Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.

Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)

Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)

Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)

Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)

Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo. Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:

1- Dova drugih muslimana za njega Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)

2-Napaštanje posta kojeg nije ispostio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij”. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)

Napomena: a)Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.

b)U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.

c)Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.

d)U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)

3-Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobeSa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)

4-Obavljanje hadždža za umrlu osobuUkoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)

5-Sve što učini dobro dijete od dobrih djela Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)

6-Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrtiAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.)Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)

Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti.Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Molim Uzvisenog Allaha da te obilato nagradi za tvoju brigu oko pozivanja ljudi u Allahovu vjeru, jer je to zaista jedan od najbolji ibadeta u Islamu i to je bila misija svih Bozijih poslanika. Rekao je Allah u prevedenom znacenju ajeta: “A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!“( Fusilet 33). Pozivanje na lijep i mudar nacin se ne smatra nametanje ljudima vec lijepo i plemenito djelo.

Zaista je tesko odgovoriti na Vase pitanje na ovakav nacin, s tim da cu se potruditi da vam spomenem odredene smjernice, nadajuci se da ce Vam pomoci, sa Allahovim dopustom.

– Iskrenost – uopsteno u ibadetima i takoder u pozivanju ljudi u Allahovu vjeru. Jer onaj koji bude iskren u davi Allah ce ga uciniti prihvatljivim kod ljudi.

– Rad po serijaskom znanju – Pozivanje ljudi na osnovu znanja i ne govoriti o Allahovim propisima bez znanja a ono sto se nezna od tih propisa onda treba pitati ucene ili nauciti.

– Lijep uzor u prakticiranju Islama jer ce ljudi sigurno, sa Allahovim dopustom, prihvatiti od onog cija djela prate njegove rijeci.

– Vodjenje brige oko prioriteta u davi – Pozivanje u ispravnu akidu potom obavljanje namaza, davanje zekijata, post, obavljnja hadza koje u mogucnosti, serijasko ispravno pokrivanje i slicno i ostavljanja velikih grijeha kao sto je uzimanje kamata, pijenje alkohola, cinjenje bluda i slicno.

– Mudrost i postepenost u davi – Odredjene situacije ce definisati mudrost i postepenost u davi. Ukoliko se vidi da su osobe spremne da prihvate onda to iskorititi a ukoliko nije takva situacija onda pricekati drugu priliku.

– Pravljenje razlike u metodama dave i pojasnjenju propisa – U davi se mogu koristiti odredjene metode kao sto su prioriteti, postepenost, odgadanje i slicno dok se Allahovi propisi moraju pojasniti na nacin kako to zele Allah i Njegov poslanik.

– Sticanje znanja na polju islamskoga misionarstva putem razliciti sredstva ucenja i stalni kontakt sa ucenim.

– Dova – Stalno upucivanje dove Allahu da uputi muslimane, ucini nasu davu prihvatljivim, da nas ucini na pravom putu jer srca svih Allahovi stvorenja su u Allahovim rukama, okrece ih kako to On hoce. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam.

Molim Uzvisenog Allah da Vas obaspe Svojim saburom i ucini Vas zadovoljnim sa Njegovom odredbom. Svako dobro dunjaluka i ahireta je u zadovoljstvo sa Allahovom odredbom. Rekao je Uzviseni Allah u prevedenom znacenju ajeta: ”Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.” ( Tegabun 11).

Rekao je Ibn Kesir u pojasnjenu rijeci: ”…a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti” tj. koga zadesi nedaca i potom uvidi da je to od Allahove odredbe i strpi se i racuna na Allahovu nagradu i preda se Allahovoj odredbi, Allah ce uputiti njegovo srce, i nadoknadit ce mu ono sto ga je proslo od dunjaluka sa uputom njegova srca i cvrstim ubjedenjem. I postoji mogucnost, da mu daruje nesto drugo ili ono sto je bolje od onoga sto je uzeo od njega”( Tefsir Ibn Kesir).

A moze se vratiti sljedecim Kur’anskim ajetima i njihovim pojasnjenjima koji govore o stvaranju i oblikovanju zametka u utrobi njegove majke: Sure Mu`minun ajet 11-14, Hadzdz ajet 5, Gafir ajet 67, Ali Imran ajet 6, Rad 8.

I jedan od najpoznatiji hadisa u ovom polju je hadis Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, koji je rekao: ”Pričao nam je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onaj koji istinu govori i kome istina dolazi: ‘Zaista se stvaranje svakog od vas skuplja u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude aleka (ugrušak – zakvačka), zatim isto toliko bude mudga (komad mesa), zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan. Zatim se u njega udahne duša. Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta.” (Buhari)

I imate tekst pod naslovom “Komentar hadisa o stvaranju čovjeka“ od uvazenom mr. Hakije Kanurica – casopis “El-Asr” broj 39, kao sto ispod imate linkove na engleskom jeziku oko Idzaza u Kur’anu i sunnetu:

http://kaheel7.com/eng/
http://www.quran-m.com/firas/en1/
http://www.eajaz.org/eajaz/index.php?lang=en

A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Nas plemeniti Poslanik je pojasnio kriterije odabira buduce supruge i zaista je u prdrzavanju toga svako dobro na dunjaluku i ahiteru. Rekao je Poslanik: ’…odaberi (uzmi) vjernicu i uspijeti ces.“ ( Buhari i Muslim).

