Lekit b. Sabira, radijallahu anhu, govorio je: “Rekao sam: ‘Božiji Poslaniče, reci mi o abdestu!’, pa mi je preporučio: Uzimaj abdest propisno; trljaj međuprstje i s velikim intenzitetom isperi nos, ako ne postiš. .. ‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, El-Begavi je zapisao: “Ispiranje usta intenzitetom sunnet je glede onoga ko ne posti.”

U hadisu je dokaz da je post pokvaren ako čovjek prekomjerno uvlači vodu u usta pa ona ode niz grlo, odnosno ako je prekomjerno uvlači u nos i ona ode u sinuse.

Drugo, Et-Tirmizi veli: “Učenjaci su govorili da je postaču pokuđeno ušmrkivanje lijeka u nos, i smatrali su da to kvari post, a u ovom poglavlju postoje predanja koja idu u prilog njihovom mišljenju.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ehu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, propao sam!’ ‘.Šta te upropastilo?’, upita ga Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: ‘Imao sam spolni odnos sa suprugom u ramazanu.’ Na to ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Možeš li osloboditi roba?’ ‘Ne mogu’, odgovori. ‘Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?’, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on odgovori: ‘Ne mogu.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, opet, upita: ‘Imaš li hrane da nahraniš šezdeset siromaha?’ On odgovori: ‘Nemam.’ Potom je sjeo. Tada neko donese korpu s hurmama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: Udijeli ovo kao milostinju!’ On upita: ‘Zar ima iko siromašniji od nas! U cijeloj Meclini nema nikoga potrehnijeg od nas.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nasmija se toliko da su se vidjeli njegovi očnjaci, pa reče: Podijeli ove hurme sa svojom porodicomf”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, spolni odnos kvari post isto kao što ga kvari jedenje pijenje, i o tom pitanju nema razilaženja među islamskim učenjacima.

Ibn Kajjim kaže: “Časni Kur'an ukazuje na to da spolni odnos kvari post kao što ga kvari jedenje i pijenje, i ne znam da je ijedan učenjak rekao drukčije.” Imam Eš-Ševkani zapisao je: “Po svim učenjacima, namjerno činjenje spolnog odnosa kvari post; neki su učenjaci kazali da spolni odnos iz zaborava ima status jedenja i pijenja iz zaborava.” Rekao sam: na gornju konstataciju ukazuju Kur'an i Hadis. Svevišnji Allah rekao je: “Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio … ” (El-Bekara, 187) . Dakle, Svemogući je Allah dopustio činjenje spolnog odnosa nakon posta, a to znači da je za vrijeme posta to zabranjeno, kao što je zabranjeno konzumiranje hrane i pića. Dokaz za to jeste i sljedeći hadisi-kudsi koji je zabilježio imam El-Buhari: ‘ .. ostavlja hranu, piće i spolno naslađivanje radi Mene”, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Drugo, ko za vrijeme posta ima spolni odnos obavezan je učiniti teški iskup: oslobađanje roba; ako to ne može, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno; ako ni to ne može, onda je obavezan nahraniti šezdeset siromaha, i taj je redoslijed obavezan; obveznik nema pravo izbora.

Treće, takav je čovjek obavezan napostiti dan koji je pokvario na takav način, na osnovu verzije u kojoj stoji da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju hadisa, rekao: “Naposti taj dan i moli Allaha za oprost!” Ova je verzija autentična. Učenjaci, između ostalih i Ibn Hadžer, prihvatili su je. Kada je o tome riječ, on kaže: ” … na osnovu ovih lanaca prenosilaca, vidimo da verzija s ovim dodatkom ima osnovu.” Nju je prihvatio i šejh El-Albani u svojim opaskama na Ibn Huzejmino djelo Es-Sahih, 3/223, gdje je zapisao sljedeće: “Verzija u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio čovjeku da napasti pokvareni dan ramazana nije prenesena samo jednim putem, naprotiv, tu su brojni lanci prenosilaca koji jedni druge pojačavaju, kako kaže Ibn Hadžer u djelu Fethui-Bari. Hadis sam analizirao u opaskama na Ibn Tejmijjino djelo Es-Sijam, str. 25-27, ali sam zaboravio navesti verziju koju je naveo Ibn Huzejma. Naime, radi se o predanju koje je prenio Amr b. Šuajb, on od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca … U nekim lancima prenosilaca El-Hadždžadž b. Erta jasno se izjasnio da je hadis čuo, i ovo je veoma jak dokaz da je predanje autentično, i kada je riječ o tome, sumnji nema mjesta.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Hafsa, radijallahu anha, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: (Ko ne donese odluku za post prije zore post takvog čotjeka nije validan. ” U drugoj verziji stoji: ‘Ko ne donese odluku za post još u toku noći post takvog čovjeka nije validan. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, donošenje namjere za post prije zore preduvjet je za ispravnost ovog ibadeta, tim prije jer se negacija u navedenom hadisu odnosi na valjanost. El-Begavi veli: “Kada je riječ o obaveznom postu: napošćivanju, iskupu i općem zavjetu, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da takav post nije ispravan ako čovjek ne donese odluku za njega prije nastupanja zore. A ramazanski post i određeni zavjet učenjaci ne tretiraju istovjetno: većina kaže da je za te dvije vrste posta obavezno donijeti odluku prije nastupanja zore jer se radi o obaveznom postu.”

Drugo, donošenje namjere za post odnosi se samo na obavezni post (ramazanski post, napošćivanje, iskup i zavjet), ali se ne odnosi na dobrovoljni post. Dokaz za ovu konstataciju jeste predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod Aiše, radijallahu anha, i upitao je: “Imate li šta za jesti? Ako nemate ja ću postiti. ‘ U vezi s tim, imam Et-Tirmizi ostavio je sljedeći zapis: “Učenjaci kažu da ovaj hadis nosi sljedeće značenje: kada je riječ o ramazanskom postu, napošćivanju i zavjetu, odluka se mora donijeti prije nastupanja zore, inače, post nije validan. A kada je riječ o dobrovoljnom postu, čovjek može odluku donijeti nakon zore, i to je stav Šafija, Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha.”

Treće, poželjno je obnoviti odluku za post svaki novi dan, jer je svaki dan zaseban ibadet koji s čovjeka spada ako ga izvrši u njegovom vremenu. Imam El-Begavi s tim u vezi kaže: ”Vanjsko značenje hadisa ide u prilog mišljenju većine učenjaka: svaki dan posta ibadet je za sebe, i otuda se odluka mora donositi za svaki dan ponaosob.”

Četvrto, odluka se donosi u srcu, izgovaranje nijeta riječima velika je novotarija, makar to ljudi smatrali lijepim činom.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Sila b. Zufer pripovijedao je: “Dok smo bili kod Ammara b. ]asira, donio je pečenu ovcu i ponudio nas: ‘Jedite!’ Neki se čovjek sustegnuo rekavši: ‘Ja postim!’ Ammar reče: ‘Ko posti u danu u koji ljudi sumnjaju neposlušan je Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.”‘ Semmak b. Harb pripovijedao je sljedeće: “Ušao sam kod Ikrime kada se sumnjalo je li nastupio ramazan ili nije, a on jede. Reče mi: ‘Približi se i jedi!’ ‘Postim’, odgovorih, a on me upozori: ‘Allaha mi, približit ćeš se i jesti sa mnom!’ Rekoh mu: ‘Dobro, možeš li mi o tome ispričati hadis?’ On kaza: ‘Ispričao mi je Ibn Abbas da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: Nemojte dočekivati ramazan posteći, već postite kada vidite mlađak, a mrsite kada ga opet vidite, a ako ga ne vidite zbog prašine ili oblaka, upotpunite šaban trideset dana. “”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, Ibn Hadžer zapisao je sljedeće: “Neki su učenjaci ovaj hadis uzeli kao dokaz da je zabranjeno postiti u danu u koji se sumnja. Naime, takvo nešto ashab ne može reći po vlastitom nahođenju, i to se smatra merfu-predanjem. Ibn Abdulberr veli: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da se takve izjave ashaba prihvataju.”‘
Drugo, da je zabranjeno postiti u ovom danu, stav je većine ashaba i kasnijih učenjaka. S tim u vezi postoje brojna predanja od Omera, Alije, Ibn Omera, Ibn Mesuda, Huzejfe, Ed-Dahhaka, Ibrahima en-Nehaija, Eš-Šabija, lkrime . ..
O tome je imam Et-Tirmizi ostavio sljedeći zapis: “To je mišljenje većine Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i tabiina. Naime, Sufjan es-Sevri, imam Malik, lbnul-Mubarek, Šafi, Ahmed i Ishak nisu dopuštali da se posti u danu u koji se sumnja, a većina njih govorili su da, ako čovjek posti i kasnije se uspostavi da je već bio nastupio ramazan, mora napostiti taj dan.”
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ne postite dok ne vidite mlađak, i nemojte prestajati postiti dok ne vidite mlađak, a ako bude oblačno, upotpunite šaban. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pripremajući se za nastupanje ramazana, muslimani trebaju pratiti šaban, jer mjesec nekad traje dvadeset i devet, a nekad trideset dana. Ako vide mlađak, ljudi će postiti, a ako bude oblačno, računat će šaban – trideset dana. Ovo je zato jer je Svevišnji Allah, Koji je savršeno stvorio nebesa i Zemlju, učinio da mlađaci budu oznake o vremenu: ljudi prema njima računaju vrijeme, a lunarni mjesec nikada ne traje više od trideset dana. Isto treba postupiti kada je riječ o prekidanju posta, odnosno određivanju bajrama.

