Alejkumusselam.

Islamski učenjaci su saglasni da je zabranjen svaki oblik kamate bez obzira na njenu količinu, mjesto gdje se uzima, vrijeme i ljude. Dokazuju svoj stav općim argumentima Kur’ana, Sunneta, idžma’a i kijasa (analogije) kojim se zabranjuje kamata bez razlike na mjesto, vrijeme i ljude: Kaže Uzvišeni: “A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekare, 275)

U hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu, je došlo da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, prokleo onog koji uzima kamatu, daje, zapisuje i svjedoči, i kaže: “Oni su isti”. Bilježi ga Muslim (4177). A idžma’ (jednoglasan stav učenjaka) prenosi Kurtubi, Ibnul-Munzir, El-‘Ajni, Ibn Kudame, El-Merdavi, Ibn Hadžer, Ibn Tejmije, Ševkani, Ibn Hubejre, Nevevi, Ibn Hadžer El-Hetemi i mnogi drugi.

A to što oni taj kredit i kamatu u njemu koriste za rješavanje stambenog pitanja mladih bračnih parova ne čini ovaj vid kamate halalom, pa tako da ga koriste za davu, borbu na Allahovom putu, gradnju džamija i islamskih medresa to ne bi opravdalo kamatu koja ima u ovom kreditu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Šest pitanja i odgovora
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailFacebook MessengerCopy LinkPodijeli
1. Oporuka o doniranju organa nakon smrti

Pitanje: Selam alejkum, U velikoj sam dilemi i nadam se da cu od vas da dobijem ispravan odgovor…. Na internetu sam procitala sve sto sam nasla na tu temu i na kraju neznam ni sama sta da mislim.. Razumjela sam da je dozvoljeno za vrijeme zivota donirati organe (pod odredjenim uslovima).. Buni me to što su mišljenja o donaciji organa nakon smrti podjeljenja.. Pojedini smatraju da je to šerijatski dozvoljeno, dok drugi da da je potpuno zabranjemo… Sta da radim? Dali mi mozete dati ispravan odgovor na ovo pitajne…

Meni moji organi nakon smrti nece koristiti, a ako mi je dozvoljeno zelila bi u ime Allaha da dobrovoljno nekom drugom pomognem mojim organima, a isto tako, ako mi nije dozvoljeno, zeljela bi da za zivota sprijecim da do toga nakon moje smrti nebi doslo… Iako u mojoj svijesti preovladava misljenje, da uz svu milost i humanost, koju nosi nasla lijepa vjera to ipak mozda nije zabranjemo, bojim se da po tom pitanju nebi ucinila nesto pogresno. Unaprijed hvala za odgovor…

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Prije samog govora o presađivanju organa od mrtvog čovjeka nije zgoreg da spomenemo koji su to organi koje je moguće prenositi i presađivati i to na osnovu onoga do čega je uznapredovala savremena medicina. Naime, ti organi su:
1. Srce, jer se operacije presađivanja srca uspješno obavljaju od 1986. god.
2. Jetra i pankreas oboljelim od šećera.
3. Rožnjača, bubrezi, koštana srž i dvostruki organi kao što su uši.
4. Presađivanje kože s ciljem operacije ojačanja ili uljepšavanja kože i slično.

A organi koje savremena medicina još nije u mogućnosti da presađuje sve dosad su: kičma, mozak, mokraćni mjehur, želudac i maternica.

Pitanje presađivanja organa uopćeno (svejedno od živog ili mrtvog) je predmet razilaženja među savremenicima. Suprostavio joj se svom silinom šejh Eš-Š’aravi i šejh Mustafa Mekki gdje spominju da nije dozvoljena oporuka, niti doniranje niti poklanjanje niti bilo koja druga vrsta upotreba organa. Argumenti sa kojima dokazuju zabranu su sljedeći:

Prvi: Organi su vlasništvo onoga ko ih je stvorio tj. Allaha, subhanehu ve te’ala, a nisu vlasništvo čovjeka te ih nije dozvoljeno donirati, poklanjati a kamoli prodavati.

Komentar: Moguće je na ovo odgovoriti da se pod Allahovim stvaranjem koje nije u vlasništvo čovjeka podrazumijeva duša, a što se tiče organa on ima pravo da raspolaže njima u granicama šerijatskih pravila, jer nije došao dokaz iz Kur’ana i Sunneta koji to zabranjuje. Pa je s toga osnova da je to dozvoljeno jer u Islamu nema štete niti nanošenja štete drugome.

Drugi argument zabrane iskorištavanja i korištenja organa mrtvog insana je poštivanje i svetost ljudskog tijela svejedno živog ili mrtvog, jer dokazi iz Kur’ana i Sunneta upućuju na svetost mejita i da nije dozvoljeno narušavati njegovu svetost niti loše postupati prema njemu. A uzimanje organa od njega je narušavanje njegove svetosti, napad na njegovo tijelo i masakriranje. A znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio masakriranje tijela ubijenih neprijatelja na poprišu bitke kako prenosi Buharija i drugi: da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio masakriranje (Buharija 2294 i Ebu Davud 2293).
Takođe, prenose se hadisi u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje lomljenje kostiju mejita i njegovo uznemiravanje, pa kaže, sallallahu alejhi ve sellem: “Lomljenje kosti mejitu je kao lomljenje kosti živom” ( Ebu Davud 3207, Ibn Madže 1616, Bejheki (4/57) i Ahmed (6/58, 168-169, 200, 364), kaže Albani u “El-Irva'” (3/214) da je hadis vjerodostojan).

Komentar: Moguće je odgovoriti na ove hadise da se oni odnose na stanja u kojima je cilj ponižavanje i masakriranje mejita. Međutim ako je osoba za svoga života dozvolila da se radi spašavanja nečijeg života koriste njegovi organi, pa se zbog toga oni uzmu od njega s poštovanjem i bez ponižavanja, onda to izlazi iz zabrane. A uz to još treba dodati da nužda dozvoljava ono što je zabranjeno.

Treći argument je da ono što se odstrani (odsiječe, uzme) od živog to postaje mrtvo. Jer se kaže u hadisu: “Ono što se odsiječe od životinje dok je živa to je strvina” (Ebu Davud (2475) i Tirmizi (1300) i kaže da je hasen garib ne znamo ga osim u hadisu Zejd ibn Eslem. Prenosi Ibn Hadžer u “Et-Telhisu” (1/40) da su ga Darekutni i Ibn ebi Hatim ocijenili kao mursel).
Komenta: Odgovor na ovo je da insan ne postaje nedžis svojom smrću, i to je radžih mišljenje na koje upućuju dokazi kao što je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Musliman nije nedžis” (Buharija 274 i Muslim 556-557), pa čak ako bi se složili sa tim može se reći da nužda poziva u to da se koriste ti organi iako su nečisti.

Na kraju, ono što se pokazuje kao radžih (odabrano mišljenje) u ovoj mes’eli je da je osnova u korištenju i iskorištavanju ljudskih organa opreznost i zabrana radi zaštite čovjeka i čuvanja i poštivanja njegove svetosti i njegovo čuvanje od masakriranja i raspolaganja njegovim organima kao da su rezrvni dijelovi. Međutim, ako nužda ili potreba zahtijeva onda je presađivanje organa od mrtve osobe dozvoljeno i to pod sljedećim šartovima:

– da se radi na osnovu njegovog vesijeta (oporuke) doniranja organa, ili sa dozvolom njegove porodice,
– da taj organ ne bude od genitalnih organa koji prenose nasljedne osobine,
– da organ nije stidno mjesto,
– da bude na način doniranja a ne način prodaje.

Egipatski “Darul-ifta” je objavilo mnoštvo fetvi po ovom pitanju od kojih je prva fetva šejha Muhammeda Husejna Mahlufa, misrijskog muftije 1952. god. o dozvoljenosti usađivanja očnih rožnjača od drugog mrtvog čovjeka. Zatim fetva šejha Me’muna 1959. god. oko iste teme, pa fetva šejha Hurejdija 1966. o dozvoli presađivanja organa, isto tako fetva šejha Hatira 1973. god. o dozvoli presađivanja organa, takođe fetva Džadul-Hakka 1979. god. o dozvoli doniranja organa od živih i mrtvih.

Takođe “El-Medžlis el-Džezairi el-e’ala lil-fetava” (Alžirsko više vijeće za fetve) i “El-Medžlis el-Urduni el-eala lil-fetava” (Jordansko više vijeće za fetve) 1977. su izdali fetvu 1972. god. o dozvoli presađivanja organa. A “Hej’etu kibaril-ulema” (Vijeće visokorangiranih učenjaka) u Saudiji je 1978. izdala fetvu o dozvoli presađivanja rožnjače, a 1972. o presađivanju organa, a “Ledžnetul-fetava” (Komisija za fetve) pri ministarstvu vakufa u Kuvajtu 1980.god. je dala fetvu o dozvoli presađivanja organa. Ve billahi tevfik.
***************************************************

2. Dijete ima napade a ljekari ne znaju šta mu je – vodili ga kod sihirbazice

Pitanje:

