To znači da radimo sve što Uzvišeni Allah voli i čime je On zadovoljan od riječi i djela, spoljašnjih i unutrašnjih.
___________
Preuzeto iz knjige: “Naučimo akidu kroz pitanja i odgovore”
Autor: Dr. Abdullah b.Abdur – Rahman el – Džibrin
putsredine.com
Preuzmite pdf knjigu ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Naucimo-Akidu-Kroz-Pitanja-i-Odgovore-Abdullah-b.-Abdur-%E2%80%93-Rahman-el-%E2%80%93-D%C5%BEibrin.pdf

Doista, vjerovanje u kader, pored toga što je to dio akide u koju je vadžib vjerovati i jedan od ruknova i temelja imana, onaj ko ga zaniječe postaje kafir, uz to, vjerovanje u kader ima vidljive tragove u životu ljudi.

Navešćemo neke od njih:
1 – Kader je jedan od najvećih motiva koji pozivaju pojedinca radu, aktivnosti i trudu u ovom
životu radeći ono čime je Uzvišeni Allah zadovoljan. Vjerovanje u kader je jedan od najjačih podsticaja vjerniku da radi i da, smjelo i pouzdano, otpočinje i najveća djela. Vjernicima je naređeno da čine uzroke uz oslanjanje na Uzvišenog Allaha i da vjeruju da uzroci, sami po sebi, ne daju rezultate osim uz Allahovu dozvolu, jer je Allah Taj Koji je stvorio uzroke i On
je Taj Koji je stvorio rezultate. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Snažan vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u svakom je hajr. Žudi za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha, i ne budi nemoćan. Ako te nešto zadesi ne reci da sam uradio tako i tako, nego reci Allah je odredio i šta je htio uradio, jer “da”, uistinu, otvara šejtanu vrata.“ (Hadis bilježi Muslim, knjiga: Kader, poglavlje: Naredba da se bude snažan i da se ne bude slab, i traženje pomoći od Allaha i prepuštanje odredbi Allahu, broj: 2664.)

Kada su muslimani džihadom htjeli promijeniti stvarnost u kojoj su bili, učinili su sve što džihad zahtjeva, a zatim se oslonili na Uzvišenog Allaha. Nisu rekli: Allah je odredio da vjernici pobjede, a da kafiri budu poraženi, i nisu se time zadovoljili niti su ostavili pripremu za borbu, džihad, sabur i vođenje bitki, nego su sve to radili pa ih je Allah pomogao i preko njih islam uzdigao.

2 – Vjerovanjem u kader čovjek postaje svjestan svoje malenkosti pa se onda ne oholi i ne
uzdiže, jer nije u stanju otkriti odredbu i budućnost koja će se desiti, pa tako priznaje svoju slabost i stalnu potrebu za Uzvišenim Gospodarom.

3 – Čovjek se, kada ga snađe dobro, uzoholi i zanese, a kada ga snađe zlo i nedaća, uznemiri se i tuguje. Čovjeka neće sačuvati od oholosti i silenja kada ga snađe dobro i od tuge kada ga snađe zlo ništa drugo do vjerovanje u kader i da je ono što se desilo već bilo određeno i Uzvišenom Allahu unaprijed poznato. Rekao je jedan čovjek od selefa: „Ko ne vjeruje u kader taj nema odmora u svom životu!“

4 – Vjerovanje u kader otklanja brojne bolesti koje haraju ljudskim zajednicama i siju mržnju među vjernicima. Na primjer, porok zavisti, vjernik ne zavidi ljudima na onom što im je Allah dao iz Svoje dobrote, jer je Allah Taj Koji ih je opskrbio i to im odredio, a vjernik zna da se, kada zavidi drugima, protivi Allahovoj odredbi.

5 – Vjerovanje u kader daje srcima hrabrost da se suoče sa teškoćama i jača u njima odlučnost, pa ostaju čvrsta na poljima borbe i ne boje se smrti jer pouzdano znaju da je trenutak smrti određen, neće se ni za jedan tren ubrzati ili odgoditi. Kada je ovakvo ubjeđenje bilo čvrsto izgrađeno u srcima vjernika, bili su čvrsti u borbi i odlučni da nastave džihad, pa su
tako došle velike borbe koje su dale najdivnije primjere čvrstoće i postojanosti pred neprijateljima ma kako snažni bili i ma koliko brojni bili, jer su oni bili ubijeđeni da insana neće snaći ništa osim onoga što mu je zapisano.

6 – Vjerovanje u kader sadi u duši vjernika suštinu imana, jer čini da vjernik stalno traži pomoć
od Allaha, na Njega se oslanja a uz to čini uzroke, stalno je u potrebi za svojim Uzvišenim Gospodarom, od Njega crpi pomoć i čvrstinu. On je, takođe, i plemenit, voli drugima činiti dobro, pa ga nalaziš kako je osjećajan prema njima i kako im čini usluge.ž

7 – Vjerovanje u kader čini da daija koji poziva u Allahovu vjeru javno iznosi svoj poziv i obznanjuje ga pred nevjernicima i silnicima, ne boji se na Allahovom putu ničijeg ukora, pojašnjava ljudima stvarnost imana i uči ih onom šta taj iman zahtjeva, pojašnjava im oblike kufra i nifaka i na njih upozorava, otkriva zabludu i njenu lažnost i govori riječi istine pred silnicima. Vjernik sve to radi a čvrstog je imana, pun povjerenja u Allaha, na Njega se oslanja i strpljivo podnosi sve što ga zadesi na Allahovom putu, jer je on ubijeđen da su život i smrt
samo u Allahovoj ruci, da je nafaka samo kod Njega i da Allahovi robovi ne vladaju ničim od toga ma koliko snage i pomagača imali.

Neka je salavat i selam našem poslaniku Muhammedu, njegovoj porodici i svim njegovim
ashabima.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Vjerovanje u kader obuhvata četiri stvari:

1 – Vjerovanje da Allah sve zna, općenito i detaljno, da On Uzvišeni zna sva Svoja stvorenja prije nego što ih je stvorio, zna njihovu nafaku, trenutak njihove smrti, njihove riječi i djela, sve njihove pokrete i mirovanja, zna ono što taje i ono što javno čine, zna ko će od njih ući u Džennet a ko u Vatru. Rekao je Uzvišeni Allah: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega –
On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta.” (El-Hašr, 22.)

I kaže Uzvišeni Allah: “…i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!” (Et-Talak, 12.)

2 – Vjerovanje da je sve to zapisano i da je Uzvišeni Allah zapisao u Levhi-l-mahfuzu sve što
unaprijed zna da će se desiti, a dokaz toga su riječi Uzvišenog Allaha: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi.” (El-Hadid, 22.)

I riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Allah je zapisao sudbine svih stvorenja prije nego
je stvorio nebesa i Zemlju na pedest hiljada godina.“ (Hadis bilježi Muslim, knjiga: Kader, poglavlje: Rasprava između Adema i Musaa, alejhimasselam, broj 2653.)

3 – Vjerovanje u Allahovu volju koja se u potpunosti realizuje i koju ništa ne može spriječiti, i u
Njegovu neograničenu moć kojom može sve uraditi. Sve što se desi biva Allahovom voljom i Njegovom moći. Šta hoće to biva a šta neće to se ne može ni desiti. Dokaz toga su riječi Uzvišenog Allaha:”A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće.” (Ed-Dehr, 30.)

I riječi Uzvišenog Allaha: “Allah radi što hoće.” (Ibrahim, 27.)

4 – Vjerovanje da je Uzvišeni Allah stvoritelj svih stvari, da jedino On stvara, da je sve osim Allaha Njegovo stvorenje i da On sve može. Dokaz su riječi Uzvišenog Allaha: “Allah je stvoritelj svega.” (Er-R'ad, 16.)

I riječi: “…i koji je sve stvorio i kako treba uredio.” (El-Furkan, 2.)

Dužni smo, isto tako, znati da je kader moć Uzvišenog Allaha, i da se sve odvija Njegovom
odredbom i da se Njegova volja sprovodi. Ljudi ne mogu ništa htjeti osim ako to Allah hoće, pa šta Allah hoće da im se desi to i bude, a šta neće to i ne bude. Isto tako, moramo znati da se kader zasniva na tajni Uzvišenog Allaha u Njegovim stvorenjima, koju nije otkrio ni bliskom meleku niti vjerovjesniku ili poslaniku. Vjernik, doista, opisuje svog Gospodara svojstvima savršenstva, zato ga vidiš kako vjeruje da svaki događaj koji se desi ima određenu mudrost, a
kada u nečem ne dokuči božansku mudrost, postaje svjestan svog neznanja pred Allahovim znanjem –koje sve obuhvata – i ne suprostavlja se Mudrom, Onom Koji sve zna i o svemu je obaviješten, Koji neće biti pitan za ono što radi, a Njegovi robovi će biti pitani.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Vjerujemo da je smrt istina, rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: „Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.“ (Es-Sedžde, 11.)

Smrt je vidljiva stvar, nikom nije nepoznata i u nju nema sumnje niti oko nje ima nedoumice.
Vjerujemo da svi koji su umrli, i koji su ubijeni, ili su bilo kojim uzrokom prestali živjeti, da je njihov određeni životni rok istekao i ništa im nije od njega umanjeno. Rekao je Uzvišeni Allah:
“Svaki narod ima svoj kraj, i kada dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni
ubrzati.” (El-A'raf, 34.)

Vjerujemo u kabursko iskušenje, a to je ispitivanje mrtvog od strane dva meleka nakon što
bude zakopan, o njegovom Gospodaru, vjeri i poslaniku. Allah će one koji su vjerovali postojanom riječi učvrstiti pa će vjernik odgovoriti: moj Gospodar je Allah, moja vjera je islam i moj poslanik je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a silnike će Allah u zabludi ostaviti pa će nevjernik reći: haah, haah, ne znam, a munafik i onaj koji je bio u nedoumici će reći: ne znam, čuo sam ljude da nešto govore pa sam i ja to rekao.

Vjerujemo u kabursku patnju i užitke. Kaburska patnja čeka silnike koji su bili munafici ili nevjernici. Rekao je Uzvišeni Allah: “A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: „Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.“ (El-En'am 93.)
I kaže o Faraonovim sljedbenicima: “Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: „Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!“ (El-Mu'min 46.)

Muslim bilježi u svojoj vjerodostojnoj zbirci hadis od Zejda ibn Sabita, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada ne biste svoje mrtve ostavljali neukopane, molio bih Allaha da učini da čujete od kaburske patnje ono što ja čujem.“ zatim se licem okrenu i reče: „Utječite se Allahu od kaburske patnje!“ Na to prisutni rekoše: „Allahu se utječemo od patnje u Vatri!“ A on ponovo reče: „Utječite se Allahu od kaburske patnje!“ Rekoše: „Allahu se utječemo od kaburske patnje!“ (Hadis bilježi Muslim, knjiga: Džennet, poglavlje: Prikazivanje mjesta umrlom koje ga čeka u Džennetu ili Vatri i potvrda kaburske patnje i traženja zaštite od nje, broj: 2867.)

Što se tiče kaburskog užitka, on čeka iskrene vjernike. Rekao je Uzvišeni Allah: “Onima koji govore: „Gospodar naš je Allah.“, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.“ (Fussilet, 30.)
I rekao je: “A zašto vi, kad duša do guše dopre, i kad vi budete tada gledali – a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite – zašto onda, ako račun nećete polagati, dušu ne povratite, ako istinu govorite? I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski – udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati pripast će njemu!” (El-Vaki'a, 83-89.)

