatrao nemogućim da Uzvišeni Allah oživi njegove stanovnike pa ga je onda Allah usmrtio stotinu godina a zatim ga proživio. Peti primjer je priča o pticama Ibrahima, alejhis-selam. (Pogledaj sljedeće ajete u suri El-Bekara: 73, 243, 259. i 260.)

Što se tiče razuma, on na dva načina upućuje na mogućnost proživljenja:
Prvi način:
Uzvišeni Allah je Tvorac nebesa, Zemlje i svega na njima, On ih je iz ničega stvorio, a Onaj Ko je u stanju stvoriti prvi put nije nemoćan da to ponovo učini. Rekao je Uzvišeni Allah: “On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti.” (Er-Rum, 27.)

Kaže Uzvišeni Allah naređujući da se odgovori onom ko negira mogućnost oživljenja trulih kostiju: “Reci: „Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio.“ ( Ja-Sin, 79.)

Drugi način:
Zemlja bude mrtva i suha, bez zelenila i drveća, pa se na nju spusti kiša od koje živo ustrepće i
zazeleni i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno. Doista onaj ko je u stanju ovu Zemlju oživjeti u stanju je oživjeti mrtve. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtve predjele takvo će biti i oživljenje.” (Kaf, 9-11.)

Doista, svako razuman zna da onom ko je u stanju uraditi nešto veliko i ogromno, njemu je, uraditi ono što je od toga puno manje lakše i lakše. Uzvišeni Allah je stvorio nebesa i Zemlju i pored njihove veličine, ogromnog prostranstva i čudnog i divnog izgleda, pa kada je to u stanju, još je preče da je u stanju oživjeti kosti kada postanu truhle. Rekao je Uzvišeni Allah: “Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara i
On je sveznajući.” ( Ja-Sin, 81.)

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Časni Kur'an je prepun govora o Sudnjem danu, na svakom mjestu se bavi njegovim utvrđivanjem, u svakoj prilici na njega podsjeća i raznolikim jezičkim metodama potvrđuje da će se desiti.
Jedan od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu u Allahovoj knjizi je da se često veže uz
vjerovanje u Uzvišenog Allaha, kao na primjer u riječima Uzvišenog Allaha: “Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i u Sudnji Dan.” (El-Bekara, 232.)

Od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu je to što se Sudnji dan u Kur'anu često spominje, tako da gotovo ni jednu stranicu Kur'ana nećeš pročitati a da u njoj ne nađeš govor o budućem svijetu i događajima i strahotama koje će se tada desiti, govoreći o tome kroz brojne i različite stilove izražavanja. Od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu je to što ga Allah naziva brojnim imenima koja upućuju na stvarnost dolaska ovog dana, kao na primjer: El-Hakka (Dan u kojem će se ostvariti ono što su nevjernici poricali), El-Vaki'a (Nesreća), El-Kijame (Dan kada će mrtvi ustajati iz svojih kaburova) i tako dalje. Neka od tih imena upućuju na strahote koje će se desiti toga dana, kao na primjer: El-Gašije (Dan koji će prekriti ljude svojim strahotama), Et-Tamme (Najveća nevolja i najstrašniji događaj), Es-Sahha (Glas zaglušujući) i El-Kari'ah (Udar).

U Časnom Kur'anu su pomenuta i brojna druga imena Sudnjeg dana, na primjer: Jeumud-din (Dan naknade), Jeumu-l-hisab (Dan polaganja računa), Jeumu-l-džem'i (Dan sakupljanja), Jeumu-l-hulud (Dan vječnosti), Jeumu-l-hurudž (Dan izlaska), Jeumu-l-hasre (Dan velike tuge), Jeumut-tenaad (Dan međusobnog dozivanja) i druga imena.

A što se tiče mudrosti pridavanja tako velikog značaja ovom temelju imana, navest ćemo neke od njih:
– Vjerovanje u budući svijet ima najjači utjecaj na usmjerenje čovjeka, njegovu samokontrolu,
ustrajnost u radu dobrih djela, strah od Uzvišenog Allaha i bogobojaznost. Na ovu mudrost ukazuje stil časnog Kur'ana u čestom povezivanju između vjerovanja u Sudnji dan i dobrih djela, kao u riječima Uzvišenog Allaha: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u
Sudnji dan vjeruju.” (Et-Tevba, 18.)

I riječima Uzvišenog: “A oni koji u Ahiret vjeruju – vjeruju i Allahovu knjigu i o namazima svojim brigu brinu.” (El-En'am, 92.)

– Vjerovatno je od mudrosti tako velikog davanja pažnje podsjećanju na Sudnji dan to što ljudi
često zaboravljaju taj dan i nemarni su prema njemu, jer su privrženi dunjaluku i vole njegove užitke. Zato, vjerovanje u Sudnji dan i patnju i užitak koji su na njemu umanjuje i slabi žestinu ljubavi prema dunjaluku i podstiče na natjecanje u radu dobrih djela i pokornosti Allahu. Rekao je Uzvišeni: “O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: „Krenite u borbu na Allahovu putu!“ kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onog svijeta? A uživanje na ovom svijetu, prema onom na onom svijetu, nije
ništa.” (Et-Tevba, 38.)

Ništa neće čovjeka odvojiti od dunjaluka – nakon vjerovanja u Allaha – kao budući svijet, to jest, vjerovanje da će svaki suvišni užitak kojeg se čovjek odrekne u dunjalučkom životu – iz pokornosti Allahu i sprovodeći Njegovu naredbu – biti nadoknađen na Ahiretu većim, trajnijim i vječnim užitkom, uz istovremeno vjerovanje da svako suprostavljanje Allahovoj naredbi u dunjalučkom životu, kako bi se postigao neki prolazni ovozemaljski užitak, za sobom
povlači bolnu patnju na Ahiretu. Kada čovjek vjeruje u budući svijet zna pouzdano da se svi dunjalučki užici ne mogu uporediti sa užicima na Ahiretu, a sa druge strane, nisu vrijedni da
se zbog njih provede niti jedan trenutak u Ahiretskoj patnji, a svaka dunjalučka patnja na Allahovom putu ne može se mjeriti sa patnjom na Ahiretu, a sa druge strane, ma koliko se patili na dunjaluku jedan trenutak ahiretskog užitka je vredniji od toga.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Vjerovanje u poslanike daje velike plodove, neke od njih ćemo spomenuti:
1 – Znanje o milosti Uzvišenog Allaha i Njegovoj pažnji prema Svojim robovima poslavši im poslanike da ih upute na Pravi put i da ih nauče kako će Allaha obožavati, jer ljudski razum, sam po sebi, nije u stanju to dokučiti. Rekao je Uzvišeni Allah o našem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.)

2 – Zahvala Uzvišenom Allahu na toj velikoj blagodati.

3 – Ljubav prema poslanicima, alejhimussalatu vesselam, poštovanje i pohvala poslanika na način koji njima priliči, jer su oni obožavali Uzvišenog Allaha, dostavili Njegovu poslanicu i savjetovali Njegove robove.

4 – Slijeđenje poslanice koju su poslanici od Allaha dostavili i rad po njoj. Na taj način će se
vjernicima u njihovom životu ostvariti dobro, uputa i sreća na oba svijeta. Rekao je Uzvišeni Allah: “I onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Ta-ha, 123-124.)

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Vjerujemo da je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i Njegov
poslanik, da je prvak ranijih i kasnijih poslanika, i da je pečat vjerovjesnika, jer poslije njega neće doći vjerovjesnik.

Dostavio je poslanicu, ispunio emanet, savjetovao ummet i iskreno se, u ime Allaha, borio.
Nama je vadžib i obaveza vjerovati u istinitost onog o čemu on obavijesti, biti mu pokorni u onom što naredi, udaljiti se od onog što zabrani i od čega odvrati, Allahu ibadet činiti shodno njegovom sunnetu, sallallahu alejhi ve sellem, i samo njega slijediti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na Ahiretu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.)

