Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako se argumentira određena vjerska praksa u Bosni
Alejkumusselam. Kao prvo, ne vidim zašto bi bilo dobro da se ne iznosi javno kako doktori islama argumentiraju svoje stavove u škakljivim mes’elama za naše podneblje. Kao drugo, bitno je navesti ko argumentira na ovakav način. To jest, gore spomenuta pitanja su navedena na stranici www.dzemat-oberhaviše
Alejkumusselam.
Kao prvo, ne vidim zašto bi bilo dobro da se ne iznosi javno kako doktori islama argumentiraju svoje stavove u škakljivim mes’elama za naše podneblje.
Kao drugo, bitno je navesti ko argumentira na ovakav način. To jest, gore spomenuta pitanja su navedena na stranici http://www.dzemat-oberhausen.de pod naslovom “Savjeti muslimanskoj omladini (dr. Fuad Sedić i dr. Izet Terzić) Tekst je objavljen u hrestomatiji: SAVREMENE MUSLIMANSKE DILEME, pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, džihad, ekstremizam, terorizam. Priređivač: Ahmet Alibašić. Izdavač: Centar za napredne studije, Sarajevo, 2009./1430. h.g. (pdf-izdanje)“.
A što se tiče odgovora na pitanje on glasi:
Prva mes’ela (Korištenje tespiha i zajednički zikr u namazu)
Argumentiranje opravdanosti zajedničkog zikrenja u namazu sa:
– “oduvijek je kod nas bila praksa da se poslije namaza zajednički zikri (tespih čini) i da se zajednički uči dova”,
– “naši stariji su lijepo govorili: “Kada se dije sijeno, treba lijepo dovršiti”, aludirajući time na tespihanje i učenje dove nakon namaza”,
– etiketiranje ovog zajedničkog zikra novotarijom i zajedničko netespihanje je zbunjivanje našeg naroda i pokušaj uvođenja smutnje i razdora,
– “dosadašnja praksa u Bosni je pokazala da imamo toliko ljudi među našim džematlijama koji će, ako nemaju u rukama tespih, i ako im još mujezin glasno ne kaže šta treba da izgovaraju, samo šutjeti. Pa zašto onda smeta da ljudi, ako im to olakšava zikr, koriste tespih ili neko drugo pomagalo”,
– “tespih je kod nas oduvijek imao vjersko obilježje”, …
Ovakvo argumentiranje i opravdavanje nekog postupka u najmanju ruku ne priliči nekome ko završi neki pa i najlošiji islamski fakultet a kamoli nekom doktoru islama. U Šerijatu su argumenti i dokazi ajeti iz Kur’ana, vjerodostojni hadisi, idžma učenjaka i kijas (analogija) (a oko ostalih dokaza kao izvora Šerijata ima veliko razilaženje među učenjacima).
Nema sumnje da je zajednički zikr (ne korištenje tespiha, jer oko njega ima razilaženje) novotarija, a dokaz je hadis mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, rekao: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”.
Druga mes’ela (Obavljanje namaza po drugim mezhebima)
A što se tiče onoga što je navedeno po pitanju mes’ele obavljanja namaza po drugom mezhebu:
– “forsiranje drukčijeg načina klanjanja nije donijelo nikakve pozitivne rezultate u našoj sredini, nego je samo unijelo zabunu među našim narodom”,
– oni koji to rade unose zabunu i remete ustaljeni način klanjanja, zaboravljaju da je sloga i zajedništvo farz, a da su te stvari (dizanje ruku prije i poslije ruku’a) samo pohvaljene sunnet, …
Sve navedeno je neprihvatljivo jer slijeđenje mezheba nije vjerska obaveza, tj. slijeđenje nekog određenog mezheba nije vadžib niti mustehab, dozvoljeno običnom muslimanu (mukallidu) da slijedi bilo kojeg učenjaka ili mezheb. A obavezivanje muslimana da slijede neki određeni mezheb (bio hanefijski ili neki drugi) je novotarija u vjeri našto ukazuje sljedeće:
1. Hadis mutefekun alejhi: “Ko uvede u našu vjeru nešto što nije od nje, to se odbija”. A ovi su obavezali muslimane onim čime ih Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu obavezali, te su time došli sa novotarijom.
2. Najbolje generacije ovog Ummeta selefu salih nisu bili na ovome u vjeri, što znači da to i nije bilo od vjere, nego je nastalo kao rezultat slabosti i pada ovog Ummeta sa zatvaranjem vrata idžtihada.
3. Sami imami mezheba nisu obavezivali ljude da slijede njihove mezhebe, nego su ih podsticali na slijeđenje onoga što su sami oni slijedili, tj. Kur’ana i Sunneta.
