We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu

Zaklati životinju – čije je meso dozvoljeno jesti – na šerijatski način predstavlja put do halal mesa i do iskorištavanja ostalih dijelova dotične životinje bez imalo smetnje, jer svaka životinja koja nije propisno zaklana na šerijatski način ima status krvi (koju je zabranjeno konzumirati) upravo zbog toga što ostaje krv u takvoj životinji.

Upravo zbog toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i rekao: „Jedi onu životinju kojoj je puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime.“ (Buharija, 5543, Muslim, 1968.) Također, pored ove brojne su druge mudrosti propisivanja šerijatskog klanja životinja. Od tih mudrosti su i: udaljavanje od mnogoboštva i djela mnogobožaca, razlikovanje hrane koju jede čovjek od hrane koju jedu zvijeri, spominjanje Allahove blagodati i opskrbe od Njega Uzvišenog prilikom puštanja krvi, lijepo postupanje prema životinjama i dr.

Da bi šerijatsko klanje ispravno bilo sprovedeno, potrebno je voditi računa o sljedećim uvjetima:

a) Uvjeti životinje koja se kolje

1- Da se prilikom klanja presječe dušnik, jednjak i žile koje se nalaze uz dušnik, kako je prethodilo u hadisu Rafi’e b. Hadidža, radijallahu anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jedi onu životinju kojoj je puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime.“ (Buharija, 5543, Muslim, 1968.) Ukoliko bi prilikom klanja došlo do odsijecanja glave u potpunosti – što se zna često dogoditi kod klanja peradi – to ne bi uticalo na ispravnost mesa jer se kod odsijecanja glave u potpunosti presijeca i ono što je obavezno presjeći prilikom klanja, tako da je takvo klanje ispravno i meso je bez imalo sumnje ispravno. (Vidjeti: dr. Abdul-Kerim Zejdan, El-Mufessal fi ahkami-l-mer’eti ve bejti-l-muslimi, 3/30.)

2 – Da se prilikom klanja spomene Allahovo ime, zbog riječi Uzvišenog Allaha: „I ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime!“ (Prijevod značenja El-En’am, 121.) Od sunneta je da se uz bismillu izgovori i tekbir, da se kaže: „Bismillah, Allahu ekber“ kako se prenosi kod Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, klanja kurbana. (Muslim, 1966.) Ukoliko je osoba koja kolje nijema ili nenamjerno zaboravi izgovoriti bismillu, to neće uticati na ispravnost mesa.

Ako bi pak osoba koja kolje namjerno izostavila spomen Allahovog imena kod klanja, po džumhuru-većini islamskih učenjaka meso životinje koju je takva osoba zaklala ne bi bilo dozvoljeno.

b) Uvjeti osobe koja kolje

1-Da je osoba razumna, umno sposobna, da ima sposobnost razumijevanja, svejedno radilo se o muškarcu ili ženi, djetetu ili punoljetnoj osobi, muslimanu i ehli kitabiji. Uzvišeni Allah je rekao: „… i ono što vi zakoljete.“ (Prijevod značenja El-Maida, 3.) Ovaj dio ajeta govori o dozvoljenosti mesa životinja koje zakolju muslimani. Također, Uzvišeni Allah je rekao: „… i dozvoljeno vam je meso životinja koje zakolju oni kojima je data Knjiga.“ (Prijevod značenja El-Maida, 5.) Ovaj ajet govori o dozvoljenosti jedenja mesa životinja koje zakolju ehlu kitabije.

Međutim, ovdje treba napomenuti da je meso ehlu kitabija dozvoljeno ukoliko se pouzdano ne zna jesu li spomenuli nečije drugo ime mimo Allahovog prilikom klanja. Ukoliko se zna da prilikom klanja neko od njih kaže: „U ime Isusa“, ili „U ime Marije“ ili ovog ili onog kipa, lažnog božanstva, tada ni njihovo meso nije dozvoljeno zbog riječi Uzvišenog Allaha: „(I zabranjeno je) i ono što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allahovog!“ (Prijevod značenja El-Maida, 3.)

Što se tiče drugih nevjernika mimo ehlu kitabija, kao i nerazumne osobe, osobe u pijanom stanju, djeteta koje još nema sposobnost razlučivanja, meso životinja koje oni zakolju nije dozvoljeno.

2-Da kolje u ime Uzvišenog Allaha a ne radi nekoga drugog ma ko on bio: poslanik, vjerovjesnik ili nekakav kip, zbog riječi Uzvišenog Allaha kod spomena zabranjenog mesa: „(I zabranjeno je) i ono što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allahovog!“ (Prijevod značenja El-Maida, 3.)

c) Uvjeti sredstva (alata) kojim se životinja kolje

1-Alat kojim se kolje mora imati svojstvo sječenja, rezanja, kako bi se njime presjekao dušnik, jednjak i dvije žile uz dušnik.

2- Ta alatka kojom se pušta krv ne smije biti kost, nokat, kandža, zub i sl., zbog hadisa Rafi’e b. Hadidža, radijallahu anh, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jedi onu životinju kojoj je puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime, a da pri klanju nije korišten zub ili nokat, jer je zub kost a nokat je mesarski nož Habešija.“ (Buharija, 5543, Muslim, 1968.)

Ove uvjete je potrebno ispuniti kod klanja životinja čije se meso jede da bi nam bilo dozvoljeno meso i svi mesni proizvodi. Nema razlike između klanja goveščeta i peradi. Postoje određene razlike kod klanja deve, ali o tome ovdje nije riječ.A Allah najbolje zna! We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu!

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.

Islamski učenjaci u svojim knjigama spomenuli su stvari i pojave koje kvare abdest, od kojih su sljedeće:

1) sve što izađe na dva prirodna otvora,
2) nečistoća (urin ili izmet) koja izađe na neki drugi otvor i način iz tijela (poput katetera i sl.),
3) duboki san i gubljenje svijesti,
4) doticanje spolnog organa bez pregrade,
5) jedenje devinog mesa,
6) kupanje umrle osobe,
7) izlazak iz islama.

Svakako oko ovih pojedinih pojava ima razilaženja među islamskim učenjacima, međutim, ono što je primjetno jeste da niko od islamskih učenjaka nije spomenuo skidanje hidžaba, mahrame, da kvari abdest. Dakle, skidanje hidžaba, dok se ima abdest, ne utiče na gubljenje abdesta. Ali, treba napomenuti da je ženi zabranjeno da izlazi iz svoje kuće, odlazi na spomenuta mjesta, izlazi pred muškarce strance bez nužde i naročito bez prekrivenog cijelog tijela.

Uzvišenog Allaha molim da nas uputi ka Njegovoj vjeri na najljepši način, da nam omili pridržavanje za vjerske propise i da nas učini postojanim u svemu tome, a uzvišeni Allah je kadar da to učini!

We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Što se tiče bijele tekućine koja je u našem jeziku poznata kao “bijelo pranje” kod žena, islamski učenjaci su ovdje napravili razliku između tekućine koja izlazi odmah nakon mjesečnog ciklusa hajza i tekućine koja se javlja kod žena u danima kada žena nije u hajzu.

U prvom slučaju “bijelo pranje” se javlja kod većine žena (ne kod svih) i označava da je hajz prošao i da su nastupili “čisti” dani za ženu u kojima je obavezna obavljati namaz. Ako poslje kupanja od hajza kod žene više ne bude izlazila ova tekućina onda je taj gusul od hajza sasvim dovoljan. Međutim ako se nakon gusula od hajza pojave tragovi ove tekućine onda je ženi obavezno da uzme abdest. Ako nešto od te tekućine dospe na veš onda se taj veš treba oprati. Ako žena uzme abdest, pa se nakon toga opet pojavi ta tekućina, onda je bolje da se taj abdest obnovi po najispravnijem mišljenju učenjaka.

Što se tiče “bijelog pranja” koje se ne javlja odmah nakon hajza kao znak da je hajz prestao za njega važe malo drugačiji propisi. Ova vrsta “bijelog pranja” događa se kod većine žena. Ako ova tekućina dospe na vešu on se ne mora prati prema stavu većine učenjaka, i ova tekućina ne kvari abdest, opet prema jačem stavu fakiha, posebno ako ova tekućina puno izlazi.

A najbolje je da se koriste ulošci koji će spriječiti da tragovi “bijelog pranja” ostaju na donjem vešu, ili čak i na spoljašnjoj odjeći. Allah dž.š. kaže u suri Al-Baqara u 222. ajetu: “Allah zaista voli one koji se puno kaju i one koji se mnogo čiste.” A Allah dž.š. najbolje zna.

Fetwa prevedena sa islamskog sajta http://www.islamweb.net

Na pitanje odgovorio: prof. Adnan Nišić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu selam,

Propisi novorođenčeta ukratko izgledaju ovako:

Prvo: Ono što se radi odmah po rođenju

1- Pohvalno je da se ovom viješću obraduju bližnji. Kaže Uzvišeni:

فَبَشَّرْنَاهَا بِإِسْحَاقَ وَمِنْ وَرَاءِ إِسْحَاقَ يَعْقُوبَ

“…i Mi je obradovasmo sa Ishakom, a poslje Ishaka Jakubom…” (Hud, 71.)

2- Pohvalno je da se na desno uho prouči ezan. U ovom smislu je i hadis od Ebu Rafie da je vidio Poslanika s.a.w.s. kako uči uzan na uho Hasanu ibn Aliju r.a. kada ga je rodila Fatima r.a. (Ovaj hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasenu-sahih)

Što se tiče učenja ikameta na lijevo uho svi hadisi koji su zabilježeni na tu temu su slabi.

3- Pohvalno je novorođenčetu protrljati nepca sa datulom (hurmom). Ebu Musa prenosi da, kada mu se rodilo dijete, otišao je sa njime Poslaniku s.a.w.s. pa ga je Poslanik s.a.w.s. nazvao Ibrahim i protrljao mu je nepca sa datulom. (Hadis bilježe Buharija i Muslim)

Drugo: Ono što se radi sedmi dan nakon rođenja

1- Da se djetetu obrije glava, a zatim da se u težini kose podijeli sadaka siromasima u vrijednosti iste težine srebra. Allahov Poslanik s.a.w.s. je naredio Fatimi r.a. kada je rodila Hasana r.a. da mu obrije glavu i da podijeli sadaku u vrijednosti srebra u težini kose. (Hadis bilježi Imam Ahmed sa dobrim senedom) Treba napomenuti da se ulema podijelila po pitanju brijanja glave kod djevojčice. Šafije, Malikije kao i dio Hanbelija smatraju da se i ženskom djetetu brije glava.

2- Da se djetetu dadne ime. Dozvoljeno mu je dati ime i prvog, trećeg ili sedmog dana.

3- Sunećenje. To je jedna od 5 stvari koje su prirodno obilježje muslimana. Buharija i Muslim bilježe hadis u kome je nabrojano svih pet stvari, a među njima je i sunećenje. Vrijeme sunećenja prema nekim učenjacima može se odložiti sve do punoljetstva.

Treće: Akika

Akika je klanje kurbana zbog rođenja djeteta. Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao je u hadisu kojeg bilježu Buharija: ”Sa svakim novorođenčetom ide i akika…”

Za muško dijete se kolju dvije akike, a za žensko jedna, prema hadisu kojeg prenosi Aiša r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Za dječaka su dovoljna dva kurbana, a za djevojčicu jedan.” (Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasenu-sahih)

Što se tiče vremena akike Imam Ahmed je rekao: ”Kolje se sedmi dan, a ako tada ne može onda četrnaestog dana, a ako ni tada ne može onda dvadeset i prvog dana.” A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Adnan Nišić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu selam we rahmetullahi we barekatuhu!

Dragi brate,

Ono što se dešava tebi trenutno i kroz šta prolaziš, a kroz šta su prošli mnogi vjernici od kada je Adem a.s. spušten na Zemlju pa do današnjih dana, jeste samo dio onoga što je Iblisu omogućeno od strane Uzvišenog, a to je da poziva i zavodi, one koji mu povjeruju, sa pravoga puta na put koji vodi u vječnu propast.

U suri Al-A’raf stoji:

قَالَ فَأَنظِرْنِي إِلَى يَوْمِ يُبْعَثُونَ

قَالَ إِنَّكَ مِنَ المُنظَرِينَ

قَالَ فَبِمَا أَغْوَيْتَنِي لأَقْعُدَنَّ لَهُمْ صِرَاطَكَ الْمُسْتَقِيمَ

ثُمَّ لآتِيَنَّهُم مِّن بَيْنِ أَيْدِيهِمْ وَمِنْ خَلْفِهِمْ وَعَنْ أَيْمَانِهِمْ وَعَن شَمَآئِلِهِمْ وَلاَ تَجِدُ أَكْثَرَهُمْ شَاكِرِينَ

“Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!” – zamoli on. “Daje ti se vremena!” – reče On. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao”. – reče -, “kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati,pa ću im sprijeda, i straga, i zdasna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!’ (Al-Araf, 14-17.)