Es-selamu alejkum! Imam dijete koje će inšallah navršiti uskoro 6 godina. Imao je 2 napada za koja doktori nisu sigurni o čemu se radi. Razmak između napada je godinu i dva mjeseca. Kod prvog napada (koji je bio oko ikindije namaza) počeo je povraćati, istog trena nije bio više svjestan i gledao je u 1 tačku, nije odgovarao na pitanja. Napad je trajao oko 15 minuta. Drugi napad je počeo u momentu kad sam ugasila svjetlo,poslije jacije. Nažalost nisam mu odmah proučila dove pred spavanje, namjeravala sam to proučiti malo poslije. Počeo je povraćati, nije znao za sebe irazgledao je po sobi sa očima prema gore.

Donijela sam posudu i pokazala sam mu gdje da povrati što je i uradio. Nakon 15-tak minuta počeo je trzati rukama i nogama. Ovaj napad je trajao oko pola sata. Nakon napada je bio mnogo nervozan i ničeg se ne sjeća. Kod oba napada je imao blago povišenu temperaturu, boljela ga je glava i nije htio čitav dan da jede. Kada smo vidjeli da doktori nisu sigurni o čemu se radi, odveli smo ga kod žene koja „liječi Kur’anom“,ta žena nam se učinila vjernicom, ali nam je bilo čudno što nas je pitala za datum djetetovog rođenja i naša imena (ime oca i majke). Ono što smo primjetili kod nje je da voli mnogo novac. Rekla je da će klanjati istiharu i nakon nekoliko dana rekla je da je djetetu napravljen sihr da ne bi krenuo niti završio školu. Iz tog njenog sna su mi poznate 3 stvari: bila sam spriječena da se dalje doškolujem, riječi koje je ona čula u snu sam već čula od jedne žene prije nekoliko godina a ženskog džina za kojeg kaže da ga napada, davno sam sanjala da ima u kući.

Poslala nam je osim vode, meda i maslinovog ulja zapise sa nekim nerazgovijetnim znakovima, a ako je bilo arapskog teksta ponegdjeje bilo izvrnutih harfova. Zapise smo zapalili,osim dva koja sam jedne noći stavila djetetu ispod jastuka pa je dijete naveče progovorilo u snu ubrzano a glas mu je bio kao ženski. I te zapise smo sklonuli u stranu a poslije zapalili. Mazala sam dijete tim maslinovim uljem ali se drugi dan pojavio osip na tijelu, a taj isti osip se pojavio prije i tokom prvog napada, pa sam ga prestala mazati s uljem.Ne znam da li da koristimo taj med. U zadnje vrijeme mu proučimo naveče i ujutro dove za zaštitu.Na početku je govorio da ga peče i prži u glavi,sad to ne govori već se često ljuti i ne želi da mu se bilo šta prouči.Šta biste nam preporučili za dijete?Meni se slično događalo, kao dijete sam 2 puta gubila svijest ,doktori su rekli da je sve u redu,a hodža je rekao da mi je napravljen sihr,dao nekakve zapise i poslije nisam se gubila,ali imam povremeno velike bolove u stomaku i srcu. Ne znam da li to ima kakve veze sa ovim što se djetetu događa. Neka vas Allah dž.š. nagradi za vaš trud!

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Pogriješila si što si dijete vodila toj ženi i treba da se riješiš svega što si dobila od nje i nemoj ništa da koristiš, zapise zapali a med i ulje prospi, baci i nipošto ne koristi jer na osnovu kako si je opisala jasno je da se bavi sihrom. Odvedi dijete kod nekoga ko liječi ispravnom šerijatskom rukjom, daćemo ti njihove brojeve pa ih kontaktiraj. Vi u svojoj kući treba da praktikujete vjeru, klanjate, ostavljate harame, muziku, alkohol, da sklonite slike ako ih imate obješene i tako dalje.

Što više treba da vam uči Kur’an u kući, da ga vi učite, vaše dijete, preko kasete, CD-a i slično. Učite puno suru El-Bekara. Nipošto više ne tražite pomoć “kod žene koja „liječi Kur’anom“, “ta žena nam se učinila vjernicom”, niti kod njoj sličnih. Od prvih i najjačih znakova da se neko bavi sihrom je da pita za ime roditelja (posebno majke) i datum rođenja, tako ako vam to neko traži znajte da je sihirbaz i nemojte da mu dajete bilo šta niti da uzimate od njega bilo šta.

Najbolje je da dijete učite da koristi dnevne dove i zikrove koje je koristio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svakodnevnom životu, kao što je dova izlazka iz kuće, dova za zaštitu i slično. Šaljem vam knjigu (Hisnul muslim – Zaštita svakog muslimana) koja je najbolja i najpouzdanija po pitanju dova i zikrova na našem jeziku pa je koristite svi vi u kući a posebno vaše dijete. Molim Allaha Uzvišenog da vas sačuva od zla onoga što je stvoreno, a On je Kadar za to. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Pozdravljam Vaše razmišljanje o pokrivanju, moleći Svevišnjeg Allaha da Vam pomogne.

Mnogi su načini na koje šejtan pokušava čovjeka odvratiti od Gospodara svjetova. Jedan je od njih izazivanje mrzovolje i lijenosti. Znamo da je lijenost prilikom obavljanja namaza karakteristika dvoličnjakâ. Allah, džellešanuhu, o toj kategoriji ljudi kaže: “…kad ustaju molitvu obaviti, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa, 142).

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao se dragom Allahu od lijenosti. Učio je sljedeću dovu: “Allahu, Tebi se utječem od brige, i od tuge, i od nemoći, i od lijenosti, i od kukavičluka, i od tereta duga, i od ljudske prevlasti.” (El-Buhari). (Na arapskom jeziku ova dova glasi: ALLĀHUMME INNÎ EŪ‘ZU BIKE MINEL-HEMMI VEL-HUZNI VEL-ADŽZI VEL-KESELI VEL-BUHLI VEL-DŽUBNI VE DAL‘ID-DEJNI VE GALEBETIR-RIDŽĀL.)

Čovjek može biti mrzovoljan i uslijed prkomjerne hrane, pića, pa čak i spavanja. Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni šejtanskog doštaptavanja. Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebul-As, radijallahu anhu, došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se: “Allahov Poslaniče, šejtan me odvraća od namaza i otežava mi učenje!” “To je šejtan koji se zove Hinzeb”, kaza mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, “pa kad osjetiš njegovo prisustvo, zatraži od Allaha da te zaštiti od njega i pljucni na lijevu stranu triput.” Ovaj je ashab govorio: “Postupio sam onako kako mi je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio, i Allah je odagnao Hinzeba od mene.”

Allah neće čovjeka kazniti za vesvese, šejtansko došaptavanje, ukoliko se čovjek bori i ne prihvata ružne namisli koje mu zakleti neprijatelj donosi. Sve dok se čovjek bori (kao, naprimjer, Vi, time što čitate prijevod značenja časnih ajeta, da biste bili što pribraniji u namazu), Allah će ga obasipati Svojom dobrotom i blagodatima.

I još nešto! Ne treba misliti da čovjek za tu svoju borbu i ulaganje truda neće biti nagrađen! Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je jednom prilikom Aiši, radijallahu anha: “Zaslužit ćeš nagradu srazmjerno trudu i imetku koje uložiš u hadž” (El-Hakim. Šejh El-Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim). No, ovaj Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis ne znači da se čovjek treba prepustiti šejtanovom došaptavanju, pa da čovjek ima veću nagradu. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

U pravu ste, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi nisu zajednički zikrili poslije namaza, niti su učili dovu. U djelu “Tuhfetul-ahvezi” naći ćemo sljedeću izjavu imama El-Mubarekfurija: “Znano je da naši savremenici sljedbenici hanefijskog mezheba ustrajavaju u učenju dove poslije svakog farz-namaza, smatrajući to neizostavnom obavezom. I zato osuđuju onoga ko poslije obavljenog farza napusti džamiju ne podignuvši ruke radi dove. Oni se, čineći tako, suprotstavljaju imamu svog mezheba, Ebu Hanifi, i izjavama koje su zapisane u mjerodavnim knjigama hanefijskog mezheba.”

Ako čovjek, stjecajem okolnosti, ponekad imami u džamiji pa učini zajedničku dovu poslije namaza, nadati se da nije počinio grijeh. Sunnet treba objašnjavati na nenametljiv način, blago, da bi ga lakše i iskrenije prihvatilo. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Molim Allaha, džellešanuhu, da Vas nagradi za brižnost prema islamu i iskrenu namjeru u pogledu popravljanja stanja.

Uzvišeni Allah stvorio je ljude različitima, pa se neki nabrzinu promijene, a nekima treba mnogo vremena. I u tome se krije Allahova mudrost. Dalje, neke je stvari lahko promijeniti, dok postoje pojave koje je jako teško iskorijeniti. Jedna od tih pojava jesu novotarije, koje su doista veliko iskušenje u životu muslimanâ. Kad je o tome riječ, zapazimo da se u Saudijskoj Arabiji, pored postojanja znamenitih učenjaka praktičara, i dan-danas u dvama Haremima, u Meki i Medini, čini novotarija prenošenja iza imama. Danas, kad postoje savremni razglasni uređaji, nema potrebe da mujezin ponavlja tekbire iza imama, niti da glasno izgovara riječi “Rabbena ve lekel-hamd”.

U vezi s tim, šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, u djelu “Medžmuul-fetava” zapisao je sljedeće: “Nije poželjno prenositi iza imama kad ne postoji potreba da se to čini. To je novotarija, prema mišljenju svih imama…” On također navodi i to da neki učenjaci smatraju da nije ispravan namaz onome ko prenosi iza imama. A hanfijski učenjaci toliko su rigorozni o ovom pitanju, pa su kazali da nije ispravan ni namaz onih muktedija koji se ravnaju prema mujezinu koji, bez potrebe, prenosi iza imama. Pa, je li ova grozna novotarija ukinuta? Nije. Koliko će još biti prisutna u svetoj Meki i prelijepoj Medini? Samo Allah zna.

Dakle, čestitanje nevjerničkih praznika, svetkovanje Ajvatovice i posjećivanje turbetâ samo je primjer slijeđenja običaja koji se protive islamu. Ovdje, dakako, ne upoređujemo novotariju koja se čini u dvama Haremima, o kojoj smo maločas govorili, s posjećivanjem Ajvatovice i turbetâ – ovo potonje ogavnije je, opasnije i čak nedopustivo poglavarima vjerske zajednice; a posjećivanje turbetâ i vjerovanje da umrli mogu pomoći čovjeku protivno je osnovnom načelu islama da isključivo dragi Allah daje dobro i zlo. Štaviše, onaj ko vjeruje da umrli može pomoći ili odmoći u ma čemu, takav čini širk, neoprostiv grijeh, pripisujući Silnom Allahu saučesnika. Sačuvao nas Allah nesretnog života i teške smrti!

Da se svetkovanje Ajvatovice ukine i da se poruše turbeta – u tome bi, nesumnjivo, bilo veliko dobro za islam i muslimane – bi li se išta praktično promijenilo, kad je Bosna puna raznoraznih svetišta i kad su muslimani ogrezli u sujevjerju i paganskim običajima? Novotarije, krivovjerja i sujevjerja treba u srcu potrti, pa će i praktično nestati, u svakom obliku. A dat će Allah, Gospodar svjetova, da se stanje izmijeni i da nestanu pojave koje su oprečne dini-islamu.

Dalje, kad čovjek želi osuditi kakvo zlo koje čine oni koji su na vlasti, ne treba to učiniti javno, jer javna osuda pretežno poveća inat i ne donese željene rezultate. Evo šta je jednom prilikom rekao naš dragi Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko želi uputiti savjet vladaru neka to ne čini javno, već neka tog istog vladara uzme za ruku i osami se s njime te ga nasavjetuje. Pa, ako vladar prihvati savjet, to je savjetnik i želio, a akoli vladar odbije poslušati, savjetnik je izvršio svoju dužnost.” (Šejh El-Albani prihvatio je ovaj hadis).

Nadati se da postoje ljudi koji postupaju spram ovog hadisa, pa savjetuju odgovorne i upozoravaju ih na nedopustive greške (koje ponekad i nesvjesno čine). I to što mi ne znamo da je neki učenjak ili daija osudio nekog vjerskog poglavara javno, ne mora značiti da ga nije nasavjetovao tajno!

Što se običnih muslimana tiče, njima treba objašnjavati ispravno vjerovanje i s njima se lijepo ophoditi, biti primjer u svemu, a Allah će, džellešanuhu, dati rezultate. Zar je u Bosni isto stanje danas i prije trideset godina?! A šta je trideset godina?! Samjereno dugim nizom stoljeća, trideset godina period je koji nije spomena vrijedan. I, šta mislite, kakvo će stanje biti nakon stotinu godina – ako oni koji znaju istinu budu pozivali u nju i za nju se mudro i svesrdno borili!?

Molim Allaha da nam podari snage da izdržimo na ovom, dugom putu i da žar koji sad nosimo u srcima, osjetimo i kasnije, da nas prati do susreta s Milostivim Allahom, a ne da se sad istrošimo, pa da kasnije ne budemo imali snage ni za samoodgoj, a kamoli za odgajanje drugih ljudi i pozivanje u savršenu vjeru islam. A Allah najbolje zna, On poklanja uspjeh kome hoće i usrećuje koga hoće, On je Silni i Mudri.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com