Uvažena sestro u vjeri, mnogo je toga što bih vam kazao u odgovoru na vaše pitanje, ali ćemo akcenat staviti na dvije stvari.

Prvo, vaša “veza” sa prvim momkom je stvar koja se ne može zaobići u ovom odgovoru. Šerijatski je dopušteno da muškarac vidi ženu koju želi ženiti, kao što je i ženi dopušteno da vidi muškarca koji joj nudi brak, i u pogledu toga ne postoji razilaženje kod učenjaka, kao što nema smetnje da muškarac u prisustvu treće osobe (oca, majke, brata i sl.) porazgovara, pa čak i više puta, sa osobom koju želi ženiti, ali da ta veza traje tri godine, to je, po mom mišljenju, ipak predug period u odnosu na ono što su učenjaci dopustili. Mislim da je to najbliže nečemu što naš narod zove “ašikovanje” koje nema nikakve osnove u islamu, a o grijesima i šerijatskim propustima tih “veza” može se govoriti nadugo i naširoko.

Dalje, vjernica nijednog momenta ne treba razmišljati da li se udati za nekoga ko ne podržava hidžab, ne posti, i još uz sve to kaže kako je to njegovo lično pitanje na koje mu ne treba ukazivati. Ako mu ne treba ukazivati na ostavljanje posta, koji je jedan od pet temelja islama, i odbijanje hidžaba, pa kako da mu se ukaže na neki drugi grijeh koji je manji od spomenutog?! Stoga vaša odluka o odbacivanju te osobe je potpuno ispravna i nikada ne treba da se kajete zbog te odluke. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne je prilike nekog beduina uzeo za ruku, pa mu je između ostalog rekao i sljedeće: “Uistinu nećeš ništa radi Allaha ostaviti a da ti Allah ono što si ostavio neće zamijeniti nečim što je bolje i vrednije od toga.’’ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu) Isto tako, kazao je Uzvišeni Allah: “Onaj ko se Allaha bude bojao, On će mu podariti izlaz iz svake situacije.”

Drugo, što se tiče druge situacije, savjetujem vam sljedeće:

Sve što je kazano u pogledu “veze” sa momkom u prvom dijelu pitanja, odnosi se i na ovu situaciju.

Što se tiče udaje za spomenutu osobu, ja mislim da, ako ste zadovoljni moralom spomenutog mladića, ako ste zadovolji njegovom vjerom, i u svemu tome nemate odbojnost prema njemu, a vi ste čak spomenuli u pitanju da ga i volite, onda vam savjetujem da se udate za njega.

Po mom skromnom mišljenju, najbitnije u svemu tome jeste da vi njega ne prezirete. Da ste kazali da ga prezirete, moj odgovor bi bio da se ne udajete za njega. S druge strane, dužina životnog puta i iskušenja koja čekaju mladence najbolje se mogu liječiti moralom i vjerom, a ubijeđen sam da ako čovjek ima pri sebi vjeru i moral, ako se prema supruzi odnosi onako kako od njega islam očekuje, da će ga ona neminovno zavoljeti, naročito kada se na sve to pridoda trag intimnog odnosa koji neminovno jača ljubav među supružnicima.

Suprotno tome, mnogo je slučajeva gdje se mladenci uzmu samo zbog fizičkog izgleda, ali veoma brzo dolazi do razvoda ili žive u patnji i bolu koji ne zna niko osim Allaha. Razlog je više nego jednostavan, fizička ljepota sama nije dovoljna da bračna lađa plovi po uzburkanom moru bračnih problema.

Sve spomenuto je samo savjet koji bih dao svakoj sestri muslimanki, ali to ne znači da se ne može desiti suprotno od spomenutog, već je to ono što smo mi shvatili tokom našeg skromnog življenja sa ljudima i slušajući njihove probleme.

Na kraju, klanjajte istihara-namaz, zamolite Allaha da vam otvori srce ka onome što je dobro za vas na oba svijeta, potom se oslonite na Allaha i učinite ono što vidite da je najbolje za vas.

Ako se odlučite za opciju udaje, onda se više ne opterećujte fizičkim izgledom vašeg muža, ne dopustite šejtanu da vas napada sa te strane, već prihvatite tu osobu takvom kakva jeste, jer je to nešto na što vi ne možete djelovati. Trudite se da se međusobo potpomažete sa mužem u činjenju dobra, a ubijeđen sam da ćete nakon kraćeg perioda u braku shvatiti da je najbitnija stvar kod muškarca njegov moral i vjera, a nikako fizički izgled.

Na kraju, toplo vam savjetujem, a i onome s kim želite stupiti u brak, da poslušate sljedeća predavanja i da tokom bračnog života obostrano pokušate živjeti po tome:

http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=3591:islamom-do-brane-sree-pezi-elvedin&catid=178:-video-predavanja-6-dio&Itemid=124 (Islamom do bračne sreće)

http://www.youtube.com/watch?v=yzQqLZXUPK8 (Kako zadobiti ljubav muža)

http://www.youtube.com/watch?v=r9yM8bzm9Xg (Kako zadobiti ljubav supruge)

http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=6539:greke-mueva-u-ophoenju-sa-suprugama-1-dio-elvedin-pezi&catid=220:video-predavanja-8-dio&Itemid=68

http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=6540:greke-mueva-u-ophoenju-sa-suprugama-2-dio-elvedin-pezi&catid=220:video-predavanja-8-dio&Itemid=68

(Greške muževa u ophođenju sa suprugama)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uzvišeni Allah stvorio je ljude kako bi ih ispitao ko će od njih ljepše postupati, kako je to u Kur’anu i rekao: “On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati.” (Hud, 7)

Ljude od Allahovog puta često odvraćaju njihovi prohtjevi. Te prohtjeve Svemogući Allah je usadio u ljudima kako bi se prepoznali oni koji će dati prednost pokornosti Allahu nad vlastitim prohtjevima.

Islam ne traži od svojih sljedbenika da potpuno ignoriraju svoje prohtjeve ili da ih iskorijene, jer islamski propisi su potpuno u skladu sa čovjekovim potrebama, međutim islam postavlja određene granice kojima štiti čovjekovo dostojanstvo i ukazuje na najljepši put.

Što se tiče spolnog nagona, islam uvažava tu ljudsku potrebu te dozvoljava brak i podstiče na njega, a s druge strane zabranjuje blud i nemoral, čime štiti dostojanstvo muškarca i žene, kao i djeteta koje će doći na ovaj svijet, osiguravajući mu časno porijeklo i topli roditeljski dom.

Desi li se da musliman, ili muslimanka, počini kakav grijeh, taj grijeh treba skriti od drugih, kako se još neko ne bi poveo za njim, zatim dužan je pokajati se Allahu, odlučiti da se više neće vraćati tom grijehu i žaliti zbog propusta koji je učinio. Kada nakon toga od Allaha zatraži oprost, Allah će mu pokajanje prihvatiti i grijehe oprostiti. Štaviše, grijehe će pretvoriti u dobra djela. Rekao je Uzvišeni: “I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati.”

Zatim, upućujući radosne vijesti onima koji se iskreno pokaju, Uzvišeni kaže: “Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68-70)

Blud činiti ili imati vanbračnu vezu jedan je od velikih grijeha i ružno djelo. Onaj ko posrne i zapadne u takvo nešto, ako razmišlja o stajanju pred svojim Gospodarom, požurit će sa tevbom i iskrenim pokajanjem.

Udaja za nemuslimana tretira se bludom, jer takav brak je u islamskom pravu ništavan. Muslimanki je kategorički zabranjeno da se uda za nemuslimana, a na to ukazuje kur’anski ajet: “One (vjernice) njima (nevjernicima) nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni.” (El-Mumtehina, 10)

Šehadet, svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik – ključ je Dženneta i ključ islama. Izgovorom tih riječi zvanično se postaje musliman. Međutim, formalni izgovor, bez ubjeđenja u istinitost tih riječi, nije dovoljan. Biti musliman znači biti predan Allahu, vjerovati u temeljna islamska ubjeđenja i praktično primjenjivati islamske propise.

Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, govorio je: “Islam je izgrađen na pet stvari: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, hodočašću Kabe i postu mjeseca ramazana.”

Uzvišeni Allah često u Kur’anu, spominjući vjernike, kaže: “Oni koji vjeruju i čine dobra djela” (Er-Rad, 29). Time se ukazuje na usku vezu između vjerovanja i djela. Onaj ko iskreno vjeruje, to će verbalno posvjedočiti, a zatim će se to vjerovanje odraziti na njegova djela, jer vjera je ubjeđenje, riječ i djelo.

Prema tome, nemusliman koji samo formalno izgovori šehadet bez ličnog ubjeđenja i želje da islamski propisi pronađu svoje mjesto u njegovom životu, ostaje zabranjen muslimanki, a brak s njim nije dozvoljen.

Ako je pak osoba s kojom ste stupili u brak prihvatila islam vjerujući u istinitost te vjere, brak je validan, a time i berićetan, u protivnom veza s njim se mora prekinuti.

Što se tiče dozvole staratelja pri sklapanju braka, učenjaci imaju različite poglede, a preferirajuće mišljenje jeste da je pristanak staratelja uvjet da bi brak bio ispravan. Međutim, ukoliko osoba koja nije upućena po ovom pitanju, sklopi brak kod vjerskog lica koje, postupajući po hanefijskom mišljenju, ne uvjetuje pristanak staratelja, brak je validan. To znači da odsustvo staratelja u spomenutom slučaju neće utjecati na ispravnost braka i berićet u njemu. Pored svoje bitnosti, pitanje staratelja u ovom slučaju nije primarno, jer je u sjenci bluda i udaje za nemuslimana, a spas je u ostavljanju grijeha i iskrenom pokajanju.

Odgovorio: mr. Hakija Kanurić

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro, doista bi se mnogo toga moglo kazati vezano za spomenutu pojavu, a mi ćemo spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, kako pravnih (fikhskih) tako i pedagoško-odgojnih.

Prvo, spomenuti čin samoozljeđivanja islamom je zabranjen. Islam u svom savršenstvu mnogo pažnje posvećuje ljudskom životu, čovjekovom zdravlju i zbog toga su preventivno zabranjene mnoge stvari, sve s ciljem kako bi se očuvao ljudski život i kako bi se očuvalo ljudsko zdravlje.

Isto tako, islamski učenjaci veoma često spominju da je ljudsko tijelo Allahov dar čovjeku i on ne može da raspolaže s njime kako on hoće, već u granicama onoga što je dopušteno. Ljudsko tijelo ima svoju svetost koju nije dozvoljeno povređivati. Jedna od stvari koja je zabranjena jeste unakažavanje ljudskog tijela.

Drugo, osoba koja ima naviku samoozljeđivanja samim tim postupkom pokazala je da ima ozbiljnih psiholoških problema s kojima ne zna da se nosi i da joj je potreban tuđi savjet i pomoć.

Stručni i kompetentni ljudi, koji toj pojavi pristupaju s psihološke strane, smatraju da takva osoba to čini da bi umanjila emocionalnu tegobu i bol situacije u kojoj se trenutno nalazi, misleći da će, ako se samoozljeđuju i sebi na taj način nanose bol, tako zaboraviti na bolove i problema s kojim se susreću u svakodnevnom životu.

Ovakav način rješavanja problema nije ništa drugo do produbljavanje psihičke krize osobe koja je odlučila “riješiti” svoje probleme na način što će, nanoseći sebi fizički bol, trenutno zaboraviti na emocionalnu bol. Nije to prvi pogrešan put koji su ljudi, zaboravivši zašto su stvoreni i šta je cilj njihovog boravka na zemlji, odabrali da bi riješili svoje probleme. Postoji veliki broj narkomana, alkoholičara, pušača, onih koji se odluče na samoubistvo, a koji to sve čine samo kako bi nakratko zaboravili trenutni problem kroz koji prolaze, a za čije rješenje nemaju odgovora.

Ovdje do izražaja dolazi pomoć ljudi sa strane.

Oni koji primijete da određena osoba ima naviku da se samoozljeđuje trebali bi da interveniraju, da pokušaju pomoći toj osobi.

Jedna od najboljih metoda jeste razgovor s tom osobom tokom kojeg će se ohrabriti i pozvati na realno sagledavanje situacije, pokušati je pozvati da razmisli šta u stvarnosti postiže samoozljeđivanjem i da li je na taj način riješila problem ili ne.

Spomenute osobe nerijetko se odaju samoozljeđivanju zbog gubljenja samopouzdanja, stoga ih treba prvenstveno saslušati, da shvate da postoji neko ko želi da im pomogne, da shvate da nisu odbačeni i zaboravljeni, i to im sigurno može mnogo pomoći.

Isto tako, takvim osobama treba preporučiti odlazak kod stručnih osoba koje će putem razgovora shvatiti šta je istinski razlog samoozljeđivanja i kako da se prevaziđu problemi koji su u osnovi uzrokovali samoozljeđivanje.

Normalno, ključna stvar u svemu tome, po mom skromnom mišljenju, jeste čovjekova udaljenost od Gospodara. Siguran sam da samoozljeđivanje nema mjesta u životu vjernika i vjernice. Oni znaju da je dunjalučki život protkan iskušenjima kako bi se pokazalo ko će u tim kriznim momentima biti pokoran, a ko nepokoran.

Vjernik i vjernica prvenstveno znaju da sva iskušenja koja ih zadese, nisu ih mogla zaobići, pa makar se u tome ispriječilo cijelo čovječanstvo, i da, ako se strpe i Allahu zahvale, da ih za to čeka velika nagrada kod Gospodara. Dalje, oni nemaju potrebe da samoozljeđivanjem zaboravljaju probleme koji su ih zadesili, pa oni imaju 24 sata otvorenu mogućnost da svoj problem putem dove kažu Svemogućem Gospodaru, koji, kada želi nešto, samo kaže: “Budi!”, i ono bude.

Kada bi spomenute osobe, one koje se odluče na samoozljeđivanje, znale koliku slast osjećaju vjernici kada u kasnim noćnim satima ponizno i skrušeno stoje pred svojim Gospodarom, kroz suze na sedždi Njemu kazujući svoje probleme, shvatili bi tada koliko su oni siromašni i koliko su griješili kada su samoozljeđivanjem bježali od problema koji su ih zadesili.

Pravi vjernik, ako spozna veličinu svoga Gospodara, Njegov rahmet i dobrotu prema robovima, nikada neće zapasti u problem zbog kojeg će pomisliti da putem samoozljeđivanja, duhana, alkohola, samoubistva, rješava probleme pred kojima se trenutno nalazi.

Vjernik, u svom najvećem uzoru, Allahovom miljeniku, ima praktičan primjer rješavanja problema. On, iako Allahu najdraži rob, prolazio je kroz velika iskušenja, kojih je bilo toliko da se ne mogu prebrojati, ali ih je znao riješiti, i nikada se nije bojao problema, već je hrabro poduzimao ono što je u njegovoj mogućnost, a za ostalo se oslanjao na Uzvišenog Gospodara.

Pa ako je on, kao Allahu najdraža osoba prolazio kroz ispite i iskušenja, pa da mi budemo podvrgnuti ispitima mnogo je prioritetnije. U osnovi, ljudi koji su se odlučili na samoozljeđivanje, u stvarnosti nisu svjesni činjenice da svi ljudi imaju problema i, po njihovom shvatanju, svi bismo trebali da se samoozljeđujemo i da kao noj zabijamo glavu u pijesak i smatramo da su problemi nerješivi.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, a mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije.

Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, kada ga je poslao u Jemen, u kojem su tada živjele ehlul-kitabije: “Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buhari i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.

– Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: “A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.

– Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se jednim od najvećih velikih grijeha (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza). Kazao je Uzvišeni Allah: “Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.” (El-Maun, 4–5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi “nemarni”, rekli su da to znači da odgađaju klanjanje namaza izvan propisanog vremena.

Drugo, treba da znaš da je namaz validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, tj. bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena.

Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: “Namasko je vrijeme između ova dva.” (Muslim) To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.

Treće, nemoj da se stidiš najvrednije stvari – svoje vjere, i Allahovog odabira. Allah te odabrao od toliko učenika, da ti budeš onaj koji će ići putem spasa i putem Dženneta. Stoga, slobodno traži od direktora škole, ili nekoga u čijim je ingerencijama spomenuta stvar, tj. prostor u kojem možeš klanjati: pravo na ispoljavanje religije i prakticiranje obreda koje nalaže religija, osnovno je pravo koje sve konvencije odobravaju i podržavaju.

Četvrto, mnogo je muslimana koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., a istina je na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu, kao što je daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, a da se na nju ne prostire bilo šta. Spomenuto ubjeđenje nosi sa sobom mnoge negativnosti od kojih je i ostavljanje namaza i njegovo naklanjavanje od strane onih koji idu u školu ili od strane ljudi koji imaju svakodnevnu radnu obavezu.

Također, mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza u njegovom namaskom vremenu iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je “uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, čiste su i ne utječu na validnost namaza.

Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – onoj koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kojem slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba sebi dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična je situacija i s pitanjem mjesta klanjanja namaza.

Rezime: Punoljetnom muslimanu (punoljetstvom koje precizira islam) nije dopušteno da odgodi klanjanje namaza izvan njegovog propisanog vremena. Islam ne poznaje nešto što se zove naklanjavanje svjesno propuštenih namaza. Ako si u toku namaskih vremena u školi, iskoristi odmore između časova i klanjaj obavezne namaze u njihovom namaskom vremenu, na mjestu koje je čisto. U tom periodu dovoljno je da klanjaš samo farzove, obavezne namaze, bez da klanjaš nafilu, dobrovoljne namaze.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Smutnja je iskušenje i ispit, a postoje dvije vrste:
* Smutnja sumnji: kao što je sumnjanje u nekim stvarima u vjeri, poput
vjerovanja, ibadeta, dozvoljenih i zabranjenih stvari.
* Smutnja strasti: kao smutnja u imetku, u djetetu, bludu, krađi,
zabranjenom pogledu.
Kako se treba ponašati u tim smutnjama? U tim situacijama treba tražiti
utočište kod Uzvišenog Allaha od njenog zla, i kloniti se od nje, činiti što više dobrih
djela, družiti se sa dobrim ljudima i odbaciti sumnje svakog smutljivca

___________

Preuzeto iz knjige: “Naučimo akidu kroz pitanja i odgovore”
Autor: Dr. Abdullah b.Abdur – Rahman el – Džibrin
putsredine.com
Preuzmite pdf knjigu ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Naucimo-Akidu-Kroz-Pitanja-i-Odgovore-Abdullah-b.-Abdur-%E2%80%93-Rahman-el-%E2%80%93-D%C5%BEibrin.pdf