Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Počinio sam blud, ko može da sprovede kaznu nada mnom?
Uvaženi brate u islamu, sprovođenje šerijatskih kazni uvjetovano je postojanjem islamske vlasti, tj. šerijatske kazne sprovodi samo vrhovni imam muslimana ili onaj koga on opunomoći, kao što je šerijatski kadija. Što znači, u današnjem vremenu u našim podnebljima ne postoji neko ko može da preuzme nviše
Uvaženi brate u islamu, sprovođenje šerijatskih kazni uvjetovano je postojanjem islamske vlasti, tj. šerijatske kazne sprovodi samo vrhovni imam muslimana ili onaj koga on opunomoći, kao što je šerijatski kadija. Što znači, u današnjem vremenu u našim podnebljima ne postoji neko ko može da preuzme na sebe sprovođenje šerijatskih kazni, naročito ako znamo koliko je sprovođenje šerijatskih kazni precizna i ozbiljna stvar, koju ne smije i ne može da sprovodi pojedinac, bez obzira ko bio.
Poznati tumač Kur’ana, mufessir, imam El-Kurtubi u svome je tefsiru kazao: ‘’Ne postoji razilaženje u pogledu toga da sprovođenje šerijatske kazne – odmazde za ubistvo (kisas) ne sprovodi niko osim vladar kojem je stavljeno u obavezu da sprovodi šerijatske kazne za ubistvo i druge prijestupe.” (El-Džamia li ahkamil-Kur’an / poznat kao Kurtubijev tefsir, tom 2, str. 245)
Od Ebu Ez-Zenada se prenosi, a on prenosi od svoga oca, a on od pravnika Medine, čijem mišljenju se vraćaju ljudi, da su govorili: ‘’Ne dolikuje nikome da sprovodi šerijatske kazne osim vladaru, izuzev što je dozvoljeno da čovjek sprovede kaznu za blud nad svojim robom ili robinjom.” (Nejlul-evtar od imama Ševkanija, tom 7, str. 172)
Naš uvaženi šejh Safet Kuduzović u jednom od svojih ČLANAKA, objavljenim na našem portalu minber.ba , kazao je: “Budući da nema islamske vlasti koja bi adekvatno kaznila smutljivce i pokvarenjake, a kaznene mjere u islamu može izreći i sprovoditi isključivo islamski vladar, kazna za uznemiravanje Svevišnjeg Allaha, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernika prolongirat će se za Sudnji dan. Obaveza je ljude upozoriti na pogubnost takvih postupaka i poniženje koje mogu doživjeti na dunjaluku i bolnu kaznu koju će sigurno iskusiti na ahiretu, ako se u međuvremenu ne pokaju. Na muslimanima je da ukazuju na greške i pojašnjavaju propise, a Allahova riječ ostaje istinita: ‘A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici’ (Jusuf, 103).”
Kada bi i postojala šerijatska država i organ koji sprovodi šerijatske kazne, i u tom slučaju vama bi bilo propisano da se pokajete i da svoj slučaj ne iznosite šerijatskom sudu, a kako tek onda kada ne postoji šerijatska država niti organ koji sprovodi šerijatske kazne.
Znači, dragi brate, na tebi je da se istinski pokaješ Uzvišenom Allahu, pokajanjem u kojem će se ispuniti uvjeti da bi tvoje pokajanje bilo potpuno i primljeno kod Allaha.
Među najbitnijim uvjetima istinskog pokajanja jeste da čovjek trenutačno prekine sa činjenjem grijeha, u ovom slučaju bluda, da čvrsto odluči da se nikada više neće vratiti tom grijehu, te da se pokaje za grijeg koji je učinio.
Onaj ko tako postupi, nadati se za njega da mu je Allah oprostio počinjeni grijeh. Allahov Poslanik je kazao: “Pokajnik od grijeha je kao i onaj koji ga nije ni učinio.” (Ibn Madže, šejh Albani je kazao za ovaj hadis da je hasen – dobar)
Kazao je Uzvišeni Allah: “Onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 70)
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Savjeti povratnici u islam
Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima. Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekaviše
Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima.
Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom:
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je na tebe Allahov spas, Njegova milost i blagoslov).
U ovom odgovoru obraćat ću ti se sa ”sestro”, jer kažeš da si rođena kao muslimanka, a naš Stvoritelj, Uzvišeni Allah je u prijevodu značenja Kur’ana rekao:
”A vjernici su zaista braća”.
Dakle, svi oni koji Allaha priznaju za Gospodara, Muhammeda, s.a.v.s., za poslanika, i svi oni koji su zadovoljni da im je islam vjera, generalno se smatraju braćom i sestrama. Dakle, cijenjeno sestro u islamu, prije nego što ti direktno odgovorim na tvoja pitanja, želio bih ti spomenuti nekoliko bitnih činjenica.
Iz tvojih riječi zrače bol i duševna patnja, koji su prvenstveno uzrokovani tvojim životnim nedaćama, koje, zbog oskudnog poznavanja vjere islama, a samim tim i svrhe svoga bivstvovanja na ovom kratkom i prolaznom svijetu, jako teško podnosiš. Sama kažeš da si rođena kao muslimanka, ali da ”nažalost nisi odgajana kao muslimanka”. Ne brini se i ne tuguj. Nisi jedina. Hiljade osoba sličnih tebi su prošle kroz isto, ili su još u sličnoj situaciji. Imaš mogućnost da mnogo toga saznaš i naučiš, i da pronađeš svrhu svoga postojanja, te da kroz islam upoznaš i doživiš sreću i duševni mir, koji (kako si se vjerovatno i sama uvjerila) ne mogu priskrbiti svi ukrasi i sva bogatstva ovoga prolaznog svijeta. Iz tvoga pitanja može se razumjeti (a možda i griješim) da o vjeri islamu ne znaš baš mnogo, pa ću u nekoliko rečenica pokušati da ti objasnim načela našeg vjerovanja. Ako spomenem neke stvari sa kojima si upoznata, halali mi na pogrešnoj procjeni.
Sestro, naš Gospodar je Allah koji je čitav kosmos mudro stvorio i u njemu, sve do savršenosti uredio. On je Živi i Vječni. Samo On ostaje, a sve drugo umire i biva uništeno:
”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” (El-Bekare, 255)
Naš Gospodar je Tvorac svakog oblika života. Samo On stvara živo iz neživog:
”On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni”. (Er-Rum /Bizantinci, 19)
Ljudi koji ne vjeruju u Boga tvrde suprotno, govoreći da je život na Zemlji nastao slučajno, iz nežive materije, a da kosmos i savršeni red koji vladaju u njemu, nisu ništa drugo do posljedica niza slučajnosti koji su se, eto, nekako desili, nakon neke velike eksplozije prije više milijardi godina. Priznat ćeš, sestro, kako nije baš moguće da grom udari u hrpu gvožđa i da se nakon tog udara od hrpe otpadaka sam od sebe, slijedom slučajnosti i paušalnog niza događaja, odjednom formira najnoviji model aviona. Ovo bi svakako bilo mnogo prije moguće od toga da iz ničega nastane eksplozija, a nakon nje da se u svemiru sve savršeno i besprijekorno poreda na svoje mjesto, i na koncu, da sve funkcionira kako treba. Dakle, ovaj kosmos ima svoga Kreatora i Onoga ko njime upravlja. Mi znamo da je to Allah. Muslimani imaju posljednju Božiju objavu Kur’an čije učenje nikada nije došlo u koliziju sa naučnim činjenicama, a svako novo kategorično naučno otkriće samo potvrđuje da je on originalna Božija riječ i objava, dok su prethodne Božije knjige izmijenjene i derogirane.
Naš Gospodar nas je stvorio sa određenom svrhom i ciljem, a to je prvenstveno da Ga obožavamo i da činimo ono što je On naredio i da se klonimo onoga što je On zabranio. Šta od nas želi naš Gospodar, objasnio nam je poslanik Muhammed, s.a.v.s., koga slijedimo i smatramo najboljim Allahovim stvorenjem.
Ukratko, Allah nas je zadužio da iskreno vjerujemo u Njega, u Njegove meleke, sve Njegove Poslanike i knjige (objave), u Sudnji dan i da vjerujemo da sve što se dešava biva Njegovom voljom i određenjem.
Iskrenost svoga vjerovanja musliman će potvrditi praktičnim izvršavanjem pet strogih islamskih dužnosti, a to su:
– izgovarati kelimei-šehadet koji glasi: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, što znači: ”Ja srcem vjerujem i jezikom potvrđujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik”;
– klanjati propisane namaze,
– postiti mjesec ramazan,
– davati zekat,
– i po mogućnosti obaviti hadždž.
Živeći po ovim pravilima i načelima, musliman izvršava svoje dužnosti prema svome Stvoritelju, a uz to se i kaje za počinjene grijehe koji su nama ljudima svojstveni i kojih nije bio sačuvan niko izuzev Allahovih poslanika.
Nadam se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.
Što se tiče tvojih pitanja, odgovorit ću detaljno:
1. U posljednje dvije godine doživjela sam mnoge tragedije, smrti najdražih članova porodice:
Smrt je pravilo, poštovana sestro. Od nje se nije niko spasio, niti će se ikada spasiti ijedno stvorenje. Samo ja Allah Živi i Vječni, a sva stvorenja moraju umrijeti. Tako je barem na ovom svijetu, dunjaluku, koji je kratak i prolazan. Na njemu smo kratko, kako bismo ispunili svoju misiju kojom nas je Allah zadužio, a to je da Ga spoznamo i da samo Njega iskreno obožavamo.
Smrt bilo koje drage osobe je težak udarac za njegove voljene koji ostaju nakon njega. Međutim, vjernici u Allaha i Poslanika sa voljenima se rastaju samo nakratko. Nakon proživljenja i Sudnjeg dana, u Džennetu se opet sastaju sa onima koje vole, da se više s njima nikada ne rastanu.
