Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Noćni namaz nakon teravije
Pohvalno je ramazanske noći oživjeti namazom, zikrom i učenjem Kur’ana, kao što je pohvalno u zadnjoj trećini posvetiti se ibadetu više nego u prve dvije, nadajući se Allahovoj milosti i oprostu i tražeći Noć kadra koja je u toj trećini, a bolja je od hiljadu mjeseci. Aiša, radijallahu anha, kaže: “više
Pohvalno je ramazanske noći oživjeti namazom, zikrom i učenjem Kur’ana, kao što je pohvalno u zadnjoj trećini posvetiti se ibadetu više nego u prve dvije, nadajući se Allahovoj milosti i oprostu i tražeći Noć kadra koja je u toj trećini, a bolja je od hiljadu mjeseci. Aiša, radijallahu anha, kaže: “Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pritegao bi svoj pojas, oživljavao bi noći (ibadetom) i budio bi svoje ukućane.” (Buhari, br. 2024)
Islamski su pravnici jednoglasni u mišljenju da je propisano i od sunneta noći ramazana oživjeti ibadetom, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko provede ramazan klanjajući noću, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni ranije počinjeni grijesi.” (Buhari, br. 2008) Učenjaci kažu: “Teravije se klanjaju u noćima ramazana, stoga je najbolje ispuniti veći dio noći klanjajući teravih-namaz, jer to je noćni namaz.” (El-Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtija, 34/123)
Ebu Zerr, radijallahu anhu, opisuje kako je započelo zajedničko klanjanje nafile u noćima ramazana i govori da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednu noć klanjao predvodeći namaz grupi ashaba, a zatim im drugu noć nije predvodio namaz, da bi naredne noći ponovo klanjao predvodeći zajednički namaz. O tome Ebu Zerr, radijallahu anhu, kaže: “Kada su ostale još tri noći ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skupio je svoju porodicu, supruge i ostali svijet te nam je predvodio namaz, tako da smo se pobojali da će nam isteći vrijeme sehura.” (Ebu Davud, br. 437, i drugi, hadis je sahih po ocjeni Albanija) Ovaj hadis ukazuje na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao predvodeći zajednički namaz u noći ramazana tako dugo da je gotovo nastupila zora, jer su se plašili da neće imati vremena za sehur. U tome su ga slijedili i njegovi ashabi nakon njega, o čemu Saib b. Jezid kaže: “Omer b. Hattab naredio je Ubejju b. Ka‘bu i Temimu ed-Dariju, radijallahu anhum, da predvode namaz svijetu klanjajući jedanaest rekata. Učači su učili duge sure, koje imaju stotinjak ajeta, tako da smo se oslanjali na štapove od dugog stajanja, a namaz bismo okončali tek pred nastupanje zore.” (Malik, Muvetta, br. 251, predaja je sahih po ocjeni Albanija, Miškatul-mesabih, br. 1302)
U drugoj verziji navodi se da su ashabi govorili: “Za vrijeme ramazana, kada bismo završili noćni namaz, požurivali bismo naše sluge sa hranom, bojeći se da ne nastupi zora.” (Malik, Muvetta, br. 254)
Teravih-namaz je noćni namaz, a nazvan je tim specifičnim imenom jer se imao običaj napraviti kraći odmor (tervih) poslije predaje selama nakon klanjanja četiri rekata namaza, s obzirom na to da se dugo stajalo na kijamu. Noćni namaz propisan je u svim dijelovima noći, nakon jacija-namaza pa sve do zore. To što se čini u nekim džamijama, da imam klanja sa džematom teravih-namaz neposredno nakon jacije, a potom odu kućama i ponovo se vrate u džamiju u zadnjoj trećini noći kako bi nastavili namaz, propisano je i dozvoljeno, jer cijela noć, od jacije pa do zore vrijeme je za noćni namaz. Ako se ta noć podijeli, tako da se jedan dio klanja, zatim odmara, a nakon toga ponovo klanja, sve je to dozvoljeno i propisano.
Međutim, kada se klanja teravih-namaz nakon jacije, a ima se namjera kasnije ponovo klanjati, sunnet je da se vitr-namaz odgodi, tako da vitr bude zadnji namaz u toku noći. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Noćni namaz klanja se dva po dva rekata, a kada se neko od vas poboji da će nastupiti zora, neka klanja jedan rekat koji će mu biti vitr za prethodne rekate.” (Buhari, br. 990 i Muslim, br. 749) U drugoj verziji navodi se da je kazao: “Neka vam vitr bude zadnji namaz u noći.” (Buhari, br. 998, i Muslim, br. 751)
Ako se vitr klanja nakon prvog namaza ili teravije, a potom se ponovo dođe na noćni namaz, dio učenjaka to prezire i smatra pokuđenim, a većina dozvoljenim. U poznatoj knjizi hanefijskog mezheba Ed-Durul-muhtar navodi se: “Vrijeme teravih-namaza je nakon jacija-namaza do zore, prije vitr-namaza ili nakon njega, prema ispravnijem mišljenju učenjaka.” (Hašijetu Ibni Abidin, 2/43)
Ibn Redžeb u svom komentaru Buharijeve zbirke hadisa kaže: “Različite su predaje imama Ahmeda o ta‘kibu u ramazanu, a to je da klanjaju zajednički namaz u džamiji, zatim izađu iz nje, a potom se ponovo vrate i zajednički klanjaju na kraju noći. Mervezi i drugi prenose od Ahmeda da u tome nema smetnje i o tome je prenesena predaja od Enesa… Sevri je rekao: ‘Ta‘kib je novotarija… a najviše islamskih pravnika smatra da to nije pokuđeno.’” (Fethul-Bari, 9/175)
Hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: “Što se tiče ta‘kiba, a to je da klanja nakon teravije drugu nafilu u zajedničkom namazu ili da klanja teraviju sa drugim džematom, od Ahmeda se prenosi da u tome nema smetnje, jer Enes b. Malik je rekao: ‘Vratili su se samo zbog dobra kojem se nadaju ili zbog zla kojeg se žele sačuvati.’ Ahmed u tome nije vidio smetnje, a Muhammed b. Hakem prenosi od Ahmeda da je to pokuđeno, osim što je to ranije mišljenje Ahmeda, a praksa je na predaji koju prenosi skupina.” (El-Mugni, 1/457)
Šejh Usejmin, nakon što je pojasnio mišljenje hanbelijskog mezheba da ta‘kib nije pokuđen, kaže da je to mišljenje slabo, a predaja od Enesa, ako je vjerodostojna, oprečna je riječima Allahovog Poslanika: “Neka vam vitr bude zadnji namaz u noći” i predaji u kojoj se navodi da im vitr neće biti zadnji namaz u noći, ako ga klanjaju i ponovo se vrate na namaz, stoga je preferirajuće mišljenje da je spomenuti ta‘kib pokuđen. (Eš-Šerhul-mumti, 4/67)
Imam Nevevi smatra da je nafilu nakon vitr-namaza dozvoljeno klanjati i kaže: “Kada neko klanja vitr-namaz, a potom želi klanjati nafilu u toku noći, to mu je dozvoljeno bez pokuđenosti, a neće ponovo klanjati vitr”, a zatim kao dokaz navodi hadis Aiše, radijallahu anha, koja je, opisujući kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr-namaz, rekla da je “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao devet rekata vitr-namaza, a potom je predao selam, tako da i mi čujemo njegovu predaju selama. Zatim je klanjao dva rekata sjedeći nakon što je predao selam”. (Muslim, br. 746) Kaže Nevevi: “Ovaj hadis tumači se time da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza kako bi pokazao da je nakon vitra dozvoljeno klanjati (nafila) namaz.” (El-Medžmu, 4/16) Svevišnji Allah najbolje zna!
http://el-asr.com/pitanja/nocni-namaz-nakon-teravije/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Osjećam da sam opsihren
Djelovanje sihra na čovjeka je stvarnost koja se ne poriče, međutim, neispravno je svaki problem i teškoću s kojom se čovjek susretne vezati za sihr. Na takav način čovjek živi u nerealnim iluzijama koje vremenom postaju sve jače i jače i sve više ga udaljavaju od stvarnog rješenja njegovih problemaviše
Djelovanje sihra na čovjeka je stvarnost koja se ne poriče, međutim, neispravno je svaki problem i teškoću s kojom se čovjek susretne vezati za sihr. Na takav način čovjek živi u nerealnim iluzijama koje vremenom postaju sve jače i jače i sve više ga udaljavaju od stvarnog rješenja njegovih problema.
