Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Problemi sa roditeljima zbog prakticiranja vjere
Propaganda protiv prelijepe vjere islama dovela je do toga da roditelji više vole da njihova djeca uporopaštavaju svoju mladost baveći se raznim porocima nego da budu privrženi islamu, koji ljude poziva vrijednosti i odvraća ih od poroka. Allah, džellešanuhu, naredio je čovjeku da čini dobročinstvoviše
Propaganda protiv prelijepe vjere islama dovela je do toga da roditelji više vole da njihova djeca uporopaštavaju svoju mladost baveći se raznim porocima nego da budu privrženi islamu, koji ljude poziva vrijednosti i odvraća ih od poroka. Allah, džellešanuhu, naredio je čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima, pa makar njegovi roditelji bili nevjernici i makar ga odvraćali od vjere: jedno je ne pokoravati se roditeljima u grijehu, a sasvim je drugo činiti im dobročinstvo.
Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15);
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).
O odnosu spram majke govori se u sljedećem predanju. Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih.
Ako uvaženi brat živi daleko od džamije, toliko daleko da ne bi mogao čuti ezan proučen bez pojačala, nije dužan klanjati namaz u džematu, pa mu stoga savjetujem da ne izmišlja razloge kako bi mogao otići na skupni namaz. Vaš lijep odnos prema roditeljima i dobročinstveni postupci imat će, ako Bog da, za rezultat da roditelji popuste, to se mora dogoditi. U takvim je slučajevima greška suprotstavljati se i prepirati se s roditeljima, utoliko veća greška što oni ne znaju, nisu upućeni u suštinu, pa, želeći svom djetetu dobro, jer misle da su u pravu, staju mu na put islama i koriste se svime što im ide naruku da ga od toga odvrate.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Obavljanje namaza iza čovjeka koji ne poznaje tedžvid
Vi ste postavili važno pitanje! Treba znati da veliku nagradu zaslužuje čovjek koji ispravno uči veličanstveni Kur’an, Božiju knjigu. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ko prouči harf iz Allahove knjige, imat će zbviše
Vi ste postavili važno pitanje! Treba znati da veliku nagradu zaslužuje čovjek koji ispravno uči veličanstveni Kur’an, Božiju knjigu. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ko prouči harf iz Allahove knjige, imat će zbog toga upisano dobro djelo, a za dobro djelo Allah će dati deseterostruku nagradu. Ne kažem da je Elif-Lam-Mim jedno slovo. Naprotiv, to su tri slova: elif je slovo, lam je slovo i mim je slovo” (Et-Tirmizi, El-Bejheki i neki drugi muhadisi. Šejh El-Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim). Ovaj je hadis dovoljan kao poticaj da se časni Kur’an redovno čita.
Potrebno je poznavati ishodište harfova, te ih pravilno izgovarati učeći Kur’an, na dnevnim i noćnim namazima, bez razlike. Kad je posrijedi učenje u namazu (prvenstveno se misli na učenje El-Fatihe, jer je njezino učenje rukn, sastavni dio namaza), islamski su učenjaci kazali da griješenje uslijed kojeg se mijenja značenje – utječe na ispravnost namaza. Naprimjer, kad bi imam, umjesto da prouči: “Ijjake na‘budu ve ijjake neste‘in”, proučio: “Ijake na‘budu ve ijake neste‘in”, bez tešdida na harfu “ja”, njegov bi namaz bio u pitanju, kao i namaz onih koji pristaju za njime, jer ovako proučen, ajet znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zraka Tvog sunca pomoć tražimo!
Imam El-Kurtubi, rahimehullah, u tefsiru “El-Džamiu li ahkamil-kur’an” kaže: “…jednom riječju, izostavljanje tešdida u riječi ‘ijjake’ drastično mijenja značenje. Prema stavu imama Šafija i još nekih učenjaka, nije ispravan namaz onog čovjeka koji riječ ‘ijjake’ izgovori bez tešdida, to jest, ne naglašavajući slovo ‘ja’, pa izgovori: ‘Ijake na‘budu…’ Neki učenjaci vele: ‘Ako čovjek ovaj ajet namjerno prouči na pogrešan način, bojati se da je počinio širk, jer ajet, proučen na ovaj način, znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zraka Tvog sunca pomoć tražimo!’ Allah nas sačuvao!”
Islamski autoriteti, rahimehumullah, nemaju istovjetan stav o pitanju je li učenje po tedžvidu uvjet ispravnosti namaza. Preteže stav onih učenjaka da je ispravan namaz čovjeka koji ne primjenjuje tedžvidska pravila, kao, naprimjer, idgam, dužine, iklab, hems, i tako dalje. To je stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah.
Oko značenja hadisa koji ste naveli: “Imami će vam klanjati, pa ako budu ispravno klanjali, korist je i vama i njima, a ako budu pogriješili, vama je korist, a njima šteta” postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Neki kažu da hadis znači: ako budu klanjali pravovremeno, korist je i vama i njima, a ako budu klanjali poslije isteka namaskog vremena, vama je korist – klanjat ćete kod kuće, navrijeme i s njima u džamiji, a njima je šteta.
Ovo je tumačenje preferirao Ibn Bettal, rahimehullah, pozivajući se na dobar hadis koji su zabilježili En-Nesai i neki drugi muhadisi, a u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Možda će u vaše vrijeme neki ljudi obavljati namaz poslije isteka namaskog vremena. Ako to doživite, vi klanjajte kod kuće, u namaskom vremenu, a zatim klanjajte s njima, i neka vam taj, potonji, namaz bude nafila.” Postoje i neka druga tumačenja.
Značenje ovog hadisa ni u kojem slučaju ne može se protegnuti na one imame koji griješe prilikom učenja El-Fatihe u toj mjeri da se mijenja značenje Božijih riječi. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeProšenja i brak
Prošenja (ar. hitba) je utemeljena Šerijatom, pa je dozvoljeno (mubah) zaprositi djevojku, i to je mišljenje većine islamskih učenjaka. Svoj stav dokazuju Allahovim riječima: “I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235)više
Prošenja (ar. hitba) je utemeljena Šerijatom, pa je dozvoljeno (mubah) zaprositi djevojku, i to je mišljenje većine islamskih učenjaka. Svoj stav dokazuju Allahovim riječima: “I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235). A u šafijskom mezhebu kaže se da je prošenje, to jest, traženje djevojke od njezinih roditelja, odnosno od njezina staratelja, poželjno (mustehab). U tome se oslanjaju na predanja koja je zabilježio imam El-Buhari, a u kojima se kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio Aišu i, kasnije, Hafsu, radijallahu anhum.
Običaj je kod nas, a i kod muslimana u nekim arapskim zemljama da se djevojka zaruči prstenom (takozvanom burmom), koji prosac stavi djevojci na ruku. To je običaj koji su muslimani usvojili od nevjerikâ, i treba ga se kloniti, tim prije jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko oponaša neki narod, i pripada mu.” (Ahmed i Ebu Davud).
Kad je posrijedi prošnja, čovjek treba znati da prošnja nije stupanje u brak, i da su momak i djevojka jedno drugom zabranjeni sve dok ne stupe u brak. Pa bismo mogli konstatirati da je prošnja, zapravo, obećanje da će doći do stupanja u brak. A nije uputno zaprositi djevojku pa zatim čekati dug vremenski period. To je načelno pravilo, a uvijek postoje vanredne, nepredvidive okolnosti.
Kad je posrijedi brak, on mora ispuniti četiri uvjeta da bi bio ispravan. Prvi je uvjet dozvola staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je onaj brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed).
Drugi je uvjet obostrano zadovoljstvo budućih supružnika, pa brak nije ispravan ukoliko se jedno od njih dvoje (pretežno se djevojka prisiljava) prisili na brak.
Treći uvjet jest udadbeni dar (ar. mehr). Sveznajući Allah rekao je: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte…” (En-Nisa, 4).
I, četvrti uvjet je obznana braka, na osnovu navedenog hadisa: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka.” Je li dovoljno da sklapanju braka prisustvuju dva pravedna svjedoka ili se brak mora javno oglasiti, svadbom ili na bilo koji drugi način – pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka kaže da je prisustvo pravednih svjedoka uvjet ispravnosti braka i da se brak ne mora oglasiti, već je to samo poželjno učiniti. Šejhul-islam, Allahu mu se smilovao, pak smatra da se brak mora oglasiti. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDošaptavanje duše
Grijeh ne šteti osobi ukoliko je samo pomisao, došaptavanje duše, sve dok se ono što se nalazi u mislima ne izgovori ili ne postupi shodno njemu ili se pak nađe u srcu kao ubjeđenje koje osoba ne smatra odbojnim niti ga mrzi. Mržnja osobe prema tim pomislima, strah i osjećaji odbojnost prema njima,više
Grijeh ne šteti osobi ukoliko je samo pomisao, došaptavanje duše, sve dok se ono što se nalazi u mislima ne izgovori ili ne postupi shodno njemu ili se pak nađe u srcu kao ubjeđenje koje osoba ne smatra odbojnim niti ga mrzi. Mržnja osobe prema tim pomislima, strah i osjećaji odbojnost prema njima, pokazatelj su ispravnosti ubjeđenja i jačine imana.
Jedne prilike neki su ljudi došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu: “Zaista mi osjetimo u sebi ono čega se bojimo izgovoriti (zbog njegove velike opasnosti).” „ Zar ste to osjetili?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Odgovorili su : “ Da.” Na to im je Poslanik rekao: “ To je jasan iman.“ (Bilježi Muslim) Rekao je imam Nevevi, Allah mu se smilovao: “To što smatraju da je govor o tim pomislima nešto opasno i veliko, ukazuje na očigledan iman. Zaista smatranje opasnim tih pomisli, veliki strah od njih i od njihovog izgovaranja može se naći kod onoga čiji se iman u stvarnosti upotpunio i kod koga su se uklonile sumnje.“
Također, Uzvišeni Allah oprostio je čovjeku ono što mu došaptava njegova duša. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je Allah oprostio mome ummetu vesvese, ono što im duše njihove došaptavaju , sve dok ne postupe po tome ili to izgovore.“ (Bilježe Buhari i Muslim) Ružne pomisli i došaptavanje duše vrlo je teško ostaviti i ukloniti, a isto tako teško da se bilo koja osoba može u potpunosti sačuvati tih pomisli.
Kada je objavljen 284. ajet sure El-Bekare u kojem je došlo: ”Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati”, to je teško palo Poslanikovim drugovima. Došli su Poslaniku, pali na koljena i rekli: “O Božiji Poslaniče, obavezni smo djelima koja smo u mogućnosti izvršiti: namaz, post, džihad, sadaka. Tebi je objavljen ovaj ajet koji nismo u mogućnosti provesti.” Poslanik je rekao: ”Zar želite reći kao što su rekle ehlu-kitabije prije vas: ‘Čuli smo i nepokorni smo. Naprotiv recite: Čuli smo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.”’ Tada su ashabi rekli: ”Čuli smo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti“
Kada su pročitali ajet (”Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati”), osjetili su tjeskobu i tada je objavljeno: ”Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 285-286) (Bilježi Muslim)
Vrijedno je napomenuti da se ispravno ubjeđenje, akida i iman uzimaju iz vjerodostojnih izvora i da je neophodno pristupiti oprezno prema izvorima koji krivo prezentiraju akidu. Također, osoba ne smije da se prepušta različitim ružnim pomislima i vesvesama i da razmišlja o njima, već ih treba odbaciti i razmišljati o lijepim stvarima. Ukoliko nadiranje ružnih misli ne prestaje, tada treba zatražiti zaštitu i utočište od Allaha i reći: ”Vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika“.
“ Neće se ljudi prestati zapitivati sve dok se ne kaže: ”Ovo su Allahova stvorenja, pa ko je stvorio Allaha? Pa ko osjeti nešto od toga, neka kaže: ‘Vjerujem u Allaha.‘“ (Bilježi Muslim) Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Tjelesno maltretiranje od strane dečka
Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za čitanje islamskih knjiga i podrži Vas u tome! Odluka da ćete početi klanjati, koju ste donijeli, promijenit će Vaš život nabolje, i treba Vam na toj odluci iskreno čestitati. Onaj ko obavlja namaze osjeti slast u srcu i doživljava sedždu, padanje pred Allahomviše
Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za čitanje islamskih knjiga i podrži Vas u tome! Odluka da ćete početi klanjati, koju ste donijeli, promijenit će Vaš život nabolje, i treba Vam na toj odluci iskreno čestitati. Onaj ko obavlja namaze osjeti slast u srcu i doživljava sedždu, padanje pred Allahom ničice, kao krajnju sreću, jer on robuje Allahu Svemogućem, Koji je plemenit, i milostiv, i darežljiv, i sve vidi, i sve čuje… Onaj ko obavlja namaz održava stalnu vezu s Uzvišenim Allahom, a onaj ko ne obavlja namaz, taj je prekinuo tu vezu. Namaz je najvažnije načelo, namaz je najznačajnije čemu treba posvetiti pažnju u životu I ne bi trebalo odlagati obavljanje namaza – šejtan čovjeka navodi da odlaže ono čime ga je Svevišnji Allah obavezao. A ne zna čovjek šta ga u budućnosti čeka, pa da se pouzda u naklonjenost vremena koje dolazi.
Iz Svoje mudrosti, Plemeniti Allah odredio je da ljudi na ovom svijetu prolaze kroz razne kušnje i nevolje. Ako čovjek ima na umu da će ga zbog kušnji i nevolja Svemogući Allah nagraditi na budućem, boljem svijetu, tim će strpljivije podnositi ono šta ga zadesi. Vi ste, uvažena sestro, čini se, mnogo zavoljeli momka koji u ovom trenutku ne odgovara Vašim svjetonazorima i nije na Vašem stepenu poimanja skladnog života (nadati se da će to nekad biti). Allah će, džellešanuhu, Vaš problem riješiti u Vašu korist, u to ne treba nimalo sumnjati, pogotovu ako što prije praktično potvrdite blagoslovljenu odluku koju ste donijeli, jer ćete tad, dakako, biti bliži i draži Allahu, Gospodaru svjetova.
Najbolje Vam je proći se ašikovanja i druženja s momkom, to islam ne preporučuje. Štaviše, dini-islam zabranjuje sve šta može dovesti do nemorala. Mi i jesmo iskušani zaljubljivanjem zato što ne slijedimo upute islama u potpunosti.
Onoliko koliko čovjek sebe cijeni, toliko će ga cijeniti i društvo, životno je pravilo. Izgleda da Vi više volite i cijenite tog momka nego što on Vas voli i cijeni. Čini se da ste Vi radi njega spremni podnijeti ono šta on radi Vas nije spreman podnijeti. Ako je to tako, onda među vama postoji razlika koja vas, kao bračne drugove, može, kasnije, ne daj Bože, skupo koštat; najveću štetu ćete, opet, Vi pretrpjeti. Akoli taj momak nije spreman da se spram Vas ponaša uljudno i u skladu s islamom (kazali ste da obavlja namaz, pa bi ga namaz trebao potaknuti da Vas uzme za ženu, jer ćete i Vi, inšallah, uskoro, što prije, početi klanjati), onda trebate dobro razmisliti o stupanju u brak s njime.
Znajte da Allah, džellešanuhu, kaže u veličanstvenom Kur’anu: “…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći…” (Et-Talak, 2). I imajte na umu i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim” (Ahmed).
Molim Allaha, džellešanuhu, da Vam podari smirenost, razboritost prilikom donošenja odluka i da Vas uzme u okrilje Svoje milosti i pažnje! A Allah je Zaštitnik Svojih dobrih robova i On je Znalac svih tajni!
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Utemeljenost “ikrar-dove”
Uvaženi brate u vjeri, veoma je bitno da znate da ako čovjek želi da čini određenu stvar, smatrajući je ibadetom, obaveza mu je da za spomenuti postupak ima validan dokaz. Islamski učenjaci u svojim knjigama spomenuli su jedno veliko pravilo, čije poznavanje može muslimanu riješiti mnoge dileme kojeviše
Uvaženi brate u vjeri, veoma je bitno da znate da ako čovjek želi da čini određenu stvar, smatrajući je ibadetom, obaveza mu je da za spomenuti postupak ima validan dokaz.
Islamski učenjaci u svojim knjigama spomenuli su jedno veliko pravilo, čije poznavanje može muslimanu riješiti mnoge dileme koje mu se jave u toku svakodnevnog života, a koje glasi: “Osnova u ibadetima je zabrana, osim onoga što je potvrđeno validnim argumentima, dok je osnova u običajima – svakodnevnim postupcima – dozvola, osim onoga što je zabranjeno validnim argumentima.”
Dokazi koji ukazuju na ovo pravilo:
Da je osnova u običajima dozvoljenost, na to nam ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio.“
Da je osnova u ibadetima zabrana, na to nam ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?“
Također to potvrđuju riječi Allahovog Poslanika: “Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to će biti odbačeno.“ (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.)
Pojašnjenje ovog pravila
Čovjekovi postupci mogu se podijeliti u dvije skupine: ibadeti i običaji.
Što se tiče ibadeta, osnova u tom poglavlju je da ne možemo ni za jedan postupak tvrditi da je njegovo činjenje ibadet osim ako za to posjedujemo validan i jasan argument. Naprimjer, ako bi nas neko pozvao da činimo neko djelo smatrajući to ibadetom, mi ćemo od takve osobe tražiti validan i jasan dokaz, ako nam spomene validan argument za to, mi ćemo to činiti, a ako ne spomene, mi to nećemo činiti.
Što se tiče običaja, sve je dozvoljeno činiti osim onoga što nam validni i jasni dokazi zabrane. Naprimjer, čovjeku je dozvoljeno da jede, pije, oblači sve što želi osim onoga što je validnim argumentima izuzeto iz te osnove i zabranjeno, kao svinjetina, alkohol i dr.
Na osnovu spomenutog, preostaje nam da tvoje pitanje provučemo kroz ovu veliku formulu, tj. da li za prakticiranje “ikrar-dove’’ postoji utemeljenje u vjeri. Koliko je meni poznato, ne postoji validan dokaz koji ukazuje na to da je Allahov Poslanik učio posebnu dovu onima koji su išli na hadždž, niti mi je poznato da je to činio neko od prvih generacija. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Uzimanje abdesta preko pudera, maskare ili laka za nokte
Uvažena sestro u vjeri, u pogledu vašeg pitanje, islamski učenjaci su postavili jedno veliko pravilo koje bi trebali da poznaju svaki vjernik i vjernica, a koje glasi: “Da bi abdest ili gusul bili validni, u osnovi, obaveza je sa tijela ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do kože.” Ako sviše
Uvažena sestro u vjeri, u pogledu vašeg pitanje, islamski učenjaci su postavili jedno veliko pravilo koje bi trebali da poznaju svaki vjernik i vjernica, a koje glasi: “Da bi abdest ili gusul bili validni, u osnovi, obaveza je sa tijela ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do kože.” Ako se radi o abdestu, tada je obavezno sa dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do tijela, a ako se radi o gusulu (kupanju) kojim se želi ukloniti pravna nečistoća (džunupluk, ili kupanje nakon hajza i nifasa), onda je obaveza sa cijelog tijela ukloniti sve što sprečava dolazak vode do tijela.
Na osnovu toga mi kažemo: Ako spomenute stvari, maskara ili puder, imaju svoju masu koja sprečava dolazak vode do tijela, tada ih je obaveza ukloniti prije abdesta, bez obzira da li žena prilikom korištenja spomenute kozmetike bila pod abdestom ili ne, a ako spomenuti kozmetički preparati ne sprečavaju dolazak vode do kože, onda ih nije obaveza uklanjati.
