Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li čovjek ima nagradu čitajući hadise Poslanika sallallahu alejhi we sellem?
Čitanje bilo kojeg gradiva koje se tiče šerijatskog znanja donosi sevape. Pogotovo čitanje Allahove Knjige i sunneta Poslanika sallallahu alejhi ve sellem donosi veliku nagradu. Šerijatsko znanje crpimo upravo iz ta dva izvora. Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od vas su oni kviše
Čitanje bilo kojeg gradiva koje se tiče šerijatskog znanja donosi sevape. Pogotovo čitanje Allahove Knjige i sunneta Poslanika sallallahu alejhi ve sellem donosi veliku nagradu. Šerijatsko znanje crpimo upravo iz ta dva izvora.
Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od vas su oni koji nauče Kur’an, a potom druge podučavaju njemu.” (Bilježi Buhari)
O vrijednosti učenja Kur’ana došlo je do nas mnogo hadisa, a jedan od njih je govor Poslanika sallallahu alejhi ve sellam: “Učite Kur’an, zaista će se on zauzimati na Sudnjem danu za onoga ko ga bude učio.” (Bilježi Muslim)
Također ko bude čitao hadise i proučavao ih imaće za to veliku nagradu, jer to spada u traženje šerijatskog znanja, a Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko pođe putem traženja znanja Allah će mu olakšati put do dženneta.” (Bilježi Muslim)
Ovaj hadis je dokaz da su čitanje hadisa, njihovo proučavanje i učenje napamet razlozi zbog kojih će vjernik ući u džennet i sačuvati se džehenemske vatre.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kome Allah dž.š. želi dobro, On ga poduči propisima vjere.” (Bilježe Buharija i Muslim)
A podučavanje vjere biva putem Kur’ana i putem sunneta. A učenje sunneta je od znakova da Allah dž.š. takvom želi dobro, isto kao što je učenje Kur’ana od znakova da Allah dž.š. takvim robovima želi dobro.
Dokaza za ovo zaista ima puno u Kur’anu i sunnetu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Na pitanje odgovorio: šejh Abdulaziz bin Abdullah ibn Baz
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org
Da li je haram iz šale potrati po nekom uz riječi “da uzmem berićeta”?
Bismillahir-rahmanir-rahim ?Spomenuta radnja nije dozvoljena iz dva razloga: 1⃣ Ne treba se ismijavati ničijoj grešci i neznanjem da nas Allah ne bi iskušao sa istim ili gorim stvarima, ispravno je tražiti utočište kod Allaha od svih loših postupaka i zahvaljivati se na uputi. 2⃣ Ako takav postupakviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
?Spomenuta radnja nije dozvoljena iz dva razloga:
1⃣ Ne treba se ismijavati ničijoj grešci i neznanjem da nas Allah ne bi iskušao sa istim ili gorim stvarima, ispravno je tražiti utočište kod Allaha od svih loših postupaka i zahvaljivati se na uputi.
2⃣ Ako takav postupak vidi neko sa strane može pomisliti da je to ispravno pa da on sutra tako nešto uradi sa ubjeđenjem i na takav način budemo razlogom njegove zablude, imajući u vidu da je takav postupak vidio od ljudi koji se čvrsto pridržavaju vjere, a kod nas to je sasvim dovoljan dokaz da se nešto radi.
? Zato u mezarlucima nije dozvoljeno dizati ruke kad se uči dova za umrle.
Međutim ipak ne može se reći da je takav postupak širk niti novotarija.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Ko je dužan pozivati Allahu?
Ako bi čovjek bio ispravno upućen u ono čemu poziva onda nema razlike između toga da li je od velikih učenjaka na koje se uperuje prstom, ili učenika koji je uspješan u svom sticanju znanja ili onih koji su obični ljudi koji imaju znanje po tom pitanju u potpunosti i sigurno. Zaista je Poslanik, nekviše
Ako bi čovjek bio ispravno upućen u ono čemu poziva onda nema razlike između toga da li je od velikih učenjaka na koje se uperuje prstom, ili učenika koji je uspješan u svom sticanju znanja ili onih koji su obični ljudi koji imaju znanje po tom pitanju u potpunosti i sigurno. Zaista je Poslanik, neka je na njega Allahov salavat i selam, rekao: „Prenesite od mene makar jedan ajet.“, a nije od uslova da bi čovjek bio prenosilac to da dosegne velike stepene u znanju. Međutim, uslovljava se da ima potpuno znanje o onome u šta poziva, a ako bi pozivao ne poznajući propis, nego samo iz želje koju osjeća, onda to ne bi bilo dozvoljeno.