Dakle, Iblis će koristiti svoje vojske džina nevjernika (čitaj šejtana) da na razne načine zavode ljude od istine, a da onima koji su već na istini, kao što si ti inšallah, otežaju put koji vodi ka zadovoljstvu Allaha Uzvišenog.

Ti kažeš da ti zle misli koje ti dolaze ”odnekud” citiram ”stvaraju nemir i tugu u srcu, slabe ti srce” i da, opet citiram, ”osjetiš neku tjeskobu veliku u srcu”. Šta je ta tjeskoba u tvome srcu, ko ili šta je izvor te tjeskobe, i da li postoji lijek protiv te tjeskobe?! Rekao si da učiš suru En-Nas, a upravo u njoj ti je i odgovor na prva dva pitanja: šta je ta tjeskoba i od koga ona dolazi.

U ovoj suri Allah dž.š. na početku naređuje Allahovom Poslaniku a.s., a ova naredba se odnosi i na sve muslimane uopće, da traži zaštitu kod Allaha dž.š, a zatim u narednim ajetima pojašnjava Uzvišeni i od koga se ta zaštita treba tražiti:

4. od zla šejtana napasnika,

5. koji zle misli unosi u srca ljudi – (Sura An-Nas, 4-5)

Dakle, za zle misli koje ti „stvaraju nemir, tjeskobe i tugu u srcu“ odgovoran je „šejtan napasnik“. Ako zatim malo dublje zađemo u značenje ovih ajeta, pa otvorimo Tefsir od Ibn Kesira naći ćemo još precizniji odgovor na prethodna pitanja. A tamo stoji hadis Poslanika a.s. kojeg bilježi Imam Muslim: „Nema niti jednog od vas, a da mu nije određen po jedan šejtan pratilac.“

Također u istom tefsiru stoji predaja od Ibn Abbasa r.a. kao komentar na riječi „šejtan napasnik“: „Šejtan čuči u srcu sina Ademovog, pa kad ovo srce bude nemarno šejtan onda ubacuje svoje zle misli u to srce, a kada se spomene Allah taj šejtan se povuče.“

Da ne idemo dalje od riječi Ibn Abbasa r.a., jer u njima je i odgovor na pitanje kako se suprostaviti „šejtanu napasniku“ i spriječiti ga da u srce ubacuje zle misli. Dakle šejtan tvoj pratioc je tu, kao što smo vidjeli u hadisu Allahovog Poslanika s.a.w.s. On čuči u srcima ljudi kao što kaže Ibn Abbas r.a. i vrijeba svoju priliku da ubaci zle misli, baš kao što ti u svome pitanju lijepo reče citiram „taj ”nož” vrijeba iz zasjede da mi se zabije u srce”. Prilika mu dolazi kad je srce nemarno, kao što kaže Ibn Abbas r.a. Nemarno prema čemu?! Prema vjeri, prema Allahovim naredbama, prema klonjenju od harama. Šta je lijek. Opet odgovor daje Abdullah ibn Abbas r.a. – spominjanje Allaha dž.š.

Eh sad, da se vratimo konkretno na tvoj slučaj. Kada bi ti sad kao vjernik stalno pored sebe imao čovjeka koji, kad mu god dadneš vremena i obratiš pažnju na njega, uvijek ti govori zle stvari o Allahu dž.š., upoređuje ti Allaha dž.š. sa ljudima i razne širkijate ti predstavlja kao nešto lijepo. Ti bi nakon određenog vremena počeo da osjećaš da ti iman slabi, i počeo bi da se pitaš da li si ti uopšte vjernik kada puštaš toga čovjeka da ti stalno puni mozak takvim stvarima (kao što to sad u stvarnosti i osjećaš).

Kada bi te, u tom slučaju, neko upitao šta da uradiš da bi sačuvao svoj iman ti bi mu odmah odgovorio: „Proučio bih euzu, otjerao bih toga čovjeka od sebe, spriječio bih mu svaki način da mi se približi, molio bih Allaha dž.š. da me sačuva njegovog šera i da mu ne dozvoli da mi ikada više priđe.“ E upravo tako bi ti trebao i posmatrati tvoju stvarnu situaciju, samo što bi umjesto tog čovjeka kojeg smo uzeli kao primjer, trebao staviti šejtana. Iako ga ti ne vidiš, kao što bi vidio toga čovjeka, on je tu, čuči u tvome srcu i čeka priliku koju mu ti, nažalost, stalno pružaš.

Prvo, ti ne smiješ biti nemaran prema Allahovoj vjeri, prema naredbama vjere (poput namaza, posta….), ne smiješ biti nemaran prema klonjenju od svih harama. U suprotnom daješ šejtanu priliku da ti „zabija nož u srce“, što će on objeručke prihvatiti da uradi.

Drugo, kad god mu dadneš slobodnog vremena on će pokušati da ti to slobodno vrijeme ispuni weswesama. Nemoj mu pružati to zadovoljstvo. Čitaj Kur’an, ili prijevod značenja, ili tefsir, ili knjige hadisa, ili slušaj neki ders…. samo mu ne daj niti jednu minutu svoga slobodnog vremena.

Treće, spominjanje Allahovog imena, kao što kaže i Ibn Abbas r.a. Mnogo je predaja od Poslanika s.a.w.s. preneseno kako da spominjanjem Allaha dž.š. otjeramo šejtana od sebe i spriječimo ga da na bilo koji način djeluje na nas.

Neke od tih predaja su riječi Poslanika s.a.w.s:

من نزل منزلا ثم قال : أعوذ بكلمات الله التامات من شر ما خلق لم يضره شيء حتى يرتحل من منزله ذلك

„Ko uđe u kuću, a zatim kaže: Utičem se Allahu Njegovim savršenim riječima od zla onoga što je stvorio, neće mu nauditi ništa sve dok ne izađe iz te kuće.“ (Buharija)

Ili riječi Poslanika s.a.w.s:

من قال في يوم مائة مرة لاإله إلا الله وحده لاشريك له له الملك وله الحمد وهو على كل شيء قدير كان له عدل عشر رقاب وكتبت له مائة حسنة ومحي عنه مائة سيئة وكن له حرزا من الشيطان سائر يومه إلى الليل

“Ko kaže u danu stotinu puta La ilahe ilallah wahdehu la šerike leh lehul mulku we lehul hamdu we huwe ala kuli šejin kadir, kao da je oslobodio 10 robova, I upisano mu je stotinu dobrih djela, a izbrisano mu je stotinu grijeha, i taj dan je zaštićen od šejtana sve do noći.” (Hadis bilježi Ibn Madže, a šejh Albani kaže da je sahih.

Zatim, učenje redovno jutarnjeg i večernjeg zikra koje ćeš naći u knjizi “Hisnul muslim” ili “Zaštita svakog muslimana”. Zatim učenje dova prilikom jela i pića, prilikom spavanja, prilikom ulaska i izlaska iz kuće, prije spavanja, nakon buđenja. (Sve ove dove ćeš naći u spomenutoj knjizi, a njima se štitiš od šejtana prilikom svakog navedenog posla)

Lijepo bi bilo da ti neko nauči Kur’an na vodu koju bi ti redovno pio. Nemoj zaboraviti da zaštitiš od šejtana i prostorije u kojima boraviš tako što ćeš svaki dan puštati suru Al-Baqara, jer je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao:

اقرؤوا سورة البقرة في بيوتكم فإن الشيطان لا يدخل بيتا يقرأ فيه سورة البقرة

“Učite suru Al-Baqara u svojim kućama, jer šejtan ne ulazi u kuću u kojoj se uči sura Al-Baqara.” (Hadis bilježi Hakim u Mustedreku, prema šartovima Buharije i Muslima)

Četvrto, stalno u dovama moli Uzvišenog da odagna zle misli i šejtana od tebe.

Ako sve navedene korake budeš preduzeo, uz Allahovu s.w.t. pomoć, šejtan ti više neće moći nauditi na način na koji je do sada to činio. A ako ni ovo ne uspije, onda bih ti preporučio da ti neko prouči šerijatski validnu rukju. A Allah zna najbolje.

Na pitanje odgovorio: prof. Adnan Nišić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com