Prenosi El-Bera’ ibn ‘Azib, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o vjerniku nakon što odgovori dvojici meleka u kaburu: „Povikaće glasnik sa nebesa: ‘Istinu je rekao Moj rob, prostrite mu prostirku iz Dženneta, obucite mu odjeću iz Dženneta i otvorite mu vrata prema Džennetu!'“ Kaže: „Pa će do njega dopirati džennetski dah i miris, a kabur će mu se raširiti za dužinu njegovog pogleda.“ (Hadis bilježi Ebu-Davud, knjiga: Sunnet, Poglavlje o pitanju u kaburu i patnji u kaburu, broj: 4753.)

Prenešeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mnoštvo hadisa, tako da su dostigli stepen tevatura173, koji potvrđuju kabursku patnju i užitak u njemu onom ko ga zasluži, i potvrđuju ispitivanje od strane dva meleka, pa smo stoga dužni smatrati to nepobitnom istinom i obavezni smo u to vjerovati. Međutim, ne govorimo o kakvoći svega toga, jer razum to ne može dokučiti, obzirom da se na ovom svijetu s tim ne susreće. Isto tako, stanje u kaburu je od stvari gajba koje osjetila ne mogu dokučiti, a kada bi se mogla dokučiti osjetilima, vjerovanje u gajb ne bi koristilo, naređivanje i zabranjivanje bi izgubilo smisao, a ljudi ne bi svoje mrtve ukopavali, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Molio bih Allaha da učini da čujete od kaburske patnje ono što ja čujem kad bih znao da to neće biti uzrokom
da prestanete ukopavati svoje mrtve.“ (Hadis bilježi Muslim, knjiga: Džennet, poglavlje: Prikazivanje mjesta umrlom koje ga čeka u Džennetu ili Vatri i potvrda kaburske patnje i traženja zaštite od nje, broj: 2867)

Kada su životinje u pitanju ovakva mudrost ne postoji, pa je stoga učinjeno da one čuju i osjećaju šta se dešava u kaburu.

173 Tevatur je kada predaju prenosi veliki broj prenosilaca tako da je, shodno običaju, nemoguće da se slože na laži.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Vjerujemo da će na Sudnjem danu biti postavljena vaga, rekao je Uzvišeni Allah: “Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati.” (El-Enbija, 47.

Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje da vaga na kojoj će se djela vagati ima dva stvarna i vidljiva tasa.

Vaganje djela će biti nakon završetka obračuna, jer cilj obračuna je priznanje i potvrda djela, a
vaganje ima za cilj da pokaže vrijednost tih djela kako bi se prema njima dobila nagrada.
Vjerujemo u postojanje Sirat-ćuprije. To je most postavljen preko Džehennema i on je put koji vodi prema Džennetu. Svi ljudi će prelaziti preko ovog mosta shodno njihovim djelima, pa će među njima biti onih koji će proći za treptaj oka, onih koji će proći brzinom munje, onih koji će proći poput vjetra, poput brzog konja, poput jahača kamile, biće onih koji će proći trčeći, onih koji će proći idući korakom, onih koji će proći puzeći, a biće i onih koji će biti dohvaćeni i bačeni u Džehennem jer na tom mostu su kuke koje hvataju ljude shodno njihovim djelima.
Ko prođe Sirat-ćupriju ući će u Džennet. Treba znati, da onaj ko na dunjaluku bude ustrajan
na Pravom putu (Siratu-l-mustekim), na Allahovoj istinitoj vjeri, taj će sigurno proći preko Sirat-ćuprije na Ahiretu, a ko skrene sa Pravog puta na dunjaluku, neće uspješno preći preko Sirat-ćuprije. Kod Sirat-ćuprije će se odvojiti munafici od vjernika i izostati iza njih. Vjernici će ih preteći i između njih će se postaviti pregrada koja će onemogućiti munafike da dođu do vjernika.”

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif