Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!

Zahvala pripada Allahu. Na osnovu stanja kojeg ste spomenuli i doktorove preporuke (pod uslovom da je pouzdan i stručan), dragi brate, niste obavezni da postite u ramazanu ako to niste u stanju da zravstveno podnesete ili se bojite pogoršanja zdravlja, nego ste obavezni te dane napostiti kada budete u mogućnosti, prije idućeg ramazana, inšallahu te’ala.

Dokaz za to su Allahove, dželle še’nuh, riječi: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite,…” (Prijevod značenja, El-Bekare, 185)

Tj. dane koje ne budete postili radi bolesti (u vašem slučaju cijeli mjesec) napostit ćete kada budete mogli. Postit ćete onako kako budete u stanju. Niste obavezni te dane napostiti uzastopno (kao što se posti u ramazanu) i nema smetnje da pravite veće vremenske prekide. Time ste uradili ono što Allah, azze ve dželle, zahtjeva od Vas i ne snosite nikakav teret, niti odgovornosti, niti ste grješni.

Allah je rekao: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…” (Prijevod značenja, El-Bekare, 286) Naprotiv, biće te nagrađeni za vaš nijjet (namjeru) i imate potpunu nagradu kao kada bi postili u ramazanu, s tim da vas savjetujemo da iskoristite ramazan za druge vrste ibadeta, kao izučavanje korisnog znanja, noćni namaz (teravija), učenje Kur’ana, dobrovoljna i obavezna sadaka, pripremanje iftara za postače, spajanje rodbinskih veza i sl.

Što se tiče hranjenja siromaha, to niste obavezni, nego je taj propis vezan za djedove i nene koji više nisu u stanju da poste i za bolesnike koji ne mogu ili ne smiju da poste a ne nadaju se ozdravljenju. A Vi ste, hvala Allahu, za sada u stanju te dane naposti kada su kraći, u zimskom periodu, i to je ono što ste obavezni.

Molimo Allaha, azze ve dželle, da Vam olakša vaše iskušenje, nagradi Vas za sabur (stpljenje) i da nas sve zajedno poživi na dobročinstvu i bogobojaznosti. Molimo Ga, Uzvišenog, da nas, iz Svoje velike blagodati, počasti dočekom mjeseca ramazana i olakša nam u njemu činjenje ibadeta, primi naše dove i ukabuli dobra djela. Amin!Allah, dželle še’nuh, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam.

Vjerodostojne predaje od Božijeg Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ukazuju na to da se šejtani u ramazanu vezuju i stavljaju u lance i okove. S tim da su islamski učenjaci rekli da se vezuju svi šejtani ili samo neposlušni, kao što su također rekli da hadisi vezivanja šejtana ukazuju na smanjenje zla, a ne na njegovo nepostojanje, kao što su rekli da vezivanje šejtana ne povlači sa sobom nedešavanje zla i grijeha, jer postoje i drugi povodi za to mimo šejtana, kao što su pokvarene ljudske duše, hrđavi običaji, šejtani u ljudskom obliku, strast, stvari koje zavode, iskušenja i sično. Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Prije odgovora na Vaše pitanje, bitno je naglasiti da nismo u mogućnosti na ovaj način riješiti problem, zato što propisi zahtijevaju da se saslušaju obadvije strane i na osnovu saslušanja donese konačan sud, ali na osnovu spomenutog, kažemo sljedeće:

Postupak vašeg muža – onako kako Vi prenosite – je više nego pogrešan. Naprotiv, to je jasna i očita nepravda (zulum), pogrešno tumačenje šerijatskih propisa i bespravna manipulacija slabašnim i nezaštićenim.

Allah, dželle še’nuh, rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nepravednici (zalimi)! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.” (Prijevod značenja, Ibrahim, 42-43)
Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poseban akcenat stavili su na brigu o ženama i njihovim pravima, znajući da su one – radi njihove prirodne slabosti – često predmet iskorištavanja i bespravne manipulacije od strane muškaraca.

Iako je nadležnost i vodstvo u braku dato muškarcu, radi svima poznatih razloga, to nikako ne znači da je time oduzeto pravo ženama i da muškarci nemaju prema njima nikakvih obaveza i odgovornosti. Allah, dželle še’nuh, rekao je: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 228)

“S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 19)

“… kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 34)

“… vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 2)

“… i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 6)

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oporučujem vam da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra, a najveća krivina rebra je baš njegov najviši dio, pa ako ga pokušaš ipraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, osta kivo. Zato budite dobi prema ženama!” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim, a njihovom drugom rivajetu stoji: “Žena je kao rebro, ako ga htjedneš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se koristiš njime, ono će ti koristiti, iako je kirivo.”

