Alejkumusselam. Prodaja svinjskog mesa je haram po idžmau učenjaka. Na tu zabranu ukazuje vjerodostojan hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u rivajetu od Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao godine kada je oslobođena Mekka: “Zaista su Allah i Njegov Poslanik zabranili prodaju vina (alkohola), strvine (uginule životinje), svinje i kipova, …”.
A što se tiče rada u restoranima i sličnom u kojima se mušterijama nudi svinjsko meso, alkohol i slično, rad u takvim restoranima se može svesti na na dvije vrste.
Prva vrsta: da ta osoba radi oko svinjskog mesa, tako što ga sprema ili dostavlja mušterijama, u tom slučaju njegov posao nije dozvoljen jer predstavlja potpomaganje u griješenju. A Uzvišeni zabranjuje potpomaganje u grijehu: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2). Ono što zaradi radnik u obavljanju ovakog posla ta zarada je haram imetak jer je zarada na haramu haram. Onaj ko je znao da je taj posao haram i na tome zaradio imetak dužan je da se pokaje iskrenom tevbog i da se riješi tog haram imetka tako što će ga dati u opće potrebe muslimana, tj. da udijeli siromahu, zaduženom ili da za izgradnju ili popravku puteva, mostova i slično, a za rješavanje od tog haram imetka nema nikakvog sevapa.
Druga vrsta: da osoba koja radi u takvim restoranima u kojima se konzumiraju harami (svinjetina, alkohol i slično) radi samo poslove koji su halal, tj. nema kontakta sa haramima, onda je preče da taj posao ostavi kako bi sačuvao svoju vjeru i čast i kako bi se udaljivo od sumnjivih stvari, te da traži posao koji je daleko od harama. Na ovo ukazuje hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od En-Nu’mana, radijallahu anhu, u kojem je došlo: “Zaista je halal jasan i zaista je haram jasan, a među njima su sumnjive i nejasne stvari koje ne poznaju mnogi ljudi, pa ko se čuva sumnjivih i nejasnih stvari sačuvao je svoju vjeru i čast a ko ih čini upadne u haram, …”. Ono što zaradi od ovakvog posla u kojem nema dodira sa haramom to mu je halal.
Musliman treba znati da onaj ko ostavi radi Allaha ono što je haram Allah mu olakša i otvori esbabe (razloge i povode) rizka (opskrbe). Kaže Uzvišeni: “A onaj ko se Allaha boji On mu nađe izlaz i opskrbi ga odakle se ni nenada” (Et-Talak, 2-3).
Prema tome, dozvoljeno ti je raditi u tom restoranu ako nećeš imati direktnog kontakta sa svinjetinom, alkoholom i sličnim haramima, a u protivnom nije ti dozvoljeno raditi u njemu. Ve billahi tevfik.

Alejkumusselam Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, činio zikrullah (spominjao Allaha) u svim stanjima. Ovaj hadis ukazuje da je dozvoljeno spominjati Allaha jezikom u svim stanjima. Sa druge strane nije mi poznato da je u nekom šerijatskom tekstu došla zabrana spominjanja Allaha jezikom na nekim određenim mjestima ili u nekim određenim stanjima. Izuzetak ovome je spominjanje Allaha u kupatilu, klozetu (WC-u) ili prilikom obavaljanja nužde. Većina učenjaka smatra da je mekruh (pokuđeno) spominjati Allaha na ovim mjestima zbog poštovanja prema Allahu i radi Njegovog veličanja. Dok neki učenjaci kažu da ne priliči da se Njegovo (Allahovo) ime spominje na nečistim mjestima. Nema nekog direktnog šerijatskog teksta koji ukazuje da je mekruh spominjati Allahovo ime na ovim mjestima niti da je to od adaba islama. Takođe, neki učenjaci navode da je mekruh spominjati Allaha u stanju džunubluka, s tim da za tako nešto takođe nema dokaza u Kur’anu i Sunnetu.
Prema tome, prenosi se u vjerodostojnom hadisu od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, činio zikrullah (spominjao Allaha) u svim stanjima, a ne priliči i treba izbjegavati spominjati Allaha na nečistim mjestima, kupatilu, klozetu i slično iz poštovanja prema Allahu. A po ovom pitanju u šerijatskim tekstovima nije prenešena nikakva zabrana. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Od dova koje su vezane za kuću i stan, prenešeno je u vjerodostojnim hadisima preporučenost učenja Bismile prilikom ulaska u kuću (hadis bilježi Muslim), takođe preporučenost učenja određenih dova prilikom ulaska i izlaska iz kuće. A u slabom hadisu kod Taberanija i preporučenost nazivanja selama prilikom ulaska u kuću, a što je potvrđeno u 61. ajetu sure En-Nur: “A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim.”U vjerodostojnom sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije prenešena nijedna dova ili neki drugi adab prilikom useljenja u kuću. A učenje ili naručivanja uz plaćanje ili bez plaćanja da se uči sura Jasin, Fatiha, hatma ili slično prilikom useljenja u kuću je čista novotarija u vjeri. A novotarije su zabranjene u vjerodostojnim hadisima te ko ih radi čini veliki grijeh, obavezan je prekinuti sa tom praksom i pokajati se. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) koji se prenosi u rivajetu od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija (bidat) a svaki bidat je dalalet a svaki dalalet vodi u Vatru”. Bilježi ga Tirmizi i ocijenio ga je vjerodostojnim on, Ibn Redžeb i mnogi ostali muhaddisi. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Od upute i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se na trećem i četvrtom rekatu farz namaza uči samo Fatiha. Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je rekao: “Klanjao je Allahov Poslanik sa nama pa je na prva dva rekata podne i ikindije namaza učio Fatihu i dva rekata, ponekad bi ajet učio tako da ga čujemo, odužio bi prvi rekat, a na zadnja dva (trećem i četvrtom) učio bi Fatihu”.
Pa je tako učenje sure na trećem i četvrtom rekatu farz namaza suprotno sunnetu. Po nekim učenjacima ko to uradi mustehab mu je da učini sehvi-sedždu jer je dodao u namazu nešto što se ne uči, a sehvi-sedžda se između ostalog čini kada se neko učenje ili neke radnje dodaju ili oduzmu u namazu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.
To što si nazvala zapanjujućom informacijom je u Šerijatu jasno definisano oko čega nema razilaženja među učenjacima. Složni su učenjaci da je dozvoljeno oženiti amidžišnu, dajdžišnu i tetišnu našto ukazuju dva ajeta iz sure En-Nisa (23 i 24).
Kaže Uzvišeni: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, -,
I udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene. Ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je”. (En-Nisa’ 23-24)
U prvom ajetu i na početku drugog Uzvišeni Allah nabraja koje žene je muslimanu zabranjeno oženiti, a onda kaže: “To su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene”. Kažu mufessiri, poput Ibn Kesira, El-Džessasa, Ibnul-‘Arebija, Ibn Dževzija, S’adija, Rešida Ride i mnogih drugih, da se pod ovim riječima “a ostale su vam dozvoljene” misli na sve žene koje nisu spomenute u prethodnom tekstu ajeta. Neki od njih, kao Rešid Rida u svom tefsiru “El-Menar” (5/7) i S’adi u svom tefsiru “Tejsiru el-kerimi er-rahman” (1/173), da bi stvar bila jasnija kažu “riječi Uzvišenog “a ostale su vam dozvoljene”, tj. poput kćerke amidže, kćerke daidže, kćerke tetke od oca i kćerke tetke od majke”. Negirati ovo što je došlo u ova dva ajeta znači utjerivati Uzvišenog Allaha u laž a to je djelo kufra. Zato nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je dozvoljeno oženiti kćerku amidže, didže i i tetki sa obe strane. I to je praksa muslimana od ashaba do dana današnjeg pa čak i u Turskoj.
Nakon poznavanja ova dva ajeta (En-Nisa’ 23-24) suvišno je svako filozofiranje oko ove teme.
A što se tiče druge informacije, tj. da svekar može oženiti snahu ako mu sin preseli, ona je suprotna prethodnoj, tj potpuno je netačna. Svekru je zabranjeno za sva vremena da oženi ženu koju je ženio njegov sin, svejedno razveo se njegov sin od nje ili umro. Na ovo ukazuje isti gore spomenuti ajet u suri En-Nisa’ broj 23, tj. riječi Uzvišenog: “i žene vaših rođenih sinova”, odnosno i žene vaših rođenih sinova su vam zabranjene. Takođe, oko ovog nema razilaženja među učenjacima niti smije biti.
Ve billahi tevfik

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com