Prvi korak ka rješenju ovakvih problema jeste da čovjek preispita samog sebe, da sagleda koliko je pokoran svome Gospodaru i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer to je prvi uzrok sreće i uspjeha. Rekao je Svevišnji Allah: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97) S druge strane, nesretan život čeka one koji se okrenu od Allahove upute, jer nepokornost Allahu uzrok je svakog zla. Kaže Uzvišeni: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Ta-ha, 124)
Kada čovjek probleme s kojima se suočava pokušava vezati za sihr i šejtanska djelovanja, to ukazuje da pokušava bježati od stvarnosti i iznaći odgovor za određene propuste ili pogrešne postupke koje čini. Kada je jedna djevojka upitala šejha Ibn Baza, rahimehullah: “Imam dvadeset osam godina i još se nisam udala. Imam osjećaj da mi je napravljen sihr. Na koji način da se udaljim od ovoga od čega strepim?”, šejh je odgovorio: “To su, kćeri, samo iluzije. Ne trebaš tako misliti. To je samo umišljenost a nije sihr. Radi se o krivim predstavama koje zadese ljude kada im nešto ne ide kako treba. Tada počnu umišljati. Ne trebaš tako vjerovati. Tačno je da sihr postoji i on ima svoje uzroke, međutim, kašnjenje sa udajom ili neuspjeh u poslu ili teška bolest i slična iskušenja, često se dešavaju drugim uzrocima. Ako osjećaš da ti je neko pokušao naškoditi sihrom, liječi se. Hvala Allahu, lijek postoji u Kur’anu i riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Najljepši i najpreči lijek jeste plemeniti Kur’an i učenje ajeta nad oboljelim od sihra.” (Nurun alad-derb, 3/307)
Onaj ko se suočava sa problemima uopćeno, a naročito ako se plaši šejtanskog djelovanja i sihra, treba nastojati ojačati vezu sa svojim Gospodarom, u prvom redu primjenom Njegovih propisa i izvršavanjem vjerskih obaveza, a zatim redovnim učenjem zikrova i dova koje su vjerniku štit od zla sihra i šejtana. Kaže Uzvišeni Allah: “I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi.” (El-Bekara, 102) U ovom ajetu Svevišnji potvrđuje mogućnost da sihirbaz nekome naškodi, ali to se ostvaruje samo ako to Allah dozvoli i odredi.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znaj, kada bi se cijeli ummet sakupio da ti kakvu korist pribavi, ne bi ti pomogli osim onoliko koliko ti je Allah zapisao, a kada bi se sakupili da ti nešto naude, ne bi ti naudili osim onoliko koliko ti je Allah zapisao.” (Tirmizi, br. 2516, sahih po ocjeni Tirmizija)
Šejh Usejmin, rahimehullah, kaže: “Način da se čovjek sačuva i zaštiti jeste da veže srce za svoga Gospodara, da se prepusti Njemu, da ostvari potpuni oslonac na Njega, te da redovno prakticira propisane zikrove kojima štiti i čuva sebe od zla tih zlikovaca. Utjecaj sihirbaza i zavidljivaca u ovom vremenu raširen je među ljudima upravo zbog nemara prema Allahu, slabosti oslonca na Njega i rijetke primjene šerijatskih zikrova i dova kojima se mogu zaštititi. Mi znamo da su šerijatske dove i zikrovi poput čvrste tvrđave, čvršće od brane Jedžudža i Medžudža, ali, nažalost, mnogi ljudi o tim dovama i zikrovima ne znaju ništa. Oni koji znaju često su prema njima nemarni, a često su srca onih koji ih uče odsutna. Sve su to manjkavosti, a kada bi svijet koristio ove dove i zikrove kao što na to ukazuje vjera, bili bi pošteđeni brojnih zala.” (Ibn Usejmin, Tefsir Amme džuza, sura El-Felek, str. 354)
Problemi u porodici mogu biti rezultat sihra, ali su oni uglavnom posljedica neadekvatnih porodičnih odnosa. Nužno je da se svaki član porodice odnosi prema drugima plemenito i strpljivo, uz međusobno poštivanje i uvažavanje, praštanje i prelaženje preko lošeg, te da se na loše uzvraća dobrim i lijepim. Uzroci mnogih problema su mizerni i nisu vrijedni da se o njima uopće raspravlja, ali ako stvarno postoje problemi nužno je da se o njima razgovara u zdravoj atmosferi u kojoj vladaju smiraj, međusobna tolerancija i ljubav sve dok se ne prevaziđu i ne riješe.
Ako stvarno postoji sihr i njegovo djelovanje, najpreče je da vi sami sebi učite rukju. Jedan od načina jeste da se u skupljene šake uče kur’anske sure i ajeti, poput El-Fatihe, Ajetul-Kursijje, sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas, a zatim da se rukama potare lice i tijelo. Ne zaboravite ni upućivanje dove Allahu i skrušeno traženje pomoći od Svemogućeg i Milostivog, koji se odaziva nevoljniku kada Mu se iskreno obrati. Također, svoju kuću možete sami sačuvati od šejtana učenjem Kur’ana uopćeno, a naročito sure El-Bekara. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ne činite vaše kuće kaburima, doista šejtan bježi od kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.” (Muslim, br. 780) Isto tako, ako poznajete nekoga ko uči ispravnu šerijatsku rukju, učenjem Kur’ana i sunetskih dova, i ko je poznat po pobožnosti, nema smetnje da mu se obratite. Allah najbolje zna!
http://el-asr.com/pitanja/osjecam-da-sam-opsihren/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Međusobni konflikt roditelja oko odgoja djece i podučavanja namazu
Djeca su naša radost i naša briga. Koliko samo roditelj želi vidjeti svoje dijete kako kroči Pravim putem! Odgojiti djecu u islamu, u vremenu fitni i iskušenja kakva su danas, velika je blagodat i uspjeh. Blagodat je, jer je uputa Allahov dar, a uspjeh je, jer zahtijeva mukotrpan i dugotrajan rad. Sviše
Djeca su naša radost i naša briga. Koliko samo roditelj želi vidjeti svoje dijete kako kroči Pravim putem! Odgojiti djecu u islamu, u vremenu fitni i iskušenja kakva su danas, velika je blagodat i uspjeh. Blagodat je, jer je uputa Allahov dar, a uspjeh je, jer zahtijeva mukotrpan i dugotrajan rad. S obzirom na dubinu problema i kompleksnost teme odgovarajući na ovo pitanje nužno je ukazati na mnoštvo pravila i savjeta vezanih za odgoj djece i podučavanje namazu.