U jednom Muslimovom rivajetu došlo je: “Zaista je žena stvorena od rebra, i nikada neće moći da se drži određenog pravca kojeg od nje tražiš, pa ako se budeš s njom naslađivao, naslađivat ćeš se a ona je takva (kriva), a kad je pokušaš ispraviti, slomit ćeš je, a njen lom je razvod braka.”

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi od Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ovaj svijet je samo prolazan užitak, a najbolje u njemu je dobra (čedna i odgojena) žena.” Hadis je zabilježio Muslim.

Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji od vas su najbolji prema svojim porodicama (suprugama), a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.” Hadis su zabilježli Tahavi u “Šerhu muškilil-asar” i Hakim, i hadis je dobar radi drugih predaja koje ga podupiru.

Amr b. el-Ehves, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao u svom govoru na Oprosnom hadždžu: “Njihovo pravo kod vas (tj. pravo žena) je da budete dobri prema njima, da ih oblačite i hranite.” Hadis su zabilježili Tirmizi i Ibn-Madže, a vjerodostojnim ga je smatrao Ibnul-Kajjim, rahimehullah.

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neka vjernik ne prezire vjernicu, jer ako je nezadovoljan s nekom njenom osobinom, pa, sigurno je zadovoljan s nekom drugom osobinom.” Hadis je zabilježio Muslim.

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže: Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najpotpunijeg vjerovanja od svih vjernika je onaj najbolje ćudi, a najbolji među njima su najbolji prema svojim suprugama.” Hadis su zabilježili Ahmed, Tirmizi i drugi, a Tirmizi ga smatra vjerodostojnim. (Detaljnije vidjeti: Rijadus-salihin, str. 137-139; Adabuz-zefaf, str. 196-214).

Zatim, izjava vašeg muža da će vam uskratiti bračnu intimu na minimum od jednom u četiri mjeseca – je pogrešno i površno tumačenje vjerskih propisa. Istina je da neki od islamskih pravnika spominju da je muž obavezan najmanje jednom u četiri mjeseca ili tri puta godišnje stupiti u spolni odnos sa suprugom, ali to mišljenje je neispravno i više nego slabo, jer ne posjeduje validne argumente. Naprotiv, u sebi sadrži i nepravdu prema ženi, koja također ima pravo na bračnu intimu kao i čovjek, jer su isti povodi i posljedice.

Oni koji kažu da je čovjek dužan spolno općiti sa suprugom minimalno jednom u četiri mjeseca dokazuju svoje mišljenje Allahovim, dželle še’nuh, riječima: “Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, – pa, Allah zaista prašta i milostiv je.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 226)

Tj. da je dužan više od toga ne bi mu bio dat rok od četiri mjeseca, nego manje od toga. Uvaženi šejh Ibn-Usjemin, rahimehullah, pojašnjavajući neispravnost ovog mišljenja rekao je: “Razumijevanje ovog ajeta na taj način je neispravno, zato što je zakletva iznimno stanje, tj. čovjek se zakleo da neće imati odnos sa suprugom. Ako je takvo stanje, kažemo: ‘Imajući u vidu tvoje stanje i zakletvu, dajemo ti taj rok, pa ako se vratiš svojoj supruzi i imadneš odnos sa njom, onda ništa, a ako to ne uradiš, tvoj brak je onda prekinut.’ A što se tiče onih koji nisu u takvom stanju, i ne postoji validan razlog za odgađanje, onda je obaveza da sa suprugom živi lijepo. Allah, Uzvišeni, rekao je: ‘S njima lijepo živite!‘ (En-Nisa, 19).

A zasigurno se lijepim ne smatra da mlad čovjek oženi mladu ženu i onda stupa u odnos sa njom samo jednom u četiri mjeseca. Ispravno mišljenje je da je muž obavezan imati odnos sa suprugom onoliko puta koliko je to inače običaj i dok ne zadovolji njenu potrebu. Također, bitno je napraviti razliku između mlađe i starije žene, tj. svaka od njih, shodno stanju, ima pravo na broj odnosa koji će zadovoljiti njene potrebe.” (Šerhul-mumti’a, 12/411)

Tebe, poštovana sestro, savjetujemo da se strpiš sa svojim mužem, da mu se i dalje pokoravaš i budeš mu poslušna i da na svaki način pokušaš očuvati brak, ali ne i pod svaku cijenu. Pokušaj da ga savjetuješ i otvoreno mu pojasniš da ti imaš pravo na intimu, ako već on samovoljno ne ispunjava svoje obaveze u tom kontekstu.

