Na početku je korisno spomenuti da nošenje duge kose muškarcima nije pohvalno djelo (sunnet) kojim se dobija sevap, nego je to stvar običaja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je nosio dugu kosu, ali nije na to podsticao i bodrio, nego je podsticao one koji imaju dugu kosu da o njoj brinu i drže je uredno. Govorio je: “Ko pusti kosu, neka je uređuje.” (Ebu Davud, hadis je hasen po ocjeni imama Ibn Hadžera. Pogledati: Fethul-Bari) Kosa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nekad je bila do resica ušiju, nekad je bila do iznad ramena, a nekada je dodirivala ramena, a kada bi mu kosa bila duga, vezao bi je u četiri pletenice. Enes, radijallahu anhu, kaže: “Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kosa je padala na ramena.” (Buhari i Muslim) Također je rekao: “Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je valovita, ni ravna ni kovrdžava, između ušiju i ramena.” (Buhari) Aiša, radijallahu anha, kaže: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kosa je bila između ušnih resica i ramena (ni duga ni kratka).” (Ebu Davud i Tirmizi. Hadis je hasen-sahih-garib po ocjeni Tirmizija.) Ummu Hani, radijallahu anha, kaže: “ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao je u Meku, a imao je kosu vezanu u četiri pletenice.“ (Ebu Davud i Tirmizi. Hadis je hasen po ocjeni Tirmizija.) U komentaru hadisa koji opisuju kosu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Hadžer kaže: “Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najčešće je dostizala do blizu ramena, a ponekad je bila duža tako da bi vezao repove, a to se odnosi na stanje kada se duže vremena nije mogao posvetiti kosi, kada bi bio zauzet nečim kao što je putovanje i sl.” (Fethul-Bari, skraćeno)

Da muškarac nosi dugu kosu u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je sasvim prihvatljivo i uobičajeno, tako da puštanje duge kose nije privlačilo nikakvu pozornost. Međutim, u podneblju gdje duga kosa kod muškaraca nije društveno prihvatljiva ili je duga kosa obilježje nedostojnih ljudi, musliman se neće s njima poistovjećivati. Ibn Usejmin kaže: “Ne smeta da se pusti duga kosa, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je imao kosu koja je gotovo dolazila do ramena. Dakle, tu nema smetnje, ali i pored toga presudan je običaj i navika. Kada se ustali običaj da takvo nešto čini samo određena skupina i da to predstavlja novinu u običaju, dostojanstveni ljudi ne trebaju puštati dugu kosu, jer kod ljudi i prema njihovom običaju takav je na dnu društvene ljestvice. Dakle, puštanje duge kose muškarcima je dozvoljeno, ali je podređeno običaju i praksi zajednice, te ako je takav običaj kod svih ljudi, i uglednih i prezrenih, u tome nema smetnje, ali ako to primjenjuju samo nedolični ljudi, časni i ugledni ne trebaju to činiti. Ovome ne oponira to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio dugu kosu, a on je najčasniji i najugledniji čovjek, jer smatramo da puštanje duge kose nije sunnet niti obred, nego je to vid praćenja običaja i navike.” (Fetava Nurun alad-derb, 22/2. Pogledati: Muhammed b. Salih el-Munedždžid, fetva br. 69822)

Nema smetnje da muškarac veže svoju dugu kosu pod uvjetom da to ne bude na način svojstven ženama. Nošenje rajfa je svojstveno ženama i zbog toga muškarcima nije dozvoljeno, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce. (Buhari)

Pokuđeno je muškarcima da im kosa za vrijeme namaza bude vezana. Jednom prilikom je Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, vidio Abdullaha b. Harisa, radijallahu anhu, kako klanja vezane kose na zadnjem dijelu glave, pa je ustao i počeo mu je razvezivati. Pošto je završio namaz, Abdullah se okrenu Ibn Abbasu i upita: “Zašto si mi to učinio?” On reče: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Ovo je isto kao kad bi neko klanjao na ramenima svezanih ruku.’” (Muslim) U komentaru ovog hadisa kaže se: “Ovo se odnosi na skupljanje kose nakon što se sveže u pletenicu, kao što to čine žene.” (Munavi, Fejdul-Kadir)

Islamski pravnici jednoglasni su u mišljenju da je u namazu muškarcu pokuđeno vezati pletenicu oko glave kao što to čine žene, ili da skupi kosu pa je veže na zadnjem dijelu glave. Međutim, ako bi tako klanjao, namaz je ispravan. Smisao zabrane vezanja kose u namazu jeste da kosa zajedno sa klanjačem čini sedždu. Zbog toga se vezanje kose poredi vezanjem ruku na ramenima, jer u takvom stanju ruke neće biti na sedždi. (Pogledati: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)

Ukratko: Puštanje duge kose muškarcima nije sunnet. Ako je to uobičajeno u narodu tako da dugu kose nose dostojanstveni i ugledni ljudi, to je dozvoljeno. Međutim, ako je to obilježje onih koji ne drže do vjere, časni i ugledni ljudi neće to činiti. Vezati kosu rajfom muškarcima nije dozvoljeno, jer je to svojstveno ženama. Muškarcu koji ima dugu kosu pokuđeno je da za vrijeme namaza kosa bude vezana.

http://el-asr.com/pitanja/duga-kosa-kod-muskarca-i-nosenje-rajfa/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

O razlici između poslanika (resul) i vjerovjesnika (nebijj) postoje mnoga mišljenja. Poznato mišljenje jeste da je poslanik onaj kome dođe nebeska objava ako mu se naredi da to dostavi drugima, a da je vjerovjesnik onaj kojem se ne naredi da to dostavi drugima. (Ibn Ebu Izz el-Hanefi, Šerhul-akidetit-Tahavijja) Ibn Tejmijja, rahimehullah, o razlici izmađu poslanika i vjerovjesnika, kaže da je poslanik onaj ko bude poslan nevjerničkom narodu koji ga poriče, dok je vjerovjesnik onaj ko bude poslan narodu koji vjeruje u vjerozakon poslanika prije njega, te ih podučava i među njima po tom vjerozakonu sudi. Svevišnji Allah kaže: “Mi smo objavili Tevrat, u kojem je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli” (El-Maida, 44). Vjerovjesnici koji su slati Izraelićanima sudili su po Tevratu koji je Allah objavio Musau, alejhis-selam. (Ibu Tejmijja, En-Nubuvvet)

Što se tiče spomenutog ajeta u kojem je kazano “posljednji vjerovjesnik”, a ne “posljednji poslanik”, to je zbog toga što je vjerovjesnik opsežnijeg značenja u odnosu na poslanika, jer svaki poslanik je i vjerovjesnik, dok svaki vjerovjesnik nije poslanik. Stoga, ako bi se kazalo “posljednji poslanik”, to ne bi nužno značilo da je i posljednji vjerovjesnik, međutim, ako se kaže “posljednji vjerovjesnik”, to nužno znači da je i posljednji poslanik. U tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nakon mene nema vjerovjesnika” (Buhari i Muslim), a nije rekao “poslanika”, jer to znači da nakon njega nema ni poslanika niti vjerovjesnika, nego je on pečat vjerovjesništva i poslanstva. (Muhammed Salih el-Munedžid, Fetava, br. 11725)

http://el-asr.com/pitanja/razlika-izmedju-poslanika-i-vjerovjesnika/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Svevišnji Allah smrt je nazvao musibetom i nesrećom, rekavši: “Ako vi budete putovali po Zemlji, te vas pogodi nesreća smrti… ” (El-Maida, 106) Međutim, vjernik dobro zna da sve što je Allah odredio i propisao ima svoju svrhu, smisao i mudrost. Promišljanjem o smrti kroz Kur’an, sunnet i našu stvarnost uočit ćemo da smrt, pored tegobe i bola, ima i pozitivne strane, od kojih su:

Prvo: Smrt je najbolja opomena. Kada razmišljamo o vlastitoj smrti ili kada prisustvujemo smrti drugog čovjeka, svijest o toj istini u nama se budi i to nas navodi da se za nju pripremamo. Niko ne pomišlja da će biti pošteđen susreta sa smrću. To je Allahova odredba koja snalazi sve ljude bez izuzetka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Smrt je dovoljna opomena, a čvrsto vjerovanje je dovoljno bogatstvo“ (Bejheki, Šuabul-iman). Kada te grijesi savladaju i ne nalaziš načina da im se odupreš, sjeti se smrti i susreta sa Allahom. To je najbolji vaz i najbolja opomena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Mnogo se sjećajte onoga što prekraćuje užitke (to jest smrti).” (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-garib.)

Drugo: Prelazak iz kuće napora i iskušenja u kuću nagrade i užitka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Ovaj svijet je zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika” (Muslim). Od vjernika se na ovom svijetu traži da se trudi, da izvršava svoje obaveze, da obuzdava svoje prohtjeve i izbjegava haram. Ta ograničenja su poput zatvorskih zidova unutar kojih je vjernik, dok za nevjernika ti zidovi ne postoje. Tako vjernika napuštanjem ovog svijeta čeka lijep doček i lijepa nagrada. Jednom prilikom pored Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pronesena je dženaza, i on reče: „Urahatio se, ili su se urahatili od njega.“ „Šta znači to: ‘Urahatio se ili su se urahatili od njega?'“, upitali su prisutni, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Allahov rob, koji je vjernik, postane rahat od dunjalučkih teškoća i uznemiravanja sklanjajući se u okrilje Allahove milosti. A Allahov rob koji je prijestupnik – od njega postanu rahat i ljudi i zemlje i drveće i životinje.“ (Buhari i Muslim).

Plodovi, čije su sjeme djela na ovom svijetu, ubiru se na ahiretu. Svevišnji Allah kaže: „Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela“ (Eš-Šura, 20). Vjernik željno očekuje trenutak kada će ubirati plodove svog truda.

Treće: Susret sa najboljim društvom. Nakon smrti vjernik se pridružuje najčasnijem društvu. Svevišnji Allah kaže: „Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnīkā, i pravednīkā, i šehīdā, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! Ta blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve zna“ (En-Nisa, 69–70). Smrt rastavlja umrlog od ljudi koji su, ili dobri, pa će mu se uskoro pridružiti, ili pak loši, pa će se od njih udaljiti.

Četvrto: Okončanje bolova i tjelesne slabosti. Kada čovjek ostari, razboli se, izgubi razum i postane teret drugima, smrt je za njega milost. Na ovaj svijet čovjek dolazi nemoćan i slab, potom stasa, raste i snagom se opasa, a potom se ponovo vraća u stanje slabosti i nemoći: „Allah je Taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može” (Er-Rum, 54). Nakon što duh i tijelo izgube snagu, tijelom ovlada bolest i nemoć, smrt je velika milost i blagodat. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je Allahu da ga poštedi duboke starosti. (Muslim)

Peto: Smrt je putovanje ka svijetu apsolutne pravde. Za razliku od ovog svijeta, gdje vlada nepravda, na budućem svijetu je apsolutna pravda. Kaže Svevišnji Allah: „Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.” (El-Enbija, 47)

http://el-asr.com/pitanja/pozitivna-strana-smrti/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Bajram je islamski blagdan u kojem muslimani zahvaljuju Allahu na tome što su upotpunili veliki ibadet; jer ramazanski bajram dolazi nakon mjeseca posta, a kurban bajram dolazi nakon Arefata i najboljih dana u godini, tj. prve trećine zul-hidžeta. U danima bajrama muslimani se vesele, raduju, jedu i piju. Postiti prvi dan ramazanskog i kurbanskog bajrama haram je konsenzusom islamskih učenjaka. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je post na dan ramazanskog i kurbanskog bajrama.“ (Buharija) Omer, radijallahu anhu, govorio je: „Dva dana vam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da ih postite: dan ramazanskog bajrama kada okončate mjesec posta i dan kada jedete vaše kurbane.“ (Muslim) Također je haram postiti dane Tešrika, a to su tri dana nakon prvog dana kurban bajrama, tj. 11, 12 i 13 zul-hidže, kada hadžije borave na Mini. Na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Dani Tešrika su dani jela, pića i spominjanja Allaha.“ (Muslim) Ebu Murre kazuje kako je jedne prilike s Abdullahom b. Amrom ušao kod njegovog oca Amra b. el-Asa, radijallahu anhu. On im je iznio jelo i kazao: „Jedi!“ „Ja postim“, odgovorio je Murra, a Amr mu reče: „Jedi! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je da u ovim danima postimo.“ Prenosilac ovog hadisa kaže: “To su bili dani Kurban-bajrama.” (Ebu Davud. Hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija.) Dane Tešrika, iznimno je dozvoljeno postiti hadžiji, koji obavlja vrstu hadža u kojoj je dužnost prinijeti žrtvu i zaklati hedj, a on to nije u stanju. Kaže Svevišnji Allah: „Kada budete slobodni, obavite umru do hadža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći. A onaj ko ga ne nađe neka posti tri dana u danima hadža, i sedam dana po povratku – to jest punih deset dana.“ (El-Bekara, 196) Ta tri dana koja se za vrijeme hadža poste, mogu se postiti u danima Tešrika. Aiša i Abdullah b. Omer, radijallahu anhum, govorili su: „U danima Tešrika nikom nije bilo dozvoljeno postiti, osim onom ko nije u stanju prinijeti žrtvu (hedj).“ (Buharija) (Pogledati: Muhammed b. Salih el-Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 42106.)

Ko bude postio dane Tešrika ne znajući za zabranu, a iz želje da posti dobrovoljni post, nije griješan, a za svoj nijet ima nagradu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Allah Uzvišeni vam je oprostio troje: grešku, zaborav i ono na što budete prisiljeni.“ (Sunenu Seid, b. Mensur, br. 1145.) Svevišnji Allah najbolje zna.

http://el-asr.com/pitanja/post-treceg-dana-kurban-bajrama/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Ve alejkumus-selam! Kada se prilikom uzimanja abdesta potire po mestvama ili čarapama, to se čini tako da se vlažni prsti obje ruke stave na nožne prste, desna ruka na desnu nogu, a lijeva ruka na lijevu, zatim se obje ruke istovremeno povuku prema nozi, a prsti se pri tome rašire. Potire se jedanput bez ponavljanja, a potire se samo gornji dio stopala.

Opisujući kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potirao po mestvama, Mugira b. Šu’ba, radijallahu anhu, kaže: “Stavio je svoju desnu ruku na desnu mestvu, a svoju lijevu ruku na lijevu mestvu, a potom je jedanput potrao gornji dio mestvi, kao da gladam prste Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na mestvama.” (Ibn Ebu Šejba, Bejheki, El-Kubra) Imam El-Kuduri u svom sažetku hanefijskog fikha kaže: “Potire se gornji dio mestvi tako da se prsti ruke povuku od nožnih prstiju prema cjevanici.” (Muhtesarul-Kuduri)

Na pitanje o potiranju po mestvama, šejh Usejmin je rekao: “Mesh se čini tako da se samo povuku ruke od nožnih prstiju ka nozi. To znači da se potire samo gornji dio stopala tako da se rukom pređe od prstiju noge prema cjevanici. Potire se objema rukama istovremeno, a to znači da se desnom rukom potire desna noga, a lijevom rukom potire se lijeva noga u istom trenutku, kao što se potire po ušima. Na to ukazuje doslovno značenje sunneta, jer prenosilac hadisa o abdestu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Mugira b. Šu’ba, radijallahu anhu, kaže: ‘…pa je potrao oba stopala’, a nije rekao: ‘Prvo je potrao desno…’ Dakle, to je doslovno značenje sunneta. Ako bismo pretpostavili da onaj ko uzima abdest koristi samo jednu ruku, tada će dati prednost desnoj i s njom početi prije lijeve. Mnogi ljudi potiru sa obje ruke prvo desno, a potom sa obje ruke lijevo stopalo, a za to, koliko mi je poznato, nema utemeljenja, nego učenjaci govore: ‘Desnom rukom potire desnu nogu, a lijevom lijevu.’ Ipak, na koji god način da potare gornji dio stopala validno je, a ovdje govorimo o onome što je bolje.” (Medžmuul-fetava ver-resail)

http://el-asr.com/pitanja/potiranje-po-mestvama-ili-carapama/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/