Korištenje parfema i krema koje u sebi sadrže određeni postotak alkohola je dozvoljeno. Klanjanje namaza u odjeći namirisanoj takvim parfemom ne utiče na ispravnost namaza jer je preferirajuće mišljenje da je alkohol čista materija i pored toga što je zabranjen za konzumiranje. Dokazi koji ukazuju na činjenicu da je alkohol čist su:

– Osnova je da su sve materije čiste sve dok ne dođe dokaz koji ukazuje na suprotno, a ne postoji jasan i nedvosmislen dokaz koji ukazuje da je alkohol nečist.

– Kada je alkohol zabranjen, ashabi su ga proljevali ulicama Medine, a nakon toga kročili tim istim ulicama a zatim ulazili u mesdžid. Da je alkohol nečista materija Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi im naredio da operu svoju obuću, a on to nije učinio.

– Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio da se operu posude u kojima je bio alkohol, a sve to ukazuje na činjenicu da alkohol sam po sebi nije nečista materija. Dakle, nema smetnje da se koriste parfemi i kreme koje u sebi sadrže alkohol. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Wealejkumuselam cijenjena sestro u islamu,

Najprije molim Allaha da Vam podari strpljenja i da Vam olakša tegobu i nedaću kroz koju prolazite. Amin. Nema sumnje da je gubitak djeteta jedno od najvećih iskušenja koje čovjeka može zadesiti na ovom svijetu. Svaka nedaća i neugodnost koja nas na ovom svijetu zadesi od Allaha je i treba je shvatiti kao iskušenje kojim nas Allah želi učiniti boljim ljiudima i popraviti naše stanje. Smrt djeteta je iskušenje od Allaha. No, smrt je samo privremeni rastanak.

Tvoji sinčići su džennetlije inšaAllah i Vaš sastanak s njima je u Džennetu. Prenosi Muslim u svome Sahihu od Ebu Hassana da su mu umrla dva sina, pa je pitao Ebu Hurejru: “Da li si čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neki hadis koji će nam olakšati gubitak bližnjih?” Ebu Hurejra odgovori: “Da, njihova su djeca male džennetlije, pa će jedno od njih sresti svoga jednog ili oba roditelja pa će ih uzeti za ruku i odjeću isto kao što ja držim komad tvoje odjeće, i neće ih napuštati sve dok ga Allah ne uvede u Džennet zajedno sa njegovim roditeljem.“(Muslim, 4/2029)

Buharija i Muslim prenose od Ebu Seida el- Hudrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ženama: “Nijednoj od vas neće umrijeti troje djece, a da joj ona ne budu zaštita od vatre,” a tada jedna žena upita: “A ako umre dvoje djece?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: I dvoje“.

Kao što se jasno vidi iz navedenih predaja Vaša dječica mogu biti razlogom Vašeg izbavljenja na onom svijetu i ulaska u Džennet. Sada je na Vama da budete strpljivi i da se pomirite s Allahovom odredbom. Znajte da ne postoji niko na dunjaluku ko Vam moze klanjati istiharu pa da saznate razlog smrti Vaših sinova. Allah je Taj koji određuje ko će i kada umrijeti pa makar razlog i nepostojao jer mi ljudi smo Njegovi robovi, On nas je stvorio i život nam dao pa nam Ga samo On može i uzeti, kad On odredi.

Pokušajte da se strpite na nedaći koja Vas je zadesila a neka Vam u tome olakša sljedeća predaja u kojoj stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem rekao: ”Kada robu umre dijete, Allah upita meleke: ‘Jeste li usmrtili dijete Moga roba?’ Oni odgovaraju: ‘Jesmo.’ Allah ih opet upita: ‘Jeste li uzeli plod njegovog srca?’ Meleki odgovaraju: ‘Jesmo.’ On ih opet pita: ‘Šta je rekao Moj rob?’ Oni rekoše: ‘Zahvalio Ti je i rekao: Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un (Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo).’ Na to im Uzvišeni Allah kaže: ‘Napravite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je kuća zahvalnosti.”’ (Tirmizi, Sunen, br.1021)

Imajte lijepo mišljenje o Allahu i znajte da On nije nepravedan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svojom rukom ukopao svojih petoro djece ali nikada pri tome nije bogohulio niti činio bilo šta što Gospodar svjetova ne voli. Naprotiv, bio Mu je pokoran i poslušan a to savjetujem i Vama. Pokorite se Allahu, klanjajte propisane namaze i vidjet ćete da će Vam Allah podariti razgalu u prsima i olakšanje jer samo On može tegobu iz prsa otkloniti.