Ne treba požurivati sa talakom. Prije toga treba pokušati popraviti stanje i izmiriti supružnike, upravo kako nas je podučio naš Gospodar: “A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 35)

Ako i pokušaj pomirenja ne uspije, onda nema smetnje da se žena svojim imetkom otkupi od muža (tj. vrati mu mehr kako bi joj dao taklak), ako je on zadovoljan s tim, ili, ako on to ne prihvata – a ustrajno joj uskraćuje njena prava – onda će svoj slučaj iznijeti kadiji (u našem slučaju uglednom daiji ili isl. Centru i sl.) i oni će je razvesti od njega.

Vaše riječi: “Želim dodati da sam živjela u džahelijjetu,… Kad sam se udala za svoga muža, odmah sam stavila nikab,… itd.“, u ovom slučaju ne igraju neku posebnu ulogu, ali, drago nam je da ste tako čvrsti kada je u pitanju nošnja nikaba – u čiju ispravnost, utemeljenost i obaveznost kod nas nema sumnje -, moleći Uzvišenog Allaha da i Vama i nama podari ustrajnosti u svim vjerskim propisima.
Vaša želja za potomstvom je sasvim opravdana i to je vaše pravo. Mužu nije dozvoljeno da vam to osporava niti uskraćuje.

Ali, činjenica da još uvijek nemate potomstvo, neka vas ne žalosti. Čovjek ne zna u čemu je dobro po njega. Možda bi ga potomstvo, ako bi ga imao, odvelo u nevjerstvo, zabludu i sl. Najbolji primjer – za utjehu – je naša majka Aiša, radijallahu anha, koja se vrlo mlada udala za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored toga nikada nije dobila potomstvo.

S druge strane, Uzvišeni Allah podario joj je ono što nije ostalim ženama, tj. mnoštvo znanja, kojeg je prenijela ummetu, za što je nagrada neprocjenjiva. Možda je upravo činjenica da je imala više slobodnog vremena od ostalih žena bila presudna da zapamti toliko znanja i prenese ga ostalim muslimanima, a Allah najbolje zna.

Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 216)

Molimo Allaha, dželle še’nuh, da vam podari sabura, da popravi vašeg muža, da vas opskrbi hairli potomstvom i oprosti vaše i naše grijehe i prijestupe. Amin! Allah, dželle še’nuh, nabolje zna.

Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!

Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

Spomenuti tekst – koliko sam ga ja razumio – općenito je ispravan i poklapa se sa ehli-sunnetskim učenjem, a Allah najbolje zna. Ukratko, vjerovanje u Allahovo, dželle še’nuh, određenje i odredbu (ar. el-kada vel-kader) bila dobra po nas ili loša, je šesti imanski temelj, bez kojeg je neispravno čovjekovo vjerovanje.

To vjerovanje zasniva se na četiri velika temelja, a onaj ko zanegira jedan od njih ne smatra se od onih koji vjeruju u Allahovo određenje i odredbu.

Prvi: da Uzvišeni Allah sve podrobno zna i da Mu ništa nije skriveno. Znao je sve što će ljudi raditi prije nego što ih je stvorio. Ništa se ne desi a da On, Uzvišeni, za to ne zna prije nego se desi. On zna ono što se desilo, a i ono što se nije desilo, kada bi se desilo, zna kako bi se desilo.
Allah, azze ve dželle, rekao je: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega -, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni!” (Prijevod značenja, El-Hašr, 22)

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o statusu djece mnogobožaca, pa je rekao: “Allah dobro zna šta bi oni radili.” Hadis su zabilježili Buhari (1318) i drugi.

Drugi: da je Uzvišeni Allah svoje znanje o stvorenjima zapisao u Knjigu prije nego ih je stvorio na 50 000 godina, i sve što se dešava, dešava se shodno onome što je zapisano u toj Knjizi. Allah, Uzvišeni, rekao je: “Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!” (Prijevod značenja, El-Hadždž, 70)

Abudullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je zapisao sudbinu stvorenja prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegov Arš, tada je bio na vodi.” Hadis je zabilježio Muslim (6919).

To ne znači da je Uvišeni Allah prisilio robove na određena djela, naprotiv, On im je ostavio slobodnu volju, da rade šta hoće, i na osnovu njihovih djela – dobrih ili loših – nagradit će ih Džennetom (vječnim uživanjem) ili Džehennemom (vječnom patnjom).

Treći: da se sve što se dešava, dešava po Allahovom sveopćem htjenju i ništa se iz toga ne izuzima. Tj. ništa se u kosmosu ne dešava a da Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, prethodno ne odobri i dozvoli da se to desi, što ne znači da je zadovoljan sa svim što robovi rade. Allah, dželle še’nuh, voli dobro i naređuje da se čini, prezire zlo i zabranjuje da se čini, ali, ako dopusti da se neko zlo dogodi, to ne znači da je zadovoljan time, nego je dopustio da se čini radi mudrosti koja se u tome krije.

Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, rekao je: “… a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!” (Prijevod značenja, Et-Tekvir, 29) I rekao je: “I nikako za bilo šta ne reci: ‘Uradiću to sigurno sutra!’ – ne dodavši: ‘Ako Allah da!‘” (Prijevod značenja, El-Kehf, 23-24)

Červti: da su sva Allahova stvorenja i sve što rade stvoreni od strane Njega, dželle še’nuh.
Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Allah je stvoritelj svega…” (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 62)

U isto vrijeme – iako je Allah, Uzvišeni, stvoritelj svega, bilo dobro ili zlo – neispravno je zlo pripisivati Allahu, dželle še’nuh. Sve što je Allah stvorio, stvorio je iz mudrosti koju on zna i sva Njegova djela su dobra i mudra. Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, stvorio je nevjernike, kipove, alkohol, svinju, i sl., i ta stvorenja su zlo, ali Allahovo stvaranje tih stvorenja, samo po sebi, nije zlo, zato što ih je stvorio s ciljem. Npr. stvorio je nevjernike kako bi njima iskušao vjernike, ili alkohol kako bi nagradio one koji se suzdrže od pijenja i sl. Ovo su samo neke od mudrosti koje možemo dokučiti, dok potpunu mudrost u stvaranju takvih stvari zna samo Sveznajući i Svemoćni.

Čovjek je obavezan da se odaziva Allahovim, azze ve dželle, naredbama, da se kloni Njegovih zabrana, da se pokorava Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i da nastoji raditi ono u čemu je korist za njegov dunjaluk i ahiret. Ako mu se nešto desi, sigurno ga nije moglo mimoići, a ako ga nešto mimoiđe, zasigurno mu se nije moglo desiti, tako da mu ne ostaje ništa drugo osim da čini dobra djela, pokorava se svome Gospodaru i nada neizmjernoj nagradi, a ako čini loša djela i grijehe slijeduje ga kazna, osim da mu Allah, dželle še’nuh, iz Svoje velike milosti oprosti (tj. ako je od muslimana i obavlja namaz ali čini grijehe). Allah, azze ve dželle, najbolje zna.

Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi!

Zahvala pripada Allahu.

Nema smetnje da odete kod zubara u toku posta, ako ste sigurni da nećete progutati vodu od ispiranja, makar se radilo i o malim količinama, osim ako se desi nehotično i neciljano, onda ne utiče na ispravnost posta.

Inekcija koja se daje kako bi ublažila otok ili umanjila bol ne kvari post, osim ako u sebi sadrži hranjlive supstance – ali nam je to nepoznato kada su u pitanju takve vrste inekcija. Također i lijekovi koji se stavljaju na ili u zub ne utiču na post, tako da ne postoji zapreka da idete kod zubara.

Ako bi pretpostavili, da je odlazak kod zubara u vašem slučaju neostvarljiv osim da učinite nešto što kvari post – a niste u stanju da odgodite termin, promjenite zubara i sl. – a u vašem neodlasku kod zubara je jasna i vidljiva šteta po vas (kao kvarenje zuba, upala, infekcija i sl.) onda nema smetnje da prekinete post tog dana, s tim da ste obavezni taj dan napostiti, i niste obavezni ništa drugo, radi općenitosti Allahovih, dželle še’nuh, riječi: “… a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite,… (Prijevod značenja, El-Bekare, 185) Allah, azze ve dželle, najbolje zna.

Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com