Stoga, kod braće koji pozivaju ka Allahu, a ne posjeduju znanje osim u malim količinama, nalazimo da iz velike želje koju osjećaju zabranjuju ono što Allah nije zabranio, i obavezuju robove onim čime ih Allah nije obavezao, a to je veoma opasna stvar, zato što je zabrana onog što je Allah dozvolio isto što i dozvoljavanje onog sto je Allah zabranio. Pa ako bi oni kritikovali druge u dozvoljavanju neke stvari isto tako bi drugi njih kritikovali u zabranjivanju te stvari, zato što je Allah te dvije stvari učinio istim. Rekao je Uzvišeni: I ne govorite neistine jezicima svojim: „Ovo je halal, a ovo haram.“, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti, kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati. (Sura En-Nahl, 116-117.)
Na pitanje odgovorio: šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org
Razlika između izraza imanski šarti i imanski rukn
Bismillahir-rahmanir-rahim Kada se za nešto kaže da je imanski rukn ili rukn imana, znači da je to nešto sastavni dio imana, tj. ulazi u iman i bez njega iman ne bi postojao. A kada se za nešto kaže da je šart imana, znači da je to nešto van imana, tj. nije u sastavu imana, ali uslovljava ispravnostviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Kada se za nešto kaže da je imanski rukn ili rukn imana, znači da je to nešto sastavni dio imana, tj. ulazi u iman i bez njega iman ne bi postojao.
A kada se za nešto kaže da je šart imana, znači da je to nešto van imana, tj. nije u sastavu imana, ali uslovljava ispravnost imana.
To se najbolje može pojasniti na primjeru definicije imana.
Definicija imana kod ehli suneta:
♦ Iman je:
1⃣ Ubjeđenje srcem.
2⃣ očitovanje jezikom.
3⃣ fizička djela u praksi.
Znači imaju tri rukna, sve tri stvari su sastavni dio imana i zovu se ruknovi imana, ukoliko bi se bilo koji od ova tri djela izostavila (bilo koji rukn) iman ne bi bio ispravan.
? Definicija imana kod murdžijetul-fukaha:
iman je:
1⃣ Ubjeđenje srcem.
2⃣ Očitovanje jezikom.
Znači imaju dva rukna, dok za fizička djela u praksi ne kažu da je sastavni dio imana, niti da je rukn imana nego kažu da su djela šart(uslov) ispravnosti imana, nešto što je van cjeline imana.
Ili primjer namaza;
Sedžda je rukn namaza, a i sastavni dio namaza, bez sedžde namaz ne bi bio validan, dok je čistoća, np. abdest, šart(uslov) ispravnosti namaza, ali nije i sastavni dio namaza.
? Ali, ako bi se izostavio šart(uslov) iz opravdanog razloga namaz se može klanjati i bio bi ispravan, međutim ako se izostavi rukn sedžda, namaz nije ispravan, bez obzira iz kog razloga je izostavljen rukn.
Može se reći: Šart(uslov) imana je jekin (nepostojanje sumnje) u imanske ruknove, a imanski ruknovi su vjerovanje u Allaha, Meleke, Knjige, Poslanike, Sudnji Dan i Kada i Kader.
? Imanski ruknovi neće biti ispravni dok se srcem ne potvrdi (ubjeđenje), zatim jezikom očituje (izgovor šehadeta), zatim djelima potvrdi.
A u vjerovanje u Allaha, Knjige i Poslanike ulazi rad po onome što je naređeno i ostavljanje onoga što je zabranjeno, a to su fizička djela u praksi.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Šubhu da zabrana čestitanja nevjerničkih praznika nije došla u Sunnetu
Bismillahir-rahmanir-rahim ? Zabranjeno je čestitanje nemuslimanskih praznika po sva četiri mezheba, a svaki mezheb prenosi konsenzus o zabrani: 1⃣ Hanefijski mezheb, djelo: tebjinul-hakaik (6/229), redul-muhtar (6/755). 2⃣ Malikijski mezheb, djelo: mevahibul-dželil (6/290). 3⃣ Šafijski mezheb, djelviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
? Zabranjeno je čestitanje nemuslimanskih praznika po sva četiri mezheba, a svaki mezheb prenosi konsenzus o zabrani:
1⃣ Hanefijski mezheb, djelo: tebjinul-hakaik (6/229), redul-muhtar (6/755).
2⃣ Malikijski mezheb, djelo: mevahibul-dželil (6/290).
3⃣ Šafijski mezheb, djelo: tuhfetul-muhtadž (9/182).
4⃣ Hanbelijski mezheb, djelo: kešaful-kina'a (3/132), el-furua (5/309).
◾ Već sam odgovorio da nije dozvoljeno čestitanje nemuslimanskih praznika i to po kensenzusu ehli suneta i džemata, onaj ko ne želi to da prihvati nema potrebe sa njim raspravljati, kod njega su puno veće šubhe(nejasnoće) od čestitanja nemuslimanskih praznika.
Da mu doneseš bilo kakve dokaze on će tražiti nešto drugo i tražiti opravdanje da ne prihvati stav ehli suneta.
Sunet obuhvata dvije stvari:
1⃣ Rad po onome što je Poslanik radio.
2⃣ Ostavljanje onoga što je Poslanik ostavio.
Ne postoji niti jedna predaja da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, čestitao bilo koji nemuslimanski praznik, niti bilo ko od ashaba, ili tabiina, (što znači da je to sunnet), znamo da su u Medini živjeli jevreji i idolopoklonici, zatim u Mekki proveo je 13 godina, ne prenosi se niti jedna predaja da je bilo kome od njih čestitao njihov praznik, niti se prenosi da su ashabi čestitali nemuslimanske praznike.
To je bio njegov sunnet po pitanju čestitanja nemuslimanskih praznika.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: To je moj sunnet, a ko napusti moj način života (sunnet), taj nije moj (ne pripada mojoj praksi)!'“ Bilježi ga Buhari, br. 5063, str. 968.
? Praznici ulaze u oblast ibadeta.
Pravilo u islamu je da bi se dozvolio određeni ibadet mora postojati konkretan dokaz za dozvolu tog ibadeta, dok se zabrana novih ibadeta zabranjuju uopštenim dokazima.
Isto tako zabrane vezane za nemuslimane došle su uglavnom u uopštenim dokazima, poput zabrane slijeđenja ili poistovjećivanja sa nemuslimanima, njih ima zaista puno, jedan od njih je hadis: ‘Razlikujte se od nevjernika’, ili hadis: Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.
♦ Čestitanje nemuslimanskih praznika spada u oponašanje nemuslimana.
Nemuslimanski praznici su vjersko obilježje nemuslimana.
? Što se tiče hrišćana, zar ćemo im čestitati praznik u kome čine širk Allahu.
Bosanski alim Mehmed Handžić veli: „Naša vjera od nas traži da ne primamo nikakve običaje, koji služi kao obilježje druge vjere. Alejhisselam kaže: ‘Razlikujte se od nevjernika.’ Bilježe ga Buhari, br. 5893, str. 1109, i Muslim, br. 54, str. 129.
U ovom hadisu Alejhisselam od nas zahtijeva da ne primamo nikakve nemuslimanske običaje, koji služe kao isključivo obilježje nemuslimana, i od nas traži da se razlikujemo od nemuslimana.
To je za zajednicu vrlo važna stvar. To joj čuva cjelinu od raspadanja i njenu samostalnost…
S toga je baš Alejhisselam i nastojao da zapriječi put uvođenju tuđih običaja i osobina pa je rekao: ‘Ko se poistovjeti kojoj zajednici, on i pripada njoj.’
Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721, a ispravnim ga smatra šejh Albani i djelu Irvaul-galil, 5/109.
U ovoj oštroj osudi Alejhisselam kaže da onaj koji bi želio da bude kao članovi neke druge zajednice, da primi njihove običaje, njihove osobine, ispada iz islamske zajednice a pripada onoj kojoj sebe prispodablja.
♦ Kao da samo napuštanje islamskih običaja a simpatisanje tuđih osobina znači da u srcu nema pravog čvrstog islamskog vjerovanja, što je uistinu i uzrok da se tuđe osobine simpatišu.