Allah će u Džennetu vjernicima pridružiti one koje su voljeli, bili oni njihove porodice ili prijatelji, ali pod uvjetom da su i oni sami bili vjernici:
”Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu…” (Et-Tur, 21)
2. Kuda su otišli moji najmiliji:
Po islamskom vjerovanju, ljudi nakon smrti borave u ”berzehu”, zagrobnom životu. Svaki čovjek (odnosno njegova duša) u svome mezaru – grobu, uživa ili se pati, u zavisnosti da li je bio vjernik ili nevjernik na ovome svijetu, odnosno da li je bio pokorni Allahov rob ili je bio veliki grješnik koji je činio ono što ja Allah zabranio. U berzehu svi ljudi (njihove duše) ostaju do časa kada će nastupiti Sudnji dan, i kada će se opet duše sjediniti s tijelima, kada će im pred Allahom biti suđeno za ono što su činili na ovom svijetu. Vjernici nakon Velikog suda odlaze u Džennet – Raj da u njemu zauvijek uživaju, a nevjernici u Džehennem – Pakao da u njemu pate.
3. …da li su patili u času smrti…:
U mnogim hadisima (izrekama) Muhammed, s.a.v.s., je rekao da vjernik umire lahko i da njegova duša iz tijela izlazi kao kada se voda prospe iz čaše, a da nevjernik umire teško, i da mu duša izlazi teško, kao kada se trnovita granu vuče kroz vunu.
4. …da li je neko došao po njih…: Allah u času smrti čovjeku šalje Meleka smrti koji je zadužen za uzimanje duša. O tome se govori u Kur’anu i mnogim hadisima.
5. …i da li i dalje vide nas žive…: mrtvi ne vide nas žive, ali neka dobra djela nas živih dolaze do njih i koriste im. Naprimjer, kada neko od bližnjih umrlog moli Allaha da mu oprosti (uči im dove), ali naravno uči iskreno iz srca, a ne da plaća nekome da im uči hatmu ili slično. Isto tako umrlima koristi dijeljenje sadake – milostinje siromasima i potrebnima s namjeromda to bude ”pred dušu umrlih”.
Mi se nadamo da su tvoji bližnji umrli kao vjernici i molimo Uzvišenog Allaha da im oprosti i da ih obaspe Svojom neizmjernom milošću.
6. Često plačem za njima, ljudi kažu da to i nije dozvoljeno, ali se srcu ne može zapovijedati:
Za umrlim je dozvoljeno plakati i za njima žaliti, ali u tome ne treba pretjerivati. Muhammed, s.a.v.s., koji je bio najbolji Allahov rob, plakao je onog dana kada mu je umro sin Ibrahim. Kada ga je jedan njegov drug začuđeno upitao: ”Pa zar i ti plačeš, o Allahov Poslaniče…?”, on je odgovorio: ”Naša srcu su tužna, naše oči plaču, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar”.
Nije dozvoljeno naricati za umrlim, od žalosti čupati kosu ili trgati odjeću, ili na bilo kakav primitivan i paganski način oplakivati umrlog. Smrt bližnjih treba primiti dostojanstveno i mirno, te biti zadovoljan Božijom odredbom, jer drugačije nije moglo biti. Dakle, svako umjereno plakanje i žaljenje za umrlim nije zabranjeno po islamu, već ono što smo spomenuli.
7. Često se zapitam: ‘Zašto, dragi Bože?”:
Ne pitaj se ”zašto”, cijenjena sestro. Allahova odredba se ne može mijenjati. On radi ono što On želi i nikome ne polaže račun. Sve što je Allah odredio ima svoju svrhu, bit i mudrost, samo ljudi, čiji su um i razum ograničen, često nisu sposobni da dokuče tu mudrost. Allah je Najpravedniji i vrlo daleko od bilo kakvog oblika nasilja prema Svojim robovima. Smrt je, kako smo već rekli, najuniverzalnije pravilo koje vlada u čitavom kosmosu, a svaki, i najduži životni vijek, ustvari je vrlo kratak, jer svakako mora proći. Zato, poštovana sestro, okreni svoje ambicije prema traženju onog drugog, vječnog svijeta, ahireta, na kojem te neće moriti brige i tuge koje more sve ljude na ovom svijetu.
8. ”Okani se, dijete, tih zapadnjačkih običaja, tvoji od toga nemaju koristi…”:
Ne znam šta je tvoja komšinica mislila sa ovim ”zapadnjački običaji”, ali ako je podrazumijevala paljenje svijeća, polaganje cvijeća, obilježavanje godišnjice smrti i slično, onda je svakako u pravu. Već smo ti naveli neka djela od kojih će tvoji umrli imati koristi ako su bili muslimani, tako da ih nećemo sada spominjati.
9. A ja više ne znam ni kome bih se okrenula, ni gdje bih našla utjehu…:
Okreni se svome Stvoritelju, sestro! Saznaj o islamu što više i počni ga praktično primjenjivati u životu. Tada ćeš spoznati istinsku sreću i duševni smiraj još na ovom svijetu, a ono što je Allah vjernicima pripremio u Džennetu je mnogo bolje, ljepše, i što je najbitnije, vječno je. Ono što je bilo prije u tvome životu, od eventualnih grijeha ili pogrešnog odnosa prema Allahu i vjeri islamu, uzrokovanih neznanjem ili bilo kojim drugim faktorima, zaboravi. Ma šta da si učinila od grijeha, znaj da iskreno pokajanje briše sve grijehe. Allah je milostiv i On iskrenima prašta sve. Imaš mnogo načina da učiš o islamu. Pretpostavljam da živiš negdje u dijaspori, pa potraži neku džamiju ili mesdžid gdje ćeš upoznati muslimane koji će ti sigurno željeti pomoći u tvome nastojanju da saznaš što više o islamu. Osjetit ćeš bratsku – sestrinsku ljubav ljudi koji će te cijeniti i voljeti zato što si vjernica. I preko interneta možeš pronaći mnoge stranice koje detaljno govore o islamu i njegovim propisima. Ne boj se. Islam je lagahan. Postepeno ćeš saznavati i učiti, i svakim danom ćeš osjećati veću sreću i zadovoljstvo. Nemoj pasti pod utjecaj mnogih islamofobičnih medija ili pojedinaca koji danas šire izrazito negativnu sliku o islamu i muslimanima. Islam je vjera mira, solidarnosti i ljubavi, a nikako nasilja. Nažalost, danas neki neodgovorni pojedinci iz reda muslimana, svojim ružnim ponašanjem potpomažu širenje takve slike o islamu.
Toliko, poštovana sestro. Postoji još mnogo stvari koje bi trebala saznati, pa bujrum, potrudi se. Nadamo se da će ovih nekoliko savjeta biti uvod u tvoj put u prakticiranje vjere islama i svega onoga što islam zahtijeva od nas. Tada ćeš zaboraviti tugu koja te trenutno pritišće, a posvetit ćeš se onim djelima koja će i tebi i tvojoj porodici biti od istinske i trajne koristi. Allah ti dao svako dobro i na ovom i na budućem svijetu.
P.S.: Jedan veliki islamski učenjak i pobožnjak rekao je u stihovima na arapskom jeziku čiji prijevod na naš jezik otprilike glasi ovako:
Oči su bdjele
Neke oči bdiju dok druge spavaju
Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju
Zabrinutost od sebe, koliko možeš, potisni
Jer nošenje briga vodi ka ludosti
Gospodar te od onog jučerašnjeg zaštiti
Poštedjet će te i od onog što sutra dolazi.
Neka ti i ovi stihovi budu poticaj da po strani ostaviš brige koje ti more dušu i tijelo, a da se posvetiš onome što će ti istinski koristiti.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Odgovorio: Amir Durmić
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Otac mi ozbiljno prijeti da će me ubiti ili da će me istjerati iz kuće ako se pokrijem, šta da činim?
Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema. Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sproveviše
Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema.
Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sprovede u praksu ako prekršite ono što vam zabranjuje (hidžab), a što je jedan od uvjeta validnosti prisile. S druge strane, vaše stanje potpada pod pojam nužde, jer se nalazite u situaciji kada zbog spašavanja života i časti morate činiti ono što vam je šerijatom zabranjeno.
Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje onako kakvim ste ga nama predstavili, i ako ste doista ubijeđeni da bi vaš otac spomenute prijetnje i ostvario, ja smatram da vi trenutno imate validan šerijatski razlog – a to je čuvanje života i časti te nepostojanje onoga kod koga biste se mogli skrasiti – da trenutno ne nosite hidžab.
Nema sumnje da je punoljetnoj ženi nošenje hidžaba stroga obaveza, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, što je vama, koliko vidim, veoma dobro poznato, ali ako se žena nađe u situaciji kada zbog nošenja hidžaba dolazi u pitanje njen život i njena čast ili iz toga proizlazi neprirodna teškoća, kao što je udaranje, onda se bez imalo kolebanja ljudskom životu daje prednost nad nošenjem hidžaba.
Islam je čovjeku dopustio da u prisili izgovori riječi kufra i nevjerstva, kako bi spasio svoj život, ne smatrajući to nevjerstvom, pa otuda je mnogo preče da se privremeno odgodi nošenje hidžaba kako bi se očuvao život.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (En-Nahl, 106)
Kazao je: “On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji.” (El-En’am, 119)
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286)
“Zato se Allaha bojte koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16)
Jedno od općepoznatih šerijatskih pravila glasi: “U nuždi se dozvoljava ono što je zabranjeno”.
Mnogo je šerijatskih argumenata, kao i pravila koja su postavili islamski učenjaci, iz kojih se da zaključiti da čovjeku koji je u nuždi i čini određeni grijeh, kao što slučaj sa osobom koja jede strvinu – mrljinu da bi spasila sopstveni život, onda se činjenje tog grijeha svodi na minimum. Kazao je Uzvišeni Allah: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.” (El-Bekare, 173)
Stoga, ako već ne možete da nosite hidžab svakodnevno, vama je obaveza da svoj izlazak iz kuće svedete na minimum, na one izlaske koji su vam neophodni, a tokom boravka u kući da maksimalno izbjegavate izlazak pred muškarce koji vam nisu mahremi. Sve dok budete ostavljali obavezu samo u mjeri na koju ste prinuđeni, nećete biti grješni zbog ostavljanja islamske nošnje, hidžaba. Kazao je Allahov Poslanik: “Mom ummetu je oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madže, od Ibn Abbasa, r.a., šejh Albani je potvrdio vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)
Isto tako, ako ne možete nositi hidžab, obaveza vam je da nosite široku odjeću, dugih rukava, košulje, suknje, jednom riječju da se maksimalno trudite da budete što bliži islamskom hidžabu. Isto tako žena u vašoj situaciji može prilikom izlaska iz kuće da pokrije kosu nečim mimo mahrame, tako što će obući neku modernu kapu koju u osnovi nose i druge žene koje to ne rade iz vjerskih razloga, već to rade iz trenda ili zbog zime, a vi na taj način postižete cilj hidžaba, pokrivanje avreta (kose).
Isto tako, ako imate mogućnost da u datom momentu prilikom izlaska iz kuće nosite hidžab, ako znate da vam to neće napraviti problem, onda kada vas vaš otac ne vidi, onda i to činite.
Isto tako, savjetujem vam da što prije stupite u brak i na taj način riješite tu dilemu. To što spominjete da vas kao takvu neće niko od muškaraca koji se drže vjere, po mom mišljenju nije tačna konstatacija. Ja lično znam više braće koji su oženili sestre sa identičnim problemima, koje se nisu mogle pokriti prije stupanja u brak i koje su se pokrile nakon stupanja u brak i koji danas žive u braku prepunom harmonije. Čak štaviše, mnogo je onih koji bi prilikom odabira buduće supruge takvoj sestri dali prednost nad nekom koja je pokrivena, želeći na taj način da pomognu sestri muslimanki. Na vama je da se obratite na pravu adresu i da svog budućeg muža tražite u krugovima onih koji se boje Allaha i koji žive po načelima vjere islama. Ja sam duboko ubijeđen da spomenuta stvar kod velikog broja braće neće biti razlog odbijanja stupanja u brak sa sestrom koja istinski želi da nosi hidžab, ali trenutno nema uvjete za to. A ako se nađe neko kome to smeta, i to je njegovo pravo, i treba ga poštovati.
Nemojte misliti da su sestre koje nose hidžab nepogrješive. Da, one su u tom segmentu pokorne Allahu, na način što nose islamsku odjeću, ali to ne znači da ne čine nešto što je možda teže kod Allaha od ostavljanja hidžaba. Isto tako, to apriori ne znači da je svaka pokrivena sestra generalno bolja od svih koje to nisu. S druge strane, ovo nikako nije poziv na ostavljanje hidžaba i omalovažavanje njegovog mjesta u islamu, ali je samo pokušaj da se u svemu bude objektivno i pravedno, te da se ljudima daju ispravne smjernice u pogledu kvalifikacije ljudi. Tako je na vama da se maksimalno potrudite da trenutni nedostatak tog djela u vašem životu (nošenje hidžaba) pokušate nadomjestiti drugim ibadetima i čuvanjem od drugih grijeha na čije činjenje niste prinuđeni.
Normalno, isto tako savjetujem ono što bih savjetovao i svojoj kćerki: čuvajte se onih koji jedva čekaju da saznaju za neku “siroticu” koja ima problema u porodici pa joj oni kao “prinčevi na bijelom konju” dođu i ponude izlaz iz te njene situacije, a i sami su potrebni da ih neko vadi iz problema. Oni jedva čekaju da se “dokopaju” neke sestre koja nema nekoga ko će se sutra brinuti i boriti za njena prava koja joj garantuje islam, pa je iz jednog belaja odvedu u drugi, koji je umotan u celofan “bratske pomoći”. Čovjek ne bi pretjerao ako bi kazao da su neki od njih ciljano ubačeni ljudi među praktičare vjere kako bi unosili nered i smutnju, te kako bi praktičare vjere prikazali u očima ljudi u ružnome svjetlu.
To što trenutno niste pokriveni, ne treba da znači da trebate da pristanete na bilo koju ponudu i na bilo koje uvjete. Pridržavajte se vjere koliko možete u drugim segmentima, a Allah čovjeka ne duži onim što je iznad njegovih mogućnosti, a ako se Allaha budete istinski bojali, On će vam sigurno podariti izlaz iz vašeg problema. Kazao je Uzvišeni Allah: “To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.‘‘ (Et-Talak, 2-3)
I na kraju, na vama je da nastavite sa činjenjem dobročinstva prema roditeljima. Na najljepši način pokušajte da pridobijete srce svoga oca. Nikada ne zaboravite da vi imate nešto što mnogi drugi nemaju – imate dovu i imate Gospodara koji je obećao odazvati se onima koji su u nevolji, kao i onima kojima je učinjena nepravda. Vi ste u nevolji i vama se svakodnevno čini nepravda. Stoga, svoje jade i tugu Njemu kazujte, a blago li se onome ko za svoga zaštitnika i pomagača uzme Svemogućeg Gospodara, Stvoritelja Zemlje i nebesa, Onoga koji kada želi nešto samo kaže “budi”, ono bude.
Poznatom web-sajtu (islamweb.net) poznat kao Centar za fetve postavljeno je više pitanja u kojima je spomenuto da je žena prisiljena od strane roditelja da nastavi školovanje u zemljama gdje je zabranjen hidžab u školama, pa su to dozvolili, na osnovu dokaza koje smo spomenuli u odgovoru. (Pogledati fetvu broj: 75057 ili 67407)
Isto tako, uvaženom šejhu današnjice Muhammedu Salihu Munedždžidu, supervizoru poznatog web-sajta (islam-qa), postavljeno je pitanje nošenja (skidanja) hidžaba nakon poznatih eksplozija koje su se desile u Londonu, u situaciji kada su se muslimanke bojale za sopstveni život izlazeći na ulicu pokrivene, pa je to dozvolio svodeći to na stanje nužde i na stanje kada muslimanka doista ima potrebu za izlaskom iz kuće i kada se boji da bi mogla biti napastovana zbog hidžaba, savjetujući da ako već moraju izaći bez hidžaba, da pokušaju da nose odjeću koja je najbliža islamskom hidžabu. (Broj fetve 69432)
Napomena: Spomenuti odgovori se odnose SAMO na one osobe koje su nalaze u situaciji koja je identična vašoj ili nečemu što je gore od toga. Ovo govorim iz razloga što ne želim da se ovaj odgovor uzme i zloupotrijebi od strane onih koji u svojoj slabosti tragaju za olakšicama, pa da u njega stavljaju sve one koji imaju bilo koji problem vezan za hidžab ili nešto što mu sliči. Očita je razlika između situacije gdje roditelji nisu zadovoljni sa nošenjem hidžaba, ali ako bi to djevojka učinila, oni niti bi je maltretirali, niti bi je tukli, niti bi je izbacili iz kuće, i situacije spomenute u vašem pitanju.
A Allah najbolje zna!
Odgovor: Pezić Elvedin
(Zbog specifičnosti ovog slučaja, ovaj odgovor je pripremljen uz konsultiranje više kompetentnih osoba iz struke, što obuhvata i doktore islamskih nauka)
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Otac mi je kršćanin i ljuti se što mu ne čestitam praznike do kojih on drži…
Činjenica koja zadivljuje i svakog muslimana ostavlja zbunjenim, jeste čvrstina i dosljednost u primjeni vjerskih propisa onih koji konvertiraju u islam. Velika većina ovakvih osoba nema nikakve rezerve prema prakticiranju islamskih normi, načela i pravila, te nastupaju otvoreno i bez imalo ustručavviše
Činjenica koja zadivljuje i svakog muslimana ostavlja zbunjenim, jeste čvrstina i dosljednost u primjeni vjerskih propisa onih koji konvertiraju u islam. Velika većina ovakvih osoba nema nikakve rezerve prema prakticiranju islamskih normi, načela i pravila, te nastupaju otvoreno i bez imalo ustručavanja, i na takav način bivaju divan uzor onima koji su rođeni kao muslimani, ali često od islama imaju vrlo malo, ili ništa od praktičnog djelovanja.
Razlog je naravno čvrsto ubjeđenje da je islam jedini ispravan put i vjera pored koje Allah neće primiti drugu: ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati” (Ali Imran, 85).
Ovo ubjeđenje koje nalazimo kod onih koji su prigrlili islam kao vjeru, ne sadrži primjese tradicije, običaja ili nacionalizma, koji vrlo često nemaju ništa sa izvornim islamskim učenjem, a što se može pronaći kod velikog dijela muslimana na različitim geografskim područjima.
Ono što posebno raduje i veseli svakog iskrenog vjernika, jeste i činjenica da u velikom broju slučajeva, islam primaju osobe koje su inteligentne, obrazovane i u najmanju ruku vrlo načitane, te barataju velikim opusom znanja i informacija. Upravo im to pomaže da, pored svih drugih vjera, u islamu prepoznaju neprikosnovenu istinu koja se temelji na originalnosti Kur’ana kao posljednje Allahove objave, i očuvane tradicije – sunneta posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te da ne potpadnu pod utjecaj islamofobičnih medija koji svjesno islam žele prikazati kao vjeru terora i nasilja. Isto tako, ove osobe, neodgovorno ponašanje jednog dijela muslimana danas u svijetu, neće sebi uzeti kao argument da okrenu glavu od istine i na taj način sebi upropaste i ovaj i budući svijet.
Poštovana sestro u islamu, pismo koje smo dobili od tebe sigurno je potvrda navedenoj tvrdnji. Iz tvog kratkog i sadržajnog pisma da se zaključiti da si najvjerovatnije obrazovana, a sigurno inteligentna i načitana osoba. Način na koji si iznijela svoj problem dovoljno govori o tvojoj upućenosti u temelje i propise vjere islama, a u isto vrijeme upućuje i na plemenitost tvojih namjera da, koliko je god to više moguće, uskladiš i pomiriš svoja vjerska ubjeđenja sa općim islamskim principom da se roditeljima čini dobročinstvo, pa makar oni i ne bili muslimani.
Pošto ti je, kako sama navodiš, poznat stav islamskih učenjaka po pitanju čestitanja vjerskih praznika pripadnicima drugih vjera, ovo neće biti ponavljanje onog sa čime si upoznata, jer na kraju krajeva, ti nisi tražila odgovor na pitanje, već savjet. Koliko nam je poznato iz šerijatskih izvora i riječi islamskih učenjaka, čestitanje nevjerničkih praznika je zabranjeno jer takav postupak sadrži određenu vrstu priznavanja nečeg što u islamu nikako ne može biti prihvaćeno. Navoditi riječi islamskih učenjaka po ovom pitanju i spominjati originalne izvore, zahtijevalo bi dosta vremena, pa se sada zadržavamo na savjetu.