Vadžib nam je davati prednost u ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad ljubavi prema roditelju, djetetu i svim ljudima, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Niko od vas neće biti vjernik sve dok mu ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi.“ 149

Iskrena ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je u slijeđenju njegovog sunneta i
ugledanju na njegovu uputu. Stvarna sreća i potpuna uputa se ostvaruje samo kroz pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Uzvišeni: “Pa ako mu budete poslušni bit ćete na Pravom putu – a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.” (En-Nur, 54.)

149 Hadis bilježi Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve selllem, je dio imana, broj: 15.

Vadžib nam je da prihvatimo ono s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se pokorimo njegovom sunnetu i da poštujemo i veličamo njegovu uputu, kao što je Uzvišeni rekao: “I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa’, 65.)

Dužni smo se čuvati suprostavljanja naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer suprostavljanje njegovoj naredbi uzrokuje smutnju, zabludu i bolnu patnju, kao što je Uzvišeni rekao: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63.)

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Poslanici, alejhimusselam, su ljudi, pa im je potrebno ono što je potrebno ostalim ljudima, poput hrane i pića. Rekao je Uzvišeni Allah: “I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo
objavljivali.” (El-Enbija, 7.)

Također, poslanike snalaze bolesti kao što snalaze i ostale ljude i umiru kao što umiru i ostala stvorenja. Oni, dakle, nemaju ništa od osobina rububijjeta i uluhijjeta nego su oni ljudi koji su dostigli potpunost u spoljašnjem izgledu, a dostigli su i vrhunac potpunosti u ahlaku i moralu. Oni su, isto tako, najboljeg porijekla i data im je razboritost i jasan govor što ih čini sposobnim da podnesu teškoće koje sa sobom nosi poslanstvo i da izvrše zahtjeve vjerovjesništva.

Mudrost slanja poslanika od ljudske vrste je očigledna; da se ljudima predoči uzor u jednom od njih, pa je sa te strane, slijeđenje poslanika i povođenje za njim moguće i u granicama ljudskih sposobnosti. Allah je odlikovao poslanike objavom koju nije dao drugim ljudima, kao što je Uzvišeni rekao: “Reci: „Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog.“ (El-Kehf, 110.)
Uzvišeni Allah ih je izabrao između ostalih ljudi, kao što je Uzvišeni rekao: “A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.” (El-En'am, 124.)

*Poslanici su bezgriješni u onom što dostavljaju od Allaha, pa tako ne griješe u onom što dostavljaju od Allaha niti griješe u sprovođenju onog što im Allah objavi.

*Istinitost – Poslanici, alejhimusselam, su istiniti u svojim riječima i djelima. Rekao je Uzvišeni Allah: “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili.” (Ja-sin, 52.)

*Sabur – Poslanici su donosili radosne vijesti i opomene, pozivali su u vjeru Uzvišenog Allaha i
snalazile su ih razne vrste neugodnosti i teškoća, ali i pored toga oni su bili strpljivi i izdržljivi na putu uzdizanja Allahove riječi. Rekao je Uzvišeni Allah: “Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici.” (El-Ahkaf, 35.)

Što se tiče znakova poslanstva, Uzvišeni Allah je pomogao Svoje poslanike, alejhimusselam, jasnim mu'džizama140 i nepobitnim dokazima koji upućuju na njihovu istinitost i ispravnost njihovog vjerovjesništva i poslanice. Allah je dao da se na rukama Njegovih poslanika dese mu'džize koje su van ljudske mogućnosti da bi dokazao istinitost njihovog govora i potvrdio njihovo vjerovjesništvo.
Definicija znakova poslanstva i mu'džiza: To su natprirodne stvari koje Allah čini da se dese
Njegovim vjerovjesnicima i poslanicima na takav način da ljudi ne mogu nešto slično uraditi.
Primjer mu'džiza i znakova je mu'džiza ‘Isaa, alejhis-selam, koji je obavještavao svoj narod o onom što jedu i što u svojim kućama čuvaju, Musaov, alejhisselam, štap koji se pretvarao u zmiju, te cijepanje Mjeseca na dva dijela koje se desilo našem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

140 Mu'džiza je nadnaravna pojava koju Allah daje poslanicima s ciljem potvrđivanja njihove tvrdnje da su poslani od Allaha

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif