Prvaci ovog ummeta, Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, imali su veliku želju da budu ukopani pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr, radijallahu anhu, oporučio je Aiši, radijallahu anha, da se ukopa pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je umro, iskopan mu je kabur tako da mu glava bude pored ramena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela) Omer, radijallahu anhu, tražio je od Aiše da mu dozvoli da se ukopa pored Poslanika i to mu je mnogo značilo i mnogo je brinuo da li će mu to Aiša dozvoliti. Na smrtnoj postelji, nakon što je uboden, Omer, radijallahu anhu, govori svom sinu Abdullahu: “Otiđi kod Aiše, majke pravovjernih, i reci joj: ‘Omer te selami’ – ne govori vladar pravovjernih, jer ja to od danas nisam – i reci: ‘Omer b. Hattab traži da mu dopustiš da bude pokopan kod dvojice svojih drugova.’” Ibn Omer je otišao, poselamio je i zatražio da ga primi. Ušao je i zatekao je kako sjedi i plače. “Omer b. Hattab selami te i traži dopuštenje da bude ukopan kod dvojice svojih drugova”, reče joj on. “Htjela sam to mjesto zadržati za sebe, ali ću mu ga danas prepustiti!”, reče Aiša. Nakon što se vratio, povikali su: “Došao je Abdullah b. Omer!” “Dignite me!”, reče Omer. Neko ga je pridigao, a on upita: “Šta ima?” “Ono što si želio – dopustila je!”, reče Abdullah, a Omer izusti: “Hvala Allahu, ništa mi nije bilo važnije od toga.” (Buhari)

Ibn Bettal u komentaru Buharijevog Sahiha kaže: “Omer, radijallahu anhu, za to je tražio dozvolu od Aiše i nastojao ju je na to privoliti, jer je to mjesto bilo u njenoj kući i ona je na to mjesto polagala pravo i mogla je sebi u tome dati prednost, ali je ipak dala prednost Omeru nad sobom. Prije toga, Aiša je usnila jedan san, koji ju je usmjerio da tako postupi. Vidjela je kako su tri mjeseca pala u njeno krilo. Taj san ispričala je svom ocu Ebu Bekru es-Siddiku i kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro i kada je ukopan u njenoj sobi, Ebu Bekr je rekao: ‘To je jedan od tvojih mjeseci, i on je najbolji.’” Ibn Bettal je rekao: “Ovo kazivanje ukazuje na nastojanje da kabur bude u blizini umrlih koji su čestiti, nadajući se da će se na njih spuštati Allahova milost koja će obuhvatiti i druge u njihovoj blizini, ili pak nastojanje da ih obuhvati dova onih dobrih koji budu te kaburove posjećivali.” (Šerhu Sahihil-Buhari)

Allahov poslanik Musa, alejhis-selam, kada mu se smrt primakla, molio je Allaha da ga približi svetoj zemlji, nadomak Mesdžidul-aksaa. (Buhari i Muslim)

U komentaru ovog predanja Ibn Bettal kaže: “Musa, alejhis-selam, uputio je molbu da ga približi svetoj zemlji, a Allah najbolje zna, zbog vrlina vjerovjesnika i čestitih ljudi koji su tu ukopani, pa je poželio da nakon smrti bude u njihovoj blizini, kao što je poželjno biti u njihovoj blizini u životu na ovom svijetu…” (Šerhu Sahihil-Buhari)

Ibn Kudama je rekao: “Pohvalno je da čovjek bude ukopan u mezarju u kojem ima mnogo čestitih ljudi i šehida, kako bi i tog umrlog zahvatio njihov blagoslov, a isto tako pohvalno je da bude ukopan na odabranim, časnim mjestima.” (El-Mugni)

Dakle, tačno je da će svako biti nagrađen prema svojim djelima, ali pored toga poželjno je biti ukopan u blizini čestitih vjernika. A Allah najbolje zna! (Vidjeti: Muhammed Salih el-Munedždžid, El-Islamu – Sualun ve dževab)

http://el-asr.com/pitanja/rezervacija-mjesta-u-mezarju/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Ve alejkumus-selam! Učač rukje može uzeti naknadu za proučenu rukju, a na to ukazuje predaja od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila na putovanju. Prolazili su kroz područje jednog arapskog plemena i zamolili ih da ih ugoste, ali oni to odbiše. Potom su ljudi iz tog plemena prišli ashabima i upitali ih da li neko od njih uči rukju, jer je poglavara tog plemena ujela otrovnica ili ga je snašlo neko zlo. Jedan od ashaba reče da on uči rukju i ode tom bolesniku, kojeg je liječio učeći El-Fatihu. Čovjek je ozdravio, a učaču je dato stado ovaca, ali je to odbio prihvatiti i rekao da će o tome prvo pitati Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Otišao je Allahovom Poslaniku i ispričao mu taj događaj, između ostalog, rekavši: “Allahov Poslaniče, Allaha mi, ništa mu osim El-Fatihe nisam učio.” Na to se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmija i reče: “A kako si znao da je El-Fatiha rukja?”, a potom reče: “Uzmite (stado) od njih, a i meni zajedno s vama odredite jedan dio.” (Buhari i Muslim) Imam Nevevi kaže: “Ovo je dokaz da je dozvoljeno uzeti naknadu za rukju učenjem El-Fatihe i dove, i da je to halal, bez pokuđenosti.” (Nevevijev komentar Muslimove zbirke) Izrazita većina islamskih pravnika smatra da je dozvoljeno uzeti nagradu namijenjenu onome ko rukjom izliječi bolesnika. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)

Bolesnik koji traži da mu se uči rukja može uvjetovati da učač dobije naknadu samo ako se izliječi. Ibn Tejmijja kaže: “Ako bi ljekaru obećao određenu nagradu, koju će dobiti samo ako izliječi bolesnog, to je dozvoljeno. Tako su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učili rukju bolesnom poglavaru sve dok nije ozdravio, a bilo im je obećano stado ovaca, koje su potom i uzeli. Naknada je bila za liječenje, a ne za učenje.” (Medžmuul-fetava)

Iz prethodnog se zaključuje da je legitimno uzeti naknadu za učenje rukje, a to biva na dva načina:

Prvi je da to bude naknada učaču prema dogovoru između njega i bolesnika. U ovom slučaju učač može uzeti naknadu bez obzira na to da li bolesnik ozdravio ili ne.

Drugi način je da to bude naknada za izlječenje. U ovom slučaju zaslužit će naknadu samo ako bolesnik ozdravi. Allah najbolje zna! (Muhammed Salih el-Munedždžid, El-Islam Sualun ve dževab, br. 145822)

Što se tiče uzimanja naknade za hidžamu, islamski su učenjaci zauzeli različite stavove u pogledu naplaćivanja usluga obavljanja hidžame i zarađivanja na taj način. Postoji mišljenje da je haram naplaćivanje usluge činjenja hidžame, dok velika većina učenjaka smatra da je to dozvoljeno. Ipak, mnogi učenjaci koji preferiraju dozvolu smatraju da je zarada putem hidžame pokuđena. (Ibn Kudama, El-Mugni, El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja) Prema tome, čovjeku koji nije u potrebi da zarađuje putem hidžame bolje je da nađe neki drugi posao, jer mu je to pokuđeno. A ako je neko u potrebi za tim, dozvoljeno mu je, bez pokuđenosti. Ako se tome pridoda namjera da se omogući prakticiranje hidžame, jer je na nju podsticao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onda je to dobro djelo. O ovom se već ranije opširnije govorilo, a može se pročitati na ovom linku: Uzimanje nadoknade za hidzamu.

http://el-asr.com/pitanja/uzimanje-naknade-za-rukju-i-hidzamu/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Partnerstvo u kupoprodaji nekretnina dozvoljeno je, svejedno da li se radilo o novoj gradnji, saniranju ili kupovini završenog objekta. U ovom partnerstvu eventualni gubitak snose partneri svako prema svom udjelu u glavnici, dok se dobit ne mora nužno dijeliti prema tom udjelu. Ako neko od partnera, pored novčanog učešća, ulaže i svoj rad i dodatni angažman, nema smetnje da se njegov udio u profitu poveća. Bitno je naglasiti da dobit svih partnera mora biti izražena u procentima i nije dozvoljeno da se nekom od partnera odredi fiksan iznos koji će profitirati. Procentualni udio u profitu odredi se na početku, za vrijeme sklapanja ugovora, a obzirom na to da se radi o dugoročnim investicijama, iznimno je važno da partneri naprave pisani ugovor u kojem će definirati sva pitanja vezana za partnerstvo, kako bi imali jasnu predodžbu partnerstva i investicije u koju ulaze i kako bi se na taj dokument pozvali u slučaju eventualnog spora.
Ukoliko se radi o gradnji novih stambeno-poslovnih objekata koji se prodaju na osnovu građevinskog plana prije nego što budu izgrađeni, korisno je podsjetiti da je takva prodaja dozvoljena uz uvjet da se preciziraju sva svojstva objekta koja utječu na cijenu, kao što je mjesto gdje se nalazi, na kojem je spratu stan, veličina i dimenzije, raspored soba, koji se materijal koristi u gradnji, vrsta stolarije, vrsta poda i sve drugo što interesuje kupca i oko čega može nastati spor. Također se uvjetuje da se odredi rok do kada će biti izgrađen i predan kupcu, pri tome kupac može platiti odmah, na odgodu ili na rate u određenoj visini i utvrđenom roku. Allah najbolje zna!

http://el-asr.com/pitanja/ucesce-u-gradnji-i-kupoprodaji-nekretnina/

Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/