Imajte na umu:
Podučiti dijete namazu i odgojiti ga u duhu islama nije samo dobro djelo, nego je to dužnost roditelja. Svevišnji Allah kazao je: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Et-Tahrim, 6) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada.” (Buhari, br. 893; Muslim, br. 1829) Roditelju je teško zamisliti svoje dijete u Džehennemu, međutim, neodgovornosti i nemarnost u odgoju upravo tome vode.
Iman je temelj
Živjeti u skladu sa islamom i prakticirati vjerske propise, od kojih je i namaz, može samo osoba u čijem se srcu iman dovoljno ustabilio. Ne može se očekivati da će namaz obavljati osoba u čijem srcu nije izgrađen iman i jaka vjera u Allaha. Stoga je prvi i najbitniji korak na putu ka primjeni vjerskih propisa jačanje vjere u Uzvišenog Allaha.
U svemu nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najljepši uzor. Na početku svoje misije najveću pažnju davao je izgradnji imanske osnove, da bi ashabi, nakon što se iman učvrstio u njihovim srcima, s velikim žarom primjenjivali vjerske propise. Aiša, radijallahu anha, kaže: “Prvo što je objavljeno od Kur’ana bila je sura iz mufessala (zadnjeg dijela mushafa: od sure Kaf do sure En-Nas) u kojoj se spominju Džennet i Vatra. A kada su ljudi prigrlili islam, objavljen je halal i haram. Da je prvo objavljeno: ‘Ne pijte alkohol!’, ljudi bi rekli: ‘Nikada nećemo ostaviti alkohol!’ Da je objavljeno: ‘Nemojte blud činiti!’, rekli bi: ‘Nikada nećemo ostaviti blud!’ Još dok sam bila djevojčica i igrala se u Meki, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno je: ‘Ali, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči!’ (El-Kamer, 46) A sure El-Bekara i En-Nisa (u kojima je mnoštvo praktičnih propisa) objavljene su tek kada sam ja bila kod njega (nakon Hidžre).” (Buhari, br. 4993)
Prvo na čemu se gradi iman jeste znanje o Uzvišenom Allahu. Ko više zna o Allahu, Njegovoj moći i savršenstvu, više se priprema za susret s Njim. Kaže Uzvišeni Allah: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28) Stoga je potrebno djecu upoznati sa njihovim Gospodarom i Njegovim savršenim osobinama na način prikladan njihovom uzrastu: navesti ih da razmišljaju o savršenstvu Allahovog stvaranja, o tome kako su naša tijela učinjena skladnim i funkcionalnim, kako je u prirodi i svemiru sve precizno i savršeno uređeno, jer sve su to tragovi Silnog, Znanog i Moćnog Allaha, govoriti im o budućem svijetu, stvarnosti Sudnjeg dana i ništavnosti dunjaluka naspram ahireta, upoznati ih sa temeljima vjere u Božije objave i poslanike, te da su to najbolji ljudi koje je Allah odabrao da pozivaju pravoj vjeri, a obećao je onima koji ih budu slijedili džennetske užitke u kući vječne sreće, dok je onima koji im se ne odazovu zaprijetio teškom patnjom; naučiti dijete da vjeruje u meleke, da nam se djela pišu i da nas Allah motri u svakom trenutku.
Neophodno je da sebi i svojoj porodici osiguramo imanske “obroke” koji će nam jačati iman kad god oslabi. Ukoliko nije moguće prisustvovati vazovima i predavanjima u džamijama, najmanje što mora postojati jeste sedmični termin na kojem će se porodica sastati. Na tom sastanku otac, majka ili starije dijete, pripremit će izlaganje na neku od islamskih tema. Ako to nije moguće, poslušat će se korisno predavanje, pogledati islamski video ili pročitati odlomak iz knjige. Nakon poslušanog predavanja ili pročitanog odlomka iz knjige porodica može zajednički komentirati temu koju su slušali kako bi korist bila veća i potpunija.
Važnost namaza
Djetetu nije dovoljno reći: “Klanjaj!”, jer dijete se pita: “Zbog čega moram klanjati? Zašto prekidam svoju igru? Zašto ostavljam školske i druge obaveze?” Shodno uzrastu djeteta, nužno je podučiti ga važnosti namaza. Na njemu shvatljiv način objasniti mu da nema vjere bez namaza. Kada vjernik stane na namaz, dižući ruke izgovara “Allahu ekber – Allah je najveći” i tim postupkom potvrđuje da je u njegovom srcu uistinu Allah najveći, jer radi Allaha ostavlja sve ovosvjetske poslove i Njemu se odaziva. Upravo to je put ka Džennetu i spas od Vatre. Kada džehennemlije budu upitani: “Šta vas je u Sekar dovelo?”, kazat će: “Nismo bili od onih koji su molitvu obavljali.” (El-Mudessir, 43) Namaz je stub vjere i njegovim ostavljanjem, ostavlja se i vjera. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Doista, između čovjeka i širka i nevjerstva nalazi se ostavljanje namaza!” (Muslim, br. 82)
Podučite djecu da je namaz obavezan čak i u teškim stanjima, kao što su rat, strah i bolest. Da namaz nije tako bitan, ne bi bio obavezan u tim stanjima. Koliki je tek grijeh ostaviti namaz u sigurnosti i zdravlju? Podsjetite ih da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, noću toliko klanjao da bi mu noge otekle, a to je činio iz zahvalnosti Allahu.
Klanjajući namaz vjernik postaje blizak i drag svom Stvoritelju, a ko bude na takvom stepenu, Allah mu se odaziva kada ga molitvom pozove. Kaže Uzvišeni Allah o Junusu, alejhis-selam, kada se iz utrobe kita Allahu za pomoć obratio: “A da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.” (Es-Safat, 143–144) Roditelj treba voditi računa da periodično podsjeti sebe i svoju porodicu na važnost namaza. Kaže Uzvišeni: “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.” (Ez-Zarijat, 55)
Poziv na namaz
“Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome!” (Ta-ha, 132) Ovim ajetom Svevišnji Allah stavlja nam u obavezu ne samo da naređujemo obavljanje namaza, nego i da u tome istrajemo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Naređujte svojoj djeci da obavljaju namaz kada budu imali sedam godina, a zbog namaza ih i udarite kada budu imali deset godina i razdvojite ih u postelji.” (Ebu Davud, br. 495, šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim)
Vrlo je bitan način kako pozivati na namaz, jer cilj je kod djeteta izgradi ljubav prema namazu, kako bi ga kasnije obavljalo i bez roditeljske naredbe. Ništa nije kao blagost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada Svevišnji Allah želi stanovnicima jedne kuće dobro, unese među njih blagost.” (Ahmed, br. 24471, sahih po ocjeni Šuajba Arnauta) Također je rekao: “Blagost se neće naći pri nečemu, a da to neće uljepšati, niti će biti udaljena od nečega, a da to neće učiniti ružnim.” (Muslim, br. 2594) Zato, neka poziv na namaz uvijek bude popraćen lijepim govorom, kao naprimjer: “Sinko moj, da li si klanjao? Hajde klanjati, Allah ti srce svijetlim učinio! Obavi namaz, namaz će ti osvijetliti tamni kabur!” Nastojte probuditi pozitivne osjećaje kod djeteta riječima, poput: “Sigurno se osjećaš sretnim jer si klanjao namaz”. Neka poziv na namaz bude popraćen lijepim gestom, kao što je zagrljaj, tapšanje po ramenu ili drugi vid srdačnosti. Roditelj mora biti blizak srcu djeteta, mora mu dati na znanje da ga voli i da mu puno znači, izrazima koji to otkrivaju i pažnjom i vremenom koje mu posvećuje, jer kada dijete zavoli roditelja, otvorit će mu svoje srce da u njega zacrta imanske vrijednosti. Ma koliko roditelj bio blizak djetetu kada naređuje da se obavlja namaz, mora pokazati ozbiljnost, vjersku ljubomoru i srdžbu u ime Allaha, ako primijeti nemarnost. Udaranje spomenuto u hadisu posljednji je lijek, kada se istroše sve druge metode, ali i tada je dozvoljena samo pedagoška kazna, koja ne ostavlja posljedice na tijelu i koja se ne sprovodi kada je roditelj ljut, jer u ljutnji se kažnjava zbog vlastitog hira a ne s ciljem odgoja.
Pozivaj na namaz svojim djelima
Roditelj je, htio ili ne, uzor svom djetetu. Od roditelja se ne traži samo da redovno obavlja namaz, nego da u srcu djeteta razvije osjećaj za važnost namaza. Zato, kada nastupi namasko vrijeme, ostavi svaki posao i obavi namaz. Praktično pokaži djetetu da je obaviti namaz u njegovom vremenu preče od termina sa prijateljem, telefonskog poziva, TV-emisije i slično, jer kada djeca vide kako njihovi roditelj ostavljaju svaki posao, ma koliko bio bitan, kada nastupi namasko vrijeme, u njihovim čistim srcima razvit će se osjećaj za važnost namaza.
Djeca trebaju podršku i podsticanje na svako pozitivno djelo, a naročito kada se radi o namazu. Zato, kada dijete samo obavi namaz nagradite ga poklonom koji voli ili ga pohvali pred ostalim članovima porodice. Pokažite da vam je draže dijete koje revnije obavlja namaz. Mnogi roditelji to pokazuju kada se radi o školskom uspjehu, a namaz je za to preči. Ne budite od onih koji udaraju svoje djete kada uništi nešto od pokućstva, a kada ostavi namaz, tada su hladnokrvni. Osamiti se sa djetetom u njegovoj sobi i govoriti o namazu, vrlo je učinkovito i daje svoje plodove.
Kada neki očevi, koji su odsutni, nazovu svoje ukućane, posebno razgovaraju sa svakim djetetom i pitaju za namaz, što u djetetu razvija osjećaj za važnost namaza. Korisno je da se termini i planovi vezuju za namaze, kao naprimjer da otac kaže: “Polazak u posjetu je nakon ikindije, ako Bog da”, jer se time u svijest djeteta urezuje važnost namaza. Roditelj koji praktično daje prednost ahiretu nad dunjalukom, djetetu jasno stavlja na znanje da je ahiret cilj, a dunjaluk samo sredstvo.
Dobar drug
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Čovjek je na vjeri svog prisnog prijatelja, zato gledajte ko će vam biti prisan prijatelj.” (Ebu Davud, br. 4833; Tirmizi, br. 2378, hadis je hasen po ocjeni Tirmizija i Albanija) U našem narodu kaže se: “S kim si, takav si.” Suvišno je govoriti koliki je utjecaj društva na čovjeka, a naročito u mladosti.
Nastojte se povezati sa drugim porodicama privrženim vjeri, koje imaju djecu u uzrastu vaše djece. Djecu treba često voditi u džamije kako bi im se srca vezala za Allahove kuće. U džamiji će obavljati namaz u džematu, čuti korisna predavanja i savjete i upoznati se s lijepim društvom. Roditelji se trebaju uključiti u aktivnosti džamije i podržati svaku aktivnost koja će djeci biti privlačna i korisna, kao što su seminari, izleti, takmičenja i slično. Tako će doprinijeti da uloga džamije u odgoju djece bude veća i učinkovitija.
Roditelj ne smije zaboraviti da drug u našem vremenu ima daleko šire dimenzije nego nekad. Društvene mreže i mediji, nekima ili mnogima, najprisniji su drugovi, a veliki dio njihovih sadržaja odvraća od Allahovog puta, što roditelju stavlja u obavezu da budno prati, savjetuje i usmjerava svoje dijete.
Iskrena dova
Nemoguće je govoriti o odgoju djece i njihovom namazu a ne spomenuti dovu, jer Pravim putem krenut će samo onaj koga Allah uputi. Svevišnji Allah Svom najodabranijem Poslaniku kaže: “Ti, doista, ne možeš dati Uputu kome bi ti volio, jer Allah upućuje koga On hoće i On najbolje zna one koji će Uputu slijediti.” (El-Kasas, 56) Kazujući o Svojim čestitim robovima, Svevišnji Allah prenosi nam dove koje su Mu upućivali da bismo se mi na njih ugledali, a njihova dova bila je: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74) Zato, obrati se Allahu iskrenom dovom, na Njega se oslonite i ustrajte u odgoju i pozivu na namaz, prije ili kasnije, vidjet ćete plodove svog truda. Allah najbolje zna!
http://el-asr.com/pitanja/medjusobni-konflikt-roditelja-oko-odgoja-djece-i-poducavanja-namazu/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Da li je griješan onaj ko nešto zaboravi iz Kur’ana što je znao napamet?
Kur'an je govor Uzvišenog Allaha, a njegovo pamćenje znak je učenosti. Kaže Uzvišeni Allah o Kur'anu: "A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je znanje dato." (El-Ankebut, 49) Svaki musliman dužan je naučiti toliko Kur'ana koliko je nužno da može obavljati namaz, a pohvalno je naučiti što viševiše
Kur'an je govor Uzvišenog Allaha, a njegovo pamćenje znak je učenosti. Kaže Uzvišeni Allah o Kur'anu: “A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je znanje dato.” (El-Ankebut, 49) Svaki musliman dužan je naučiti toliko Kur'ana koliko je nužno da može obavljati namaz, a pohvalno je naučiti što više Kur'ana napamet. To je sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je učio Kur'an a preslušavao ga je melek Džibril, alejhisselam. Kur'an će se na Sudnjem danu zauzimati za onog ko ga je učio. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Učite Kur'an jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovornik svojim učačima. Učite Zahravejni (El-Bakare i Ali ‘Imran), jer će one doći na Sudnjem danu kao dva oblaka, ili kao dvije ptice , koje štite svoga učača. Učite suru El-Bekare, jer je njeno uzimanje blagoslov, njeno ostavljanje je gubitak, a sihribazi je ne mogu postići.” (Muslim, br. 804) Također se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj u čijoj unutrašnjosti nema ništa od Kur'ana liči porušenoj kući.” (Ahmed, br. 1947, Tirmizi, br. 2913 i Hakim, br. 2037, hadis je sahih po ocjeni Tirmizija i Hakima, a slab po ocjeni Albanija.)
Jedina knjiga koja se uči napamet je Kur'an, a Uzvišeni Allah je olakšao njegovo pamćenje: “A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!” (El-Kamer, 40) Pored lahkoće pamćenja Kur'an se lahko i zaboravlja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Obnavljejte Kur'an, jer tako mi Onog u čijoj ruci je Muhammedova duša, Kur'an se brže zaboravlja nego što deve pobjegnu kada se odvežu.” (Buharija, br. 5033 i Muslim, br. 791)
Kada neko zaboravi nešto od Kur'ana ne treba reći: “Zaboravio sam.”, nego neka kaže: “naveden sam na njegov zaborav”, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Ružno je da neko od vas kaže: ‘Zaboravio sam taj i taj ajet (koji sam znao napamet)’, već treba reći: učinjeno je da ga zaboravim (tj. šejtan mi je zaborav nametnuo).” (Buharija, br. 5032 i Muslim, br. 790)
Učenjaci imaju različita mišljenja o šerijatskom statusu onog ko nauči nešto od Kur'ana a potom to zaboravi. Jedna skupina šafijskih učenjaka je stanovišta da je to veliki grijeh.
Od dokaza ovog mišljenja je predaja u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokazani su mi grijesi moga ummeta i ne vidjeh težeg grijaha od zaborava kur'anske sure ili ajeta koje je čovjek naučio pa zaboravio.” (Ebu Davud, br. 461, Tirmizi, br. 2916, hadis je slab po ocjeni šejha Albanija.) Kao i hadis u kojem je kazano: “Ko nauči Kur'an pa ga zaboravi, srešće Allaha sakat na Sudnjem danu.” (Ebu Davud, br. 1474, hadis je slab po ocjeni šejha Albanija.) Kako vidimo ove predaje nisu vjerodostojne, međutim, zaborav pretežno bude posljedica ostavljanja Kur'ana, njegovog učenja i rada po njemu, pa je stoga zaboravljanje Kur'ana musibet i nedaća. Ako bi pak čovjek zaboravio nešto od Kur'ana zbog slabe memorije, senilnosti i sl. u tom slučaju nema grijeha, međutim, potrebno je često Kur'an ponavljati, učiti i klanjati namaz učeći ono što se zna napamet, jer to pomaže da se naučeno sačuva.
Imam Ibnu Hadžer kaže: “Ne desi se da neko nauči Kur'an a potom ga zaboravi osim zbog grijeha kojeg je počeo činiti, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili.’ (Eš-Šura, 30), a zaborav Kur'ana je najveća nedaća.” (Fethul-Bari, 9/86) Dakla, zaboravljanje Kur'ana je nedaća i musibet ali ne možemo svako zaboravljanje okarekterisati grijehom. Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji odgovarajući na pitanje o zaboravu Kur'ana kaže: “Ne priliči hafizu Kur'ana da zapostavi učenje, niti da bude nemaran u obnavljanju, nego treba da sebi odredi svaki dan dio vremena za Kur'an. To će mu pomoći da učvrsti hifz, i spriječi zaborav. Time se može nadati nagradi i sevapu, a učenjem Kur'ana uzimat će pouke i upoznavati Kur'anske propise u akidi i praktičnom životu. Ipak, ko nauči nešto od Kur'ana a potom to zaboravi, zbog zauzetosti ili nemara nije griješan. Prijetnja spomenuta u nekim predajama onom ko zaboravi ono što je naučio nije vjerodostojno prenešena od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Fetve Stalne komisije, 4/99)
Mišljenje učenjaka koji su kazali da je griješan onaj ko zaboravi nešto od Kur'ana ne odnosi se na onog ko to zaboravi zbog slabe memorije, nego se odnosi na onog ko zaborav zbog okretanja od Kurana i namjernog ostavljanja.
Šejhu Usejminu, rahimehullah, postavljeno je pitanje od strane studenata koji su rekli da kroz studiranje na islamskim fakultetima nauče mnoge kur'anske ajete kao argumente po raznim pitanjima, a na kraju godine većinu toga zaborave, te da li su zbog toga griješni. Na to je šejh odgovorio: “Kur'an se zaboravlja iz dva razloga: Prvi: prirodni uzroci. Drugi: okretanje od Kur'ana i ne vođenje računa o njemu.
Prvi razlog ne uzrokuje grijeh kod čovjeka, niti će zbog toga biti kažnjen. To se desilo i Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je predvodio ljude u namazu zaboravio je ajet, te kada je završio namaz podsjetio ga je Ubejj b. Ka'b, radijallahu anhu, a Poslanik mu reče: ‘Zašto me nisi podsjetio (u namazu)’. Isto tako čuo je čovjeka kako uči Kur'an pa je kazao: ‘Allah se smilovao tom i tom, podsjetio me je na ajet kojeg sam bio zaboravio.’ Ovo ukazuje da se čovjek ne kori zbog zaborava koji je posljedica prirode čovjeka.
Što se tiče zaborava koji je posljedica okretanja od Kur'ana i nevođenja računa, to može biti uzrok grijeha. Nekim ljudima šejtan ubacuje spletke i nagovara ih da ne uči Kur'an kako ga ne bi zaboravili i tako zapali u grijeh. Uzvišeni Allah kaže: ‘Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.’ (En-Nisa, 76). Zato, neka čovjek nauči Kur'an, jer to je dobro i neka se nada da neće zaboraviti, a Allah je uz mišljenje Njegovog roba o Njemu.” (Kitabul-‘Ilm, str. 96-97) Svevišnji Allah najbolje zna.
http://el-asr.com/pitanja/da-li-je-grijesan-onaj-ko-nesto-zaboravi-iz-kurana-sto-je-znao-napamet/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Da li sihirbazi znaju nešto od budućnosti?
Odlaziti sahiru, pitati ga o nečem ili vjerovati mu zabranjeno je muslimanu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko ode gataru te ga o nečem upita, ne prima mu se namaz četrdeset noći." (Muslim, br. 2230) U drugoj predaji se navodi da je Resulullah rekao: "Ko ode vračaru ili gaviše
Odlaziti sahiru, pitati ga o nečem ili vjerovati mu zabranjeno je muslimanu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko ode gataru te ga o nečem upita, ne prima mu se namaz četrdeset noći.” (Muslim, br. 2230) U drugoj predaji se navodi da je Resulullah rekao: “Ko ode vračaru ili gataru pa mu povjeruje u ono što kaže počinio je nevjerstvo u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.” (Ahmed, br. 9532, hasen po ocjeni Šuajb Arnauta.)
Skriveno znanje – gajb ne zna niko osim Gospodar svjetova. Kaže Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi.'” (En-Neml, 65) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poznavao gajb. Kaže Svevišnji Allah: “Reci: ‘Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.'” (El-A'araf, 188)
Ovi jasni kur'anski argumenti ukazuju da skriveno znanje niko ne može dokučiti. Vračari i gatari u svojim pokušajima da dokuče nešto od skrivenog znanja oslanjaju se na šejtane i džine. Svevišnji Allah, kazivajući o Sulejmanu, alejhisselam, pokazao je ljudima da džini, ne samo da ne poznaju gajb, nego ne poznaju ni ono što se može čulima dokučiti. Allah je Sulejmanu, alejhisselam, podčinio džine te su oni izvršavali njegove naredbe i služili mu. Kada je Sulejmanu, alejhisselam, došla smrt Allah je učinio da njegovo tijelo, nakon smrti, ostane uspravno oslonjeno na štap. Neznajući da je Sulejman umro džini su i dalje izvršavali njegove naredbe i radili teške poslove sve dok crv nije istočio štap na kojem je bio naslonjen, te kada se tijelo srušilo tek tada su saznali za njegovu smrt. O tome govore sljedeći kur'anski ajeti: “A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.” (En-Neml, 14) U komentaru ovog ajeta navodi se da su džini ostali radeći teške poslove dug period nakon Sulejmanove smrti sve dok tijelo nije palo na zemlju, što je jasan pokazatelj njihovog neznanja.
Desi li se da prorok obavijesti o nečem u budućnosti pa se to kasnije ostvari to može biti na osnovu šejtanskog prisluškivanja nebeskih vijesti. Da šejtani i džini nastoje dokučiti nebeske vijesti ukazuju Kur'an i sunnet. Govoreći o džinima Uzvišeni Allah kaže: “I mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno; i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo što čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići; i mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro.” (El-Džinn, 8-10) Aiša, radijallahu anha, kaže: “Skupina ljudi je pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o gatarima pa im je rekao: ‘Oni nisu ništa!’ ‘Ali, Allahov Poslaniče’, rekoše ljudi, ‘oni ponekad govore nešto što se uistinu desi!’ ‘Tu riječ koja je istina ukrade džin i šapne je u uho svog prijatelja (čovjeka) kao što kokoš kokodače, a onda ti proroci s tom riječi pomiješaju više od stotinu laži!’, reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Buharija, br. 6213 i Muslim, br. 2228)
Kada se nagovijesti kakav događaj u budućnosti na osnovu pronicljivosti, indicija i proračuna, to ne spada u gajb – nedokučivo znanje. Kada gatar ponekad pogodi ime nepoznate osobe ili obavijesti o nečem što joj se desilo moguće je da to sazna putem čovjekovog pratioca od džina (karin). Karin je šejtan koji boravi uz svakog čovjeka kako bi ga navodio na zlo i odvraćao od pravog puta. Na postojanje ove vrste šejtana ukazuje kur'anski ajet: “A drug njegov će reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.” (El-Kaf, 27) Ibnu Abbas, radijallahu anhu, u komentaru ovog ajeta keže: “Drug njegov, to je šejtan koji je zadužen za njega” (Tefsir Ibnu Kesir, 7/403) Uzvišeni Allah je također rekao: “Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.” (Ez-Zuhruf, 36) Aiša, radijallahu anha, kaže: “Upitala sam Allahovog Poslanika, sallallahua lejhi ve sellem: Ima li uz mene šejtan? ‘Da’, odgovorio je, a ja upitah: i uz svakog čovjeka? ‘Da.’, odgovorio je, a ja opet upitah: Da li je i uz tebe Allahov Poslaniče? ‘Da, ali me je moj Gospodar pomogao protiv njega tako da je prihvatio islam.'” (Muslim, br. 2815) Uloga ovog pratioca je da čovjeka navodi na zlo i ubacuje mu vesvese. Utjecaj ovog šejtana na čovjeka jača udaljavanjem od Allahaovog puta, a pokornošću Allahu slabi. Obzirom da je karin uz čovjek on poznaje detalje iz njegovog života o kojima sahir, putem džina, može biti obaviješten. Svevišnji Allah najbolje zna.
http://el-asr.com/pitanja/da-li-sihirbazi-znaju-nesto-od-buducnosti/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Uzimanje nadoknade za hidžamu
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu. Hidžama je, u stvari, proces izvlačenja, odnosno, isisavanja i izbacivanja nečiste krvi iz organizma pomoću čaša ilviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.
Hidžama je, u stvari, proces izvlačenja, odnosno, isisavanja i izbacivanja nečiste krvi iz organizma pomoću čaša ili bočica koje se postavljaju na određena mjesta na tijelu oboljele osobe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio je liječenje ovom metodom, rekavši: “Ako u nečemu od vaših lijekova ima dobra, onda je to u rezu hidžame, gutljaju meda i dodiru vatrom, kada se lijek podudari sa bolešću, a ja ne volim liječiti se vatrom.” (Buhari i Muslim); “Najbolje čime se možete liječiti jest hidžama”, ili je rekao: “To je jedan od vaših najboljih lijekova.” (Muslim)
Postoje vjerodostojni hadisi koji ukazuju na pokuđenost zarade koju čovjek stekne hidžamom, a jedan od tih hadisa jeste predaja koju bilježi imam Muslim, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najgora zarada je mehr prostitutke, naknada za psa i zarada onoga ko obavlja hidžamu” (Muslim);“Naknada za psa je nevaljala, mehr prostitutke je nevaljao, zarada hidžamom je nevaljala.” (Muslim)
S druge strane, postoje predaje koje ukazuju na to da je onome ko obavlja hidžamu dozvoljeno za svoj posao uzeti naknadu. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Ebu Tajjiba obavio hidžamu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a potom je Poslanik naredio da mu se dadne jedan ili dva sāa (četiri pregršti) datula i zauzeo se kod njegovih vlasnika da mu smanje dadžbine.” (Buhari i Muslim) Kazao je Ibn Abbas: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio je hidžamu, pa je onome ko obavlja hidžamu dao naknadu. Da je to bilo haram, ne bi mu dao naknadu.” (Buhari i Muslim)
S obzirom na navedene predaje, islamski su učenjaci zauzeli različite stavove u pogledu naplaćivanja usluga obavljanja hidžame i zarađivanja na taj način. Postoji mišljenje da je haram naplaćivanje usluge činjenja hidžame, dok velika većina učenjaka smatra da je to dozvoljeno. Ipak, mnogi učenjaci koji preferiraju dozvolu smatraju da je zarada putem hidžame pokuđena. (Ibn Kudama, El-Mugni, El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)
Rezimirajući prethodno, može se zaključiti da je čovjeku koji nije u potrebi da se bavi hidžamom bolje da nađe neki drugi posao, jer mu je to pokuđeno. A ako je neko u potrebi za tim, dozvoljeno mu je, bez pokuđenosti. Ako se tome pridoda namjera da se omogući prakticiranje hidžame, jer je na nju podsticao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onda je to dobro djelo.
Što se tiče vremena u kojem se obavlja hidžama, postoje predaje koje ukazuju na pohvalnost i prioritet nekih datuma i druge predaje koje upozoravaju da se hidžama čini određenim danima, poput subote i srijede. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio hidžamu na dvije strane vrata i u vrhu leđa, te da je obavljao hidžamu sedamnaestog, devetnaestog i dvadeset prvoga dana u mjesecu. (Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen, a vjerodostojnim ga ocjenjuje šejh Albani u Miškatul-mesabih) Dio učenjaka ovu i slične predaje smatra prihvatljivim te stoga vidi pohvalnim da se hidžama čini 17., 19. ili 21. dana u hidžretskom mjesecu. Međutim, prema mišljenju većine učenjaka, sve predaje koje govore o vremenu obavljanja hidžame su slabe, pa su stoga rekli da je hidžama propisana onda kada za njom postoji potreba, bez obzira kojeg datuma ili dana to bilo. (Tuhfetul-ahvezi)
Od imama Ahmeda prenosi se da je izbjegavao obavljati hidžamu subotom i srijedom (Ibn Kajjim, Zadul-mead), a kada je imam Malik upitan o hidžami subotom i srijedom, pa je rekao: “U tome nema smetnje. Nema dana u kojem nisam činio hidžamu i ništa od toga ne smatram pokuđenim.” (El-Munteka) Uzvišeni Allah najbolje zna!
http://el-asr.com/pitanja/uzimanje-nadoknade-za-hidzamu/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Obavljanje namaza u rukavicama i pokrivenog lica
Prekriti lice u namazu je pokuđeno, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek u namazu prekrije svoja usta. (Ebu Davud i Ibnu Madža, hadis je hasen) Ibn Abdulberr kazao je da su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je žena dužna otkriti lice u namazu i kada je u ihramimviše
Prekriti lice u namazu je pokuđeno, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek u namazu prekrije svoja usta. (Ebu Davud i Ibnu Madža, hadis je hasen) Ibn Abdulberr kazao je da su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je žena dužna otkriti lice u namazu i kada je u ihramima. (Et-Temhid) Međutim, kada postoji potreba za pokrivanjem, kao što je hladnoća ili izloženost žene pogledima muškaraca koji joj nisu mahremi, tada pokuđenost prestaje.
