Alejkumusselam.
Pod travničkom jacijom se podrazumijeva klanjanje jacije namaza u ljetnom periodu u Bosni sahat i pol nakon nastupanja akšam namaza, a ne kao što je u takvimu u kojem vremenski razmak između akšama i jacije u jednom ljetnom periodu bude više od dva sahata. Ovo vrijeme početka klanjanja jacije u ljetnom periodu a koje je nazvano travničkom jacijom se pripisuje travničkom muftiji Korkutu, tj. da je on izdao fetvu o tome.

Znači, to što je nazvano travničkom jacijom u pitanju, a opisano riječima “klanjali bi skoro odmah jaciju poslije akšama i na spavanje”, to nije takozvana travnička jacija, jer se pod njom podrazumijeva klanjanje sahat i pol nakon akšama.

A što se tiče početka jacijskog vremena, nema razilaženja među islamskim pravnicima da jacijsko vrijeme nastupa sa nestankom Šefeka, s tim da su se razišli oko toga šta je to Šefek. Dokaz da jacija nastupa sa zalaskom Šefeka je hadis koji bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, u kojem je između ostalog došlo: “A vrijeme akšam namaza traje sve dok nestane Šefeka”. (Prvi stav učenjaka) Većina učenjaka ovog Ummeta od malikija, šafija i hanabila, kao i Ebu Jusufa i Muhammeda ibn Šejbanija od hanefija smatra da je Šefek crvenilo i ostatak sunčeve svjetlosti nakon što ono zađe. Znači, po ovom stavu jacija nastupa kada na nebu na mjestu i strani gdje zalazi Sunce nestanu crvene zrake.

(drugi stav učenjaka) Dok Ebu Hanife i El-Muzeni od šafija smatraju da je Šefek bjelina koja se pojavi nakon crvenila. A vremenska razlika između ova dva Šefeka (crvenog i bijelog) je u nekih dvanaest minuta.

Ebu Hanife dokazuje svoj stav da je Šefek bjelina sa hadsim koje se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je došlo: “Zaista je zadnje vrijeme akšama kada pocrni horizont”, a pocrni kada se Sunce sakrije u tami a to je vrijeme kada nestane bijeli Šefek. Spomenuti hadis navodi Ez-Zejle’i u “Nasbur-rajeti” (1/234) i kaže da je hadis čudan, tj. nije mu poznat, znači slab. Takođe, Ibn Hadžer u knjizi “Ed-Diraje” (1/103) kaže za ovaj hadis da ga nije mogao naći ali da ima hadis sličan njemu kojeg bilježi Ebu Davud. A u hadisu u kojem je došlo da je Džibril, alejhis-selam, podučavao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada će klanjati farz namaze je došlo, između ostalog: “A klanjao je jaciju kada potamni horizont”. Ovaj hadis bilježe Ebu Davud, Darekutni, Hakim i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Zehebi i El-Hattabi, a dobrim ga ocjenjuju Nevevi i Albani.

A argumenti sa kojima dokazuje džumhur da je Šefek crvenilo su, prije svega, samo jezičko značenje Šefeka za kojeg stručnjaci arapskoj jezika, poput El-Dževherija, El-Ezherija i El-Ferra’a, kažu da znači crvenilo. Takođe, dokazuju sa hadisom od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šefek je crvenilo, pa kada nestane Šefeka obavezan je namaz”. Bilježi ga Darekutni a Ibn Huzejme ga ocjenjuje vjerodostojnim, međutim, ispravno je da su ovo riječi Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, kako su to pojasnili Bejheki, Ibn Abdulhadi i Nevevi. Tumačenje Šefeka sa crvenilom se prenosi od mnogih ashaba i tabi’ina tako da je stav koji je zauzeo Ebu Hanife jako slab jer ga ne podupiru nikakvi dokazi.

Prema tome, ibret u nastupanju jacijskog vremena je nestanak crvenila iznad horizonta u pravcu gdje je Sunce zašlo što važi za sva mjesta i godišnja doba. S tim da se taj nestanak crvenila vremenski mijenja shodno godišnjem dobu i mjestu.