4. Obaveza slijeđenja jednog imama u svemu stavlja tog imama na stepen bezgriješnosti u vjeri, a to je svojstveno samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Rečeno je Ebu Hanifi: “Ako ti nešto kazeš, a Allahova knjiga je oprečna tome”, reče on: “Ostavite moj govor radi Allahove knjige”. Onda mu je rečeno: “A ako se hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, suprostavlja tvom govoru”, kaze: “Ostavite moj govor radi hadisa”, te mu bi rečeno: “A šta ako se govor ashaba ne slaže sa tvojim govorom”, “Ostavite moj govor radi govora ashaba”, reče on. (Hedijjetus-sultani limuslimi biladil-jaban, str.83.)
Kaže hanefijski učenjak Ibnul-Hummam u knjizi “Et-Tahrir”: “Po ispravnom mišljenju, nije obaveza strogo se držati jednog mezheba, jer njegovo slijeđenje nije obavezno. Nema vadžiba osim onoga što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinili vadžibom, a oni nisu obavezali nikog od ljudi da slijedi mezheb jednog od imama mimo drugih imama…”. (Et-Takrir vet-tahrir fi ‘ilmil-usul, Ibn Emir el-Hadždž, 3/468).
Kaže hanefijski učenjak Alijj el-Kari: “Nije obavezan niko iz ovog Ummeta da bude henefija, malikija, šafija ili hanbelija, nego je obaveza muslimanu ako nije alim da pita jednog od učenjaka, a četvorica imama su od učenjaka…”. (Hedijjetus-sultani limuslimi biladil-jaban, str.77.)
Kaže Šihabuddin Ebu Šame: “Četiri mezheba su ostala poznata dok su ostali mezhebi napušteni a ambicije većine sljedbenika mezheba su oslabile te su postali mukallidi nakon što je taklid – slijepo slijeđenje bio zabranjen osim slijeđenja Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Čak šta više mišljenja imama su dignuta na nivo Kur’ana i Sunneta, a u tom su smislu riječi Uzvišenog: “Oni su, pored Allaha, za bogove uzeli svećenike i monahe svoje” (Et-Tevbe 31). El-Muemmel lirredi ilel-emri el-evveli”, Šihabuddin Ebu Šame, 1/10).
Kaže Ibn Tejmije: “Nije obavezan niko od muslimana da slijedi određenog učanjaka u svemu što kaže, niti da slijedi u tome određen mezheb, a svi su obavezni slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu što je naredio i očemu je obavijestio. Svačiji govor se uzima i ostavlja osim govora Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A ono što je dozvoljeno to je da čovjek slijedi određen mezheb jer nema drugog načina da sazna propise Šerijata osim na takav način…”. (Medžmu’ul-fetava, 20/208-209).
Treća mes’ela (Dizanje ruku prilikom učenja dove i potiranje lica nakon toga)
Tačno je da je dizanje ruku prilikom učenja dove prenešeno u mutevatir hadisima, s tim da mi nije poznato da iko od onih protiv kojih je usmjerena knjiga “Savjeti muslimanskoj omladini” negira ovo pitanje (dizanje ruku prilikom učenja dove) i ovu praksu a kamoli da to smatra novotarijom.
A što se tiče spomenutih hadisa o potiranju lica nakon dove, treba znati da potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svoje lice kojeg bilježe Ebu Davud od Ibn Abbsa i Tirmizija od Omera, radijallahu anhum, ovaj hadis je munker (veoma loš), takvim ga ocjenjuju Ebu Davud i Ebu Hatim u knjizi “El-‘Ilel” (2/351).
U senedu rivajeta od Tirmizija je Hamad ibn ‘Isa El-Džuheni oko kojrg su složni učenjaci da je slab (Tehzibul-kemal, 7/281). Imam Malik negirao potiranje lica nakon dovljenja, a Sufjan Sevri prezirao, imam Ahmed o tome nije ništao čuo, a imam Bejheki je ono što je prenešeno ocijenio slabim. A šejh Albani je i hadis koji bilježi Tirmizi i hadis koji bilježi Ebu Davud ocijenio veoma slabim u knjizi (Irvaul-galil, 433 i 434).
Takođe, dodaje Albani da nije isparavan stav da ova dva hadisa podupiru jedan drugog zbog velike slabosti u senedima. Prema tome, potiranje lica poslije dovljenja dignutih ruku nije propisano. Čudno je da doktor hadisa nije naveo ili istražio i spomenuo šta su učenjaci rekli o ovim hadisima, tj. da su svi slabi, a negiranje prakse koja je zasnovana na slabim hadisima nije netolerancija i jednostranost.