Pa kad je ovako stroga osuda izrečena za onoga koji prihvaća samo običaje i osobine druge vjerske zajednice, možete pomisliti kakva će osuda biti za one koji prihvaćaju čisto vjerske stvari druge vjere.
Kao naprimjer: proslavljaju svetkovine drugih vjera, prisustvuju raznim nemuslimanskim vjerskim ceremonijama, itd… “ Izabrana djela, 5/256-258.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Ako jedan od supružnika uđe u džennet, da li će ući sa njim i njegov pratioc?
Nije obavezno da ako jedan od supružnika uđe u džennetu, da će za njim ući i njegov bračni drug. Ovdje je dovoljno spomenuti slučaj dva Božija Poslanika, Nuha a.s. i Luta a.s., njih dvojica su od stanovnika dženneta, a njihove žene biće stanovnici vatre. ضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا لِلَّذِينَ كَفَرُوا اِviše
Nije obavezno da ako jedan od supružnika uđe u džennetu, da će za njim ući i njegov bračni drug.
Ovdje je dovoljno spomenuti slučaj dva Božija Poslanika, Nuha a.s. i Luta a.s., njih dvojica su od stanovnika dženneta, a njihove žene biće stanovnici vatre.
ضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا لِلَّذِينَ كَفَرُوا اِمْرَأَةَ نُوحٍ وَامْرَأَةَ لُوطٍ كَانَتَا تَحْتَ عَبْدَيْنِ مِنْ عِبَادِنَا صَالِحَيْنِ فَخَانَتَاهُمَا فَلَمْ يُغْنِيَا عَنْهُمَا مِنَ اللَّهِ شَيْئًا وَقِيلَ ادْخُلَا النَّارَ مَعَ الدَّاخِلِينَ – التحريم/10
“Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile, i njih dvojica im ništa kod Allaha neće moći pomoći, i reći će se: “Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze.” (At-Tahrim, 10)
Rekao je Ibn Kesir: “Kaže Uzvišeni: “Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju” – zbog toga što oni žive među muslimanima i miješaju se sa njima, i da im to neće od koristi biti ako Iman ne stigne u njihova srca. Zatim Uzvišeni navodi primjer pa kaže: ” ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša”, tj. bile su žene dva vjerovjesnika i poslanika, koji su ih hranili i živjeli sa njima danima i noćima, ” ali su prema njima licemjerne bile”, tj. nisu bile vjernice i nisu vjerovale u njihove poslanice. Zbog toga one neće imati nikakva opravdanja kod Allaha dž.š., i zato On Uzvišeni kaže: ” i njih dvojica im ništa kod Allaha neće moći pomoći”, tj. zbog njihovog nevjerovanja. Pa će se njima dvijema reći: ” Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze.” (Tefsir Ibn Kesira, 4/394)
Međutim, nadati je se da ako jedan od supružnika bude u džennetu, a njegova porodica bude na manjim deredžama u džennetu, da će ih Allah dž.š. spojiti da budu zajedno.
Porodice će imati koristi od svojih bližnjih koji će biti na većim deredžama u džennetu, je je Uzvišeni rekao:
وَالَّذِينَ آمَنُوا وَاتَّبَعَتْهُمْ ذُرِّيَّتُهُمْ بِإِيمَانٍ أَلْحَقْنَا بِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَمَا أَلَتْنَاهُمْ مِنْ عَمَلِهِمْ مِنْ شَيْءٍ كُلُّ امْرِئٍ بِمَا كَسَبَ رَهِينٌ – الطور/21
“Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti, svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini.” (At-Tur, 21)
Na pitanje odgovorio: šejh Muhamed Salih El-Munedždžid
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org
Da li je novotar onaj koji radi bilo koju novotariju bilo u akidi ili fikhu?
Bismillahir-rahmanir-rahim U pravu su i jedni i drugi, pod novotarima misli se prvenstveno na novotare koji rade novotarije u akidi, ali novotar je i onaj koji radi novotarije u fiku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na opasnost inoviranja u vjeri, nepraveći razliku između vjerovanviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
U pravu su i jedni i drugi, pod novotarima misli se prvenstveno na novotare koji rade novotarije u akidi, ali novotar je i onaj koji radi novotarije u fiku.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na opasnost inoviranja u vjeri, nepraveći razliku između vjerovanja i praktikovanja (akide ili fika).
? Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kaže:
1. „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“ Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.
2. „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ Bilježi ga Buhari, str. 373, Muslim, br. 18, str. 762.
3. „Držite se mog sunneta i sunneta ispravnih upućenih halifa poslije mene. Držite ga se čvrsto kao kad nešto kutnjacima zagrizete. Čuvajte se novine u vjeri, jer zaista je svaka novina u vjeri bid'at, a svaki bid'at je zabluda.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 4607, str. 832; Hakim, 1/174, i kaže da ovaj hadis nema mahane. Sa njim se slaže i Zehebi.
4. “Svaka novotarija je stranputica i zabluda, a svaka stranputica odvodi u Vatru.” Bilježi ga Nesai br. 1578, str. 260, Albani ga je ocijenio ispravnim u Nesaijevom Sunenu.
5. „Najbolji govor je Allahova Knjiga, a najbolja uputa je Poslanikova uputa, najgore stvari u vjeri su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.“ Bilježi ga Muslim, br. 43., str. 344.
? Vidimo da se nigdje ne pravi razlika između akidetskih i fikskih novotarija, odnosno novotarija u ubjeđenju i u ibadetima, sve što se u vjeri radi a nema dokaza za to, i nisu radile prve generacije muslimana novotarija je.
Pa prema tome novotari su oni koji rade novotarije u akidi i u fiku, ali prvenstveno se misli na akidu jer su se oni prvi pojavili i opasniji su za islam od ovih drugih.
Prve novotarije i novotari koji su se pojavili bili su u akidi, pa je selef oštro osudio, pa kada se navode primjeri novotara uglavnom se navode prvi koji su se pojavili, tj. u akidi, poput: haridžija, mu'tezila, džehmija, murdžija.
? Ibn Tejmije kaže: ‘Novotarija, koju ako je neko radi smatra se sljedbenikom strasti, tj. pripadnikom sekte, je ono što je poznato kod učenjaka kao pravilo (put) a suprostavlja se Kur'anu i sunetu, poput novotarije haridžija, rafidija, kaderija murdžija’. Medžmul-fetava (35/414).
Ibn Tejmije ovdje pojašnjava za koga se može reći da je pripadnik sekte a samim tim i novotar, pa je uzeo za primjer spomenute sekte jer su se one prve pojavile i najpoznatije su, i iz njih proizilaze ostale sekte, a svaka od ovih sekti imaju novotarije i u akidi i u fiku.
U osnovi svaki pripadnik sekte je novotar, ali nije i svaki novotar pripadnik sekte.
♦ Međutim treba da znamo da su novotarije u akidi opasnije od novotarija u ibadetima (fiku), ali nikako se ne smiju podcijeniti ni novotarije u ibadetima, jer novotarije uništavaju ibadete, a ibadeti su svrha našeg života.
Šejh Bin Baz bio je vrlo strog po pitanju novotara, govoreći o sufijama koji imaju posebne zikrove poput: Allah Allah Allah, Hu hu hu, kaže: ‘Pravilo je da ko god obožava Allaha na način koji nije propisan šerijatom zove se novotar’. Fetava nur aled-derb (3/183).
Šejh Fevzan kaže: Ko god radi novotarije on je novotar, osim ako ih radi iz neznanja, za takvog se ne kaže da je novotar sve dok mu se ne objasni, a ako zna da je novotarija i nastavlja sa njom tada se za njega kaže da je novotar.
? Pogledajmo kako se selef suprostavio novotarijama u ibadetu:
Ibn Mesud i Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhuma, ukorili su skupinu ljudi koji sjede u halkama (kružocima) iščekujući namaz.
Svaku halku predvodio je po jedan čovjek, a svaki od njih imao je u rukama kamenčiće, i naređivao im je: ‘Stotinu puta izgovarajte riječi Allahu ekber!’, i oni bi to izgovorili stotinu puta. A zatim bi im naredio: ‘Stotinu puta ponovite riječi la ilahe illallah!’, i oni bi to ponovili stotinu puta. A onda bi rekao: ‘Izgovorite stotinu puta riječi subhanallah!’, i oni bi to izgovorili stotinu puta.’