Tebi je obaveza da pozivas svoju suprugu u islam, prakticiranju njegovi naredbi i ostavljanju Njegovi zabrana. Tvoje pozivanje se treba odlikovati stripljenjem, mudroscu, upucivanjem dove Uzvisenom Allahu da je uputi na pravi put. Rekao je Uzviseni Allah, u prevedenom znacenju ajeta: ’Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome!” ( Taha 132). Kur`anski sinonim vestabir- istraj ukazuje na dodatni stepen sabura.

Takodjer u svome pozivanju moras biti mudar tako sto ces svoju suprugu pozivati temeljima islama od koji je svakako istinsko vjerovanje u Allaha, jer istinski iman ostavlja traga na osobu i cini je da lakse prihvati Njegove naredbe kao sto je obavljanje namaza, posta, zekjata, islamsko pokrivanje i oblacenje i ostavljanje Njegovih zabrana, kao sto je pijenje alkohola, razgolicenost i slicno.

Poduci svoju suprugu osobinama i imenima Uzvisenog Allaha, Njegovoj velicini, milosti, Njegovim blagodatima prema Njegovim robovima i da samo On zasluzuje ibadet i da nema spasa na dunjaluku i ahiretu osim sa iskrenim pokoravanjem Allahu. Poduci je vrijednostima i koristima namaza, posta, zekjata i svih ostali temelja islama kako na dunjaluku tako i na ahiretu.

Takodjer ces koristiti sredstva koja ce, sa Allahovim dopustom, utjecati na nju od lijepog dijaloga, drustava, islamskih sijela, umre, hadza i slicno. I nema zapreke da se potpomognes u tome sa osobama koje utjecu na nju. Prvestveno je pozivaj u ruknove islama namaz, post, zekjat i ostavljanu veliki grijeha kao sto je pijenje alkohola, islamskoga ne oblacenja i sl.

Takoder upucuj dovu Uzvisenom Allahu, u vremenima kada se prima, da je uputi na pravi put, da joj omili islam, njegovo prakticiranje, izvrsavanje njegovih naredbi, ostavljanje njegovi zabrana, cinjenja ibadeta jer zaista su srca svih stvorenja u rukama Mislostivog koji ih okrece kako hoce.

S tim, ako se nakon nekog razumnog perioda, ne ukazu pokazatelji odazivanju islamu i njegovom prakticiranju, tada se mora dati prednost Allahu, Ahiretu i vjeri islamu i obavijesti svoju suprugu da ce se u tom slucaju morati pribjeci talaku – davanju rastave braka kako bi se izbjegle ruzne poslijedice zivljenja sa osobom koja nece Islam kao sto je Allahova srdzba, ruzna zavrsnica zbog zivota sa suprugom koja ne zivi islamskim nacinom zivota, odgojom djece na neislamki nacin i slicno. A onaj koji ostavi nesto radi Allah, On cemu to nadoknaditi sa boljim. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.
Na prvom mjestu bi trebalo provjeriti određenu stvar da li je širk sa stajališta islama ili pak nije, stim ako prihvatimo da se radi o širku onda se može reči da je širk najveći grijeh, nepravda ,velika zabluda i uvjet za ulazak u Džennet, stoga se musliman mora čuvati širka i svih stvari koje vode njemu: “ Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan“ ( Nisa 116) i : „Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”( Lukman 13).
Stim da Uzvišeni Allah, iz svoje neizmjerne milosti, oprašta svojim robovima sve grijehe čak i širk ukoliko Mu se pokaju u svome životu i zatraže oprost od Njega, čak i da se rob više puta vraća istom grijehu, jer muslimanu nije dozvoljeno da očajava i gubi nadu u Allahovu milost i oprost : “ Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”( Zumer 35).i :‘“ i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;( Furkan 68-70). I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: “ Onaj koji se pokaje od grijeha je kao onaj koji nema grijeha“ ( Hadis bilježi Tirmizi i šejh Albani ga je ocijenio hasenom).

Dragi brate ukoliko te nadvlada duša koja naređuje zlo ne gubi nadu u Allahov oprost i milost već se iskreno pokaj Onome koji prima pokajanje od Svojih robova i zatraži oprost od Njega. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Hadis Kudsiji da je rekao Uzvišeni Allah :“ Učinio je rob grijeh, potom je rekao :“ Gospodaru moj oprosti mi moj grijeh. Rekao je Allah tebareke ve teala:“ Učinio je Moj rob grijeh, pa je uvidio da ima Gospodara Koji oprašta grijehe i kažnjava zbog njih. Potom se vratio grijehu i rekao:’“ Gospodaru moj oprosti mi moj grijeh. Rekao je Allah tebareke ve teala:“ Učinio je Moj rob grijeh, pa je uvidio da ima Gospodara Koji oprašta grijehe i kažnjava zbog njih. Potom se opet vratio grijehu i rekao :’“ Gospodaru moj oprosti mi moj grijeh. Rekao je Allah tebareke ve teala:“ Učinio je Moj rob grijeh, pa je uvidio da ima Gospodara Koji oprašta grijehe i kažnjava zbog njih. Radi šta hočes, zaista sam ti oprostio“ ( Muslim).

Stim da bih na kraju želio napomenuti da prethodni Kur`anski ajeti i hadisi ne pozivaju na olako činjenje grijeha i nepridavanju pažnje njihovoj opasnosti. Prethodni ajeti i hadisi pozivaju muslimana da se iskreno pokaje Allahu kada počini grijeh i da zatraži od Njega oprost i da ne gubi nadu u Allahovu milost, već da svaki grijeh poprati sa iskrenom tevbom pa čak da se istom grijehu vrati više puta.
Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com