Prije savjeta, nekoliko napomena:
Ovo je jedan od problema sa kojim se susreće veliki broj muslimana danas, iako se ne nalaze u situaciji kao ti (da im je jedan od roditelja kršćanin što svakako situaciju samo otežava). Svjedoci smo da se čak i mnogi mnogi muslimani mnogo ljute ukoliko im neko ne čestita neke od praznika koje oni smatraju ”svojim”, poput Nove godine, rođendana, itd., kao što se ljute i poznanici koji su pripadnici drugih religija ukoliko im ne čestitamo neki od njihovih praznika, do kojih drže jako mnogo. To smatraju našom obavezom jer i oni, vrlo pedantno i uredno, nama čestitaju naše Bajrame (što im vjerovatno u njihovoj vjeri uopće nije ni zabranjeno).
Ovo navodimo kao vrstu suosjećanja i potpore, da znaš da nisi sama u svojoj nedaći, jer još mnogi muslimani dolaze u slične situacije, te moraju izmišljati kojekakve načine da se s nekim ne zamjere a da u isto vrijeme ispoštuju vjerski propis. Naravno da je tvoj problem mnogo veći jer se radi o ocu do kojeg ti je stalo, a svaki konflikt s njim sigurno bi ti teško pao.
Ovaj problem od početka moraš prihvatiti kao jedno iskušenje kojim te je Uzvišeni Allah iskušao i koje će bez sumnje proći kao i ostale životne nedaće. Pored problema i iskušenja koja ne zaobilaze nijednu osobu na svijetu, svaki insan ima i neko svoje lično, ”ekstra” iskušenje kojim je pogođen i koje ga posebno muči. Svakom taj lični problem izgleda kao najteži, a kada ga usporedi sa belajima koji satiru nekog drugog, uvidi da taj problem i nije tako strašan, a ponekad može biti čak i beznačajan. Ovaj navedeni problem je možda to tvoje posebno iskušenje.
Što se tiče savjeta, on se neće mnogo razlikovati od onoga što već znaš ili si već čula, ali vjerniku svaki savjet i uputa dobro dođe, da se podsjeti i da zna da s njim neko suosjeća i da mu želi pomoći.
Kao prvo, savjetujemo ti da svome ocu činiš svaki vid dobročinstva koji u islamu nije sporan, kao što su posjete, pokloni, laskanja, navođenje priče na njegovu omiljenu temu, česta javljanja telefonom, porukom i tome slično, kako bi istinski shvatio da ti je do njega stalo i da nikako ne želiš sukob.
Poželjno je koristiti i specijalne ”adute” kao što su njegova unučad, a tvoja djeca (ukoliko ih imaš) koja će u najvećem broju slučajeva djeda oraspoložiti, a nakon toga, uz Allahovu pomoć, učiniti i da zaboravi svaku vrstu netrpeljivosti.
Također, ne zaboravi na dovu Allahu Uzvišenom, da tvoga oca uputi u islam onako kako je uputio i tebe, kako bi napustio robovanje stvorenjima i posvetio se robovanju Gospodara kosmosa. Tada bi naravno tvoj problem definitivno bio riješen. Sigurni smo da dovu Allahu već dugo upućuješ, ali ponekad čovjek osjeti zamor, ili mu šejtan nečije primanje islama prikaže nemogućim, pa ostavi dovu ili je zanemari, što je sigurno pogrešno. Pored mnoštva ajeta i hadisa koji govore o dovi kao moćnom oružju vjernika, a koji su ti vjerovatno poznati, navodimo i riječi imama Šafije, r.h., koji je u stihu rekao:
Zar dovu zanemaruješ i želiš je podcijeniti
A nisi ni svjestan šta je ona u stanju učiniti
Ona je poput strijela u noći koje neće promašiti
Ima svoj termin, a svakom terminu će rok isteći.
Ono što danas izgleda nemoguće, možda će se, uz Allahovu pomoć, već sutra ostvariti.
Bez obzira koliki pritisak osjećala, ne smiješ dozvoliti da ti to postane opsesija, pa da zanemariš svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu, mužu i porodici.
Očevo optuživanje majke za tvoje primanje islama je samo jedan pokušaj da sebi olakša i da pronađe nekog trećeg krivca za ”problem” koji postoji između vas. Možda smatra da te je majka ”unesrećila” tako što je eventualno utjecala u tvojoj odluci da primiš islam, a na tebi i tvojoj porodici je da mu dokažete da si ti u islamu sretna i zadovoljna, u čemu si već jednim dijelom i uspjela, kako navodiš u pismu.
Na kraju, Allaha molimo da ti olakša nevolju u kojoj se nalaziš i da ti što prije podari rješenje koje će biti najbolje za tebe i na ovom i na budućem svijetu.
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Amir Durmić
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Nesvakidašnji primjer bogobojaznosti i strpljenja
Uvažena sestro, kao što je vaše pitanje veliko i opširno, isto tako da bi odgovor bio potpun, trebao bi da bude opširan i dug. Stoga, trudit ću se da vam navedem najbitnije stvari. Prvo, vaša briga o sinu, trud koji ulažete na tom putu i vaša bogobojaznost su za svaku pohvalu. Ne mogu da sakrijem svviše
Uvažena sestro, kao što je vaše pitanje veliko i opširno, isto tako da bi odgovor bio potpun, trebao bi da bude opširan i dug. Stoga, trudit ću se da vam navedem najbitnije stvari.
Prvo, vaša briga o sinu, trud koji ulažete na tom putu i vaša bogobojaznost su za svaku pohvalu. Ne mogu da sakrijem svoju radost pred činjenicom da u današnjem vremenu ima takvih majki, koje su spremne toliko da žrtvuju samo kako bi svoje dijete podigle, odgojile i uputile na pravi put. S druge strane, koliko je djece u našem podneblju koja imaju oba roditelja, ali su u odgojnom smislu jetimi. Njihovi roditelji su ih prepustili ulici, ili obdaništu, ili nekome drugom da ih “odgaja” ne znajući kolika je odgovornost roditelja u pogledu odgoja djeteta. Blago li se vama kada vas je Allah uputio na takvo razumijevanje i zato budite sigurni da to što činite zna Uzvišeni Allah, i vaš trud sigurno će biti dobro nagrađen.
Drugo, nema sumnje da je bespravno jedenje (što podrazumijeva bilo koji bespravni način uzimanja imetka jetima) jetimskog imetka jedan od velikih grijeha. To nam potvrđuju mnogi kur’ansko-hadiski argumenti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Oni koji nepravedno jedu imetke jetima – doista jedu ono što će ih u Vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.” (En-Nisa, 10) U drugom ajetu stoji: “A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!” (El-Isra, 34)
Allahov Poslanik je u više hadisa zabranio bespravno jedenje jetimskog imetka. Kazao je Allahov Poslanik: “Čuvajte se sedam grijeha koji će uništiti njihove počinioce: …jedenje jetimskog imetka.” (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)
Treće, nema sumnje da je bespravno rasplakivanje jetima, kao i druge djece, grijeh. Ali koliko mi je poznato, ne postoji vjerodostojan hadis koji ukazuje na poseban grijeh rasplakivanja jetima. Da, postoji više hadisa koji govore o tome, ali su islamski učenjaci te hadise ocijenili slabim (daif) ili apokrifnim. Ako bismo i kazali da postoji, onda se to sigurno odnosi na onoga ko bi to činio bespravno, a ne na nekoga ko to čini želeći tom jetimu dobro, želeći da ga na taj način vaspita i odgoji. Mnogo je učenjaka koji su spomenuli da nema smetnje da se i jetim vaspita na način što će se, shodno potrebi, koristiti strožije metode. Kada učenjaci govore o odrednici kada i kako je staratelju jetima dopušteno da ga istuče, kažu da mu je to dopušteno onako kako je dopušteno da čini sa svojom djecom. Kazao je poznati hanefijski učenjak Ibn Abidin: “Dozvoljeno mi je da istučem jetima za ono zbog čega bih istukao i svoje dijete.” (Hašijetu Ibn Abidin, str. 4/78)
U Stalnoj komisiji za fetve kazali su: “Dozvoljeno je istući jetima s ciljem odgoja, pod uvjetom da to bude bez nanošenja štete i bez ponižavanja.” (str. 14/250, broj fetve: 18327)
Četvrto, jedenje jetimskog imetka koje je zabranio islam jeste bespravno jedenje, dok ako se radi o uzimanju imetka s pravom, onda nema sumnje da to ne potpada pod spomenutu zabranu, naročito ako je staratelj jetima njegova majka, koja ako je siromašna, a njeno dijete posjeduje imetak, djetetu postaje obaveza da je izdržava.
Kazao je Uzvišeni Allah: “I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.” (En-Nisa, 6)
U
drugom ajetu stoji: “I pitaju te o siročadi. Reci: ‘Bolje je imanja njihova unaprijediti!’ A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono što vam je teško; On je, doista, silan i mudar.” (El-Bekare, 220)
Na osnovu spomenutog, smatram da ne postoji zapreka da vi od spomenutog imetka kupite sebi one stvari koje su vam neophodne. Zašto? Zato što u osnovi vi u spomenutoj penziji imate dio tog imetka, tako da ako biste rekli da ste to kupili iz svoga imetka, sigurno ne biste pogriješili, jer je vaš dio penzije sigurno toliko velik da možete sebi priuštiti da kupite osnovne stvari. Drugo, kada biste kazali da vaš udio u tom imetku nije dovoljan da to sebi kupite, tada je vašem sinu obaveza da vam to priušti, jer je on u mogućnosti, a vi ste u potrebi.
Treće, zato što vi sve svoje vrijeme provodite u odgoju djeteta, što vas sprečava da zarađujete, nakon čega je logično da vam postaje dozvoljeno da uzmete iz njegovog imetka ono što vam je potrebno. Jer, ako je Uzvišeni Allah u prethodno spomenutom ajetu dozvolio da staratelj jetima potroši shodno potrebi, pa da to učini majka, koja je i njegov staratelj i koja se posvetila njegovom odgoju, onda je mnogo preče.
Peto, po mišljenju sva četiri mezheba (pravne škole), staratelju jetima nije dozvoljeno davati sadaku iz jetimskog imetka. Svoj stav su argumentirali općim dokazima u kojima se zabranjuje bespravno uzimanje jetimskog imetka. Stoga vam savjetujem da, ako već želite da izdvojite sadaku, onda to činite iz onog dijela novca za koji mislite da dolazi na vaše ime.
Šesto, savjetujem vam da nastavite sa odgojem svoga sina. Ne smijete sada posustati, jer period adolescencije, koji je sada pred njim, možda je mnogo bitniji nego period koji je prošao. Sada se formira njegova ličnost. Stoga vam savjetujem da nastavite da se družite i razgovarate s njim, da mu ukazujete na ono što je dobro i na ono što je loše, kako se ne bi desilo da u vodu padne sav trud koji ste dosada žrtvovali u podizanju vašeg sina, što sigurno niko ne bi volio.
Isto tako, morate ga odgajati tako da cijeni vas i trud koji ste uložili kako biste njega podigli, tako da mu bude jasno da mu na cijelom svijetu nema nikog prečeg od vas, što na kraju treba da se odrazi na njegovom ponašanju prema vama. Smatram da nije pametno da mu mnogo popuštate pod izgovorom da je jetim, i nemojte se bojati da ćete mu time nanijeti nepravdu kao jetimu, jer vi to činite želeći njemu dobro. Vremena u kojim živimo su teška, stoga smatram da vaš sin treba iz vašeg ponašanja prema njemu da shvati da ste mu vi pretpostavljeni čije smjernice nikako ne smije da krši. Stoga, ako to ponekada iziskuje, shodno potrebi, i strogoću, smatram da nema smetnje da se tome pristupi.
Sedmo, nikako ne smatrajte da je vaš sin unaprijed osuđen na propast zato što je jetim i što nema oca. Historija islama prepuna je primjera najvećih učenjaka koji su bili jetimi i koje su odgojile njihove majke, a svaki od njih je bio zaseban ummet: Zubejr ibn Avvam, r.a., Ebu Hurejre, r.a., imam Buharija, Sufjan es-Sevri, Kadi Ebu Jusuf, imam Šafija, imam Ahmed ibn Hanbel, a od učenjaka današnjice, to je bio Ibn Baz, šejh Ahmed Jasin i mnogi drugi. (Na arapskom jeziku napisana je knjiga pod naslovom “Jetimi koji su promijenili tok historije” u kojoj autor Abdullah ibn Salih el-Džuma govori o velikim svjetskim ličnostima, a svako od njih je odrastao kao jetim.) Na čelu te kolone velikana nalazi se najveći insan koji je kročio Zemljom, Allahov Poslanik, alejhis-selam. Nerijetko jetimstvo biva razlogom da se dijete od rane mladosti uči da živi samostalno, što mu često koristi kada odraste, pošto se od malih nogu nauči da radi i da se snalazi u svakodnevnom životu.
Molim Allaha da vas nagradi neizmjernom nagradom za vaše strpljenje, trud koji ste uložili u podizanju vašeg sina i da vašeg sina učvrsti na Pravom putu! Amin!
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Primila sam islam, klanjam ali nisam pokrivena…
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Na početku, zahvaljujemo Uzvišenom Allahu što te je iz Svoje neizmjerne milosti uputio u vjeru islam i izveo iz robovanja stvorenjima u robovanje Gospodaru svih stvorenja, u vjeru koja je bila put i pravac svih Allahovih poslaniviše
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Na početku, zahvaljujemo Uzvišenom Allahu što te je iz Svoje neizmjerne milosti uputio u vjeru islam i izveo iz robovanja stvorenjima u robovanje Gospodaru svih stvorenja, u vjeru koja je bila put i pravac svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika i vjeru koja od ljudi zahtijeva da se samo Allahu Uzvišenom klanjaju, i da čine dobra djela. Nije ti nepoznato da je i Isa, a.s., onaj koga kršćani nepravedno smatraju Bogom ili Božijim sinom, kao i svi drugi poslanici, ljude pozivao da obožavaju samo Allaha, Jednog i Jedinog:
”Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!”‘ (El-Enbija, 25)
A kada Uzvišeni Allah na Sudnjem danu Isaa, a.s., bude upitao:
“O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’, on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.”’
Tada će Isa, a.s., odgovoriti Allahu:
”Ja sam im samo govorio ono što si im Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (El-Maide, 116-117)
Isto tako, vjerovatno ti je poznat hadis poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ”Svaki sin Ademov se rađa u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatro-poklonikom.” (Buhari i Muslim)
Riječ ”fitra” (urođena vjera) koja se spominje u hadisu, odnosi se na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas obavještava Allah u Kur’anu, pa kaže u prijevodu značenja:
”I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.”’ (El-A’raf, 172)
Dakle, duše svih ljudi su u suštini priznale Allaha za svoga Stvoritelja i Apsolutnog Gospodara, i iz tog pravila se ne izuzima niko. Shodno ovome, a što potvrđuje i spomenuti hadis, svako dijete, nakon što mu se duša koja je priznala Allaha, spoji sa tijelom, na ovaj se svijet rađa kao musliman, odnosno kao biće koje je Allaha priznalo kao Gospodara. Međutim, sredina u kojoj to dijete živi najčešće je presudna u njegovom odgoju, pa će dijete, iako rođeno u islamu, pod utjecajem okoline prihvatiti religiju koja je zastupljena u dotičnoj sredini.
Nakon svega navedenog, sama ćeš zaključiti, da si se ti ”primanjem islama”, u stvarnosti samo vratila u onu vjeru s kojom si se i rodila na ovaj svijet. Pa još jednom, čestitamo ti na tom povratku i dobrodošla među svoju braću i sestre muslimane, koji iskreno Allaha mole da te učvrsti na Putu istine, i da ti pomogne na svim iskušenjima kroz koja ćeš vjerovatno prolaziti, zbog velike mogućnosti da će te tvoji roditelji i rodbina smatrati ”zavedenom” ili ”indoktriniranom”.
Jedan od prvih problema sa kojim si se već susrela jeste pitanje namaza, za koji kažeš da ga obavljaš tajno, vjerovatno iz straha od reakcije svojih roditelja i okoline.
Pitanje ”pokrivanja”, odnosno prakticiranja islamskog načina odijevanja za punoljetnu muslimanku, je drugi veliki problem na koji nailaziš, a njega je nemoguće tajiti, onome ko se praktično pridržava tog propisa.
Sigurno je da si stvari od početka postavila na svoje mjesto i da si razumjela islamske prioritete, pa si prvo, nakon primanja islama, krenula sa namazom, koji se računa jednim od glavnih stubova vjere islama. Svakako da bi bilo dobro da se što prije počneš pridržavati i hidžaba, odnosno šerijatski propisane odjeće za ženu muslimanku, jer je on punoljetnim muslimankama strogo naređen. Da li si to trenutno u stanju učiniti i pokoriti se i toj Allahovoj naredbi, to znaš ti, shodno situaciji u kojoj se nalaziš. Propis ti je jasan, ali njegova praktična primjena zavisi od tvoje situacije. Ukoliko bi takvom odlukom gotovo sigurno bila fizički ili psihički maltretirana i ponižavana od strane roditelja, porodice i okoline, te bi na koncu popustila, onda ti je bolje sačekati s tom odlukom jedno vrijeme dok ti Allah iz Svoje milosti ne pruži izlaz koji je sigurno blizu. Iako nam je teško reći ovakvo nešto (prolongiranje jasne Allahove naredbe) iz iskustva znamo da su mnoge naše sestre muslimanke, koje su čak rođene u islamskim porodicama, nakon odluke o pokrivanju, bile silom natjerane od strane porodice, da se ponovo ”otkriju”, što se znalo desiti i nekoliko puta. Stoga, ako je situacija takva, kakvom se čini iz priloženog pitanja, uz Allahovu milost, nećeš biti grješna jer ne prakticiraš pokrivanje, jer ti trenutne mogućnosti to ne dozvoljavaju.
Naravno, svoje oblačenje ćeš prilagoditi onoj odjeći koja najviše sliči šerijatskoj, te ćeš maksimalno skrivati one dijelove tijela koji se po islamu moraju pokriti. Također, svoje izlaske iz kuće svedi na minimum, i nemoj izlaziti osim s potrebom, dok ti Allah ne podari izlaz.
Na kraju, ozbiljno moraš razmisliti o tome da svojima roditeljima i okolini priznaš svoju odluku o primanju islama, jer će oni to saznati kad-tad, te da im lijepom riječju i najljepšim primjerom pokažeš kako je islam vjera koja poziva obožavanju Gospodara kosmosa, i činjenju onoga što je dobro, bez obzira što mnogi svjetski mediji o islamu proturaju jednu sasvim drugačiju sliku. Nažalost, i mnogi muslimani, svojim ružnim i neprimjerenim ponašanjem, često islam predstavljaju onakvim kakav on nije, te na takav način još više zagorčavaju život i tebi i nama, koji prakticiranjem vjere islama samo želimo ispuniti našu misiju kojom nas je Allah zadužio od onoga trenutka kada smo došli na ovaj svijet.
Još jednom, molimo Uzvišenog Allaha da ti olakša i da ti što prije podari najljepše rješenje za tvoj problem, da te učvrsti u vjeri islamu i da u islam uputi i tvoje roditelje i čitavu porodicu, da zajedno uživate u blagodatima islama i slasti koju donosi iskreno robovanje Gospodaru svemira.
Sličan odgovor vidjeti:
Otac mi ozbiljno prijeti da će me ubiti ili da će me istjerati iz kuće ako se pokrijem, šta da činim?