Zatim je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, došao u jednu od takvih halki, stao pred njih i rekao: ‘Šta je ovo što vidim da radite?!’ Oni mu rekoše: ‘O Ebu Abdurrahmane, ovo su kamenčići na koje zbrajamo koliko puta smo izgovorili tekbir, tehlil, i tesbih.’
On im reče: ‘Bolje bi bilo da brojite svoje grijehe, teško vama, o sljedbenici Muhammeda, kako brzo žurite u propast, a njegovi ashabi su još među vama.'“ Bilježi ga Darimi, 1/287, sa ispravnim lancem prenosilaca, predaju navodi i Ibn Vedah u djelu El-Bide'u ven-nehju ‘anha, br. 35.
Navodi se drugo kazivanje, koje se desilo u vrijeme Omera, kojem je jedan službenik, obavještavajući Omera, napisao: „Ovdje imamo ljude koji se okupljaju i čine dovu za muslimane i njihovog vođu.“
Omer mu napisa: „Dovedi ih.“ Kada su ih doveli, Omer je naredio da mu se donose bič, te je, kad su ušli kod njega, njihovog vođu počeo udarati bičem.“ Bilježi ga Ibn Ebi Šejbe, 5/290.
❗ Napomena: Što se tiče upozoravanja na novotare, ne trebamo se puno opterećivati ljudima (novotarima), obratimo pažnju na sebe, na svoju vjeru i svoju rodbinu, jer ćemo za to biti pitani.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Mijenjanje nijjeta u namazu
Promjena nijjeta može biti: 1) iz posebnog namaza ka posebnom namazu, 2) ili iz općenitog namaza ka posebnom namazu i u ovim slučajevima nije dozvoljeno mijenjati nijjet, i 3) može biti promjena nijjeta iz posebnog namaza ka općenitom u čemu nema smetnje. Primjeri spomenutog Promjena nijjeta iz poseviše
Promjena nijjeta može biti: 1) iz posebnog namaza ka posebnom namazu, 2) ili iz općenitog namaza ka posebnom namazu i u ovim slučajevima nije dozvoljeno mijenjati nijjet, i 3) može biti promjena nijjeta iz posebnog namaza ka općenitom u čemu nema smetnje.
Primjeri spomenutog
Promjena nijjeta iz posebnog namaza ka posebnom namazu:
Klanjač želi da promijeni nijjet duha-namaza u sabahske sunnete koje želi time da naklanja. Donio je tekbir i zanijetio da klanja dva rekata duha-namaza pa se sjeti da nije klanjao sabahske sunnete i želi da ova dva rekata duha-namaza promijeni u dva rekata sabahskih sunneta. Ukoliko bi tako postupio to mu ne bi bilo ispravno jer za sabahske sunnete nijjet treba donijeti na samom početku namaza.
Takođe, osoba zanijeti da klanja ikindijski fard pa se u toku samog namaza sjeti da nije klanjao podne-namaz i želi da ovaj ikindijski fard promijeni u podnevski. Ovo takođe nije dozvoljeno jer kod posebnog namaza nijjet mora postojati od samog njegovog početka.
Promjena nijjeta iz općenitog namaza ka posebnom namazu:
Npr. osoba klanja općeniti namaz –nafilu- zatim se sjeti da nije klanjao sabahski fard ili sabahske sunnete, pa promijeni nijjet dobrovoljnog namaza u sabahski fard ili sabahske sunnete. Ovo, takođe, nije ispravno.
Što se tiče promjene nijjeta iz posebnog namaza ka općenitom namazu
Npr. osoba otpočne da klanja sabahske sunnete pa se u toku samog namaza sjeti da ih je već klanjao, pa promijeni nijjet u nafilu namaz.
Takođe, osoba sama otpočne da klanja fard-namaz pa u toku njegova namaza iskupi se džemat i on želi da obavezni namaz promijeni u nafilu i skrati namaz na dva rekata da bi klanjao fard-namaz sa džematom. Ovo je dozvoljeno jer on mijenja nijjet od posebnog namaza ka općenitom.
Zaključak:
Iz posebnog namaza ka posebnom namazu: nije dozvoljeno mijenjati nijjet.
Iz općenitog ka posebnom namazu: nije dozvoljeno mijenjati nijjet.