Drugo, kada je riječ o viđenju mlađaka, misli se na viđenje golim okom, i nema potrebe za pretjerivanjem i opterećivanjem prateći kretanje mjeseca teleskopima. Također, ne priliči oslanjanje na takvime, koje izdaju astronomi, koji su muslimane odvratili od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, odvraćajući ih od dobra, a navodeći ih na zlo, da Allah, dželle šanuhu, sačuva! Kada je riječ o ovom pitanju, šejhul-islam Ibn Tejmijj a zapisao je sljedeće: “Nema sumnje da je, po autentičnim hadisima i jednoglasnom mišljenju ashaba, zabranjeno oslanjanje na astronomiju. O tome su El-Buhari i Muslim zabilježili sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Mi smo nepismen narod, ne pijemo i ne čitamo, zato postite kada vidite mlađak, i mrsite kada ga vidite. ‘ Onaj ko se oslanja na astronomske predračune kada je riječ o viđenju mlađaka ne samo da odstupa od Šerijata i uvodi novotariju u vjeru nego griješi i kada je riječ o razumu. Naime, učeni ljudi u ovoj oblasti znaju da se viđenje mlađaka ne može uvijek precizno odrediti na osnovu astronomskih podataka. Njihov krajnji cilj od računanja, ako pravedno kažemo, jeste, naprimjer, izračunavanje položaja Mjeseca u odnosu na Sunce, vrijeme sunčevog zalaska i sl. I pored toga, viđenje mlađaka ne može se uvijek precizno odrediti na osnovu položaja Mjeseca u odnosu na Sunce: viđenje mlađaka uveliko zavisi od oštrog i preciznog vida, visine na kojoj se očekuje njegova pojava, od njegove debljine i vremenskih prilika, tj. vedrine i oblačnosti. Zato ga neki ljudi vide u osmoj fazi razvitka, a neki ga ne vide čak ni u dvanaestoj fazi. Zbog toga astronomi oprečno gledaju na luk kada je riječ o viđenju mlađaka. Neki astronomski eksperti, kao, naprimjer, Ptolomej , u vezi s tim ništa nisu rekli, jer za takvo nešto u astronomiji ne postoji argument. O tome su samo govorili potonji astronomi, kao naprimjer, Ed-Dejlemi i njemu slični, vidjevši da islam mnoge propise dovodi u zavisan odnos s pojavom mlađaka, i otuda su rekli da bi se astronomijom mogla tačno utvrditi pojava mlađaka. Međutim, to nije nimalo precizan način za utvrđivanje njegove pojave, već to je način čije su greške dokazane, i sami astronomi mnogo griješe kada je riječ o pojavi mlađaka. A to je zbog toga što su na osnovu astronomije pokušali utvrditi ono što na osnovu nje niko ne može utvrditi, i zato su zastranili.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf