Islam uči svoje sljedbenike da roditeljima posvećuju posebnu pažnju i da se prema njima plemenito ophode. Kur’an nenadmašivom retorikom ukazuje na to: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23–24)

Dobročinstvo prema roditeljima jedno je od najvrednijih djela, kojim se brišu grijesi i dobijaju sevapi. Ata prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da mu je prišao neki čovjek i rekao: “Zaprosio sam jednu djevojku pa je odbila da se uda za mene. Zatim ju je zaprosio drugi pa je prihvatila da se uda za njega. U meni je proradila ljubomora pa sam je ubio. Ima li za mene pokajanja?” Ibn Abbas upita: “Da li ti je majka živa?” “Ne”, odgovorio je, pa mu reče: “Pokaj se Allahu i što više čini dobra djela.” Ata kazuje: “Pa sam upitao Ibn Abbasa: ‘Zbog čega si ga pitao o životu njegove majke?’ ‘Jer mi nije poznato da je neko djelo Svevišnjem Allahu draže od dobročinstva prema majci!’” (El-Edebul-mufred, br. 4. Hadis je sahih po ocjeni Albanija)

Pored toga, pokornost roditelju nije apsolutna. Ako majka zabranjuje dobrovoljni post ili nafilu, jer uposlenost time narušava njen interes, kao u slučaju da joj je potrebna kakva pomoć, a dijete zbog nafile nije u stanju pomoći joj, u tom slučaju dužnost je poslušati roditelja i ostaviti nafilu. Međutim, ako roditelj zabranjuje djetetu dobrovoljni ibadet a da u tome nema stvarni interes, nego je to samo produkt pukih hirova i želje za odvraćanjem od dobra, u tom slučaju dijete ga neće poslušati.

Da bi pokornost roditelju bila obavezna, nužno je da se ispune sljedeći uvjeti:

Prvo: Da roditelj ne zahtijeva od djeteta da učini grijeh. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.” (Bilježi Ahmed, br. 1095, hadis je sahih)

Drugi: Da roditelj ima stvarni interes u zahtijevanju da se pohvalno djelo ostavi ili da se pokuđeno učini.

Treće: Da pri tome dijete ne trpi veliku štetu.

Govoreći o poslušnosti roditeljima, Ibn Tejmijja kaže: “Čovjek je dužan biti pokoran svojim roditeljima u svemu što nije grijeh, pa i ako su njih dvoje grješnici. Na to ukazuje i doslovno značenje riječi imama Ahmeda. To je u stvarima u kojima njih dvoje imaju interes, a u tome nema štete. Ako mu je teško sprovesti njihovu naredbu, ali mu ne nanosi štetu – dužan je poslušati ih, u protivnom nije dužan.” (El-Fetaval-kubra, 5/381)

Bedruddin el-Ajni prenosi riječi učenjaka o ovom pitanju, koje ćemo ovdje spomenuti kako bi se ova tema potpunije shvatila: Imam Ibn Dekik el-Id kaže: “Pravilo kojim se definira obavezna pokornosti roditeljima i zabranjena neposlušnost glasi da im je poslušnost obavezna u svemu što za njih predstavlja teškoću ako im se ne bi udovoljilo, a stepeni neposlušnosti su različiti…” Tekijjuddin es-Subki, rahimehullah, kaže: “Pravilo koje regulira nepokornost roditeljima jest njihovo uznemiravanje, na koji god način ono bilo, u manjoj ili većoj mjeri, zabranili to njih dvoje ili ne, ili da im se dijete suprotstavlja u onom što mu naređuju ili zabranjuju, uz uvjet da u svemu tome ne bude grijeh. Zatim je spomenuo riječi Gazalija da je većina učenjaka stanovišta da je u sumnjivim stvarima dijete dužno biti poslušno roditeljima… I spomenuo je riječi malikijskog učenjaka Tartusia, koji je rekao da, kada mu roditelji zabranjuju pritvrđeni sunet s vremena na vrijeme, poslušat će ih, međutim, ako to kontinuirano čine, neće se im u tome pokoriti, jer se time umrtvljuju vjerski propisi.” (Umdetul-kari, 5/159) Allah najbolje zna!

http://el-asr.com/pitanja/majka-mi-zabranjuje-dobrovoljni-post-i-namaz/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Kada čujete mujezina, izgovarajte isto što i on. Potom donesite salavat na mene, jer ko na mene bude donio jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata. Nakon toga molite Allaha da meni podari El-Vesile, najuzvišenije mjesto u Džennetu, koje će biti dato samo jednoj osobi. Nadam se da ću ja biti ta osoba. Ko bude molio Allaha da meni podari El-Vesile, zaslužio je moj zagovor (šefat).” (Muslim, br. 384) U drugoj predaji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko, nakon što je čuo ezan, kaže: ‘Allahumme Rabbe hazihid-da’vetit-tammeti ves-salatil-kaimeti ati Muhammeden El-Vasilete vel-fadilete veb’ashu mekamen mahmudeni-llezi veadteh! – Gospodaru ovog cjelovitog poziva i uspostavljenog namaza, podari Muhammedu El-Vasile, i visoki stepen, i postavi ga, na Sudnjem danu, na hvaljeno mjesto koje si mu obećao!’ – zaslužio je šefat na Sudnjem danu.” (Buhari, br. 614) Onom ko čuje ezan sunnet je ponavljati mujezinove riječi, osim što će nakon što muezin izgovori: “Hajje ales-salah” i “Hajje alel-felah”, kazati: “La havle ve la kuvvete illa billah! – Nema promjene niti moći osim u Allaha!” Nakon toga lijepo je donijeti salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a potom proučiti spomenutu dovu: ‘Allahumme Rabbe hazihid-da’vetit-tammeti…”

Predaje koje ukazuju na pohvalnost podizanja ruku prilikom dove uopćeno argument su legitimnosti podizanja ruku i u ovoj situaciji. Šejh Usejmin, rahimehullah, kaže: “Podići ruke prilikom učenja dove jedan je od adaba dove i uzroka njenog uslišenja, zbog hadisa koji su o tome preneseni, i to je pravilo. Razmišljao sam o podizanju ruku prilikom učenja dove i ustanovio da se to može klasificirati u četiri skupine:

Prva: Dove u kojima je posebno potvrđeno dizanje ruku, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podizao ruke na džumanskoj hutbi kada bi dovio za kišu.

Druga: Dove u kojima je potvrđeno da se ruke ne podižu, kao što je za vrijeme džumanske hutbe kada se uči neka druga dova mimo kišne.

Treća: Dove u kojima je očigledno da dizanje ruku nije od sunneta, poput dove koja se uči na sjedenju između dvije sedžde u namazu, nakon salavata na zadnjem sjedenju, dove na početku namaza (Subhaneke…), te dove nakon predaje selama. Očito je da se prilikom učenja ovih dova ne podižu ruke. Šerijatskopravni tretman ove tri skupine je jasan, jer su argumenti izravno vezani za njih.

Četvrta: Dove u drugim stanjima mimo spomenutih. Osnova je da je prilikom učenja tih dova pohvalno podići ruke, jer podići ruke jedan je od adaba dove i uzroka njenog uslišenja s obzirom na to da se tim položajem ruku ispoljava predanost Allahu i potreba za Njim.

Dova između ezana i ikameta je poznata, a podizanje ruku prilikom učenja te dove spada u četvrtu skupinu. Međutim, mnogi, kada dove nakon ezana propisanim dovama, poput salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i riječi: Allahumme Rabbe hazihid-da’vetit-tammeti…, gotovo nikad ne podižu ruke. Naprotiv, možda će čak osuditi onog ko podigne ruke prilikom učenja ove dove, iako to spada u četvrtu skupinu.“ (Medžmuu fetava ve resailil-Usejmin, 13/263–266, sažeto).

Šejh Usejmin je o dovi između ezana i ikameta također rekao: “Pri tome će čovjek podići ruke i doviti Uzvišenom Allahu tražeći šta god poželi od dobrota ovog i budućeg svijeta.” (Nurun alad-derb, 2/24)

Vrijedi još napomenuti da se dova nakon ezana ne uči zajednički, nego svako za sebe. Isto tako, neki učenjaci su istakli da prilikom učenja ove dove ne bi trebalo redovno i stalno dizati ruke, nego da se ta dova ponekad uči podignutih ruku, a ponekad bez podizanja ruku, s obzirom na to da o dizanju ruku prilikom učenja ove dove nije prenesena izravna predaja koja bi to potvrdila. Allah najbolje zna!

http://el-asr.com/pitanja/dizanje-ruku-prilikom-ucenja-dove-nakon-ezana/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Žena u hajzu nije dužna postiti, niti joj je to dozvoljeno, a propuštene dane ramazana dužna je napostiti. Aiša, radijallahu anha, kada je upitana zbog čega žena napašta dane koje nije postila za vrijeme hajza, a ne naklanjava propuštene namaze, rekla je: “Hajz nam je dolazio i u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa nam je naređeno da napostimo propušteni post, a nije nam naređeno da naklanjamo propuštene namaze.” (Buhari, br. 321, i Muslim, br. 335) Svevišnji Allah poštedio je ženu posta u vremenu hajza iz milosti prema njoj, jer izlazak krvi je slabi pa je u potrebi za jelom i pićem kako bi se njenom tijelu povratila snaga.

Pojava hajza je Allahova odredba i vjernice je kao takvu prihvataju. S obzirom na to da su dostupna sredstva koja omogućavaju vremensko određivanje hajza, nameće se pitanje da li je upotreba takvih sredstava dozvoljena ili ne.

Zanimljivo je spomenuti da su o ovom pitanju raspravljali i klasični učenjaci, jer i u njihovom dobu postojala su određena sredstva za sprečavanje hajza i njegovu odgodu. Malikijski učenjaci spomenuli su da je ženi koja želi obaviti umru a plaši se da je hajz u tome ne spriječi, pokuđeno popiti lijek kojim bi odgodila hajz, zbog mogućnosti da će to našteti njenom zdravlju. (Ulejš, Minahul-Dželil, 1/166) Hanbelijski učenjaci ističu da je upotreba ovakvih lijekova, ako ne uzrokuju štetu, dozvoljena. Ibn Kudama kaže: “Prenosi se od Ahmeda, Allah mu se smilovao, da je rekao: ‘Ne smeta da žena popije lijek koji će joj spriječiti pojavu hajza, ako se radi o poznatom lijeku.’” (El-Mugni, 1/266, i Maverdi, El-Insaf, 1/383)

Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je pitanje o upotrebi lijekova za odgodu hajza, a odgovor je glasio: “Ženi je dozvoljeno koristiti sredstva za odgodu hajza u ramazanu ukoliko iskusni i pouzdani ljekari potvrde da joj to ne šteti, i ne utječe na njenu plodnost i mogućnost trudnoće. Ipak, bolje je da se suzdrži od toga, jer Svevišnji Allah joj je podario olakšicu da ne posti kada je u hajzu za vrijeme ramazana i propisao joj da naposti dane u kojima nije postila, i Allah je zadovoljan da tako postupi.” (Fetaval-ledžnetid-daima, 5/440)

Rezimirajući prethodno može se zaključiti da je upotreba sredstava za odgodu ciklusa, ukoliko štete zdravlju, haram, prema jednoglasnom mišljenju učenjaka. Svevišnji Allah kaže: “I sami sebe u propast ne dovodite.” (El-Bekara, 195)

Ako pak upotreba tih medikamenata ne uzrokuje jasnu štetu, a to potvrde stručni i pouzdani ljekari, dozvoljeni su uz pokuđenost. Pokuđeno je uzimanje tih sredstava jer postoji bojazan da će njihova upotreba poremetiti mjesečni ciklus i time izazvati sumnje i nejasnoće oko čistoće, a samim tim i svih drugih obreda kojima je čistoća uvjet, poput namaza i posta. Stoga je bolje ženi da prihvati olakšicu koju joj je Allah pružio davši joj mogućnost da za vrijeme hajza u ramazanu ostavi post, i da omogući mjesečnom ciklusu da se odvija svojim prirodnim tokom.

Za vrijeme Oproštajnog hadža Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zateče Aišu, radijallahu anhu, kako plače. Razlog njenog plača bila je pojava hajza, pa joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “To je nešto što je Allah propisao Ademovim kćerkama. Čini sve što čine hadžije, samo nemoj tavafiti oko Kabe.” (Buhari, br. 294, i Muslim, br. 1211)

Istina je da hajz onemogućava ženi post i namaz, ali ipak postoje mnogi drugi ibadeti koje žena može prakticirati u tom periodu, poput, zikra, tespiha, a prema odabranom mišljenju i učenja Kur’ana, te, lijepog govora, dobročinstva prema drugima, sadake i sl.

Ako žena ipak upotrijebi lijek i time spriječi pojavu hajza, te posti u tim danima u kojima bi bez upotrebe tih sredstava bila u hajzu, njen post je validan, jer žena je u hajzu kada se pojavi krv hajza, te kada pojava krvi bude spriječena, žena je čista i njen post je ispravan.

Svevišnji Allah najbolje zna!

http://el-asr.com/pitanja/upotreba-sredstava-za-sprecavanje-hajza-u-ramazanu/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Namjerno prekinuti post mjeseca ramazana, bez valjanog razloga, veliki je grijeh, skrnavljenje tog odabranoga vremena i suprotstavljanje Božijoj naredbi: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede” (El-Bekara, 185). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bez opravdanog razloga ne bude postio jedan dan ramazana, ne može ga nadoknaditi čak ni kad bi postio cijeli svoj život.” (Ibn Madža, br. 1672. Hadis je slab, prema ocjeni šejha Albanija.)

Velika većina islamskih učenjaka smatra da masturbacija kvari post i to je ispravno mišljenje. Na to ukazuje predaja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj se navodi da Uzvišeni Allah o postaču kaže: “Ostavlja svoju hranu, svoje piće i svoje strasti radi Mene” (Buhari, br. 1894), a masturbacijom se ne ostavljaju strasti, nego se upražnjavaju. Međutim, post će biti pokvaren postaču koji zna da onanisanje kvari post, dok onom ko nije bio u prilici da čuje za ovaj propis i ne zna da masturbacija kvari post, poput novih konvertita, post neće biti pokvaren.

Onaj ko zbog neznanja masturbacijom pokvari post tretira se poput osobe koja za vrijeme posta nešto nenamjerno pojede ili popije. U Enciklopediji islamskog prava navodi se: “Šafijski učenjaci su kazali: Ako ne zna da je (za vrijeme posta) zabranjeno jesti ili spolno općiti, tako da bude od onih koji su nedavno prihvatili islam, ili je odrastao daleko od učenih, neće time pokvariti post.” (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 28/44)

Kada postač, koji nema opravdanje u neznanju, masturbacijom pokvari post dužan je pokajati se Allahu za taj grijeh i Allaha moliti za oprost i dužan je napostiti taj dan. To je dovoljno, prema mišljenju većine islamskih pravnika i to je stav šafijskog i hanbelijskog mezheba. S druge strane, hanefijski i malikijski učenjaci smatraju da je uz spomenuto dužan iskupiti se. Iskup se ostvaruje postom dva mjeseca uzastopno, a ko nije u stanju iskupit će se tako što će nahraniti šezdeset siromaha. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 28/60). Ovo mišljenje zasnovano je na tezi da je iskup obavezan kad god se post namjerno pokvari, bez obzira na koji način se to desilo, intimnim odnosom, jelom ili pićem.

Ipak, odabrano je mišljenje da je iskup obavezan samo u slučaju da se post pokvari spolnim odnosom, s obzirom na to da je iskup, koji je spomenut u hadiskoj predaji, stavljen u obavezu postaču koji je pokvario post intimnim odnosom, a ostale stvari koje kvare post ne mogu se analogijom pridružiti intimnom odnosu, jer pokvariti post intimnim odnosom veći je prijestup, tako da se iskup ograničava na stanje spomenuto u predajama.

Prema tome, onaj ko polucira za vrijeme posta masturbacijom, a ne zna da to kvari post, neće, inšallah, time pokvariti post. Ako je pak svjestan da to kvari post, post mu je pokvaren i dužan je pokajati se Allahu i moliti Ga za oprost i taj dan napostiti, a nije dužan iskupiti se. Allah najbolje zna!

http://el-asr.com/pitanja/pokvario-sam-post-masturbacijom/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u nekoliko hadisa opisuje kaznu koja na budućem svijetu čeka alkoholičara i spominje da mu se namaz kod Allaha ne prima četrdeset dana. Jedan od tih hadisa jeste predaja od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, u kojoj navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude pio vino pa se opije, neće mu se primati namaz četrdeset dana, ako umre, ući će u Džehennem, a ako se pokaje, Allah će mu uvažiti pokajanje. Ako ponovo bude pio vino, pa se opije, neće mu se primati namaz četrdeset dana, ako umre, ući će u Džehennem, a ako se pokaje, Allah će mu uvažiti pokajanje. Ako ponovo bude pio vino, pa se opije, neće mu se primati namaz četrdeset dana, ako umre, ući će u Džehennem, a ako se pokaje, Allah će mu uvažiti pokajanje. Ako to uradi nakon trećeg puta, zaslužio je da ga Allah na Sudnjem danu napoji redgatul-habalom.” Prisutni upitaše: “Allahov Poslaniče! Šta je to redgatul-habal?”“Gnoj stanovnika Džehennema”, odgovorio je on. (Ibn Madža, br. 3377. Hadis je sahih prema ocjeni šejha Albanija.)

U hadisu spomenuto “neprimanje namaza” ne znači da namaz nije validan, niti da neće obavljati namaz, nego to znači da neće imati nagradu za namaz. Međutim, obavljanjem namaza ispunit će svoju dužnost, izvršiti obavezu i sačuvati se kazne za izostavljanje namaza. U tom smislu, poznati hadiski ekspert i historičar Ibn Mende kaže: “Kada bi čovjek konzumirao alkoholno piće, a potom došao i pitao o namazu, ne bi bilo dozvoljeno da mu se kaže: ‘Ostavi namaz četrdeset dana, jer ako bi klanjao neće od tebe biti prihvaćeno.’ Naprotiv, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je dužan klanjati, i da mu je namaz, kada klanja, validan i nije dužan ponavljati namaze tih četrdeset dana.” O riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…ne prima mu se namaz”, rekao je: “Neće imati nagradu za svoj namaz četrdeset dana, a to je kazna zbog toga što je pio alkohol. Slično tome kazano je o čovjeku koji priča za vrijeme džume dok imam drži hutbu: klanjat će džuma-namaz, a on nema džume, tj. neće dobiti sevap i nagradu za džuma-namaz, a to je posljedica njegovog grijeha” (Mervezi, Ta’zimu kadris-sala, 2/587). Imam Nevevi o tome da namaz neće biti primljen onome ko ode vračaru i nešto ga upita, kaže: “Kada se kaže da mu namaz neće biti primljen, to znači da neće imati nagradu za namaz, iako je namaz validan i dovoljan da ispuni obligatnu dužnost, a uz taj namaz nije dužan ponovo klanjati.” (Šerhun-Nevevi ala Muslim, 14/227)

Dakle, nema sumnje da je onaj ko prekrši zabranu pijenja alkohola dužan obavljati namaz u propisanom vremenu, a ako bi ostavio namaz, zapao bi u još veći grijeh. (Vidjeti: Fetva Muhammed b. Salih el-Munedžid, br. 27143)

Spomenuta kazna odnosi se na onog ko se ne pokaje od grijeha pijenja alkohola, a ako se iskreno pokaje, Allah će mu pokajanje prihvatiti, kao što je i spomenuto u hadisu: “A ako se pokaje, Allah će mu uvažiti pokajanje.” U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj koji se pokaje za počinjeni grijeh isti je kao onaj koji grijeh nije ni počinio.” (Ibn Madža, br. 4250. Hadis je hasen, prema ocjeni šejha Albanija, rahimehullah.) Allah najbolje zna!

http://el-asr.com/pitanja/namaz-osobe-koja-pije-alkohol/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/