Dopušteno je proklinjanje šejtana, jer ga je Uzvišeni Allah prokleo do Sudnjeg dana.
Međutim, to se ne mora uvijek činiti. Bolje od toga jeste traženje utočište od njegovog zla.
Ebu Mulejh prenosi da je jedan od ashaba jahao s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na devi pa je posrnula.
Ashab reče:” Upropašten neka je šejtan!”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu:”Ne govori tako, jer šejtan tada postaje velik kao kuća, već reci:”Bismillah!”, a kada to kažeš, on se smanjuje sve dok ne postane malehan kao muha.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurerje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:”Ne vrijeđajte šejtana, već tražite kod Allaha utočište od zla koje on nosi”.

A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: dr.Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org

Bismillahir-rahmanir-rahim
U Kur'anu se prenosi ova dova za roditelje:

“Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.”
El-Isra, 24

“Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima, na dan kad se bude polagao račun.”
Ibrahim, 41

?Međutim, treba naglasiti da ne postoji neka posebna dova koja je strogo namjenjena da se uči roditeljima, trebaju se učiti uopštene dove u kojima se traže najbitnije stvari, poput:

▪da im Allah oprosti grijehe
▪da ih spasi kaburskog azaba
▪da ih spasi patnje sudnjeg dana
▪da ih na Sudnjem danu Njegovom milošću uvede u Dženet bez polaganja računa

?Sa ovom dovom smo obuhvatili najbitnije i najvrjednije stvari za umrlu osobu.
A ako su najbliži živi, na prvom mjestu treba tražiti uputu, tj. da ih Allah uputi na pravi put bez obzira što su u islamu, pa onda tražiti oprost grijeha, a može se moliti i za bilo koje dunjaličke koristi i potrebe.

Napomena: Ne treba ići na kabur da bi se učile dove mrtvima, to se radi u kući, na poslu, u svim prilikama prije i posle namaza, a ako se ode na mezar onda se ne dižu ruke, niti se uči fatiha, niti bilo šta iz Kur'ana.
Treba još naglasiti da se dove trebaju što više učiti, bilo za žive ili za mrtve, jer dova je ibadet, a i rezultati dove sigurno neće izostati.
Poslanik, ﷺ, kaže: “Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza, a da mu Allah neće podariti jednu od tri stvari:

▪ili će mu odmah uslišati dovu
▪ili će mu je ostaviti za Budući svijet
▪ili će od njega otkloniti zlo shodno dovi koju je uputio

Ashabi rekoše: Učićemo dove što više!
Poslanik je rekao: Allah još više daje.”
?Bilježi ga Ahmed, br. 11133. a Hakim kaže da je ispravan

Poslanik, ﷺ, kaže:” Sudbinu ne može spriječiti (promijeniti) ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim dobročinstva.”
?Bilježi ga Tirmizi, br. 2139, a Hakim kaže da je ispravan.

Ibn Kajim je govorio o položaju dove i njenom uticaju na sprječavanje nevolja.
On kaže:” Dova je jedan od glavnih uzročnika za otklanjanje nevolja i ostvarivanje ciljeva.”
?El-Dževabul-Kafi, str. 23.

?U knjizi Vjerovanje Bošnjaka, knjiga br.3, DOVA, spomenuti su:

▪Uzroci primanja dove
▪Pravila ponašanja prilikom (prije) učenja dove
▪Vremena, mjesta i stanja kada se prima dova.
▪Primjeri Poslanikovih dova (22 poslanikove dove)

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Razilazenje je, po Allahovom zakonu, trajno do Sudnjeg dana. Kada se dva ucenjaka podvoje o nekom pitanju, i svaki od njih ima autenticne argumente, gledamo ciji si argumenti jaci i jasniji, ciji si derogirani, a ciji vazeci, da li je rijec o opcim ili posebno odredenim argumentima. Na osnovu ovih, ali i brojnih drugih stvari moze se ustanoviti koji od njih ima, bar za nijansu, jace argumente. Ako i pored svega nije moguce preferirati jedno misljenje, tada ce oba biti utemeljena i ispravna, osim ako postoji ocita kontradiktornost izmedju njih. Covjek koi nemoze vagati, ne poznaje Kur’an i sunnet slijedit ce onoga od njih kojeg smatra ucenijim i bogobojaznijim, a Allah najbolje zna. Uvazenom bratu predlazem da stim u vezi poslusa kasetu: Etika neslaganja u islamu, izdanje: Kewser – Linz

Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice.www.s-d-o.org

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti u periodu ashaba i tabi’ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahidi) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imanom – sufije. Drugi su na stanovništvu da su dobili naziv po grčkoj riječi “sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobile od riječi “safa“ (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je “nomen relativum“ (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi “safa” safaijj, a ne sufijj.

Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bid’ata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio je na njihove novotarije u slijedećim riječima: ”Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bida’t, a svaki bida’t je zabluda!” (Prenosi ga Tirmizi i za njega kaže da je hasen-sahih.)

U onome što slijedi pokušaćemo napraviti komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

– Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da su samo oni na istini (hakku), a da su svi drugi u zabludi. Kur’an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže: ”…i na budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 31-32)

– Pojedine sufije su, pored Allaha, dž.š., počele obožavati poslanike, a.s., te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: ”O Gejlani!” ”O Rufai!” ”Pomozi Allahov Poslaniče!” ”Na tebe se oslanjamo o Allahov Poslaniče” itd. Allah, dž.š., zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekome drugom mimo Njega, pa takav čin označava širkom. Allah, dž.š., kaže: ”I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus, 106)

– Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dž.š., predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovom svijetu. Allah, dž.š., u Kur’anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio: ”…i ko upravlja svim?” – “Allah!” – reći će oni.” (Junus, 31) Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dž.š., od takvih sufija.

– Sufije, isto tako, pri pojavi neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže: ”Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17)

– Neke sufije vjeruju u vahdetil-vudžud (panteizam) gdje se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.

– Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada. Allah, dž.š., kaže: ”i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu…” (El-Kasas, 77) “I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (El-Enfal , 60)

– Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dž.š., (kada čine zikr), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: ”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dž.š., kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)

– Sufije, također, smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dž.š., kaže: ”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene…” (El-Enfal, 3) Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, dž.š., ime: “Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra se smatra novotarijom i govorom koji ne nosi u sebi šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo (Ah, ah!) ili (Hu, hu!)

Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svog Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Uzvišenog Allaha kao što su riječi: Subhanallah – neka je slavljen Allah, dž.š., Elhamdulillah – hvala Allahu, dž.š., La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Njega, Allahu ekber – Allah, dž.š., je najveći i sl.

– Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i sl. Motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve nabrojano se ubraja u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dž.š., kaže: ”Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (El-Enfal, 35)

– Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je npr.: ”Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni Allah kaže: ”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.“ (Ez-Zuhruf, 36)

– Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur’an ih izričito pobija. Allah, dž.š., kaže: ”Reci: ´Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…´” (En-Neml, 65)

– Sufije, također, tvrde da je Allah, dž.š., stvorio ovaj svijet zbog Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a Kur’an ih demantuje riječima Uzvišenog Allaha: ”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56) Allah, dž.š., se obraća Muhammedu, s.a.v.s., slijedećim riječima: “…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (El-Hidžr, 99)

– Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovom svijetu, a Kur’an ih demantuje ajetom u kome se Musa, a.s., obraća Uzvišenom Gospodaru riječima: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – “Ne možeš Me vidjeti“ – reče…” (El-Earaf, 143)

– Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.” Ovdje se postavlja slijedeće pitanje: Da li su oni bolji od ashaba?!

– Sufije organizuju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu-Bekr, Omer, Osman, Alija, r.a., četverica imama, osnivača pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?

– Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Posebno se priprema na put samo radi tri džamije: Mesdžidul-Harama, ove moje džamije i Mesdžidul-Aksa’a.” (Buharija i Muslim)

– Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova…” (El-Hudžurat, 1)

– Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.

– Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i težak širk sa kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.

Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanje veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dž.š., kaže: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali , šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (El-En’am, 112)

“..A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (El-En’am, 121)

“Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (Eš-Šu’ara, 221-222) Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. Neka je Uzvišen Allah od svega toga! (Pogledati Mu’džemul-bide’i : 346 – 359)

Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni je rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da, ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrjednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prate, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dž.š., Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Istinske evlije (Allahovi, dž.š., štićenici) oni su koji obožavaju Allaha, dž.š., onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uslov i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen.

Opis pravih Allahovih, dž.š., evlija došao je u hadisi-kudsiju, (hadis koga prenosi Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svog Gospodara) kojeg Buharija prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., a u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ´Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže sa čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću koga čuje, njegov vid pomoću koga gleda, njegova ruka kojom dohvaća, njegova noga kojom korača. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buharija, 2384/5) Allah, dž.š., upućuje na pravi put !

Iz knjige: “Odgovori o islamskom vjerovanju” – Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org

Načelno pravilo jeste da musliman traži pomoć isključivo od Allaha, jer samo On istinski može pomoći čovjeku. Ipak, nema problema tražiti pomoć od čovjeka u onome što je u okviru ljudskih mogućnosti. Od žive osobe može se tražiti samo ono što je ona u mogućnosti učiniti, u protivnom pomoć se mora tražiti isključivo od Allaha.

Kada je riječ o traženju pomoći od mrtve osobe, to je strogo zabranjeno, jer mrtav čovjek ne može pomoći sam sebi, pa zar može pomoći živima! Isto tako, zabranjeno je upražnjavanje ma kakvog ibadeta pored kabura, ma kojim povodom. Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Aiša, radijallahu anhu, majka pravovjernih, upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome šta treba izgovoriti kada dođe na kubur, na što joj je odgovorio: “Reci: ’Es-selamu ala ehlid-dijar…’” Otuda, ko posjeti mezarje treba proučiti poznatu dovu.

Onaj ko učini sedždu na kaburu ili tavafi oko njega želeći se time približiti Allahu i smatrajući da sedžda i tavaf na tom mjestu imaju posebnu odliku, takav je učinio veliku novotariju i grijeh, usto je otvorio velika vrata zabludi koja ga vodi izravno u veliki širk. Musliman smije tavafiti isključivo oko Kabe, i kada je riječ o nagradi, sva mjesta na zemlji imaju isti status, osim tri poznate džamije: Mesdžidul-harama u Mekki, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije u Medini i Mesdžidul-Aksa u Kudsu, a o tome nam govore vjerodostojni hadisi. Moramo napomenuti da onaj čovjek koji ma koji ibadet posveti umrlom čovjeku, želeći mu se približiti, čini šrik, najveći grijeh koji ga izvodi iz okvira dini-islama.

Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org