Hanefijski učenjak Ibn Nudžejm, navodeći pokuđene radnje u namazu, kaže: “Pokuđeno je umotati lice i pokriti nos i lice u namazu, jer to nalikuje postupku medžusija – poklonika vatre, dok prakticiraju svoje obrede obožavajući vatru.” (El-Bahrur-raik)
Nakon što je naveo mišljenja učenjaka i njihove dokaze o ovom pitanju, Ibn Tejmijja je rekao: “Hadisi i predaje ukazuju da su ashabi, kada su imali izbor, izravno se čelom naslanjali na tlo, a kada bi bili u potrebi, kao što je vrućina i sl., štitili bi se svojom odjećom…” (Medžmuul-fetava)
Ibn Usejmin je rekao: “Pokuđeno je pokriti usta i nos, tako da se kraj pokrivača glave stavi preko usta ili nosa, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek u namazu prekrije svoja usta. Isto tako, pokrivanje usta u namazu može rezultirati nepravilnim izgovorom pri učenju Kur’ana i zikra. Iz toga se izuzima situacija kada bi klanjač zijevao i pokrio usta kako bi suzbio zijevanje i u tome nema smetnje. Međutim, pokuđeno je bezrazložno pokrivati usta. Ako bi bio izložen neugodnom mirisu koji ga uznemirava u namazu i u potrebi je da pokrije lice, to je dozvoljeno, jer za tim postoji potreba. Isto tako, ako bi bio prehlađen, a otkrivanjem lica mu se bolest povećava, to je također potreba usljed koje je dozvoljeno prekriti lice u namazu.” (Eš-Šerhul-mumti‘)
Isto tako, nema smetnje da se odjenu rukavice za vrijeme namaza, ukoliko za tim postoji potreba, a bez potrebe je pokuđeno, jer je sunnet da ruke i lice za vrijeme sedžde izravno dodiruju tlo. U hladnim danima ashabi su, također, pokrivali svoje ruke odjećom. Vail b. Hudžr, radijallahu anhu, kazao je: “Otišao sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u toku zime i vidio ashabe kako u odjeći podižu ruke u namazu.” (Ebu Davud, hadis je sahih, po ocjeni Albanija) Allah najbolje zna!
http://el-asr.com/pitanja/obavljanje-namaza-u-rukavicama-i-pokrivenog-lica/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Poruke u kojima se prijeti nesrećom ili nagovještava neka sreća
Društvene mreže i moderna sredstva komunikacije pružaju ogromne mogućnosti koje se nužno moraju iskoristiti u davetske svrhe, kao što je međusobno savjetovanje, podsjećanje, davanje smjernica i sl. Putem tih sredstava riječi upute i glas poziva u Allahovu vjeru s lahkoćom dolaze do velikog broja ljuviše
Društvene mreže i moderna sredstva komunikacije pružaju ogromne mogućnosti koje se nužno moraju iskoristiti u davetske svrhe, kao što je međusobno savjetovanje, podsjećanje, davanje smjernica i sl. Putem tih sredstava riječi upute i glas poziva u Allahovu vjeru s lahkoćom dolaze do velikog broja ljudi. Onaj ko podstiče na dobro ima nagradu poput onog ko to dobro prihvati. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko ukaže na kakvo dobro, ima nagradu poput onog ko to dobro učini.” (Muslim) Kada neko napiše lijep savjet, koji podstiče na neko pohvalno djelo, zatim ga proslijedi putem društvenih mreža, na njega se odnose riječi Uzvišenog Allaha: “A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!’” (Fussilet, 33) Na taj način također se realizira naredba Uzvišenog Allaha: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti.” (El-Maida, 2) Stoga je potrebno iskoristiti mogućnosti koje pružaju ova sredstva, te na najljepši način, umjereno i mudro, pozivati dobru, poučavati, i podsjećati. Kaže Uzvišeni Allah: “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.” (Ez-Zarijat, 55)
Nažalost, neki su ovo dobro djelo pomiješali sa lošim. Tvrditi da će onaj ko pošalje određenu poruku čuti dobru vijest i da će ga nešto usrećiti, obična je laž i vid proricanja budućnosti, koju ne zna niko osim Allaha. Ne postoji šerijatski argument da će onaj ko primi kakav nasihat, a potom ga proslijedi drugom, čuti lijepu vijest. Naprotiv, može čuti lošu, ili dobru, ili mu uopće neće doći bilo kakva vijest. Isto tako, obavezivanje drugih da šire i prosljeđuju poruku, pogrešno je i neosnovano. Onaj kome poruka bude poslana ne snosi nikakvu odgovornost i nije grješan ako je ne proslijedi. Neispravno je nešto smatrati grijehom ukoliko ne postoji šerijatski argument koji to potvrđuje. Određivanje grijeha i sevapa za neko djelo pripada isključivo Allahu, a bez validnog dokaza tvrditi da je nešto sevap ili grijeh, predstavlja izmišljanje laži na Allaha. Kaže Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.’” (El-A‘raf, 33)
Najbolji način kojim se stimulira dalje slanje i širenje poruke jest nastojanje da poruka bude kvalitetna, da sadržaj bude tačan, precizan, provjeren, lijepo formuliran, da tretira tematiku koja se tiče primaoca, da bude prikladne dužine, da poruka bude poslana u odgovarajućem vremenu i sl. Može se, također ukazati i na poslaničke riječi, kao što su: “Ko bude pozivao uputi, imat će nagradu poput onih koji ga budu slijedili, a to nimalo neće umanjiti njihove nagrade.” (Muslim) Svi drugi stimulansi, koji nisu bazirani na šerijatskom argumentu, a praksa i iskustvo ih ne potvrđuju, zabluda su koje se treba čuvati. Stoga, kada nekom dođe slična poruka, ne smije povjerovati da će mu se slanjem i širenjem poruke desiti određeno dobro ili da će ga neslanjem zadesiti kakvo zlo. Isto tako, kada nekom dođe slična poruka, trebao bi upozoriti pošiljaoca na zablude koje poruka sadrži, jer vjera je savjet, a vjernik je vjerniku ogledalo. Svevišnji Allah najbolje zna! (Muhammed Salih el-Munedžid, El-Islam, sualunvedževab)
http://el-asr.com/pitanja/poruke-u-kojima-se-prijeti-nesrecom-ili-nagovjestava-neka-sreca/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Ležanje potrbuške ili na lijevoj strani
Prenešeno je od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je jednog od svojih ashaba našao u džamiji kako leži na stomaku, te ga je gurnuo nogom i rekao: „Takav način ležanja Allah prezire.“ (Ahmed, br. 15543, Ebu Davud, br. 5053,Tirmizi, br. 2768, Buhari u El-Edebul-mufred, br. 909. Šuajviše
Prenešeno je od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je jednog od svojih ashaba našao u džamiji kako leži na stomaku, te ga je gurnuo nogom i rekao: „Takav način ležanja Allah prezire.“ (Ahmed, br. 15543, Ebu Davud, br. 5053,Tirmizi, br. 2768, Buhari u El-Edebul-mufred, br. 909. Šuajb Arnaut o predaji kod Ahmeda kaže: hasen ligajrih / dobra uz druge predaje. Šejh Albani je vjerodostojnom ocijenio predaju u El-Edebul-mufred.) U drugoj predaji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Na takav način leže džehennemlije!“ (Ahmed, br. 15545 iIbnuMadže, br. 3724. Sened imama Ahmeda je slabim ocijenio Šuajb Arnaut, a predaja IbnuMadže je sahih po ocjeni šejha Albanija.) Imam Tirmizi je poglavlje u kojem je prenio spomenutu predaju naslovio: „Predaje o pokuđenosti ležanja na stomaku.“