Uglavnom, uopćena ocjena ovakvog argumentiranja, dokazivanja i obrađivanja nekih aktuelnih šerijatskih pitanja je veoma slaba, nema objektivnosti u pristupu tematici niti su naučno (šerijatskom naukom, naravno) obrađena pitanja, a da ne govorimo o smiješnim (i istovremeno žalosnim) pokušajima opravdavanja postojeće prakse kojekakvim narodnim izrekama ili parolama: “zbunjivanja ljudi i sijanja smutnje i razdora” i “zajedništvo i jedinstvo su farz”. Stiče se dojam da je cilj knjige bio da se po svaku cijenu opravda postojeća praksa praktikovanja vjere u Bosni (i šire) u spomenutim pitanjima, svejedno imali za to dokaza u Šerijatu ili ne i je su li to novotarije ili ne. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Značenje “Arša”
Alejkumusselam. Oko značenja riječi Arš koja je spomenuta na nekoliko mjesta u Kur’anu u ovom Ummeta ima više mišljenja od kojih je jedno ispravno a to je ono na čemu je Ehlus-sunne vel-džema’a. Odmah da pojasnimo da Arš u arapskom jeziku između ostalih značenja znači prijestolje. Prvo mišljenje je:više
Alejkumusselam. Oko značenja riječi Arš koja je spomenuta na nekoliko mjesta u Kur’anu u ovom Ummeta ima više mišljenja od kojih je jedno ispravno a to je ono na čemu je Ehlus-sunne vel-džema’a. Odmah da pojasnimo da Arš u arapskom jeziku između ostalih značenja znači prijestolje.
Prvo mišljenje je: da je Arš zadnji svemir od svemira a koji okružuje ostale svemire. Ovaj stav se prenosi od sljedbenika Ehlul-kelama i nekih Eš’arija i Maturidija.
Drugo mišljenje je da je Arš naziv za vlast, s tim da je nazvan Aršom (prijestoljem) jer je jedno neodvojivo od drugog. I jer zemaljski kraljevi imaju svoja prijestolja a prijestolje Uzvišenog Allaha je vlast, s tim da je nazvana Aršem (prijestoljem) radi veličanja Njegove vlasti. Ovo mišljenje zastupaju neki eša’rijski i maturidijski učenjaci.
Treće mišljenje je da je Arš Allahovo prijestolje. Ovo je stav Ehlus-suneta vel-džema’ta s tim da većina učenjaka kaže da Arš nije isto što i Kursijj koji se spominje u ajetul-kursijj u suri El-Bekara. Dok dio učenjaka Ehlus-sunneta, između ostalih to se pripisuje i Hasanu El-Basriju, smatra da su Arš i Kursijj jedno te isto.
Četvrto mišljenje je da je Arš stvorenje od Allahovih stvorenja čiju suštinu ne znamo niti znamo značenje riječi Uzvišenog “Istiva'” koja je došla u nekoliko ajeta poput: “Milostivi se nad Aršom uzdigao” (Sura Taha 5). Takođe ovo je stav nekih maturidijskih i ešarijskih učenjaka.
Peto mišljenje je da je Arš ustvari samo naziv kojim se izražava Allahova veličina, a da u suštini i nema Arša, nego je on naveden kao približan primjer da bi naš razum shvatio Allahovu veličinu. Ovaj stav se pripisuje, opet, Eš’arijama i Maturidijama.
Ispravno mišljenje je da je Arš Allahovo prijestolje i da nije isto što i Kursijj. Učenjaci su se takođe razišli oko toga šta je to Kursijj na nekoliko mišljenja: jedni kažu da je Kursijj znanje, drugi da je isto što i Arš, treći da se navodi kao primjer Allahove veličine, a četvrti da je Kursijj mjesto dvaju stopala Milostivog. A ispravno je ovo zadnje jer se prenosi u vjerodostojnoj predaji od Abdullaha ibn Abbasa. A on ovako nešto ne može reći po svom mišljenju nego se smatra da je to čuo on ili neko drugi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prema tome, Arš koji je Allahovo prijestolje nije isto što i Kursijj koji je mjesto dvaju stopala Milostivog.
A da ostala mišljenja, tj. da je Arš zadnji svemir, ili naziv za vlast, ili Allahovo stvorenje čiju suštinu ne znamo, ili da je naziv Allahove veličine, nisu ispravna ukazuju dokazi iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. U njima je došlo da Arš nose osmorica, kao što je u ajetu: “A prijesto (Arš) Gospodara tvoga će toga dana iznad njih osmorica držati” (El-Hakka 17), kao i da se Uzvišeni uzdigao iznad Arša, što je došlo u nekoliko ajeta. Takođe, u vjerodostojnom hadisu (Buharija i Muslim) je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo da Arš ima kavaim, tj. nosače ili noge, kao i da je Arš najveće stvorenje od Allahovih stvorenja koje je stvorio. Ta činjenica da će Arš nositi osmorica i da ima svoje nosače i noge jasno i nedvosmisleno opovrgavaju sva mišljenja osim onog koje kaže da je Arš Allahovo prijestolje, a Allah zna najbolje. Jer Arš ne može biti svemir niti naziv za vlast ako ima noge, nosače. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
SAMOZADOVOLJAVANJE – BRADA – MUZIKA
Alejkumusselam. Skraćen odgovor na tvoja pitanja: prvo – samozadovoljavanje je haram, drugo – puštanje brade je vadžib i treće – slušanje muzike je haram. Detaljan odgovor: Samozadovoljavanje (masturbiranje ili onanosanje) je haram i veliki grijeh našto ukazuju Kur’an i Sunnet. Kaže Uzvišeni: “… i kviše
Alejkumusselam.
Skraćen odgovor na tvoja pitanja: prvo – samozadovoljavanje je haram, drugo – puštanje brade je vadžib i treće – slušanje muzike je haram.
Detaljan odgovor:
Samozadovoljavanje (masturbiranje ili onanosanje) je haram i veliki grijeh našto ukazuju Kur’an i Sunnet. Kaže Uzvišeni: “… i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu’minun 5-7). Uzvišeni Allah u ovom ajetu govori o osobinama mu’mina koji će biti spašeni i kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze. Prema tome Allah, subhanehu ve te’ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog.
U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita“. Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.
Puštanje brade je vadžib a njeno brijanje je haram. Ovo je stav svečetiri mezheba: hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog. Dokaz da je puštanje brade vadžib, a ne samo sunnet, je vjerodostojan hadis od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Razlikujte se od mušrika, puštajte brade da budu bujne i kratite brkove”, a u rivajetu: “Kratite brkove, puštajte brade“.
Muzika je haram po Kur’anu i Sunnetu i ovo je zvanični stav sve četiri fikhska mezheba. Na to ukazuju Plemeniti Kur’an i vjerodostojan Sunnet. Kaže Uzvišeni: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna“. (Lukman, 6) Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.
Takođe, u drugom ajetu kaže Uzvišeni: “I zavodi glasom svojim koga možeš…” ( El-Isra, 64). Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru da Mudžahid kaže da se u ajetu pod “glasom” misli na zabavu i pjesmu, a sam Ibn Kesir smatra da se misli na pjesmu, a Ševkani “glas” tumači kao pjesmu, zabavu i igranje sa frulom.
A dokaz iz Sunneta je hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati zinaluk, svilu, vino i muzičke instrumente…”. Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu u obliku T’alika, a hadis su stručnjaci hadisa ocjenili vjerodostojnim. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Rekla mu da je rođen pod jakom zvijezdom
Alejkumusselam. Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način: – “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“, Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa toboviše
Alejkumusselam.
Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način:
– “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“,
Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa tobom i gledanjem u tebe ne može znati nešto što ona naziva lošom energijom niti postojanje sihra.
– “Onda me je pitala da li znam da sam veliki Vjernik, na što sam ja odgovorio da ne znam (inače se ne pridržavam svih pravila vjere)“,
Ovo takođe ukazuje da se bavi gatanjem jer ona ne zna šta je tebi u srcu, to ne zna niko osim Allaha. A inače vadžib ti je se držiš svih propisa (a ne pravila) vjere, i znaj da ne možeš biti Veliki vjernik bez praktikovanja vjere. A onaj čije srce je čisto unutra neminovno je da se ta čistoća ispolji i u vanjskom ispoljavanju vjere.
– “Rekla mi je da imam čisto srce i dušu, da nisam nikad nikom činio zlo i da sam svakome mislio dobro i pomogao, i da sam vjernik u srcu“.
Ovo je čisto gatanje, tj. obavještavanje šta se desilo u prošlosti i kakvo je njegovo srce, a ovo znali da ili je džini sa kojima sarađuje obavještavaju o tvojoj prošlosti (a ono što ti je u srcu ni oni ne znaju) ili te ona svjesno i namjerno laže radi svog posla koji radi.
– “Pitala je da li kad sam sam u tišini čujem nešto oko sebe da se kreće ili neke zvukove, na što nisam znao da odgovorim“.
Naravno ovo je pitanje za zbunjivanje žrtve da mu se stavi do znanja da ima svjetova oko njega da ga pripremi u vjerovanje duhovni svijet i slični gatarski marifetluci.
– “Rekla je da sam rođen pod jakom zvijezdom i da imam veoma jaku duhovnu energiju oko sebe i da sam dosta povezan sa njom (tom ženom)“.
Ona ako ti je ovo rekla vjerujući u to onda je njen Islam upitan, naravno ako je muslimanka, jer vjerovanje da nebeska tijela utiču na ljudsku sudbinu je širk, zavisno od uvjerenja može biti veliki koji izvodi iz vjere ili mali koji ne izvodi iz vjere.
– “Nakon što mi je salila stravu, rekla mi je ako me želiš poslušat, okreni se malo više vjeri, ako nećeš da ideš u džamiju barem sve što radiš započni sa Bismiletom i nauči osnovne stubove Islama“.
Saljevanje strave je paganski običaj i nema nikakvog uporišta u Šerijatu. A njeno bavljenje time ukazuje da ili kontaktira i pomaže se sa džinima i šejtanima ili u najmanju ruku da je to naslijedila od nekoga ne znajući da je to zabranjeno i da je štetno po ispravno vjerovanje jednog muslimana, tj. njegovu akidu.
Znači, rezime tumačenja njenog načina liječenja je da je ona klasični gatar koji obavještavaju o stvarima gajba (tj. ono što je ljudima nepoznato), da saljeva strave što je šerijatski zabranjeno, da goovri o uticaju nebeskih tijela, poput mjeseca i zvijezda, na ljude i njihovo ponašanje što poništava vjeru jednog muslimana, i tako dalje.
Musliman treba znati da mu nije dozvoljen odlazak kod proroka, vračara, sihirbaza i onih koji prave zapise. Jer onaj ko njima ode neće mu biti primljen namaz četrdeset dana. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim:”Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći“.
A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama je došlo: “Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu“. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.
Na tebi je da se iskreno pokaješ Allahu, dželle še’nuhu, da počneš redovno klanjati svih pet namaza, da učiš Islam i tako dalje. Takođe, savjetujem te da odeš kod nekog pouzdanog učača rukje koji liječi Kur’anom, a ne saljevanjem strava i nekakvim duhovnim energijama, kako bi utvrdio da li ti je napravljen sihr ili je nešto drugo u pitanju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Sumnja u neke Kur’anske ajete
Alejkumusselam. To što spominješ je veoma opasna stvar, jer sumnjati u neke ajete je kufr koji izvodi iz islama. Čovjek koji je povjerovao u Allaha kao Gospodara svih svjetova, te povjerovao da je On slao poslanike, između ostalih zadnjeg Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je objavio Kur’više
Alejkumusselam. To što spominješ je veoma opasna stvar, jer sumnjati u neke ajete je kufr koji izvodi iz islama. Čovjek koji je povjerovao u Allaha kao Gospodara svih svjetova, te povjerovao da je On slao poslanike, između ostalih zadnjeg Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je objavio Kur’an, onda je to nespojivo sa tim da stavlja svoj razum iznad Kur’ana koji je sušta istina i kome je strana laž sa koje god strane da mu dođe. Na muslimanu je da se potpuno preda onome sa čime je došla ova vjera. Ono što njegov razum može dokučiti od mudrosti i dubina ove vjere dobro i jeste, a ono što ne može u to treba vjerovati i prepustiti njegovo značenje i mudrost Allahu.
Kaže Uzvišeni: “I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore”. (En-Nisa’ 65)
Trebaš nastojati da kada ti ovakve misli dođu da ih svodiš na šejtanske vesvese a ne na stvarno razmišljanje o tome, jer ovo su nema sumnje šejtanska ubacivanja sumnje u istinitost onoga sa čime je došla ova uzvišena vjera. Na tebi je da se utječeš Allahu (učeći EUZU) od prokletog šejtana kada se ovakve misli pojave kako bi odaganalo od sebe te misli. Takođe, bitno je da znaš dvije stvari:
Prva: da nećeš biti pitan za šejtanska došaptavanja i zle i loše misli sve dok ih ne počeneš izgovarati i raditi po njima. Naime, došlo je u hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim): “Allah je oprostio mom Ummetu loše misli koje im se pojave u grudima sve dok ne radi (po njima) ili ne govori (ne poziva u njih)”.
Drugo: da su loše misli znak jasnog imana kod muslimana. Dokaz za je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullah ibn Mes’uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da su se neki ashabi žalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na ono što nalaze u svojim grudima od vesvesa (šejtanskog došaptavanja). Pa im je odgovorio: “To je čisti iman”.
Prema tome, ne gubi nadu u iskrenost i čistoću svog imana, nemoj se plašiti, ne tuguj i ne opterećuj sam sebe time što te spopada. Nego uzmi u obzir ove dvije stvari gore spomenute i hrabro i odvažno praktikuj vjeru kao da se ništa ne dešava. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
MORAM LI ŽIVJETI SA OVAKVIM MUŽEM
Alejkumusselam. Na samom početku da napomenem da ti nisi obavezna da se sada nakon toliko godina braka šerijatski vjenčaš sa njim, a i ako bi to uradila to bi bila čista forma, jer se vaš brak smatra šerijatski validnim bez obzira kako ste ga zasnovali s obzirom da je bio na obostrani pristanak i daviše
Alejkumusselam.
Na samom početku da napomenem da ti nisi obavezna da se sada nakon toliko godina braka šerijatski vjenčaš sa njim, a i ako bi to uradila to bi bila čista forma, jer se vaš brak smatra šerijatski validnim bez obzira kako ste ga zasnovali s obzirom da je bio na obostrani pristanak i da je obznanjen.
A što se tiče tvoga muža, ako je njegovo stanje ovakvo kako si ga ti opisala on ne samo da je veliki džahil i neznalica nego je vrlo upitan njegov Islam i ako bi za sebe tvrdio da je musliman, pa čak ako bi nešto i praktikovao od njega.
Ovo se razumije iz sljedećih riječi koje si ti navela: “On ne voli i ne želi da sluša bilo šta o Islamu ili što je Allah dž.š. preko našeg poslanika Muhameda s.a.v.s. objavio”.
Iz ovoga se može razumiti da on ništa ne praktikuje od vjere čim neće ni da sluša a kamoli onda da nešto od vjere praktikuje.
– “Bilo šta da kažemo ili mi kao familija ili neki naši prijatelji što su takođe vjernici nešto npr. kako je u Dženetu i u Džehenemu, on odmah na to ima reprliku šta tu vi pričate samo izmišljate ko da ste vi bili tamo i znate kako je, samo pričate gluposti itd”.
Iz ovoga se razumije da on ne vjeruje u Džennet i Džehenem kako su opisani u Kur’anu i Sunnetu i negira ih i da to naziva glupostima, a ovo su čiste riječi kufra (nevjerstva).
– “Mi mu kažemo naravno da nismo bili ali imaju dokazi. A on opet na to kaže: ma to su samo izmišljotinje to samo vi veliki muslimani izmišljate”.
Znači on naziva dokaze, tj. ajete iz Kur’ana i hadise iz Sunneta izmišljotinama što su takođe riječi kufra. Imajući u vidu spomenuto, ti ne samo da nisi dužna da živiš sa njim nego ti je obaveza da se razvedeš od njega jer muslimanki nije dozvoljeno da živi u braku sa kjafirom, a njegov Islam, je na osnovu onoga što si ti opisala veoma upitan, pa makar i tvrdio za sebe da je muslimana.
Proces razvođenja sa njim trebaš izvesti na sljedeći način:
– Prvo mu stavi do znanja da ćeš se razvesti od njega ako se ne vrati vjeri, tj. ne počne klanjati i praktikovati druge stvari od vjere.
– Zatim čekaj period od tri mjesečna pranja, s tim da mu ne dozvoliš da ti prilazi u postelji za to vrijeme, a takođe ne napuštaj njegovu kuću, tj. živi zajedno sa njim dok ne istekne to vrijeme.
– Ako se u međuvremenu vrati vjeri dužna si da nastaviš živjeti sa njim jer se time postiglo ono sa čime je Allah zadovoljan a i ono što ti želiš.
– A ako istekne period od tri mjesečna pranja a on ostane na istom stanju ili još gorem, ti se automatski razvedi od njega tako što će neko učen (daija, imam i slično) vaš brak proglasiti šerijatski ništavnim. A proces sudskog razvođenja može trajati neovisno od ovoga.
Takođe, obavezna si da se pokriješ bez obzira na stanje u kojem živiš i nevezano za gore spomenuto, tj. da li ćeš se razvesti od njega ili ostati u braku sa njim. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
RODITELJI JOJ NE DAJU DA SE POKRIJE
Alejkumusselam. Prije odgovora i davanja savjeta za tvoj problem bitno je da se podsjetimo na dvije važne mes’ele na kojima će biti izgrađen odgovor i savjet. Prva mes’ela – da je punoljetna i pametna muslimanka obavezna da pokrije stidno mjesto pred muškarcima koji joj nisu mahrem. Oko ovog propisaviše
Alejkumusselam.
Prije odgovora i davanja savjeta za tvoj problem bitno je da se podsjetimo na dvije važne mes’ele na kojima će biti izgrađen odgovor i savjet.
Prva mes’ela – da je punoljetna i pametna muslimanka obavezna da pokrije stidno mjesto pred muškarcima koji joj nisu mahrem. Oko ovog propisa nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta. Takođe, složni su učenjaci da je stidno mjesto žene čitavo njeno tijelo osim lica, šaka i stopala, oko čega se učenjaci razilaze. Prema tome, pokrivanje žene muslimanke kada postane punoljetna, tj. nošenje hidžaba, je stroga vjerska obaveza. Znači, pokrivanje žene muslimanke nije stvar mode, želje, sviđanja, vehabizma, čvrstog praktikovanja vjere i slično, nego je to jedan od osnovnih propisa vjere Islama po kojem jedna muslimanka treba da živi.
Kaže Uzvišeni: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, …” (En-Nur, 31). I kaže: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste đilbabe svoje niza se” (El-Ahzab, 59).
Druga mes’ela – djeca su obavezna da čine dobročinstvo prema svojim roditeljima, a jedan od najupečatljivijih vidova tog dobročinstva je da im budu pokorni i poslušni. Kaže Uzvišeni: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite” (El-Isra’, 23). Međutim, pokornost roditeljima, namjesniku ili nekom drugom je ograničena time da bude u dobročinstvu i dozvoljenim stvarima a ne u zabranjenim djelima. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Alije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema pokornosti (stvorenjima) u griješenju, pokornost je samo u dobrim djelima“.
Prema tome, punoljetnoj muslimanki nije dozvoljeno da bude pokorna roditeljima u njihovoj zabrani pokrivanja i nošenja hidžaba, jer bi to prestavljalo pokornst u griješenju prema Allahu s obzirom da je nepokrivanje žene grijeh. Činjenica je da tvoje trenutno ponašanje, tj. otkrivanje kada si kod roditelja i nošenje marame kada nisi kod njih, ne vodi nekom trajnijem rješenju u kojem bi uradila ono sa čime je Uzvišeni zadovoljan a da te roditelji ne sprečavaju u tome. Imajući ovo u vidu, uz jasnoću i nedvosmislenost gore spomenutih mes’ela, savjetujem te hrabro i odlučno povedeš zadnju bitku po pitanju tvog hidžaba, tj. da cijelo vrijeme budeš pokrivena.
Savjetujem te da to uradiš koristeći sljedeće načine pridobijanja, ubjeđivanja i privoljavanja svojih roditelja da te prihvate kao pokrivenu muslimanku:
– naravno, kao prvo i najjače oružje u ovome je svakako iskrena dova Uzvišenom Allahu da uputi tvoje roditelje na pravi put i ispravno razumijevanje Islama, te da omekša njihova srca kako te ne bi sprečavali u tvom pokrivanju nego da ti budu oslonac i pomagači u tome.
– da im pojasniš na lijep, kulturan i blag način obavezu jedne muslimanke da bude pokrivena, te da to predstavlja pokornost Uzvišenom Allahu i da ti u tome nemaš izbora. A da njihovo sprečavanje tebe u toj temeljnoj vjerskoj obavezi predstavlja veliki grijeh za koji će biti pitani na Sudnjem danu.
– stavi im do znanja da se ti moraš pokriti ma koliko te oni sprečavali u tome i da te od toga ne mogu odvratiti. Osim ako žele da te zbog toga otjeraju od kuće i natjeraju da učiniš nešto što bi za njih bilo gore od tvog pokrivanja, poput toga da se udaš prije nego što završiš fakultet jer si prinuđena na to, ili da se udaš kao druga žena jer je i to dozvoljeno, ili da kada se udaš staviš nikab, pokriješ i lice i tome slično. Naravno, ovo zadnje ti spominjem da im staviš do znanja da ti možeš da uradiš nešto što je gore u njihovim očima od toga da staviš maramu. (Ovakav način ubjeđivanja roditelja da prihvate nešto što djeca rade a od Islama je često urodio plodom.)
– zatraži pomoć od osoba do čijeg mišljenja i savjeta tvoji roditelji drže, poput nekog efendije, učenog čovjeka, školovanog poznanika, iskrenog komšije i slično, tako što ćeš pojasniti svoju situaciju toj osobi i nagovoriti je da ona bude na tvojoj strani kod tvojih roditelja.
Molim Uzvišenog da ti pomogne i olakša a da srca tvojih roditelja okrene Istini. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KAKO OTKRITI DA LI IMAM DŽINA U SEBI
Alejkumusselam. Da li je neko opsjednut džinima ili ne to se prvenstveno može otkriti preko simptoma koji ukazuju da je određena osoba pod džinskim djelovanjem. A ti simptomi se mogu pojaviti u snovima ili na javi. Simptomi u snovima su: – nesanica, često buđenje, noćne more -zastrasujući snovi i prviše
Alejkumusselam.
Da li je neko opsjednut džinima ili ne to se prvenstveno može otkriti preko simptoma koji ukazuju da je određena osoba pod džinskim djelovanjem. A ti simptomi se mogu pojaviti u snovima ili na javi.
Simptomi u snovima su:
– nesanica, često buđenje, noćne more
-zastrasujući snovi i progonjenja od kojih se ne može pobjeći
-sanjavanje životinja: zmija, mačaka, pasa, itd.
-nekontrolisano smijanje, plač, vrištanje ili jaukanje
-sanjanje samog sebe u groblju ili na nekom pustom mjestu
-sanjanje ljudi neprirodnih dimenzija: izduženih, skraćenih, crnih
-sanjanje prikaza.
A od simptoma koji se javljaju na javi su:
– unutrašnja averzija i odvraćanje od bilo kog vida ibadeta, posebno namaza i zikra,
– konstantna glavobolja koja nema fizički medicinski uzrok
– odsutnost duha
– fizička lijenost i tromost
– nervne krize
– bolovi u nekim djelovima tijela koje je nemoguće medicinski izliječiti itd.
Drugi način otkrivanja džinskog djelovanja je naravno odlazak kod učača rukje, odnosno kod osoba koje liječe oboljele sa učenjem Kur’ana.
A što se tiče traženja datuma rođenja i imena majke pacijenta (oboljele osobe) od strane onog ko se bave liječenjem (ili pravljenjem) sihra, to je jedan od najjasnijih znakova da se ta osoba koja liječi bavi sihrom. Kod takvih nije dozvoljeno da se liječi i otklanja sihr ili džinsko djelovanje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
RODITELJI SE ODREKLI KĆERKE JER SE UDALA BEZ NJIHOVE DOZVOLE
Alejkumusselam. Nema sumnje da si pogrešno postupila kada si se udala bez dozvole svojih roditelja, a pogotovo bez saglasnosti svoga oca koji je tvoj velij (staratelj). Naime, udaja djevojke bez pristanka i volje njenih roditelja (ili sa njihovim pristankom) se vraća na pitanje velija, tj. da li jeviše
Alejkumusselam.
Nema sumnje da si pogrešno postupila kada si se udala bez dozvole svojih roditelja, a pogotovo bez saglasnosti svoga oca koji je tvoj velij (staratelj). Naime, udaja djevojke bez pristanka i volje njenih roditelja (ili sa njihovim pristankom) se vraća na pitanje velija, tj. da li je pristanak velija (oca, brata, amidže, …) da se djevojka uda za određenu osobu šart valjanosti braka prilikom njegovog sklapanja.
Džumhur (većina) učenjaka, od kojih su i tri mezheba malikijski, šafijski i hanbelijski, je na stavu da brak sklopljen bez pristanka velija nije ispravan. Dok je manja skupina učenjaka, od kojih su i hanefije u zvaničnom stavu mezheba (a unutar nahefijskog mezheba su tri mišljenja po ovom pitanju ), na stavu da pristanak velija nije šart valjanosti braka, odnosno da žena može samu sebe da uda bez dozvole velija. Iako i jedni i drugi imaju dokaze sa kojima podupiru svoje mišljenje, ipak ispravan stav je ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da je pristanak velija šart valjanosti braka, jer vjerodostojan hadis presuđuje po ovom pitanju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema braka bez velija“, hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali, a većina muhaddisa ga ocjenjuje prihvatljivim i vjerodostojnim.
Sa druge strane, tvoji roditelji su takođe napravili dvije greške, prvo što su ti branili da se udaš za tog momka samo zato što nije bosanac, i drugo što su tu prvu grešku potvrdili sa drugom time što su se odrekli od tebe zbog tvoje udaje za njega.
Naime, svi ljudi su pred Allahom isti, svejedno koje nacije, boje kože i kojeg porijekla bili, razlika među ljudima kod Allah je u njihovoj bogobojaznosti a ne stanju i okolnostima u kojima su rođeni a što nisu mogli birati. Kaže Uzvišeni: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji (koji ga se najviše boji)” (El-Hudžurat, 13).
Bilježi Ahmed u svom Musnedu u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, zaista je vaš Gospodar jedan i vaš otac (Adem, alejhisselam) jedan, nema prednosti Arapa nad nearapom, nearapa nad Arapom, čovjekom crvene kože nad crncem niti crncem nad čovjekom crvene kože osim po takvaluku”.
Takođe, ne trebaš pridavati značaj spomenutoj izreci da nikad u životu nećeš biti sretna jer svoju sreću gradiš na suzama i bolu svojih roditelja, jer je ona neprecizna. Suze i bol roditelja mogu biti zbog toga što im se djete vratilo vjeri i počelo je praktikovati, i čak je dijete presretno zbog toga (a što imamo u praksi), te bi ispalo da gradi svoju sreću na njihovim suzama i bolu, a sa šerijatske strane dijete je u pravu i na istini a roditelji griješe. Takođe, prava i istinska sreća jedne vjernice je da radi djela sa kojima je zadovoljan njen Gospodar, a od tih djela je i pokornost roditeljima u dobru (a ne grijehu prema Allahu), a prava i istinska nesreća na dunjaluku je biti nepokoran Uzvišenom Allahu.
Uglavnom, zbog stanja takvog kakvo jeste, ja te savjetujem sljedeće:
Prije svega pokaj se za svoju grešku a zatim mnogo dovi Uzvišenom Allahu da omekša srca tvojih roditelja i da se pomirite. U svakoj prilici, na sedždi, između ezana i ikameta, u zadnjoj trećini noći, petkom pred akšam i sličnim vremenima kada se dova prima, mnogo dovi Allahu da ti popravi stanje.
Uporno nastoj da uspostaviš kontakt sa roditeljima tako što ćeš im priznati da si pogriješila prema njima što si tako postupila. Naravno, pogriješila si i sa šerijatske strane jer se nisi smjela udati bez pristanka velija (staratelja) svejedno bio on tvoj otac ili neko drugi.
Dobro razmisli ko bi mogao biti šerijatski učena osoba ili neko drugi a čije mišljenje i savjet tvoji roditelji prihvataju. Pa ako ima takva osoba otiđi kod nje i iznesi svoj problem u cjelosti sa ciljem da ti ona posreduje kod roditelja kako bi oni odustali od odricanja od tebe i kako bi normalizovali svoj odnos sa tobom.
Molim Uzvišenog da popravi vaše stanje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com