Molim Allaha da Vam olakša bol i da Vam podari stpljenja i da Vam kao nagradu za taj sabur podri Džennet u kome ćete vječno uživati.

Na pitanje odgovorio: mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Cijenjena i uvažena sestro, na samom početku želim da vam se zahvalim na posjeti i na ukazanom povjerenju. Mnogo je toga što se da shvatiti iz vašeg pitanja, što iziskuje dugačak odgovor, zato se iskreno nadam da se nećete ljutiti ako odgovor bude malo duži od prosječnih odgovora.

Poljubiti ženu strankinju (onu s kojom muškarac može stupiti u brak) sigurno je veliki grijeh. Allahov Poslanik, onaj koji ne govori po hiru svome, takav čin naziva zinalukom, a treba li nakon toga veći dokaz da je to veliki grijeh. Kazao je Allahov Poslanik: “Ruke čine zinaluk dodirom, noge čine zinaluk hodanjem, usta čine zinaluk ljubljenjem.” (Muslim)

Ovaj hadis je jasan dokaz za pitanje koje ste vi postavili, iako je općepoznata stvar da vjerniku, u osnovi, nije dozvoljeno da dodirne ženu strankinju, osim kada za time postoji velika potreba, kao u slučaju liječenja ako ne postoji ženski stručni kadar.

Ja ne mogu a da ne primijetim iz vašeg pitanja, također, da vi u ašikovanju ne vidite problem, što je izuzetno diskutabilno. Islam je u svojoj potpunosti i savršenstvu dozvolio mladiću i djevojci da se upoznaju prije stupanja u brak, ali je za to postavio odrednice. Naprimjer, muškarcu postaje dozvoljeno da gleda u ženu onda kada bude imao namjeru da će je ženiti.

Također, ta dozvola, da mladić pogleda djevojku koju želi prositi, ni u kom slučaju ne znači da je njima dozvoljeno da se osamljuju (a kamoli da je dodirne ili poljubi) jer je to u osnovi zabranjeno, kao što je spomenuto u vjerodostojnim hadisima. Razgovor, upoznavanje, treba da bude u prisustvu njenog staratelja ili nekoga od njenih mahrema kako bi se izbjeglo osamljivanje.

Također, iz vašeg pitanja se da zaključiti – a zaista se nadam da vas to ne vrijeđa, jer vi ste tražili savjet i ja se maksimalno trudim da vam dam najbolji savjet, onaj koji bih dao i svojoj kćerki – da su vaši parametri određivanja ko je dobar musliman malo poremećeni; ja ne negiram da među vašim prijašnjim momcima sigurno ima finih osoba, ali ne mogu da shvatim da neko želi javno počiniti veliki grijeh i ne samo to, već i druge (vas konkretno) poziva u to, pod izgovorom da je to mali grijeh, i poslije da mi kažemo kako je ta osoba dobar vjernik.

Moj savjet vam je da prekinete sa ašikovanjem, znam da je to u današnjem vremenu teško i da se oni koji se odluče na izvorno prakticiranje vjere smatraju konzervativnim i nazadnim, ali se strpite radi Allaha, očekujući Njegovu nagradu, također vam savjetujem da prekinete kontakt sa takvim osobama koje su sebi priuštile toliki “luksuz” da od djevojke koja nosi mahramu traže otvorenu nepokornost Allahu.

Moj savjet vam je također da, kada budete spremni za udaju, da tragate za osobom koja istinski čuva Allahove granice, istinski se boji Allaha i kada je u samoći, a i pred drugima, jedino sa takvom osobom možete postići sreću dunjaluka prije vječne sreće na ahiretu. Ako budete takvi, onda je očekivati Allahovu pomoć, kao i izlaz iz svake situacije, pa makar u našim očima bila i bezizlazna. Kazao je Uzvišeni Allah: “Onaj ko se Allaha boji, Allah će mu podariti izlaz iz svake situacije.”

Cijenjena sestro, ne zaboravi da stavljanjem mahrame ti više nisi “obična” žena, ti si žena čiji postupci kod ljudi važe kao izvor vjere. Svakako da je to poimanje neispravno, jer istina se ne vrednuje po ljudima, već ljudi po istini, ali pošto nam je takvo shvatanje nametnuto od strane našeg društva, onda treba da tom društvu pokažemo i prezentujemo vjeru islam u najboljem svjetlu.

Zamisli, cijenjena sestro, kako će biti nekoj sestri i bratu koji pokušaju da pojasne svojim roditeljima, rodbini i poznanicima da ašikovanje nije od islama, kao i to da je zabranjeno ljubljenje sa momcima, a oni onda, nesvjesni da tako iskazuju svoje neznanje, postupkom nekog, poput vaših prijašnjih momaka, budu argumentovali legitimnost tog djela. Zaista je to velika odgovornost, koje nažalost nisu svjesni mnogo koji krenu ovim putem!!!

Svakako da je vaša dosadašnja ustrajnost u tome, da ne činite taj grijeh, kao i strah od Allaha da prekršite vašu zakletvu, veliki pokazatelj vaše iskrenosti, čestitosti, morala. Zato vam savjetujem da ostanete čvrsti, bez kolebanja, na bedemu islama, da budete od onih koji će svojim djelima –prije riječi, pokazati kako se islam prakticira, i kako se i u našem podneblju može biti praktičar vjere, kao i istinski sljedbenik Allahovog Miljenika.

Ne treba, cijenjena sestro, da te boli mnoštvo onih koji slijede šejtanov put, kao ni malobrojnost onih koji se čvrsto drže istine, već treba da budeš ponosna, ali i zahvalna, što te je Uzvišeni Allah odabrao među hiljadama, ako ne i milionima drugih koji idu putem neistine. Kazao je Allahov Poslanik: “Islam je počeo kao stranac – pojedinac, i vratit će se kao stranac – pojedinac, a blago li se pojedincima.” (Muslim)
Allah nabolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Musliman mora biti primjer vjernosti i lijepa ponašanja ma gdje živio. Neki muslimani koji žive na Zapadu, misle da im je, zato što žive u nevjerničkoj zemlji, dozvoljeno činiti nered, potkradati i pljačkati gdje god i šta god stignu. I time što rade čine nevjernicima ogromnu uslugu – iskrivljuju učenje islama i kaljaju njegovu reputaciju. Muslimanu koji dobije turističku ili boravnu vizu za neku evropsku zemlju i nastani se u njoj (a je li uopće dozvoljeno živjeti u nevjerničkim zemljama?), nije dopušteno bespravno uzimati imetak stanovnika te zemlje. Ako to pak učini, skrnavio je obećanje da će se vladati po zakonima te iste zemlje, i takav je čovjek kradljivac.

Imam El-Buhari zabilježio je predanje u kojem se kaže da se El-Mugira b. Šuba, radijallahu anhu, u neznabožakom periodu družio s nekim ljudima pa ih je pobio i prisvojio njihov imetak. Nakon toga otišao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i prihvatio islam. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prihvatam te kao muslimana, ali s tim imetkom ja ništa nemam.”

U Ebu Davudovoj verziji, koju šejh El-Albani smatra vjerodostojnom, stoji da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio ovom ashabu: “Prihvatamo te kao muslimana, ali taj imetak nama ne treba jer si ga stekao izdajnički i prevarom.” Komentirajući ovaj hadis, hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, zapisao je sljedeće: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘…ali s tim imetkom ja ništa nemam’ znače: ja ga neću uzeti jer si ga ti uzeo izdajnički. Iz ovog hadisa zaključuje se da nije dozvoljeno, u mirnodopskim uslovima, izdajnički uzeti imetak od nevjernika…”

Imam Šafi, rahimehullah, kazao je: “Kad musliman, s ugovorom o zaštiti, uđe u neku nevjerničku zemlju čiji stanovnici ratuju protiv islama i mogne se domoći njihove imovine, nije mu dozvoljeno uzeti nimalo njihova imetka. Naime, ako on kod njih ima ugovor o zaštiti i vjernosti, isti takav ugovor i oni kod njega imaju…” (Sintagma “ugovor o zaštiti”, koju spominje imam Šafi, danas nije ništa drugo nego viza na temelju koje se ulazi u neku zemlju.) Slično ovom kazao je i hanefijski pravnik Es-Serahsi.

Dakle, zašto se, ako Poslanik islama i učenjaci ovako kažu, neki ljudi ponašaju kao da žive na Divljem zapadu?! Kradu nevjernički imetak i varaju bezbožnike tvrdeći da je to dozvoljeno i da je to džihad, borba na Allahovu putu, te da je imetak koji ukradu ratni plijen. O, lahkog li džihada i slatkog li ratnog plijena! Možda će se početi govoriti da je šehid onaj ko pogine kradući ili otimajući nevjernički imetak u Evropi. Molim Allaha, Gospodara svjetova, da nas sačuva svih puteva zablude. Borba na Zapadu, nije borba na Allahovu putu, tamo je, više-manje, borba za dunjaluk. Niti se ratni plijen stječe na Zapadu. Niti se tamo može pasti kao šehid. Da nije žalosno, bilo bi smiješno to kako se Iblis poigrao umom nekih ljudi.

Ako je u nekoj državi porez visok (u evropskim zemljama porez je otimačina i golema nepravda) i ako čovjek nema dovoljno da prehrani porodicu, zbog velikih izdataka, tad može raditi nacrno, i nije grešan. U svakom slučaju, bolje je da bude daleko od svega čime bi mogao okaljati ugled islama i muslimanâ. Jer, teško onom ko ljude, bilo djelima ili riječima, bude odvraćao od islama! Teško mu se na Danu konačnog polaganja računa! A Allah, Gospodar tvoj, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Nur dova nije prenesena u vjerodostojnim predanjima; ljudi su je sastavili. I bolje je učiti one dove koje je učio naš dragi Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem. Vješanje hamajlija može biti veliki širk, koji izvodi iz islama, a može biti i manji širk, shodno uvjerenju onoga koji nosi na sebi hamajliji i na osnovu nje same. Ako čovjek okači hamajliju zato što je uvjeren da ona otklanja zlo i donosi korist, čini širk u rububijetu. Ako se obraća tim istim hamajlijama za pomoć, čini širk u uluhijetu.

Evo nekoliko ajeta i hadisa koji se bave ovom temom. Svemogući Allah rekao je: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako i kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni…” (El-En‘am, 17). “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je” (Junus, 107).

Ukba b. Amir el-Džuheni, radijallahu anhu, pripovijeda da je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, došlo deset ljudi da mu daju prisegu, pa je primio od deveterice, a od jednog nije. Ashabi mu rekoše: “Allahov Poslaniče, zašto si prihvatio prisegu od ove deveterice, a od ovoga nisi?!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: “Zato što na sebi ima hamajliju.” Onaj čovjek odmah uvuče ruku u njedra i uništi hamajliju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je primio i njegovu prisegu, dodavši: “Ko okači hamajliju počinio je širk.” (Ebu Davud i El-Hakim).

Zejneba, žena Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, pripovijeda: “Jedna starica, koja je davala zapise protiv crvenila, dolazila je kod nas; a mi smo imali visok krevet. Kad bi Abdullah ušao u kuću, malo bi se nakašljao i progovorio, pa bi se ona zaklonila od njega. Jednom je prilikom došao i sjeo pored mene, te na meni vidio konac i upitao: ‘Šta je ovo?’ Odgovorila sam: ‘To mi je zapis protiv crvenila.’ On ga je dohvatio, potrgao i bacio, rekavši: ‘Abdullahova porodica nema potrebe da čini širk. Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Zaista su zapisi, hamajlije i tivele širk’’” (Ebu Davud i Ibn Madža; tivele su vrste zapisa protiv sihra).

I, na kraju, navest ćemo predanje na koje ste ukazali u pitanju. Isa b. Ebu Lejla pripovijeda: “Došao sam kod Ebu Mabeda Abdullaha b. Ukejma el-Džuhenija da ga posjetim, a bolovao je od crvenila. Sugerirali smo mu: ‘Zar nećeš okačiti kakav zapis?’ On je odgovorio: ‘Smrt je bliža od toga. Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Ko na sebe okači nešto bit će mu prepušten’.’” (Et-Tirmizi i Ahmed). Slobodan je i sretan onaj čovjek koji se stavi pod okrilje Allahove pažnje i milosti, a u okovima je i nesretan je onaj ko se veže za predmete koji mu ne mogu ni pomoći ni odmoći. Allahu, zaštiti nas i sačuvaj, i naše porodice! Allah je pokrovitelj uspjeha i On najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com