Onaj ko hoće da ustanovi koliko traje akšam namaz, sve do nestanka crvenila treba posmatrati i utvrditi to u stvarnosti i za ljeto, jesen, zimu i proljeće.

Već dvije godine lično sam posmatrao nestanak crvenila u ljetnom periodu kod nas u Bosni i ustanovio da, kada je po vaktiji nastupanje jacije bilo više od dva sata nakon početka akšama, da je nestanak crvenila bio nakon sahat i dvadeset minuta, što znači da ono računjanje jacijskog vremena po vaktiji se ne slaže sa šerijatskim određivanjem nastanka jacije namaza, čak ni po mišljenju Ebu Hanife. Takođe, ono što se naziva travničkom jacijom, tj. da se jacija klanja sahat i pol nakon akšama, je bliže mišljenju većine učenjaka i bliže je spomenutim dokazima o nastupanju jacije namaza. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaboravi (klanjati) namaz neka ga klanja kada ga se sjeti, nema kefareta za njega osim toga. “I klanjaj namaz da bi Me veličao”, a u rivajetu od Muslima je došao dodatak: “Ili ga prespava”. Ovaj hadis ukazuje na obavezu naklanjavanja propuštenog farz namaza zbog spavanja ili zaborava čim se sjeti da ga je zaboravio klanjati ili prespavao. Nema smetnje da se iz opravdanog razloga malo odgodi naklanjavanje.

A što se tiče naklanjavanja suneta, mustehab i sunet je naklanjavati potvrđene sunete. S tim da vrijeme njihovog naklanjavanja ima više širine nego farz, kad god se naklnjaju dobro je a i ako se ne naklanjaju čovjek nema grijeha. Dokaza je mnogo koji ovo potvrđuju, tj. prenešeno je u vjerodostojnim hadisima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naklanjavao određene pritvrđene sunete poput podnevskog suneta i vitr namaza.

Nema nikakve smetnje da se zikri prilikom izlaska Sunca. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je činio zikr u svim vremenima”.

Vrijeme klanjanja duha namaza počinje nakon izlaska Sunca kada se ono podigne na visinu jednog koplja (otprilike petnaest ili dvadeset minuta nakon izlaska Sunca) a završava se prije početka podne namaza, odnosno kada bude Sunce u zenitu (otprilike petnaest ili dvadeset minuta prije dolaska Sunca u zenit). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko predavanja selama, džumhur (većina) učenjaka je na stavu da je predavanje selama vadžib, dok Ebu Hanife i njegovi učenici smatraju da nije vadžib.
A što se tiče toga kome se predaje selam prilikom predavanja selama, navodi hanbelijski učenjak Ibn Kudame u svojoj knjizi “El-Mugni” nekoliko stavova učenjaka po tog pitanja.

Prvi stav učenjaka: da je obaveza sa predavanjem selama zanijetiti izlazak iz namaza a ako klanjač to ne zanijeti namaz mu je pokvaren. Ovo je stav šafijskog mezheba (a unutar mezheba je razilaženje) i hanbelijskog učenjaka Ibn Hamida. To dokazuju kijasom (analogijom) na početni tekbir, tj. kao što je namaz neispravan bez nijeta ulaska u namaz sa početnim tekbirom tako isto je neispravan bez nijetom izlaska iz namaza sa predavanjem selama.

Takođe, po šafijskom mezhebu sunnet je da se sa predavanjem selama u namazu nijetiti poselamljivanje klanjača. Dokaz za ovo je hadis koji će doći. Kaže Ibn Hamid da ako sa predavanjem selama uz nijet izlaska iz namaza nijeti takođe nazivanje selama melecima ili ljudima koji klanjaju sa njim oko ispravnosti tog namaza su dvije mogućnosti: jedna da je pokvaren a druga da nije.
Drugi stav: da sa predavanjem selama nijet izlaska iz namaza nije vadžib i da se sa izostavljanjem tog nijeta ne kvari namaz. Na ovom stavu su ostali učenjaci, s tim da se međusobno razilaze oko nekih detalja.

Da sa predavanjem selama nije vadžib nijetiti izlazak iz namaza to dokazuju time što je dovoljan jedan nijet za čitav namaz, takođe, time što ni u drugim ibadetima nije vadžib da se nijeti izlazak iz njih.

Prenosi se od imama Ahmeda i učenjaka njegovog mezheba da je propisano da klanjač nijetiti sa oba selama (prilikom predavanja selama u namazu) izlazak iz namaza a da nema smetnje da uz to nijeti nazivanje selama dvojici meleka (čuvari, pratilaca), imamu i klanjačima oko njega.

Hanefijski mezheb (i šafijski kao što je već rečeno) je na stavu da je klanjaču sunet sa predavanjem selama selamiti (nijetiti da ih selami) klanjače oko njega.

Dok habelijski učenjak Ebu Hafs ibn El-Muslim smatra da se sa prvim selamom nijeti izlazak iz namaza a sa drugim selamom se selame meleci i klanjači ako je klanjač imam, a ako je muktedija drugim selamom selami imama i meleke. Što se tiče šerijatskih argumenata, za propisanost donošenja nijeta izlaska iz namaza sa predavanjem selama kao i nijet nazivanja selama melecima čuvarima sa predavanjem selama, za ove dvije stvari mi nije poznat dokaz iz suneta.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira ibn Semure, radijallahu anhu, da je rekao: “Mi kada bi klanjali sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, govorili bi (pri predavanju selama): es-selamu alejkum es-selamu alejkum, pa je (jednom) u nas pogledao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Šta vam je pa išaretite rukama kao da su konjski repovi? Kada neko od vas predaje selam neka se okrene prema svom suklanjaču i neka ne pokazuje rukom”. A u rivajetu: “Dovoljno je nekom od vas da stavi ruku na koljeno zatim nazove selam (preda selam) svom bratu onome koji je na desnoj i lijevoj strani”. A u rivajetu kod Ebu Davuda: “Naredio nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da odgovorimo na selam imamu (predavanjem selama) i da nazivamo selam jedni drugima (predavanjem selama)”.

Prema tome, oko pitanja kome se predaje selam dio učenjaka smatra da se sa predavanjem selama treba samo zanijetiti izlazak iz namaza, druga skupina kaže da je propisano da klanjač nijetiti sa oba selama izlazak iz namaza a da nema smetnje da uz to nijeti nazivanje selama dvojici meleka (čuvara pratilaca), imamu i klanjačima oko njega, treća skupina smatra da je klanjaču sunet sa predavanjem selama selamiti klanjače oko njega a četvrti stav je da se sa prvim selamom nijeti izlazak iz namaza a sa drugim selamom se selame meleci i klanjači ako je klanjač imam, a ako je muktedija drugim selamom selami imama i meleke. Od svega spomenutog samo mišljenje da je klanjaču sunet da sa predavanjem selama selamiti klanjače oko njega ima dokaz u vjerodostojnom hadisu kojem bilježi Muslim u svom Sahihu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: “Silazi naš Gospodar, tebareke ve te’ala, svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći, kaže: Ko će mi dovu uputiti pa da mu se odazovem, ko će od mene (nešto) tražiti pa da mu dam, ko će Mi istigfar činiti pa da mu oprostim“. Ovaj hadis je…

dokaz da je jedno od vremena kada Uzvišeni Allah prima dovu zadnja trećina noći. Međutim, kako i od kada se računa ta zadnja trećina noći, to je pitanje koje traži odgovor. Oko načina računanja kada nastupa zadnja trećina noći nije mi poznato da postoji neki direktni ili indirektni šerijatski tekst. Pa tako se prenose tri stava učenjaka:

Prvi stav: da se računa tako što se vrijeme od početka jacije namaza do zore, tj. nastupanja sabah namaza, podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovo mišljenje savremeni učenjak Abdulkerim El-Hudajr prenosi od Ibn Tejmije i smatra da je najbliže ispravnom.
Na primjer, ako je između početka jacije i nastupanja zore 9 sati, onda su tri sata prije zore zadnja trećina noći.