Iz posebnog ka općenitom namazu: dozvoljeno je promijeniti nijjet.
Na pitanje odgovorio: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Medžmu’u fetava (12/347)
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org
Kada je dozvoljena saradnja sa novotarima
Bismillahir-rahmanir-rahim. ? Ko su novotari: Definicija novotara koji za sobom povlači šerijatske sankcije, Šejh Alij bin Nasir kaže: 'Novotar je onaj koji radi novotarije, poziva u slijeđenje novotarija, te gradi svoje prijateljstvo i prezir na osnovu tih novotarija'. El-Bid'atu ve davabituha str.više
Bismillahir-rahmanir-rahim.
? Ko su novotari:
Definicija novotara koji za sobom povlači šerijatske sankcije, Šejh Alij bin Nasir kaže: ‘Novotar je onaj koji radi novotarije, poziva u slijeđenje novotarija, te gradi svoje prijateljstvo i prezir na osnovu tih novotarija’. El-Bid'atu ve davabituha str. 32.
? Za koga se sve može reći da slijedi novotarije;
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ostavljanjem suneta izlazi se iz džemata’. Musned Ahmed, 12/99, br.7129. Ahmed Šakir kaže da je ispravan, i Šuajb Arnaut.
Ko god ne slijedi sunet, taj slijedi i radi novotarije, međutim novotar kao šerijatski izraz, koji za sobom povlači šerijatska pravila i sankcije, je samo onaj koji radi i poziva u novotarije a nema opravdanje za neznanje, što znači da onaj koji radi novotarije iz neznanja, za njega se ne kaže da je novotar.
Ibn Tejmije kaže: ‘Novotar je onaj ko se suprostavi Kur'anu i sunnetu ili konsenzusu selefa, a nema za to opravdanje’. Pogledati medžmuatul-fetava, 24/172.
? Za narod koji radi novotarije, ali u većini slučajeva rade ih iz neznanja, ne kaže se da su novotari, iako rade novotarije.
Šejh Fevzan kaže: ‘Ko god radi novotarije on je novotar, osim ako ih radi iz neznanja, za takvog se ne kaže da je novotar sve dok mu se ne objasni, a ako zna da je novotarija i nastavlja sa njom tada se za njega kaže da je novotar.’
◾ Je li dozvoljena saradnja sa novotarima:
U dunjalučkim stvarima poput trgovine ili sličnih stvarima dozvoljena je saradnja sa novotarima, kao što je dozvoljena saradnja i sa nemuslimanima.
U vjerskim pitanjima, poput ibadeta, nije dozvoljena saradnja sa njima, nije dozvoljeno ni druženje sa njima, ili druženje sa njima svesti na minimum, te to druženje iskoristiti samo za savjetovanje i razbijanje njihovih šubhi, i to samo ko je kvalifikovan za to. Pogledati: Tevhid str. 168. od šejha Saliha Fevzana.
? Sa novotarima se može sarađivati u borbi protiv većeg zla, većih i opasnijih novotara, ateista i sličnih njima.
Stav selefa prema novotarima.
Selef je bio izuzetno strog prema novotarima, nije dozvoljavao druženje sa njima niti bilo koju vrstu saradnje, već je naređivao njihovo bojkotovanje.
Ibn Abbas veli: „Ne sjedi sa novotarima i sljedbenicima strasti i prohtjeva, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“ Adžuri, 61, a slično bilježi i Darimi, str. 71.
Abdullah b. Mubarek kaže: „Sjedi sa siromasima, a čuvaj se sjedenja sa novotarima.“ Lalekai, 1/137.
Hasan el-Basri kaže: „Ne sjedi sa onima koji se povode za prohtjevima, ne diskutuj sa njima, i ne slušaj od njih.“ Lalekai, 1/133, Darimi, 110; Adžuri, 62.
Ahmed b. Hanbel kaže: „Općenito, novotarima se ne treba potpomagati ni u čemu od pitanja vezanih za muslimane, jer je to veća šteta za vjeru.
? Ovome dodajemo i stav vođe pravovjernih koji smatra da se treba držati Sunneta i suprotstavljati se novotarima.“ Tarihu Bagdad, 13/ 238.
On je pozivao da se sa njima ne sjedi, ne druži i ne savjetuje. Govorio je: „Ne savjetujte se i ne dogovarajte ni sa jednim novotarem u vezi sa vjerom i ne putujte zajedno sa njim.“ Et-Tabekat, 1/144.
Navodeći kazivanje o halifi Omeru i Sabigu, Ebu Osman kaže: „Omer nam je u pismu napisao da se ne družimo i da ne sjedimo sa njim, i rekao je: ‘Kada bi on sjeo među nas stotinu, mi bismo se razišli.'“ Ibn Bettah, El-Ibanetul-Kubra, 1/414, br. 329.
Mus'a b. Sa'd je rekao: „Ne sjedi sa onim ko je iskušan slijeđenjem strasti i prohtjeva, jer će te, ukoliko to učiniš, zadesiti jedna od svije stvari: ili ćeš i ti podleći tim iskušenjima, pa ćeš se povesti za njim ili će te uznemiriti prije nego što se rastaneš sa njim.“ Ibn Bettah, El-Ibanetul-Kubra, 2/442, br. 380.
Ovakav je bio stav selefa prema novotarima, međutim, pitanje je koliko se ovo pravilo danas može primjeniti, uzimajući u obzir da su sljedbenici suneta u manjini, a novotari jaki i u većini.
♦ Ipak treba maksimalno izbjegavati druženje sa novotarima, i bez prijeke potrebe ne treba sarađivati sa njima ni u kom polju, a posebno ne u vjeri.
Svjedoci smo da su se neki pripadnici suneta družili i druže se sa novotarima pa su podlegli njihovom uticaju i postali slični njima.
❗Napomena: Obični narod se ne smatra novotarima, niti se riječi selefa odnose na njih, sa narodom se treba družiti, lijepo ih savjetovati i na ispravno vjerovanje pozivati.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Razlika između muslimana i mu'mina
ismillahir-rahmanir-rahim. Ako tražimo razliku između muslimana i mu'mina onda možemo reći da je mu'min na većem stepenu bogobojaznosti od muslimana. ?Bogobojaznost je rad po onome što je naređeno i ostavljanje onoga što je zabranjeno. Ibn Mesud radijallahu anhu kaže: ?Bogobojaznost (takvaluk) je: pviše
ismillahir-rahmanir-rahim.
Ako tražimo razliku između muslimana i mu'mina onda možemo reći da je mu'min na većem stepenu bogobojaznosti od muslimana.
?Bogobojaznost je rad po onome što je naređeno i ostavljanje onoga što je zabranjeno.
Ibn Mesud radijallahu anhu kaže:
?Bogobojaznost (takvaluk) je: pokornost Allahu u onome što je naredio, na način kako to On hoće, željeći nagradu od Allaha, zatim ostavljanje onoga što je On zabranio, na način kako to Allah hoće, plašeći se Njegove kazne.
? Prema tome mu'min je onaj koji izvršava sve farzove, te ostavlja sve harame.
Musliman je onaj koji izvršava farzove, ali neupotpunjava ih, pa poneki i ostavi, poput zekata, posta ili hadža, zatim u osnovi ostavlja zabrane i ne radi velike grijehe, ali ponekad i uradi neki od njih, poput konzumiranja alkohola, zinaluka, lažnog svjedočenja ili ogovaranja, neposlušnost roditeljima i slično.
♦ U velike grijehe spadaju i novotarije.
Znači, mu'min je na većem stepenu imana od muslimana, jer nije isti iman kod onoga ko upotpunjava farzove i kod onoga ko ih ponekad ostavi, niti je isti iman kod onoga ko ne radi velike grijehe i kod onoga ko neke od njih radi. Jer djela su sastavni dio imana.
Za muslimana se može reći da je mu'min slabog imana, ili mu'min nepotpunog imana, ili mu'min grešnik.
? Napomena: ukoliko se ne traži razlika između mu'mina i muslimana, onda se pod muslimanom podrazumjeva i mu'min i obrnuto.
◾Npr. ako neko kaže ja sam musliman u to ulazi i da je mu'min, isto ako neko kaže ja sam mu'min u to ulazi i da je musliman.
Treba napomenuti da ako neko kaže ja sam mu'min, misli se na trenutno stanje, a ako misli da će umrijeti kao mu'min i da će ući u dženet onda treba reći ja sam mu'min inšallah.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”