Enes, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Medina je sveto područije od toga i toga brda do toga i toga brda,  njeno se drveće ne siječe, niti se u njoj uvodi kakva novotarija, jer ko u njoj uvede kakvu novotariju, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. ” Ehu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Da u Medini vidim gazele kako pasu, ne bih ih poplašio jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Sve što se nalazi između dva brda s crnim kamenjem sveto je područje. ‘ ” Džabir, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: (Ibrahim je učinio svetom Meku, a ja proglašavam svetom Medinu, i to područije između dva brda s crnim kamenjem: njeno se drveće ne siječe, niti se u njoj lovi. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, Medina je sveta, kao što je sveta i Meka, njena divljač i drveće sveti su. To je stav većine ashaba. Navedni su hadisi autentični i jasni o tom pitanju, iz njih se jasno vidi da je mišljenje onih učenjaka koji tvrde da se ti hadisi mogu razumjeti u prenesenom značenju – ništavno.

Drugo, kazna za onoga ko u Medini učini prijestup s tim u vezi, jeste uzimanje njegove odjeće, na osnovu predanja u kojem stoji da je Sa'd b. Ebu Vekkas, jašući prema svojoj rezidenciji u dolini El-Akik, zateko nekog roba da lomi grane, ili bere lišće, pa mu je uzeo svu njegovu odjeću. Kada se Sa'd vratio, vlasnici roba zatražili su da mu vrati odjeću, odnosno upitali su moraju li oni to nadoknaditi, a on im samo reče: “Bože sačuvaj, zar da vratim nešto što mi je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dodijelio”, i odjeću nije vratio.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Musa b. Selema el-Huzeli pripovijedao je: “Sinan b. Selema i ja pošli smo na umru. Sinan je poveo devu kao kurban, međutim, ona je, iznurena, u putu stala. Nije znao šta će s njom učiniti, jer je stala na pola puta. Rekao je: ‘Ako stignem u Meku, o tome ću se dobro raspitati.’ Kada je bilo jutro, stigli smo u mjesto El-Batha, pa mi reče: ‘Pođi sa mnom kod Ibn Abbasa, da mu ispričamo šta se desilo.’ Nakon što je Sinan ispričao šta se desilo, Ibn Abbas mu reče: ‘O tome si upitao onoga koji zna! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je čovjeka i zadužio ga sa šesnaest deva. Čovjek je otišao, ali se vratio i rekao: ‘Allahov Poslaniče, šta ću učiniti ako koja od njih malaksa u putu?’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: ‘Zakolji je, potom ono što je okačeno o njen vrat zamoči u krv i  namaži njeno lice i vrat, i nemoj konzumirati njeno meso, niti iko od tvog društva. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, šafijski autoritet En-Nevevi zapisao je sljedeće: “Kada kurban malaksa, obaveza ga je zaklati i njegovo meso ostaviti siromasima, a čovjeku i njegovom društvu u karavanu zabranjeno je konzumiranje njenog mesa. Konzumiranje toga mesa zabranjeno je onome ko se nalazi u njegovoj skupini i druži se s njime, i onome ko je u njegovoj skupini, ali se ne druži s njime. Ovo je zabranjeno zbog preventive, jer ako bi njegovo društvo raspolagalo tim mesom, ono bi se pokvarilo prije nego što bi dospjelo onome kome je namijenjeno.”

Drugo, s tim u vezi, imam Eš-Ševkani kaže sljedeće: “Iz vanjskog značenja hadisa vidi se da nema razlike između dobrovoljnog i obaveznog kurbana.” “Neko će možda reći: ‘Ako ne dopuštate putnicima karavana konzumiranje toga mesa i kažete da ga treba ostaviti na otvorenom, pojest će ga divlje zvijeri, i to se smatra rasipanjem imetka!’ A odogovor na to glasi: to nije bacanje imetka, jer pustinjaci pretežno idu po odmaralištima hadžija i kupe ono što oni ostave, a nekad se desi da na to mjesto ubrzo stigne drugi karavan”, ističe imam Eš-Ševkani.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Žene ne briju glavu, žene samo krate kosu. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, kada je riječ o čovjeku, za njega je bolje da obrije glavu prilikom obreda. Drugo, žena samo krati, a ne brije, kosu. To je od Aiše, radijallahu anha, preneseno kao merfu-predanje, ali njegov lanac prenosilaca nije vjerodostojan, međutim značenje koje podupire navedeni hadis ispravno je.Imam Et-Tirmizi zapisao je sljedeće: “Učenjaci smatraju da žena ne brije glavu, već samo krati kosu.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Kudama b. Abdullah, radijallahu anhu, izjavio je: “Gledao sam dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jašući crvenkastu devu, na dan Kurban-bajrama bacao kamenčiće na velikom džemretu; oko njega nije bilo udaranja ni tjeranja, niko nije vikao: ‘Bježi od mene!”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, tjeranje i uznemiravanje hadžija na džemretima je zabranjeno

Drugo, komentirajući prethodno navedeno predanje, imam Et-Tibi kaže: “Za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hadžije niko nije udarao ni tjerao, niko nije govorio: ‘Skloni se s puta!’, što rade neki vladari i gordi ljudi; ovim se predanjem htjelo upozoriti na one koji su tako činili.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas, nekoliko dječaka iz plemena Benu Abdulmuttalib, postavio je da jašemo s Muzdelife na magarcima, i to na čelu kolone. Blago nas je izudarao dlanom po stegnima i rekao: Dječico moja, ne bacajte kamenčiće na dzemretima dok sunce ne izađe. ·”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, El-Begavi je rekao: “U hadisu je dokaz da je ženskinju i iznemoglim hadžijama dopušteno napuštanje Muzdelife prije zore, tačnije poslije ponoći desetog zul-hidže.”

Drugo, bacanje kamenčića na velikom džemretu nije dopušteno prije izlaska sunca: “Iz Ibn Abbasovog, radijallahu anhu, predanja razumije se da se kamenčići na velikom džemretu bacaju isključivo nakon izlaska sunca, i to je bolje za čovjeka, bez obzira napustio Muzdelifu prije ili poslije izlaska sunca”, tvrdi islamski autoritet ElBegavi. A Ibn Hadžer veli: “Ako je onome kome je dopušteno napustiti Muzdelifu poslije ponoći zabranjeno bacanje kamenčića prije sunčevog izlaska, tada je to strože zabranjeno onome ko ju je napustio nakon sabah-namaza.”

Treće, oni učenjaci koji su dopustili bacanje kamenčića prije sunčevog izlaska povode se za predanjem u kojem stoji da je Esma, radijallahu anha, kada je stigla na Muzdelifu, klanjala određeno vrijeme i upitala: “O sinovi moji, je li mjesec zašao?” Neko joj je odgovorio da nije. Opet je klanjala određeno vrijeme i ponovila isto pitanje, pa su joj odgovorili da je mjesec zašao. Tada reče: “Krenimo!” Krenuli su, stigli do velikog džemreta, i ona je bacila kamenčiće, pa se vratila i klanjala sabah-namaz u svojoj kući. Neko joj sugerira: “O ti i ti, mislim da smo poranili!”, na šta je odgovorila: “Sinko moj, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio je nepokretnim ženama da Muzdelifu napuste poslije ponoći.” Šejh El-Albani kaže: “Bacanje kamenčića desetog zul-hidže nije dopušteno prije sunčevog izlaska, čak ni iznemoglim ljudima ni ženskinju, iako imaju olakšicu da Muzdelifu napuste poslije ponoći. Na osnovu Ibn Abbasovog predanja, mora se sačekati da izađe sunce, i ovom Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju ne može se pretpostaviti predanje koje je zabilježio imam El-Buhari, a u kojem stoji da je Esma b. Ehu Bekr, radijallahu anha, nakon Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, bacila kamenčiće prije sabah-namaza. Naime, ona se nije izjasnila da je to uradila uz Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, odobrenje, za razliku od samog napuštanja Muzdelife poslije ponoći, za šta je jasno izjavila da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio. Postoji mogućnost da je ona iz dopuštenja da se Muzdelifa može napustiti poslije ponoći razumjela da je i bacanje kamenčića dopušteno noću, ne znajući da je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, u predanju koje je prenio Ibn Abbas, radijallahu anhu.”

Četvrto, šejh El-Albani zapisao je i ovo: “Kada je riječ o olakšici u vezi s bacanjem kamenčića desetog zul-hidže, bacanje traje do zevala, čak i do u noć, i ovu olakšicu treba iskoristiti onaj ko smatra da će imati poteškoća ako bude bacao ujutro. Ovo je na osnovu sljedeće Ibn Abbasove, radijallahu anhu, izjave koju su zabilježili El-Buhari i neki drugi muhadisi, a u njoj stoji: ‘Ljudi su pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Kurban-baj rama, a on je odgovarao: ‘Nije problem ako si tako uradio. ‘ Naime, neko bi mu rekao: ‘Obrijao sam glavu prije nego što sam zaklao kurban!’, a on bi ogovorio: ‘Nije problem ako si tako uradio. ‘ Neko bi mu, opet, rekao: ‘Bacio sam tek poslije akšam namaza!’, a on bi odgovorio: ‘Nije problem ako si tako uradio. ” Ovo je mišljenje imama Eš-Ševkanija, a prije njega i Ibn Hazma, koji je u djelu El-Muhalla zapisao: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je bacanje kamenčića na dan Kurban-bajrama sve dok sunce ne izađe, odnosno dopustio je bacanje od sunčevog izlaska do u noć, i to se odnosi na predvečerje i noć.’ Zato se treba poslužiti ovom olakšicom, jer ona će čovjeka sačuvati, pa neće baciti kamenčiće prije sunčevog izlaska, što je zabranio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a ovu njegovu zabranu krše mnoge hadžije pod izlikom neophodne potrebe. ”

Peto, govoreći o tome da većina učenjaka preferira Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje, imam Et-Tirmizi rekao je: “Pozivajući se na Ibn Abbasovo predanje, većina učenjaka smatra da se kamenčići bacaju nakon sunčevog izlaska, i to je Šafijev i Es-Sevrijev stav. Doduše, neki su učenjaci dopustili bacanje kamenčića u toku noći, prije zore.”

S tim u vezi je El-Begavi ostavio sljedeći zapis: ” … a prvo je bolje, a to je da hadžije na dan Kurban-bajrama bacaju kamenčiće nakon izlaska sunca.”Rekao sam: olakšica koju su glede toga dali neki učenjaci ne odnosi se na sve ljude, kako razumijeva većina običnog svijeta. Naprotiv, olakšica se odnosi isključivo na iznemogle, djecu i ženskinje, i neka ovo ima na umu onaj ko je rekao da glede toga postoji širina u tumačenju davši fetvu da je svim hadžijama dopušteno bacanje kamenčića prije sabah-namaza, da Allah, dželle šanuhu, sačuva!

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf