Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
KUPOVINA ZLATA I SREBRA PUTEM INTERNETA
Alejkumusselam. Nije problem u ovoj kupovini preko interneta to što robu nećeš vidjeti jer je ispravno da se kupuje neviđena roba na osnovu njenog opisa ili poznatog primjerka. Ono što je sporno u nekim vrstama roba koje su spomenute u pitanju je to što u njima ide (teče) kamata. Nije dozvoljeno daviše
Alejkumusselam.
Nije problem u ovoj kupovini preko interneta to što robu nećeš vidjeti jer je ispravno da se kupuje neviđena roba na osnovu njenog opisa ili poznatog primjerka.
Ono što je sporno u nekim vrstama roba koje su spomenute u pitanju je to što u njima ide (teče) kamata. Nije dozvoljeno da se preko interneta sa novcem kupuje zlato i srebro tako što će roba tek da stigne poštom. Zato što je šart da bi bilo dozvoljeno kupiti novcem zlato ili srebro da preuzimanje robe (zlata i srebra) i davanje novca bude iz ruke u ruku, tj. na licu mjesta, a to u ovom slučaju nije ostvareno.
Dokaz da u zlatu, srebru i novcu ide kamata, kao i da je šart njihove međusobne kupoprodaje da bude iz ruke u ruku je sljedeći hadis:
Prenosi se u hadisu ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zlato za zlato, srebro za srebro, pšenica za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule, sol za sol, isto za isto, iz ruke u ruku; a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”.
Prema tome, u hadisu su zlato i srebro spomenuti kao stvari u kojima ide kamata, a učenjaci su složni da ove dvije stvari imaju posebnu zajedničku osobinu (illet) zbog kojih u njima ide kamata, a to je njihova vrijednost, tj. oni predstavljaju protuvrijednost za sve ostale stvari i zato su se i koristili kao novac. Složni su savremeni učenjaci da se sve novčane valute pridružuju zlatu i srebru, tj. da i u njima teče kamata, jer imaju osobinu da predstavljaju vrijednost nečeg drugog. Na osnovu toga, šart da bi bilo dozvoljeno sa novcem kupovati zlato ili srebro je ono što je spomenuto na kraju hadisa “a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”.
A ostale stvari u kojima ide kamata, a spomenute su u hadisu, tj. pšenica, ječam, sol i datula, pošto nemaju zajedničku osobinu zbog kojih u njima ide kamata, jer je njihova zajednička osobina to što su hrana i što se mjere zapreminom ili težinom (a ta zajednička osobina kod novca je vrijednost), nije šart dozvole kupovine ovih stvari sa novcem da bude iz ruke u ruku, nego je dozvoljeno da bude i na odgodu.
Prema tome, nije dozvoljeno preko inerneta novcem kupovati zlato i srebro (ili neku drugu novčanu valutu), a dozvoljeno je kupovati pšenicu, sol i hurme. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
POST ZBOG KRŠENJA OBEĆANJA I POST PETKOM
Alejkumusselam. Poslije prekršenog obećanja nema nikakvog osnova da se posti tri dana. Kršanje obećanja je osobina munafika kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kadviše
Alejkumusselam. Poslije prekršenog obećanja nema nikakvog osnova da se posti tri dana. Kršanje obećanja je osobina munafika kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kada obeća prekrši i kada mu se povjeri iznevjeri”. Međutim, onaj ko prekrši zakletvu, tj. namjerno se zakune Allahom da će uraditi ili da neće uraditi nešto u budućnosti pa to prekrši, kefaret (otkup) te zakletve je spomenut u suri El-Maide. Kaže Uzvišeni: “Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti”. (El-Maide, 89) Znači, onaj ko prekrši zakletvu ima izbora između toga da nahrani deset siromaha ili da ih odjene ili da roba oslobodi, a ako ne bude mogao ništa od ovog troga treba da posti tri dana.
A što se tiče posta petkom, o tome su prenešeni sljedeći hadisi:
Prvi: od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne posti petkom osim ako posti dan prije ili dan poslije”. Hadis je mutefekun alejhi.
Drugi: takođe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte noć uoči petka izdvajati između ostalih noći sa kijamom, niti dan petak između ostalih dana sa postom osim ako je to post koji posti neko od vas”. Hadis bilježi Buharija nu svom Sahihu.
Treći: prenosi se od Džuvejrije, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod nje u petak a ona je bila zapostila, pa ju je pitao da li postila juče a ona je odgovorila da nije, a onda ju je upitao da li će postiti sutra, a ona je odgovorila da neće. Pa joj on reče: “Omrsi se”. Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu.
Spomenuti hadisi jasno ukazuju da nije dozvoljeno izdvajati dan petak sa postom, a da je dozvoljeno postiti petkom ako se posti dan prije ili dan poslije. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
DŽUNUB KOJEM ISTIĆE NAMASKO VRIJEME
Alejkumusselam. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava. Prvi stav: da je džunub obavezan uzeti gusul pa makar to odvelo do toga da izađe namasko vrijeme. Ovo je stav hanefija, šafija i hanabila. Svoj stav dokazuju time što se u ovom slučaju daje prednost vadžibu kupanja, tj. gusula, nad vadžibom kviše
Alejkumusselam. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava.
Prvi stav: da je džunub obavezan uzeti gusul pa makar to odvelo do toga da izađe namasko vrijeme. Ovo je stav hanefija, šafija i hanabila. Svoj stav dokazuju time što se u ovom slučaju daje prednost vadžibu kupanja, tj. gusula, nad vadžibom klanjanja u namaskom vremenu.
Drugi stav: da je džunub u tom slučaju obavezan uzeti tejemum i klanjati kako mu ne bi isteklo namasko vrijeme. Ovo je stav malikija. Oni daju prednost obavezi ispunjavanja šarta klanjanja u namaskom vremenu nad ostalim šartovima i vadžibima. Ovo dokazuju time što ako bi džunub znao na početku namaskog vremena da neće naći vodu za gusul tek nakon što istekne namasko vrijeme on je obavezan da uzme tejemum i klanja u namaskom vremenu po idžamu učenjaka, a ne da nakon isteka namaskog vremena klanja sa gusulom.
Iako i jedno i drugo mišljenje imaju osnovu s tim da stav malikija ima jače uporište, a Allah zna najbolje.
Prema tome, ako je musliman džunub a ističe namasko vrijeme obavezan je uzeti tejemum i klanjati kako mu ne bi prošlo namasko vrijeme. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
LOMLJENJE KOSTIJU OD AKIKE
Alejkumusselam. Oko lomljenja kostiju akike učenjaci imaju dva mišljenja: Prvo mišljenje – da je mustehab da se kosti akike razdvajaju u zglobovima i da se od njih ništa ne lomi. Ovo je stav Aiše, radijallahu anha, At’a i hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. Oni svoj stav dokazuju sa jedniviše
Alejkumusselam.
Oko lomljenja kostiju akike učenjaci imaju dva mišljenja:
Prvo mišljenje – da je mustehab da se kosti akike razdvajaju u zglobovima i da se od njih ništa ne lomi.
Ovo je stav Aiše, radijallahu anha, At’a i hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba.
Oni svoj stav dokazuju sa jednim hadisom i jednim razumskim dokazom:
Hadis se prenosi od tabi’ina Ata’ od Umi Kurz da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Razdvaja se (tijelo zaklane akike) na organe (udove) i ne lome joj se kosti, daje se kao hrana i udjeljuje kao sadaka”. Hadis bilježi Hakim i ocjenjuje ga vjerodostojnim, a sa njim se slaže Zehebi, a šejh Albani ga ocjenjuje slabim iz dva razloga: prvi – što ravija Ata’ nije čuo od Aiše, radijallahu anha, i drugi – što su ove riječi ubačene (mudredž) u osnovni tekst hadisa, a Bejheki u svom Sunenu bilježi da su ovo riječi At’a a ne Aiše, radijallahu anha. Također, ibn Hazm ocjenjuje ovaj dodatak u hadisu slabim zbog ravije Abdulmelika ibn Ebi Sulejmana.
Prema tome argumentiranje sa ovom predajom je slabo, zato što sama predaja nije vjerodostojna i zato što iako bi prihvatili da je vjerodostojna, to su riječi ili Aiše, radijallahu anha, ili riječi Ata’, a kako kaže Ibn Hazm njihove riječi nisu dokaz u Šerijatu.
Razumski dokaz sa kojim argumentiraju ovaj stav je optizam, priželjkivanje i nadanje da sa ovakvim djelom se očekuje da će dijelovi, organi i udovi novorođenčeta biti čitavi i zdravi. Kaže šejh Usejmin (Eš-Šerhu el-mumti’u 7/499) : “Ovo mišljenje je slabo, jer za njega nema dokaza a što se tiče optimizma u tome ne treba da se ide mnogo daleko”.
Drugo mišljenje – da se kosti akike sijeku i lome kao i svake druge kosti zaklanog kurbana. Ovo je stav Zuhrija i Malika. Oni ovo dokazuju time što nije ništa vjerodostojno prenešeno što to zabranjuje, a sa druge strane lomljenje kosti zaklane životinje je nešto uobičajeno, takođe u tome je velika korist i olakšica za one koji konzumiraju to jelo.
Kaže malikijski učenjak Ibn Habib (El-Munteka 3/103): “Ovaj stav zastupa Malik jer ljudi u džahilijetu kada bi zaklali radi novorođenčeta ne bi lomili kosti, nego bi se one odvajale u zglobovima, pa je došao Islam sa olakšicom u tome, pa ako hoće oni koji kolju akiku mogu da rade kao oni u džahilijetu”. Kaže Kadi Abdulvehab Bagdadi (El-Me’une, str.671): “Dozvoljeno je lomiti kosti akike ali to ne znači da je to sunnet ili mustehab, nego kao vid negiranja zbog nelagodnosti koju su osjećali ljudi u džahilijetu zbog toga”.
Odabrano mišljenje je drugi stav učenjaka, tj. da se kosti akike smiju sjeći i lomiti jer nema dokaza za ono što zastupaju zagovarači prvog mišljenja, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
DA LI JE SUNNET ZIKRITI POSLIJE FARZ NAMAZA
Alejkumusselam. Da je sunnet i mustehab zikriti nakon predavanja selama poslije pet propisanih namaza na tome je idžma’u učenjaka ovog Ummeta. Taj idžma prenose mnogi učenjaci, poput imama Nevevija u njegove dvije knjige “El-Ezkar” i “El-Medžmu’u”. Ova preporučenost zikra poslije farzova se odnosi nviše
Alejkumusselam.
Da je sunnet i mustehab zikriti nakon predavanja selama poslije pet propisanih namaza na tome je idžma’u učenjaka ovog Ummeta. Taj idžma prenose mnogi učenjaci, poput imama Nevevija u njegove dvije knjige “El-Ezkar” i “El-Medžmu’u”. Ova preporučenost zikra poslije farzova se odnosi na imama i muktedije, kao i na muško i žensko koji klanjaju pojedinačno. Kaže imam Nevevi (El-Ezkar 1/200): “Složni su učenjaci da je mustehab zikriti nakon propisanih namaza. O tome je prenešeno mnogo vjerodostojnih hadisa u različitim rivajetima”.
Kaže Uzvišeni: “A kada namaz završite, zikrite i stojeći, i sjedeći, i ležeći” (En-Nisa, 103). Takođe, u drugom ajetu kaže: “A kad se namaz obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i mnogo zikrite, da biste postigli što želite” (El-Džumu’a, 10).
U hadisu kojeg bilježi Buharija kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Klanjajte kao što ste mene vidjeli da klanjam”, a od prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bilo da je na kraju svakog propisanog namaza zikrio.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nakon svakog namaza izgovori 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH, 33 puta ALLAHU EKBER …, biće mu oprošteni grijesi pa makar bili poput morske pjene”.
A što se tiče toga da li se zikri poslije farzova ili poslije suneta, ili i poslije farzova i poslije suneta, ispravno je ono na što ukazuju jasni i nedvosmisleni hadisi da se zikri samo poslije farz namaza. Ovo je ujedno i stav većine učenjaka ovog Ummeta. Od jasnih hadisa koji presuđuju po ovom pitanju su:
Hadis od K’ab ibn Udžreta, radijallahu anhu, koji bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Riječi (zikrovi) koje se izgovore na kraju svakog propisanog namaza neće iznevjeriti onoga koji ih izgovara: 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH i 34 puta ALLAHU EKBER”. Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Mugire ibn Š’ubeta, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije svakog propisanog namaza govorio: “LA ILLAHE VAHDEHU LA ŠERIKE LEH ….”. Prema tome, u oba hadisa je jasno naznačeno da se ovi zikrovi izgovaraju nakon “propisanog namaza”. Zato je većina učenjaka, kako prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bariju” (3/80) sve ostale rivajete u kojima je spomenut opći izraz “poslije svakog namaza” ograničila sa ovim što je došlo u hadisu K’ab ibn Udžreta, radijallahu anhu.
Kada je Bin Baz upitan da li se zikri sa prenešenim zikrovima samo poslije farza ili može i poslije suneta, odgovorio je da se svi zikrovi uče poslije farzova osim što se nakon predavanja selama na kraju suneta i nafila izgovori sljedeće: 3 PUTA ESTAGFIRULLAH, ALLAHUMME ENTE ESSELAMU VE MINKE ESSELAMU TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM. A ovo je preneseno u vjerodostojnom hadisu od Sevbana, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu gdje je on kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam nakon namaza izgovorio bi tri puta ESTAGFIRULLAH …”. prema tome u hadisu nisu spomenuti propisani niti nafile namazi, pa tako obuhvata i jedne i druge.
Također, ispravno je da se ovi zikrovi uče i izgovaraju nakon farza a prije klanjanja suneta. Na ovom stavu su skoro svi učenjaci i ovo je praksa muslimana sa generacije na generaciju. Ibn Hadžer zaključuje iz gore spomenutih hadisa da se zikr uči odmah nakon završetka farz namaza (Fethul-bari 3/80). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
SLIJEĐENJE MEZHEBA
Alejkumusselam. Običan musliman nije nijednog mezheba, niti je ispravno da se pripisuje nekom mezhebu, on nema mezheba makar za sebe tvrdio da je na određenom mezhebu. Ispravno je da je mezheb običnog muslimana mezheb njegovog muftije ili šejha (učenjaka). Na običnom muslimanu je da vodi računa kogaviše
Alejkumusselam.
Običan musliman nije nijednog mezheba, niti je ispravno da se pripisuje nekom mezhebu, on nema mezheba makar za sebe tvrdio da je na određenom mezhebu.
Ispravno je da je mezheb običnog muslimana mezheb njegovog muftije ili šejha (učenjaka). Na običnom muslimanu je da vodi računa koga će pitati i od koga će uzimati propise vjere, ne treba uzeti za muftiju ili šejha (učenjaka) čija tumačenje i odgovore slijedi osim onoga za koga pouzdano zna da ima šerijatskog znanja, da radi po onome što zna i da je bogobojazan. Kaže Uzvišeni: “Pitajte učene ako vi ne znate”. (En-Nahl, 43).
Običan musliman nema mezheba niti slijedi ijedan mezheb, jer neki mezheb slijedi onaj ko je sposoban da razumije i zna šerijatske argumente koje mezheb koristi, ko poznaje metodologiju (usulul-fikh) tog mezheba na kojem je on zasnovan, ko poznaje način dokazivanja određenih šerijatskih pitanja i ko je upoznat sa većinom mes’ela koje zastupa mezheb. Da bi neko sve ovo poznavao mora da izučava taj mezheb, svejedno u školama ili pred šejhovima, tj. treba preći neku fikhsku knjigu iz tog mezheba, kao i učiti usulil-fikh na kojem počiva taj mezheb, a uz sve to neophodno je da upozna fetve, stavove i mišljenja imama tog mezheba. A onaj musliman koji se apsolutno nije za ove stvari osposobljavao a za sebe tvrdi da je on hanefija, šafija, malikija ili hanbelija i slično, on samom tom tvrdnjom nije i postao sljedbenik tog mezheba, kao što sa tvrdnjom da je on fakih (poznavaoc islamskog prava), gramatičar ili pisac, samom tom tvrdnjom on nije postao to što tvrdi.
Pojašnjenje: obični musliman koji za sebe kaže da je hanefija, malikija, šafija ili hanbelija, on time tvrdi da on slijedi tog imama i ide putem kojim je on išao (misli se na fikhske propise). Ova tvrdnja bi bila ispravna kada bi on slijedio put u znanju, argumentiranju i izvlačenju propisa iz šerijatskih argumenata baš onako kao je to radio imam za kojeg tvrdi da ga slijedi. Međutim, ako on ovo ništa ne poznaje pa kako onda da se pripisuje njegovom mezhebu? To znači da je njegova tvrdnja potpuno prazna i nema nikakvo značenje.
Zato, nema sumnje da je teško pojmiti da je običan musliman na nekom mezhebu i da slijedi neki mezheb. A uz to ako još dodamo da musliman uopće nije dužan da slijedi određeni mezheb nekog čovjeka iz Ummeta tako što će slijediti sve njegove stavove a ostaviti sve stavove drugih učenjaka, jer ga time nije obavezao njegov Gospodar, niti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Ovakvo tumačenje mezheba običnog muslimana naširoko je pojasnio Ibnul-Kajjim u svojoj poznatoj knjizi “I’alamul-muvekki’in”, takođe to navode mnogi drugi učenjaci što od prvih tako i od potonjih.
Prema tome, običan musliman nema mezheba, niti se pripisuje nekom mezhebu. Ili drugim riječima on je na mezhebu svog muftije i šejha (učenjaka) kojeg slijedi.
Sa druge strane, na sva tvoja postavljena pitanja: da li je dozvoljeno miješati mezhebe npr.( po hanbeliski, po šafijski, ili dalje..), da li čovjek može klanjati po Kur’anu i sunnetu znači raditi ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio znači klanjati po više mezheba, da li čovjek može ne slijediti nijedan mezheb i šta treba biti ili znati da čovjek promijeni mezheb, dovoljan je samo jedan odgovor, a to je da musliman nije dužan da slijedi jedan određen mezheb nego mu je to samo dozvoljeno. Ako nema šerijatskog znanja obavezan je pitati muftiju ili učenjaka u čije znanje ima povjerenja. A ako je dostigao stepen idžtihada, tj. postao je toliko učen da je sposoban da sam izvlači propise iz šerijatskih dokaza Kur’ana, sunneta, kijasa i slično, nije mu dozvoljeno da slijedi bilo koga. A ako je na stepenu između ove dvojice, tj. niti je običan musliman u poznavanju islamskih propisa, a niti je dostigao stepen idžtihada, nego ima dovoljno znanja i razumijevanja da je sposoban da slijedi ono mišljenje učenjaka koje ima jače argumente, onda je na njemu da slijedi one stavove učenjaka koji imaju jače dokaze. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
MORA NA SISI KOJA PIJE KRV
Alejkumusselam. Nije dozvoljeno jednom muslimanu da ide kod “hodža” koji prave zapise i da ih koristi, jer na taj način se ljudima u većini slučajeva pravi sihr koji je u Šerijatu strogo zabranjen. Trebaš odmah da uništiš sve zapise koje imaš tako što ćeš proučiti Bismilu i zapaliti ih. Pokaj se zaviše
Alejkumusselam.
Nije dozvoljeno jednom muslimanu da ide kod “hodža” koji prave zapise i da ih koristi, jer na taj način se ljudima u većini slučajeva pravi sihr koji je u Šerijatu strogo zabranjen. Trebaš odmah da uništiš sve zapise koje imaš tako što ćeš proučiti Bismilu i zapaliti ih. Pokaj se za to što si nosio zapise i kontaktirao “hodže” da kod njih riješiš svoj problem.
Ova stranica nastoji da poduči ljude ispravnom Islamu i njegovom praktikovanju, pa tako imamo mnogo tekstova u kojima se govori o sihru, griješnosti onih koji ga prave (onaj ko pravi sihre izlazi iz vjere Islama jer je sihr kufr – nevjerstvo), o grijehu onih koji idu kod sihirbaza i tome slično.
Tvoje davanje imena i datuma rođenja upućuje na to da si imao iskustva sa sihirbazima jer oni na taj način mogu da prave sihr onome ko im te podatke da, pa se tako toga moraš strogo čuvati. Ako imaš potrebe da se liječiš od sihra i džinskog djelovanja treba da to radiš kod onih koji liječe Kur’anom, a da se strogo kloniš sihirbaza koje možeš prepoznati po mnogim znakovima, a neki od njih su da traže ime, ime majke, sliku, datum rođenja, dio odjeće i slično, kako bi na osnovu toga pravili sihre kojima štete ljudima.
Jedini ispravan način liječenja od sihra i džinskog djelovanja je u praktikovanju i pridržavanju vjere Islama i klonjenju od onoga što je tom vjerom zabranjeno, učenjem Kur’ana, dova i zikrova koji su prenešeni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i liječenjem kod onih koji liječe učenjem Kur’ana, a ne zapisima i slično.
Isto tako, treba da znaš da tebi kao muslimanu nije dozvoljeno da ideš na bazene gdje ima golih ili polugolih žena, da se tamo i ti razgolišavaš, sa njima družiš i upadaš u sporne veze što može odvesti u zinaluk i tome slično.
A što se tiče tog problema koji imaš na svojoj sisi, treba da se obratiš ljekaru i da ti on dijagnosticira bolest i da ti lijekove za nju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
RAD U FABRICI SA ORUŽJEM
Alejkumusselam. Što se tiče proizvodnje oružja i municije, u osnovi je to dozvoljeno i oko toga nema razilaženja među učenjacima. Ono što je sporno to je prodaja oružja i municije u dvije situacije: Prva: kada je fitna među muslimanima koja je odvela do sukoba među njima i rata, tada je zabranjeno pviše
Alejkumusselam. Što se tiče proizvodnje oružja i municije, u osnovi je to dozvoljeno i oko toga nema razilaženja među učenjacima.
Ono što je sporno to je prodaja oružja i municije u dvije situacije:
Prva: kada je fitna među muslimanima koja je odvela do sukoba među njima i rata, tada je zabranjeno prodavati bilo kojoj strani oružje jer se time njima pomaže u grijehu, a Uzvišeni Allah to zabranjuje: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu” (El-Maida, 2).
Druga: prodavati oružje kjafirima kada je rat između muslimana i kjafira, znači prodavati oružje onim kjafirima koji ratuju protiv muslimana. U ovo ulazi i prodaja oružja i municije kriminalcima, razbojnicima, ubicama i njima sličnim, za koje se zna da će to upotrijebiti za ubijanje i ranjavanje drugih ljudi i činjenje fesada u društvu. Dokaz za ovo je isti gore spomenuti ajet koji zabranjuje potpomaganje u griješenju.
Kaže Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “I’alamul-muveki’in” (3/109): “Mnoštvo je šerijatskih argumentata koji ukazuju da se namjere, ciljevi i smislovi kupoprodajnih ugovora uzimaju u obzir, da oni utiču na ispravnost i ništavnost kupoprodajnog ugovora, na njegovu dozvolu i zabranjenost. Pa tako prodaja oružja onome za koga se zna da će sa tim oružjem ubiti muslimana je haram i batil zbog toga što to u sebi sadrži pomaganje u grijehu i neprijateljstvu. A ako proda to oružje onome za koga zna da će se boriti na Allahovom putu to predstavlja pokornost i vid približavanja Allahu. Također, nije dozvoljena prodaja oružja onima koji ratuju protiv muslimana ili sa tim oružje čine razbojništvo po Zemlji jer je to potpomaganje u griješenju”.
Prema tome, nema nikakve smetnje da neko radi u fabrici u kojoj se proizvodi eksploziv i inicijalne kapsule jer je riječ o proizvodnji oružja i municije, a ono što je šerijatski sporno to su neki vidovi prodaje istog. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Ubijanje zmija
Alejkumusselam.Većina učenjaka ovog Ummeta smatra da je ubijanje zmija uopćeno mustehab (preporučeno) iz čega se izuzimaju kućne zmije, odnosno zmije koje borave u kućama koje je dozvoljeno ubiti tek nakon upozoravanja tri dana. Da je mustehab ubijati zmije ukazuju sljedeći dokazi: Prvi – hadis kojeviše
Alejkumusselam.Većina učenjaka ovog Ummeta smatra da je ubijanje zmija uopćeno mustehab (preporučeno) iz čega se izuzimaju kućne zmije, odnosno zmije koje borave u kućama koje je dozvoljeno ubiti tek nakon upozoravanja tri dana.
Da je mustehab ubijati zmije ukazuju sljedeći dokazi:
Prvi – hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je sa minbera rekao: “Ubijajte zmije, ubijajte zmiju sa dvije bijele linije preko leđa i zmiju koja ima kratak rep, jer one osljepljuju (kada pogledaju u oči insana) i uzrokuju pobačaj trudnice (kada trudnica pogleda u njih i prepadne se ili sa ujedom i zapuhivanjem u nju)”. U hadisu je došla opća naredba ubijanja svih zmija sa posebnim naglaskom na dvije spomenute.
Drugi – hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ubijajte dvije crne životinje (dok ste) u namazu, zmiju i akrepa (škorpiona)”, a u drugom rivajetu je došlo da je naredio da se ubijaju zmija i akrep u namazu. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i ostali, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Šuajb Arnaut i Albani. Pa ako je naređeno, ili tačnije preporučeno, da se zmija ubije dok je čovjek u namazu, što znači da to ne narušava ispravnost i skrušenost namaza, onda je preče da ih treba ubijati i van namaza.
Treći – hadis kojeg bilježi Ibn Madže od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pet štetočina se ubija u Hillu (svim mjestima van Harema) i Haremu (zabranjeni prostor u Mekki oko mesdžida Ka’be): zmija, crni gavran, miš, bijesan pas i soko”. Hadis ocjenjuju Albani i Šuajb Arnaut vjerodostojnim, a osnovni tekst je zabilježen i u Buhariji i Muslimu ali je umjesto zmije spomenut akrep. Takođe, ovaj hadis jasno ukazuje na preporučenost i dozvolu ubijanja životinja koje nanose štetu čovjeku od kojih je i zmija.
Iz ove opće preporučenosti ubijanja zmija izuzimaju se zmije koje borave u kućama, njih je dozvoljeno ubiti tek nakon tri dana kada se od njih zatraži da napuste kuću.
Od dokaza da se ove zmije ne ubijaju u prvom momentu su sljedeći hadisi:
Prvi – hadis (gore spomenut) kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je sa minbera rekao: “Ubijajte zmije, …”. Zatim kaže Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma: “Dok sam ja ganjao zmiju da je ubijem zovnuo me Ebu Lubabe i rekao mi: ‘Ne ubijaj je’, pa sam ja rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se ubijaju zmije”, a on mi odgovori: ‘On je zabranio nakon toga da se ubijaju zmije koje borave u kućama’.
Drugi – dugi hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je neki mladić od Ensarija u vrijeme bitke na Hendeku bio tek oženjen te bi tražio dozvolu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da u toku dana zijareti svoju ženu. Tako je jednog dana tražio dozvolu i otišao svojoj kući, pa je na vratima kuće zatekao svoju ženu kako stoji, zamahnio je kopljem prema njoj da je ubode zbog ljubomore koja ga je obuzela. A ona mu reče da spusti koplje i da uđe u kuću i da vidi šta je to što je istjeralo napolje. On je ušao i ugledao ogromnu zmiju kako se smotala na postelji, pa je zabo koplje u nju a zatim izašao i zabio koplje u kuću, pa je zmija njega ujela, pa se ne zna ko je prije umro, zmija ili mladić. Zatim smo otišli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i prenijeli mu šta se desilo i rekli smo mu:‘Dovi Allahu da nam ga oživi’. A on odgovori: “Tražite oprost za vašeg druga”, a zatim je dodao: “Zaista u Medini imaju džini koji su primili Islam, pa kada vidite nekog od njih (u kućnim zmijama) obavještavajte ga tri dana, a poslije toga ako hoćete ubijte ga jer je on šejtan”. A u drugom rivajetu je došlo: “Zaista ove kuće imaju svoje stanare (u obliku zmija), pa kada nekoga od njih vidite tražite od te zmije da izađe tri puta, pa ako ne ode ubijte je jer je ona kjafir”, a njima je rekao: “Idite i sahranite vašeg druga”.
Zatim jedna skupina učenjaka smatra da se ovaj izuzetak odnosi samo na zmije koje borave u kućama u gradu Medini, tj. da se upozore da napuste kuću, a zmije drugih gradova na čitavom dunjaluku ne ulaze u ovaj izuzetak nego se ubijaju bez upozorenja, dokazujući to gore spomenutim rivajetom kod Muslima “Zaisti u Medini imaju džini koji su primili Islam … “. A sa druge strane je došla opća naredba da se ubijaju sve zmije, poput hadisa: “Ubijajte zmije”, i hadisa: “Pet štetočina se ubija u Hillu i Haremu …”, i hadisa u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ubije zmija koja se pojavila dok su bili na Mini, a nije došlo u hadisu da je tražio od njih da je upozore tri puta ili tri dana (bilježi ga Muslim). Još dodaju da je razlog izuzimanja iz ove opće naredbe ubijanja zmija bio to što je skupina džina koji borave u Medini primila Islam.
Dok druga skupina učenjaka smatra da se iz opće naredbe ubijanja svih zmija izuzimaju sve zmije koje borave u kućama, svejedno u Medini ili bilo kom drugom mjestu, te da se one ne ubijaju prije upozorenja. Oni svoj stav argumentiraju hadisima u kojima je došao izuzetak, odnosno zabrana ubijanja zmija koje borave u kućama, poput rivajeta kod Buharije: ‘On je zabranio nakon toga da se ubijaju zmije koje borave u kućama’, takođe drugog rivajeta kod Muslima u hadisu o mladiću: “Zaista ove kuće imaju svoje stanare (u obliku zmija)”. Učenjaci koji zastupaju ovaj stav smatraju da dvije vrste zmija se ubijaju odmah pa makar bile kućne zmije a to su zmije sa dvije bijele linije preko leđa i zmije koje imaju kratak rep. To dokazuju sa hadisom kojeg bilježi Ebu Davud od Ebu Lubabe, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ubijanje zmija koje borave u kući osim zmije sa dvije bijele linije preko leđa i zmije koja ima kratak rep … . ovaj hadis šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim. Ovaj drugi stav, da se izuzimaju sve zmije koje borave u kućama a ne samo zmije Medine, je bliži ispravnom jer je mnogo hadisa koji su došli u općoj formi.
Takođe, učenjaci su se razišli oko toga da li se upozorenje tih zmija čini tri dana, tako što će se svaki dan tražiti od zmije da napusti kuću i upozoriti da ako to ne uradi da će biti ubijena, ili tri puta tako što će joj se tri puta ponoviti to upozorenje. I za jedno i za drugo je došao dokaz i to u istom hadisu kojeg bilježi Muslim u priči o mladiću, u jednom rivajetu je došlo: “Upozorite ih tri dana”, a u drugom: “Upozorite ih tri puta”. Bliže je ispravnom, a Allah zna najbolje, da se radi po rivajetu po kojem se upozorenje radi tri dana jer je ono preciznije.
A što se tiče načina upozorenja, tj. na koji način se traži od zmije da napusti kuću, također imamo dva stava. Po jednom treba reći: Pozivam se na ugovor koji je sa vama sklopio Nuh, alejhisselam, i na ugovor koji je sa vama sklopio Sulejman, alejhisselam, da nas ne uznemiravate. Ovo dokazuju hadisom kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi sa istim riječima gore spomenutim, a šejh Albani je ovaj hadis ocijenio slabim. Po drugom stavu treba reći, kako prenosi Malik: Tražim od vas u ime Allaha i Sudnjeg dana da nam se ne pokazujete i da nas ne uznemiravate. Vjerovatno je imam Malik ovo uzeo iz hadisa kojeg bilježi Muslim.
Bliže je ispravnom da u načinu upozoravanja ima širine, s tim da je bitno da se stavi do znanja tim kućnim zmijama da se od njih traži da napuste kuću i da ne uznemiravaju njene ukućane, a da će u protivnom biti ubijene. Naravno, ovo obraćanje zmijama se zasniva na tome da ako u njima borave džini koji su primili Islam da oni razumiju ono što im se govori i da će poslušati zahtjev. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
NATPIS NA ULAZU U DŽAMIJU
Alejkumusselam. To što je napisano na ulaznim vratima “SUŠTINA NAMAZA JE DOVA, NAMAZ JE PRIPREMA ZA DOVU” prvi dio se može protumačiti u kontekstu ispravnog značenja dok je drugi dio batil. Jer postoje dvije vrste dova: dova ibadeta i dova mes’ele. Dova ibadeta su sve vrste ibadeta u kojima se veličviše
Alejkumusselam. To što je napisano na ulaznim vratima “SUŠTINA NAMAZA JE DOVA, NAMAZ JE PRIPREMA ZA DOVU” prvi dio se može protumačiti u kontekstu ispravnog značenja dok je drugi dio batil. Jer postoje dvije vrste dova: dova ibadeta i dova mes’ele. Dova ibadeta su sve vrste ibadeta u kojima se veliča Allah, dželle še’nuhu, poput namaza, posta i slično. A dova mes’ele je dova u kojoj se traži od Allaha Uzvišenog da nam pomogne, oprosti, da nas opskrbi, otkloni nevolju i slično. Pa tako, prvi dio rečenice “SUŠTINA NAMAZA JE DOVA” se može protumačiti kao da je namaz ustvari dova što je potpuno tačno jer potpada pod prvu vrstu dove, tj. dovu ibadeta. Dok drugi dio rečenice “NAMAZ JE PRIPREMA ZA DOVU” je potpuno besmislen, jer ako je sam namaz dova, što je tačno, kako će taj isti namaz biti priprema za dovu. To bi značilo da je dova priprema za dovu što nema smisla.
A što se tiče spomenutog hadisa, nakon dužeg traženja teksta hadisa u knjigama koje su mi pristupačne nisam uspio naći takav hadis. Ali ono što je općepoznato da je jedini vjerodostojan hadis po pitanju dove izlaska iz mesdžida su riječi: “Bismillah vessalatu vesselamu ala resulillah, Allahumme inni es’eluke min fadlike, Allahumme e’simni mineššejtanirradžim”, što znači: Bismillah, neka je mir i spas na Allahovog Poslanika, Allahu moj molim te da me dobrim obaspeš, Allahu moj zaštiti me od prokletog šejtana”. Prvi dio hadisa (do riječi “min fadlike”) bilježi Muslim u svom Sahihu, a zadnji dio “Allahumme ea’simni mineššejtanirradžim” bilježi Ibn Madže a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim. Nema sumnje da je gore spomenuti hadis u najmanju ruku slab te ga nema potrebe ni tumačiti niti odgovarati na njega. Ono što se kod nas uči nakon namaza a naziva se namaskom dovom pri čemu prisutni aminaju podignutih ruku nema uporišta u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com