Odgovorio: Amir Durmić
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Roditelji mi brane hidžab…
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Na ovakva pitanja koja nam pristižu sigurno je najteže dati odgovore. Spomenuti određeni šerijatski propis i potkrijepiti ga šerijatskim argumentima je jedno, a njegova primjena u ovako složenim situviše
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Na ovakva pitanja koja nam pristižu sigurno je najteže dati odgovore. Spomenuti određeni šerijatski propis i potkrijepiti ga šerijatskim argumentima je jedno, a njegova primjena u ovako složenim situacijama je nešto sasvim drugo. Iz navedenog pitanja dâ se zaključiti da ti je propis islamskog odijevanja za punoljetnu muslimanku vrlo dobro poznat, i što je još bitnije, imaš veliku želju da ga i praktično primijeniš.
Prepreka na putu ka hidžabu su tvoji roditelji. Ništa novo, jer hiljade muslimanki u svijetu prolaze kroz slične probleme, ali i pored toga, sve je to tako teško i bolno. Svakome je njegov belaj najveći. Stojiš sama i nezaštićena na raskrsnici između dvije vatre, a jednim putem sigurno moraš krenuti. Na jednoj strani je tvoj Gospodar, Stvoritelj cijelog kosmosa koji od tebe traži hidžab, a na drugoj su tvoji roditelji, koje voliš i koji te osjećaju komadićem svojih tijela. Oni ti sigurno žele najbolje, a tvoju odluku o hidžabu tumače kao nečije “trovanje uma” i kako te je neko “zaveo” i, Bože sačuvaj, odveo u sektaše.
Kada bi samo znali da su oni ti koji su definitivno zavedeni, jer ti staju na put ka pokornosti tvome i njihovom Gospodaru! Zavedeni od strane šejtana u džinskom i insanskom obliku koji su se u velikom broju danas nakotili. Ti si ipak odlučila da se pokoriš Onome koji je vjernicima uvijek na prvom mjestu, jer kako reče Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem:
“Nema pokornosti stvorenjima ako će ta pokornost odvesti u nepokornost Stvoritelju”. Čestitamo ti na odluci, ali izgleda da još uvijek nisi u stanju da tu odluku sprovedeš u djelo. Sigurni smo da ti nisi krivac tome, jer si dala sve od sebe. To zna i tvoj Uzvišeni Gospodar. Ipak su tvoji roditelji “uvijek odnosili pobjedu”, ali, inšallah, nisu dobili rat. Iz tog vašeg “ratovanja” sigurno ćeš ti izaći kao pobjednik. Allah samo zna koje si sve pritiske i ucjene doživjela od strane svojih “brižnih” roditelja, pa ti pored sabura možemo savjetovati i sljedeće:
Nema smisla da se svako malo vremena pokriješ, a onda te roditelji natjeraju da se otkriješ. Trebaš sačekati trenutak kada ćeš biti dovoljno samostalna i snažna da više ne mogu utjecati na tvoju odluku. To vrijeme je uz Allahovu pomoć blizu. Čime da se boriš sama i nezaštićena? Iako si to sto puta čula, i od nas ćeš čuti opet: ibadetom svake vrste i iskrenom dovom čije strijele svoj cilj uvijek pogađaju ako je luk dovoljno snažan i ako ih odapneš dovoljan broj puta. Imam Šafija je kazao:
Zar dovu zanemaruješ i želiš je potcijeniti?
A nisi ni svjesna šta je ona u stanju učiniti.
Ona je poput strijela u noći, koje neće promašiti
Ima svoj termin, a svakom terminu će rok isteći.
Bogobojaznost koja te tjera da se boriš za hidžab i to s “neprijateljima” koje ne želiš povrijediti, sigurno će ti biti ključni faktor na tvom putu do konačnog izlaza. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja:
“Onaj ko se Allaha bude bojao, On će mu izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada…” (Talak, 2-3)
Što se tiče udaje, kako i sama kažeš, ona bi mogla biti lijepo rješenje jer bi na takav način postala samostalna i u mužu bi imala lijep oslonac i podršku. Opet s pitanjem udaje dolaze i novi problemi, kao što su pitanje mahrema, roditeljskog negodovanja itd. Ono što bi svakako trebala što više i češće činiti jesu stalni razgovori s tvojim roditeljima na tu temu. Podrazumijeva se da ćeš se maksimalno truditi da im činiš svaku vrstu dobročinstva i usluga koje nisu u suprotnosti s onim što je Allah naredio (odnosno zabranio), i tako ćeš uz Allahovu pomoć postepeno slabiti njihov otpor i averziju prema islamskim propisima. Tvoja opaska “da je braći iman nepokrivenih sestara upitan”, nije na mjestu ako se uzme u obzir tvoja situacija ili situacija muslimanki koje su u istom problemu kao i ti. Ako i ima takvih, njihovo mišljenje te ne treba plaho interesirati, jer oni sigurno ne znaju baš najbolje sabirati i oduzimati po šerijatskoj računici. Stvar je u tome što još nije naišao “suđeni”. I po ovom pitanju moli Allaha za najbolje rješenje.
Iz iskustva znamo da mnogi roditelji u početku negoduju zbog brade ili famoznih nogavica, ali s vremenom zeta prihvate kao člana svoje obitelji. Iako ima jako jogunastih ljudi koji godinama ne popuštaju, ipak su takvi slučajevi rijetki, a lijepo ponašanje kćerke i zeta, njihov skladan brak i sređen život, često odigraju ključnu ulogu u roditeljskom prihvatanju činjeničnog stanja.
Ono u čemu se trenutno roditeljima nikako ne bi smjela pokoriti jeste njihovo zabranjivanje da se makar “pristojno” (nošenje duge i široke odjeće) oblačiš. Njihovo tumačenje duge suknje kao nečeg “vehabijskog” je stvar na koju se uopće ne trebaš osvrtati. Sigurno si im do sada dokazala kako te, ako ti već zabranjuju mahramu, ne mogu natjerati da se oblačiš razvratno.
Nismo sigurni šta podrazumijevaš pod terminima “hidžab i “džilbab”, ali vjerovatno misliš na pokrivanje, odnosno ne pokrivanje lica. Ono oko čega ne postoji spor kod islamskih učenjaka jeste da je punoljetnoj muslimanki obaveza da pokrije cijelo tijelo osim lica i šaka. Što se tiče pokrivanja lica, oko toga postoje poznate rasprave koje možeš pronaći u mnogim knjigama ili na internetskim stranicama islamskog sadržaja, što tebe sada trenutno ne bi puno trebalo interesirati, jer ti još uvijek deveraš i s običnom mahramom.
Ženi je dozvoljeno nositi pantalone-hlače, pod uvjetom da “preko hlača” nosi dugi jednodijelni hidžab, koji će pokrivati cijelo tijelo, sve do obuće. Nositi tuniku samo do koljena, a ispod imati hlače vrlo je upitno, iako je takav način odijevanja izrazito proširen među muslimankama današnjice. Kada je tunika do koljena, nije veliki problem da se spusti i do ispod članka, kako bi to bio pravi šerijatski hidžab.
(Naravno, ako se radi o tvom slučaju, kada te neko silom tjera da se otkriješ ili da nosiš razvratnu odjeću, onda je takav način odijevanja (tunika i hlače) u tvome slučaju dozvoljen jer je riječ o daruri – nuždi i ti nemaš drugog izbora, a Allah najbolje zna.)
Dozvoljeno je nositi mahramu bijele boje, naravno ukoliko nije prozirna. Iako je crna boja bila boja odjeće mnogih ashabijki i žena iz prvih generacija muslimana, ograničiti (dozvoljenost) ženske odjeće samo na crnu je fatalna greška, a možda možemo reći i novotarija. To jeste pretjerivanje (smatrati da je muslimanki dozvoljeno nositi samo i isključivo odjeću crne boje) i onaj ko ima takvo mišljenje sigurno je slabo upućen u vjerske propise. Postoje mnoge vjerodostojne predaje da su žene iz prvih generacija nosile i drugu boju odjeće osim crne, i to im niko nije osporavao.
(Vidjeti: Albani, Džilbabul-mer’etil-muslime, str. 122-123)
Nije ni potrebno napominjati da nošenje izrazito upadljivih boja nije dozvoljeno.
Musliman koji od svoje supruge zahtijeva da nosi isključivo crnu boju, iako ima pravo na to (jer od nje ne zahtijeva ono što nije u skladu sa šerijatskim propisima, a ženi je obaveza da u tom slučaju posluša svog supruga), ipak možda opterećuje suprugu onim čime je nije zadužio njen Gospodar. Kako smo spomenuli, dozvoljeno je nositi i druge boje, pogotovo one tamnije koje će ponekad čak izazivati manje pozornosti i pogleda od odjeće crne boje, što i jeste jedna od svrha šerijatskog pokrivanja (da nije upadljiv).
Ne smatramo da ćemo ti ovim savjetima riješiti sve tvoje probleme, ali se iskreno nadamo da ćemo ih makar malo ublažiti. Znaj da neko s tobom suosjeća i moli Allaha da ti što prije podari najljepše rješenje. Uz Allahovu pomoć, možda i nije tako daleko vrijeme kada ćeš, ako Bog da, sa svojim hairli mužem i djecom, pokrivena, sretna i zadovoljna, posjećivati svoje roditelje koji će se, oduševljeni tvojom srećom, igrati s unucima, te stidljivo i pokajnički izbjegavati da govore o onim davno prohujalim danima kada su ti nepravedno branili da se pokoriš volji svoga Stvoritelja. Tvoj Gospodar je s tobom, a tvoja braća i sestre u islamu mole Ga da ti pomogne. Rješenje strpljivo čekaj. Ono je sigurno blizu.
Odgovorio: Amir D.
Savjetujemo vam da pročitate i sljedeće odgovore:
http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=13603:otac-mi-ozbiljno-prijeti-da-e-me-ubiti-ili-da-e-me-istjerati-iz-kue-ako-se-pokrijem-ta-da-inim&catid=212:savjetovalite&Itemid=151
http://minber.ba/fetve/index.php?option=com_content&task=view&id=1902&Itemid=77
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Šta učiniti sa kamatom?