Drugi stav: da se računa tako što se vrijeme od akšama namaza do zore, tj. nastupanja sabah namaza, podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovaj stav zastupa između ostalih Bin Baz, rahimehullh. Međutim, slabost ovog stava se ogleda u računanju u tu trećinu vremena od akšama do jacije što naravno ulazi u noćno vrijeme, a ne računa se od zore do izlaska Sunca što je upitno jer se i to vrijeme ubraja u noć.

Treći stav: da se računa tako što se vrijeme od akšama namaza do izlaska Sunca podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovo mišljenje se vraća na riječi “noć” u tekstu hadisa “zadnja trećina noći”, jezičko značenje riječi noć se odnosi na vrijeme od zalaska Sunca do izlaska Sunca. Sa ove strane ovo mišljenje je najbliže ispravnom.
Primjer ovog računanja: da je vrijeme od zalaska Sunca do izlaska Sunca 12 sati, trećina je 4 sata, onda se zadnja trećina računa u četiri sata u zadnjoj trećini do izlaska Sunca.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Sva hvala pripada samo Allahu, neka su salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe!

Na dunjaluku je nemoguće vidjeti Uzvišenog Allaha i to je stav šerijata, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Znajte da niko od vas neće vidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre!“ (Hadis je zabilježio imam Tirmizi i rekao da je hadis hasen-sahih, dok je šejh Albani hadis ocijenio vjerodostojnim.)

Imam Nevevi, rahimehullahu te’ala, u svome komentaru na Muslimov sahih je rekao: „Znaj da je stav svih sljedbenika sunneta kada je riječ o viđenju Allaha, da je ono moguće, da razumski nije nemoguće, i svi su složni da će se dogoditi na Drugome svijetu kada će vjernici vidjeti Allaha, za razliku od nevjernika.“ Također je rekao: „A što se tiče viđenja Allaha na dunjaluku, već smo spomenuli da je ono moguće, ali džumhur-većina učenjaka selefa kao i apologetičara stava je da se ono ne događa na dunjaluku.“

Tako da oko ovog pitanja nema razilaženja kod sljedbenika sunneta i zajednice, osim ono što se pripovijeda od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Uzvišenog Allaha u noći Mi’radža.

Ispravno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio svjetlo a to je hidžab-pregrada, kako bilježi imam Muslim u svome sahihu od Ebu Zerra, radijallahu anh, koji je rekao: „Upitao sam ga (Vjerovjesnika) o njegovom viđenju Gospodara, pa je rekao: ‘Vidio sam svjetlo!’“

Također, bilježi se u Muslimovom sahihu od Ebu Zerra, radijallahu anh, da je rekao: „Upitao sam Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Jesi li vidio svoga Gospodara?’ Rekao mi je: ‘Svjetlo! Kako da Ga vidim?!’“

A dokaz da je svjetlo hidžab jesu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zabilježene kod Muslima: „Njegov hidžab (pregrada) je svjetlo! Kada bi ga skinuo, svjetlost Njegova slica spržila bi sve dokle doseže Njegov pogled!“

Što se tiče Musaa, alejhi-s-selam, Kur’an jasno svjedoči da on nije vidio Uzvišenog Allaha: „I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: “Gospodaru moj, ukaž‍i mi se da Te vidim!” – “Ne mo‍žeš Me vidjeti” – reče -, “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećeš Me!” I kada se Gospodar njegov otkri brdu, učini da se u prah pretvori i Musa pade u nesvijest, pa kada dođe sebi reče: ‘Slavljen neka si Ti! Ja Ti se kajem i prvi sam od vjernika!’“ (Prijevod značenja El-Ea’raf, 143.)

A što se tiče Adema, ne znamo za dokaz da li je on vidio Uzvišenog Allaha. To što ga je Uzvišeni Allah poučio imenima svih stvari, nije obavezujuće da Ga je pri tome vidio.

Ovo kažem, a Uzvišeni Allah najbolje zna.

Sva hvala na početku i na kraju pripada samo Allahu, neka su Allahov salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com