Isti propis se odnosi na korištenje laka za nokte. Uvaženom šejhu Muhammedu Salihu Munedždžidu postavljeno je pitanje o stavljanju laka na nokte, pa je kazao: “Ženi je dozvoljeno lakiranje nokata s ciljem uljepšavanja, sredstvima koja ne štete, kao što ne smeta da u tom stanju obavlja namaz, osim ako se radi o laku koji sprečava dolazak vode do dijela tijela na kojem je lak. U tom slučaju nije validan ni abdest ni gusul – kupanje, osim nakon što se lak odstrani sa tijela. Ako smo rekli da nije validan abdest, to za sobom povlači neispravnost namaza.
U fetvi Stalne komisije (5/218) spomenuto je: “Ako lak ima svoju masu na površini nokata, abdest koji se uzme prije odstranjivanja laka nije validan, ali ako je u pitanju lak koji nema masu, abdest je validan, kao u slučaju kane. Allah najbolje zna.“ (Odgovor preuzet sa islam-qa.com)
Sve spomenuto se odnosi na stanje u kojem žena želi da preko spomenutih stvari uzme abdest ili gusul. Međutim, ako bi žena uzela abdest ili gusul, a nakon toga stavila maskaru, lak na nokte, ili ono što im sliči, nema smetnje da tako klanja i njen namaz je validan, s tim što kada izgubi abdest i htjedne ponovo da abdesti, tada će postupiti shodno prethodno spomenutom pravilu. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Kako se vratiti vjeri?
Ja bih, po običaju, imao mnogo toga da vam kažem, ali pošto i drugi imaju svoja prava, navest ću vam nekoliko stvari. Što se tiče braka, moj savjet vam je da zajedno sa mužem preslušate pet predavanja koja sam ja održao o braku: “Kako zadobiti ljubav muža”, “Kako zadobiti ljubav supruge”, “Greške muviše
Ja bih, po običaju, imao mnogo toga da vam kažem, ali pošto i drugi imaju svoja prava, navest ću vam nekoliko stvari.
Što se tiče braka, moj savjet vam je da zajedno sa mužem preslušate pet predavanja koja sam ja održao o braku: “Kako zadobiti ljubav muža”, “Kako zadobiti ljubav supruge”, “Greške muškaraca (muževa) u ophođenju sa suprugama”, “Greške supruga (žena) u ophođenju sa muževima” i na kraju, “Islamom do braćne sreće”.
Normalno, ne treba to samo preslušati, već obostrano preslušati i praktikovati.Ja sam duboko ubijeđen da ako me poslušate, da ćete živjeti kao najsretniji par na svijetu.
Drugo, to vaše trenutno stanje sigurno je nastalo kao plod slabljenja imana i udaljavanja od vjere, njenih principa, i činjenja onoga što je zabranjeno vjerom. Kada je u pitanju iman i ono što djeluje na njega, njegovo slabljenje i jačanje, o tome se može mnogo toga kazati.
Savjetujem vam da preslušate sljedeće dersove o tome: “Ders futur, slabost i malaksalost”, “Ustrajnost na pravom putu 1. i 2. dio”, i na kraju predavanje “Gdje je istinska sreća?”. Nemojte da posustate, islam je jedini spas, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Molim vas da vam ne bude teško da preslušate dersove koje sam vam spomenuo, u tome je korist vama, a ne meni.
Činite mnogo dove Allahu, naročito pred sabah, u zadnjoj trećini noći i dok ste na sedždi, plačite nad svojim grijesima, ako Allah vidi vašu iskrenost, budite sigurni da vas neće ostaviti. Mnogo se družite sa Kur’anom, lagano ga učite, čitajte prijevod i o tome svemu razmišljajte. Čitajte hadise Allahovog Poslanika, jedna od najboljih knjiga je “Rijadus-salihin”. Allaha molim da vas vrati na put pridržavanja vjere. Molim Ga da vam omili iman i da vam omrazi grijehe! A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Obavljanje hadža za osobu koja je pocinila samoubistvo
Alejkumusselam! Osoba koja počini samoubistvo je veliki griješnik po idžmau učenjaka i biće kažnjena u Džehenemu ako joj Allah, dželle še’nuhu, ne oprosti tako što će se neprestano ubijati na isti način kao što se ubila na Dunjaluku. Kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija iviše
Alejkumusselam!