Uvažena sestro u vjeri, prije nego što damo konkretan odgovor, smatramo da je bitno spomenuti sljedeće; Musliman treba da zna da je kamata jedan od najvećih velikih grijeha. Zabrana kamate u Kur’anu spomenuta je na način kako to nije spomenuto ni za jedan drugi veliki grijeh. Kazao je Uzvišeni Allahviše
Uvažena sestro u vjeri, prije nego što damo konkretan odgovor, smatramo da je bitno spomenuti sljedeće;
Musliman treba da zna da je kamata jedan od najvećih velikih grijeha. Zabrana kamate u Kur’anu spomenuta je na način kako to nije spomenuto ni za jedan drugi veliki grijeh. Kazao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekare, 278 – 279) Allahov Poslanik izrekao je mnoge hadise u kojima strogo zabranjuje kamatu.
Stoga, musliman treba da se maksimalno čuva spomenutog grijeha.
Nakon što smo shvatili da je kamatno poslovanje jedan od najvećih grijeha, postavlja se pitanje koliko je muslimanu dozvoljeno da posluje sa bankama čije se poslovanje zasniva na kamatnom sistemu.
Odgovor: U osnovi to musliman treba da izbjegava, jer je to vid potpomaganja te institucije u njenom poslovanju. Međutim, ako bi musliman bio u situaciji da se boji za svoj imetak, ili da je prinuđen da posluje sa kamatnim bankama, tada će to učiniti svodeći svoje poslovanje sa njima na minimum, trudeći se maksimalno da sarađuje sa njima na način koji je islamom dozvoljen.
Mnogo je muslimana koji bez imalo opreza i razmišljanja ulaze u određena poslovanja sa bankama čije se poslovanje zasniva na kamatnom sistemu na način koji je zabranjen, a u istoj banci postoje usluge koje su islamom dozvoljene. Tako npr. držati novac na računu na koji se obračunavaju kamate u osnovi je zabranjeno, a čovjek to može izbjeći tako što će u banci iznajmiti sadunčić u kojem će čuvati svoj novac, a banci će plaćati iznajmljivanje tog sandučića. Nema sumnje da je i iznajmljivanja spomenutog sandučića pomaganje spomenute banke, ali je to u osnovi dozvoljeno poslovanje, a minimalno, to je manje zlo od toga da čovjek direktno dobije kamatu na svoj novac koji ima na računu. Općepoznata pravila su da se ne može posegnuti za zabranjenim stvarima (kamata) ako za kršenje zabrane postoji alternativa (iznajmljivanje sandučića), ili ako je musliman prinuđen na činjenje zabrane, onda to čini u minimalnoj mjeri. Isto tako, u mnogim se bankama na račun može položiti novac a da na taj novac ne idu kamate, s tim što to treba naglasiti i tražiti spomenutu stvar prilikom polaganja novca.
Nakon toga, ako se desi da musliman položi novac kod određene banke i oni mu ponude kamatu na novac koji bio položen kod njih, šta će učiniti.
Čovjek u spomenutoj situaciji može da učini jednu od sljedeće četiri opcije:
1- da ne uzima novac, već da ga ostavi banci,
2- da ga uzme i zadrži za sebe.
3- da ga uzme i da ga uništi,
4- da ga uzme (ne za sebe) i da ga udijeli: ili nekome ko je potreban ili da ga udijeli u stvari koje su od opće koristi muslimanima.
Što se tiče prve opcije, ona je neprihvatljiva, jer bi ostavljanje tog imetka banci koja posluje na kamatnim principima bilo otvoreno pomaganje spomenute institucije, što nije dozvoljeno. Onaj ko iole poznaje ciljeve šerijata, shvatit će neispravnost ovog stava. A ako na sve to pridodamo i činjenicu da se pouzdano zna da mnoge banke kamatna sredstva daju u svrhe borbe protiv islama, onda nam postaje savršeno jasno da nije dozvoljeno ostaviti ta sredstva kod njih.
Što se tiče druge opcije, ona je također neprihvatljiva zbog svih dokaza koji govore o tome da je kamata veliki grijeh.
Što se tiče treće opcije, ona je također neprihvatljiva, to iz razloga što spomenuta sredstva (kamatni novac) nije zabranjen sam po sebi, kao što je slučaj sa svinjetinom, već su zabranjena zbog načina stjecanja. Uništavanje onoga što je zabranjeno zbog načina stjecanja ne nosi sa sobom nikakvu korist, a spomenuta stvar promjenom vlasnika (ruke) postaje dozvoljena onome kome se daruje. Tako novac koji neko dobije na kamati, kada se daruje nekome ko je potreban, taj novac njemu postaje dozvoljen (halal), za razliku od svinjetine koja i ako se pokloni muslimanu, ona mu ne postaje dozvoljena.
I ostaje četvrta opcija. U ovom slučaju to je jedina optimalna i prihvatljiva opcija: da čovjek uzme spomenuti novac (kamatu) i da ga udijeli ili nekome kome je potreban, bez obzira da li to bio neko ko je prezadužen, ili nekome ko treba pomoć za liječenje, ili će udijeliti spomenuta sredstva u ono što će koristiti muslimanima općenito, kao što je izgradnja puteva, mostova, bolnica i sl. Mnogo je pravnih institucija, kao i velikih učenjaka današnjice, koji su u svojim fetvama odabrali da se sa uzetim kamatama treba postupiti na prethodno spomenuti način.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Išla sam kod žene koja “skida sihre” i traži da joj donesem veš, peškir, sapun…
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah poslao kao opomenu i milost svim svjetovima. Poštovana Lejla, uvažena sestro u vjeri islamu, prije svega želimo ti dobrodošlicu na naš sajt i iskreno se nadamo da ćeš nas i u budućnosti posjećivati. Dragoviše
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah poslao kao opomenu i milost svim svjetovima.
Poštovana Lejla, uvažena sestro u vjeri islamu,
prije svega želimo ti dobrodošlicu na naš sajt i iskreno se nadamo da ćeš nas i u budućnosti posjećivati. Drago nam je da si nama povjerila svoj problem kao i nedoumice koje te muče. Nadamo se da ćemo, uz Allahovu pomoć, uspjeti da ti makar djelimično objasnimo neke stvari, kako bi to bio vid uvoda u tvoje detaljnije upoznavanje sa islamom.
Kao prvo, tvoj odlazak dotičnoj personi koja, kako kažeš “skida sihre i gleda u grah…”, najbolje potvrđuje tvoju prvotnu konstataciju o sebi, kako si osoba kojoj “tematika vjere nije baš poznata”, jer, poštovana Lejla, da si poznavala makar osnove svoje vjere, nikada ne bi prekoračila kućni prag osobe koja “gleda u grah” i tako vjerovatno “čita sudbinu” te čini jedan od najvećih grijeha, koje je Uzvišeni Allah strogo zabranio. Međutim, nikako ne pomisli da te želimo koriti, grditi ili te verbalno napadati zbog tvoga postupka koji si počinila u neznanju. Mi te, uvažena sestro, želimo samo savjetovati, moleći našeg Uzvišenog Gospodara da te uputi na Pravi put i da te izbavi od svih vrsta zabluda koje su danas mnogobrojnije nego ikad. Mnogi muslimani danas, zbog svoga neznanja koje je uzrokovano različitim faktorima, čine djela koja islam nikako ne dozvoljava, a vrlo često se radi o posjetama raznim vračarima, gatarima, egzorcistima i ostalim vidovima bjelosvjetskih šarlatana koji na muci i neznanju različitih profila ljudi, nastoje sebi priskrbiti ovosvjetsku korist, jer je poznato da većina njih svoje “okultne vještine” itekako debelo naplaćuje.
Prije nego što ti uputimo nekoliko općih savjeta, želimo ti reći sljedeće:
Poštovana Lejla, nipošto se ne vraćaj toj “gospođi” i ni u kom slučaju joj nemoj odnijeti “rekvizite” koje je od tebe tražila (flašu vode, veš, peškir, sapun itd.) jer su to klasični predmeti na koje sihirbaz u osnovi i pravi sihre.
Nikada više u životu, ni sada ni sve dok si živa, nemoj otići nekome s ciljem da ti čita sudbinu, gleda u grah ili da ti pruža savjete za “sreću u ljubavi” ili tome slično. Muhammed, s.a.v.s., rekao je: “Onaj ko ode vračaru i povjeruje mu u ono što je rekao, Allah od njega ne prima namaz četrdeset dana.” Da je ta žena bila “dobra muslimanka”, prvo bi te savjetovala da u svome životu počneš praktikovati vjeru islam, jer se samo kroz praktično sprovođenje islama u životu, može steći Allahovo zadovoljstvo i sreća i uspjeh na oba svijeta. Dotična gospođa nije ništa drugo do klasični sihirbaz koji kroz vezu sa džinskim svijetom (okultnim) zarađuje novac na tuđoj muci i neznanju, kako smo to već spomenuli.
Nadamo se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.
Na kraju, da ne bi došlo do zabune, želimo da znaš i da shvatiš da je Uzvišeni Allah pored ovog pojavnog, materijalnog svijeta, stvorio i onaj drugi, nevidljivi svijet koji ne vidimo, ali smo kao vjernici muslimani dužni u njega vjerovati. Jedan dio tog svijeta jeste i vjerovanje u postojanje džinna, odnosno nevidljivih bića koja je Uzvišeni Allah stvorio od vatre, o čemu se na mnogo mjesta govori u Kur’anu. Oni nama ljudima nisu vidljivi, ali oni vide nas. Ima ih i vjernika i nevjernika, dobrih i loših, muškaraca i žena, različitih jezika i porijekla. Ponekad ljudi iz različitih pobuda nastoje da stupe u kontakt sa džinnima, što im i uspijeva. Tako naprimjer sihirbazi sa džinnima stupaju u kontakt kako bi na nekoga negativno djelovali, kako bi spojili ili rastavili muškarca i ženu, ili kako bi nekome nanijeli neko zlo i saznali djeliće sudbine. Takvi postupci se zovu sihri i oni su mogući. Međutim, muslimanima je strogo zabranjeno da stupaju u kontakt sa džinnima, a oni koji to rade, u suštini, da bi zadobili povjerenja šejtana, i sami moraju biti šejtani u ljudskom obliku. Šejtanima moraju jasno dati na znanje da su i oni sami nevjernici, i tek tada im šejtani vjeruju i za njih obavljaju prljave poslove.
Imajući ovo u vidu, u islamu je lahko objasniti takozvane “paranormalne” pojave, duhove, prikaze itd. Ustvari se radi o džinnima koji zbog različitih razloga uznemiravaju ljude. Njih se muslimani ne trebaju bojati niti od njih strepiti. Iskreno islamsko vjerovanje, namaz, post, moralan način života i islamski način oblačenja, neodlaženje na mjesta na kojima se pije alkohol, svira i vodi nemoralan život, najbolji je štit protiv šejtana.
Zato, upoznaj svoju vjeru, primijeni je u životu i ne boj se nikakvih sihra ni šejtana. Ukoliko se ipak desi da čestitog muslimana ili muslimanku “opsjedne” džinn, onda postoji šerijatski dozvoljen način liječenja. Bolesnoj osobi se uči Kur’an i Poslanikove dove, te takav, uz Allahovu pomoć, biva izliječen. Nikakve hamajlije, talismani ili ostali paganski obredi ne dolaze u obzir. Na kraju krajeva, o tome možeš pročitati na internetu ili u knjigama koje na islamski legitiman i priznat način govore o tome.
Osjećali smo potrebu da ti sve ovo kažemo kako bismo te odvratili od radnji i postupaka koje je zabranio naš Gospodar Allah, a koje si u neznanju počinila. Kada se musliman iskreno pokaje za učinjeni grijeh, Allah mu ga i oprosti.
Es-selamu alejkum!
P.S: Iz pitanja se razumije da imaš momka. U islamu nije dozvoljeno da momak i djevojka ostvaruju bilo kakvu prisniju vezu prije braka, da se “druže”, osamljuju i tome slično. Zato molimo Uzvišenog Allah da te opskrbi hairli mužem sa kojim ćeš zajedno robovati Uzvišenom Allahu i izvršavati ono čime nas je On i zadužio.
Amir D.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Trudna sam, ne mogu da upražnjavam seksualni odnos i ne mogu da ostavim gledanje porno-filmova
Uvažena sestro u vjeri, kao što se dâ vidjeti iz vašeg pitanja, vi ste svjesni činjenice da je spomenuti postupak zabranjen. Islam strogo zabranjuje gledanje porno-filmova i ne postoji situacija u kojoj se spomenuta stvar dozvoljava i u svemu tome ne postoji razlika između muškarca i žene. Kao što jviše
Uvažena sestro u vjeri, kao što se dâ vidjeti iz vašeg pitanja, vi ste svjesni činjenice da je spomenuti postupak zabranjen. Islam strogo zabranjuje gledanje porno-filmova i ne postoji situacija u kojoj se spomenuta stvar dozvoljava i u svemu tome ne postoji razlika između muškarca i žene. Kao što je muškarcu zabranjeno da gleda porno-filmove, isto tako je zabranjeno i ženi.
Uzvišeni Allah rekao je: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.” (En-Nur, 30-31)
Što se tiče našeg savjeta, on se ogleda u sljedećem:
Prvo, to što vi u tom periodu ne možete upražnjavati seksualni odnos sa svojim mužem, ne znači da ne možete svoje seksualne potrebe zadovoljiti na drugi dopušteni način. Supružnici bi prilikom stupanja u brak trebali da znaju da spolni odnos nije jedini način kako se mogu zadovoljiti seksualne potrebe supružnika. Po islamskom učenju, supružnicima je dozvoljeno da čine sve osim analnog odnosa i spolnog odnosa u periodu mjesečnice. Opće je poznato stvar da spolni odnos nije jedini način da supružnici dožive orgazan i da se na taj način riješe seksualni nagoni koji su u osnovi potreba svakog zdravog čovjeka. Naprimjer, u islamu ne postoji dokaz koji zabranjuje oralni seks, naročito ako za tim postoji potreba, kao što je u spomenutoj situaciji. Isto tako, govoreći o alternativama spolnog odnosa, islamski učenjaci su spomenuli da je ženi dozvoljeno da svojom rukom dodiruje spolni organ svoga muža kako bi on na taj način doživio orgazam.
U “Pravnoj enciklopediji”, u poglavlju “Ejakuliranje (izazivanjem nadražaja) supruginom rukom” stoji: “Malikijska pravna škola, po odabranom mišljenju kod njih, hanbelijska pravna škola, hanefijska pravna škola, po jednom stavu kod njih, te učenjaci šafijske pravne škole, osim kadije Husejna, smatrali su da je dopušteno ejakuliranje (izazvano nadražajem) supruginom rukom.” (Pravna enciklopedija, 45 /274- 275.)
El-Behuti veli: “Muž ima pravo naslađivati se sa suprugom u svakom vremenu i na bilo koji način ako se radi o spolnom odnosu u rodnicu, a ima i pravo ejakulirati (kada ona) svojom rukom (izazove nadražaj).” (Keššaful-kina, 5/188.)
Isto tako, bez imalo razlike, i mužu je dozvoljeno da strastveno ljubi ili strastveno dodiruje svoju suprugu s ciljem da i ona doživi orgazam, i na taj način zadovolji svoje seksualne potrebe.
Drugo, smatram da trebate otvoreno porazgovarati sa svojim mužem. U tom vašem razgovoru trebali biste da se dotaknete problema u kojem se zajedno nalazite. Trebate otvoreno kazati svome mužu da vaše obostrano gledanje porno-filmova nije način rješavanja problema, čak štaviše, spomenuti čin će sigurno povećati vaše seksualne potrebe, a vi trenutno niste u stanju da zadovoljite “normalne” seksualne potrebe, a šta onda kazati o situaciji kada čovjek gledanjem porno-filmova svakodnevno pobuđuje svoje strasti i ne zadovoljava ih na dozvoljen način, što neminovno vodi ka tome da vaše stanje čini sve težim i težim.
Treće, smatram da vam je obaveza da se međusobno potpomažete, da se međusobno savjetujete i pokušate na dozvoljen način da riješite problem u kojem se nalazite. Isto tako, smatram da svako od vas treba da pazi na prava svoga supružnika i da suosjeća sa svojim supružnikom, pa je mužu obaveza da u tim teškim momentima bude uz svoju suprugu, da joj posveti više pažnje, a ne da je zapostavlja, i da on bude taj koji će na druge dopuštene načine, prethodno spomenute, zadovoljiti seksualne potrebe svoje supruge. Isto tako, supruga, znajući seksualnu potrebu svoga muža, ne bi trebala da ga prepušta porno-filmovima i drugim razvratnim načinima “rješavanja” seksualnih potreba, već ona treba da bude ta koja će se potruditi oko svoga muža, nadoknađujući na taj način upražnjavanje seksualnih potreba na drugi način mimo spolnog odnosa.
Četvrto, smatram da vam je u spomenutoj situaciji obaveza da uskratite sami sebi bilo koju mogućnost dolaska do pornografije. Tako, primjera radi, ako ste u proteklom periodu dolazili do porno-filmova putem neta, obaveza vam je da napustite korištenje neta, pošto se pokazalo da u spomenutoj situaciji vi ne možete da se kontrolišete te ispravno i na dozvoljen način koristite net.
Peto, savjetujem vam da se što više posvetite ibadetu i naslađivanju ibadetom. Savjetujem vam da se što više družite sa Kur’anom, da sebi uvedete svakodnevno druženje sa Kur’anom, sa posebnim akcentom na iščitavanje prijevoda značenja. Savjetujem vam da to činite na način da o svakom ajetu razmislite, da ga pročitate nekoliko puta, da se postavite tako kao da se vama obraća taj ajet, da se preispitate: onda kada budete čitali ajete koji opisuju vjernike, razmislite o svom stanju i koliko se to odnosi na vas, a kada budete čitali ajete koji opisuju nevjernike i licemjere, također razmislite koliko se to odnosi na vas.
(Detaljnije o tome možete poslušati na predavanju: Kur’anske staze sreće, a koje možete naći na sljedećem linku: http://www.youtube.com/watch?v=6SeEuwHkRlk )
Također, savjetujem vam da što više klanjate dobrovoljni namaz, shodno vašoj mogućnost, ako ne možete stojeći, onda sjedeći. Ali, namaz u kojem ćete shvatiti da stojite pred Svevišnjim Gospodarom. Namaz u kojem ćete razmišljati o onome što učite. To će vas, Allahovom voljom, uveliko spasiti onoga u čemu se nalazite.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.” (El-Bekare, 45-46)
U drugom ajet Uzvišeni kaže: “O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (El-Bekare, 153)
Tako obavljen namaz će, uz Allahovu pomoć, biti razlogom da ostavite spomenute grijehe. Kazao je Uzvišeni Allah: “Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.” (El-Ankebut, 45)
(Savjetujemo vam da u cijelosti poslušate predavanje: Doista namaz odvraća od grijeha i loših djela, od istog predavača)
Također, trudite se da što više vremena provodite spominjući Allaha zikrovima prenesenim od Allahovog Poslanika, naprimjer, izgovaranjem riječi “la ilahe illallah”, “subhanallah”, “elhamdulillahi”, “Allahu ekber” i sl.
Isto tako, trudite se da što više vremena provodite u dovama, naročito u vremenima u kojima se spominje da su vremena u kojima se dova prima. (Savjetujemo vam da u cijelosti poslušate predavanje: Kako je dovio Allahov Poslanik, a koje možete naći na sljedećem linku: http://www.youtube.com/watch?v=LOoSOoOdS9Q )
Šesto, smatram da biste trebali da budete zahvalni Allahu na tome što vas je počastio time da ste trenutno u drugom stanju. Jer, koliko je ljudi koji bi dali sve na zemlji samo kada bi dobili potomstvo i kada bi njihova supruga ostala u drugom stanju. Najbolji način zahvale Allahu jeste da se njegove blagodati koriste u onome što je dopušteno, a ne nikako u onome što je zabranjeno.
Sedmo, ne gubite nadu u Allahovu milost, na vama je da se istinski pokajete i da odlučite da se više nećete vraćati spomenutom grijehu. Allahova milost je velika, ostavio je mogućnost pokajanja nevjernicima, pa da se primi pokajanje Allahovog roba koji klanja i drži se islama, ali ga je šejtan na momenat zaveo i navratio na grijeh – mnogo je prioritetnije.
Allaha molim da vam olakša ostavljanje spomenutog grijeha!
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/