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj uzeti abdest pred odlazak na počinak, leći na desni bok, desnu ruku staviti ispod desnog obraza i prije nego zaspe proučiti zikr. Na to je podsticao svoje sljedbenike, govorio je: “Kada hoćeš da spavaš, uzmi abdest onako kako ga uzimaš za namaz, a onda lezi na desnu stranu i reci: Allahummeeslemtuvedžhiilejke, vefevvedtuemriilejke, veeldže’tuzahriilejke, rehbetenveragbetenilejke,lameldže’e vela mendžaminkeillailejke. Amentubikitabikel-lezi enzeltevebinebijjikel-lezi erselte (Allahu, okrećem prema Tebi svoje lice, prepuštam svoj slučaj Tebi i tražim utočište kod Tebe, žudeći za Tobom i strahujući od Tebe, jer su i utočište i spas samo kod Tebe. Vjerujem u Tvoju Knjigu, koju si objavio i Tvoga Vjerovjesnika, koga si poslao.) Ako te noći umreš, umrijet ćeš u islamu. Zato neka ti te riječi budu posljednje što ćeš izgovoriti.” (Buharija, br. 247 i Muslim, br. 2710.) Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi da, kada bi noću legao u postelju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi stavio ruku ispod obraza i rekao: „Allahu s Tvojim imenom umirem i živim!“, a kada bi se probudio rekao bi: „Hvala Allahu koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i Njemu se sve vraća.“ (Buharija, br. 6314.) Imam Nevevi u komentaru prethodnog hadisa kaže: „Ovaj hadis ukazuje na tri suneta koji su bitni i pohvalni ali nisu obavezni:
Prvi je uzimanje abdesta pred odlazak na počinak. Onaj ko već ima abdest ne treba ponovo abdestiti, jer cilj je zaspati čist. Ako bi umro te noći da bude pod abdestom, da mu snovi budu istinitiji, i da se zaštiti od šejtanskog poigravanja i strašenja u snu.
Drugi je spavanje na desnom boku, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio davati prednost desnoj strani. Isto tako, spavač se lakše budi ako leži na desnom boku.
Treći je spominjanje Svevišnjeg Allaha pred spavanje, tako da se spomenom Allaha zapečate djela tog dana.“ (Šerhun-Nevevi ‘alaMuslim, 17/32.)
Dakle, sunet je leći na desni bok, biti čist – pod abdestom, i proučiti zikrove na koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao da se uče pred spavanje. Kada neko tako postupi, povodeći se za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, čini dobro djelo i stiče sevap. Leći na lijevi bok je dozvoljeno, osim što se time propušta nagrada primjene suneta. Leći potrbuške je pokuđeno, izuzev ako za tim postoji potreba, kao što je bolest, jer u potrebi pokuđenost prestaje. Isto tako, kada se spavač u snu prevrne na stomak u tome nema smetnje, jer spavač nije odgovoran za svoja djela. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Pero je podignuto od trojice: od spavača dok se ne probudi, od maloumnog (ludog) dok ne ozdravi i od djeteta dok ne poraste.“ (Ebu Davud, br. 4392, Tirmizi, br. 1423. Hadis je sahih po ocjeni Albanija) Svevišnji Allah najbolje zna.
http://el-asr.com/pitanja/lezanje-potrbuske-ili-na-lijevoj-strani/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Ukrašavanje kuće levhama
Većina učenjaka smatra pokuđenim ispisivanje kur'anskih ajeta na mjestima gdje je moguće da se na bilo koji način naruši čast Kur'ana, poput pisanja po zidovima, zastorima i sl. Učenjaci hanefijskog mezheba o tome kažu: „Ako bi se Kur'an ispisao na zidovima, neki su rekli: nadati se je da je to dozvviše
Većina učenjaka smatra pokuđenim ispisivanje kur'anskih ajeta na mjestima gdje je moguće da se na bilo koji način naruši čast Kur'ana, poput pisanja po zidovima, zastorima i sl. Učenjaci hanefijskog mezheba o tome kažu: „Ako bi se Kur'an ispisao na zidovima, neki su rekli: nadati se je da je to dozvoljeno, a drugi su to prezirali bojeći se da se zidovi uruše pod ljudska stopala.“ (El-Fetaval-Hindije, 5/323.) U djelima hanbelijskog mezheba navodi se: „Pokuđeno je pisanje kur'anskih ajeta na zavjesama i svemu što može biti zapostavljeno.“ (El-Behuti, Keššaful-kina’, 1/137.)
Što se pak tiče levhi na kojima su ispisani kur'anski ajeti, savremeni učenjaci o tome imaju dva različita mišljenja. Dio njih stanovišta je da su takve levhe zabranjene. Pobornici ovog mišljenja obrazlažu svoj stav riječima da isticanjem ajeta na zidovima nestaje respekta u srcima spram Kur'ana, obzirom da su ajeti na levhama konstantno izloženi pogledu čime se gubi osjećaj dužnog respekta prema kur'anskom tekstu. Isto tako, ajeti ispisani na obješenim levhama mogu biti izloženi nečem nedoličnom, kao na primjer da levha padne sa zida, da bude istaknuta na mjestu gdje se čine grijesi i sl. Zatim, te levhe pretežno služe za ukras, a Kur'an nije za to objavljen, ne priliči da se za to upotrebljava, niti je to bila praksa prvaka ovog ummeta. Isto tako, mnogi vješaju levhe sa kur'anskim ajetima vjerujući da im to donosi bereket i blagoslov i da štiti od nedaća, što je pogrešno i time se otvaraju vrata širka, jer blagoslov dolazi učenjem Kur'ana, uzimanjem pouka iz njegovih značenja i praktičnom primjenom, a ne vješanjem levhi.
Drugi dio savremenih učenjaka stanovišta je da su levhe sa ispisanim kur'anskim ajetima dozvoljene. Kažu: mogućnost narušavanja časti Kur'ana je daleka ili uopće ne postoji, a tome svjedoči praksa i način kako se muslimani ophode s tim levhama. Međutim, dužnost je voditi računa da se takvi natpisi ne stavljaju na neprikladna mjesta na kojima se čine grijesi, poput mjesta gdje je alkohol, muzika, duhan i sl., i sačuvati ih svakog vida omalovažavanja. Isto se odnosi i na levhe na kojima su ispisana Allahova lijepa imena.
Rezimirajući prethodno može se zaključiti da levhe na kojima su ispisani kur'anski ajeti, Allahova lijepa imena ili dove, su dozvoljene ukoliko se stavljaju s ciljem da se iz njih uzme pouka, da podstaknu na zikr, spomen Allah i sl., ne iz uvjerenja da njihovo vješanje donosi blagoslov ili štiti od zla, teda budu zaštićene od svakog vida skrnavljenja. Svevišnji Allah najbolje zna.
http://el-asr.com/pitanja/ukrasavanje-kuce-levhama/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/