Osoba koja počini samoubistvo je veliki griješnik po idžmau učenjaka i biće kažnjena u Džehenemu ako joj Allah, dželle še’nuhu, ne oprosti tako što će se neprestano ubijati na isti način kao što se ubila na Dunjaluku. Kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se baci sa brda pa ubije samog sebe on će se u Džehenemu bacati vječno i neprestano. A onaj ko popije otrov pa se ubije, otrov će biti u njegovoj ruci piće ga u džehenemskoj vatri vječno i neprestano. Ko ubije samog sebe željeznom šipkom željezna šipka će biti u njegovoj ruci, probadaće se njome u džehenemskoj vatri vječno i neprestano“.
Ovaj hadis govori o veličini grijeha samoubitva i težini njegove zabrane. A ovo ne znači da musliman koji samog sebe ubije ali je umro na tevhidu da će vječno biti u Džehenemu i da nikad neće izaći iz njega, nego po akidi Ehli sunneta vel džemata svi veliki griješnici kojima Allah ne oprosti biće kažnjavani u Džehenemu kolika je težina njihovog grijeha a zatim će kad tada biti vraćeni u Džennet jer su umrli na tevhidu.
Prema tome, samoubica sa svojim djelom samoubistva nije izašao iz islama, njemu se klanja dženaza i dozvoljeno je za njega obavljati sve vrste ibadeta kao i za druge muslimane velike griješnike. Zato nema smetnje da se za njega obavi hadž, udijeli sadaka, da se za njega dovi i tako dalje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Klanje kurbana radi nafake, zdravlja, nevolje i slično
Alejkumusselam! Klanje kurbana je ibadet i jedan od najvećih vidova približavanja insana svome Gospodaru. Klanje kurbana je propisano u sljedećim situacijama: za kurban bajram, prilikom obavljanja hadža ili umre i povodom rođenja novorođenčeta, tj. klanje akike. U nekim drugim danima i povodima nijeviše
Alejkumusselam!
Klanje kurbana je ibadet i jedan od najvećih vidova približavanja insana svome Gospodaru. Klanje kurbana je propisano u sljedećim situacijama: za kurban bajram, prilikom obavljanja hadža ili umre i povodom rođenja novorođenčeta, tj. klanje akike. U nekim drugim danima i povodima nije prenešeno da se kolje kurban s tim da neki učenjaci dozvoljavaju klanja kurbana bez određenog povoda kao dobrovoljni ibadet.
Dok ostali učenjaci smatraju da klanje kurbana mimo propisanih povoda (povodom bajrama, hadža i akike) nema uporište u šerijatskim tekstovima niti u praksi prvih generacija. Takođe, mnogi muslimani praktikuju klanje kurbana umrlim što je isto tako upitno. Jer to nije prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako je imao povoda za to jer su mu umirala i žene i djeca. Isto tako nije poznato da su to radili ashabi svojim umrlim. Iz ovoga se može izuzeti klanje kurbana za umrlog koji je ostavio u vesijet da mu se zakolje kurban.
A što se tiče klanja kurbana povodom tvog slučaja, kao i kada je čovjek u nekoj nevolji, radi napretka, zdravlja, nafake, nakon podjele roditeljske imovine i slično, za tako nešto nije mi poznato da ima u Šerijatu uporišta. A s obzirom da je kurban ibadet a općeprihvaćeno šerijatsko pravilo da je osnova u ibadetima zabrana a da je osnova u običajima dozvola. To jest, da nije dozvoljeno raditi ništa od ibadeta sve dok nemamo dokaz u šerijatskim tekstovima, a da je u običajima dozvoljeno sve raditi osim onoga što je došlo u šerijatskim tekstovima da je zabranjeno.
Prema tome, šerijatski nije propisano da se povodom tvog problema u vezi tvoje kćerke kao i radi podjele imetka roditelja kolje kurban. Ono što tebi može koristiti u ovoj situaciji i na što trebaš da se koncentrišeš je da što više upućuješ dovu Allahu Milostivom da ti kćerku uputi na pravi put i da ti jevrati kući, kao i da činiš mnogo istigfar (tražiš oprosta) za svoje grijehe. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com