Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ako musafir klanja za imamom koji nije musafir, vadžib mu je da klanja potpun namaz kao i imam. ovo je stav većine učenjaka Ummeta. Takođe, ovo se prnosi od Ubn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhuma.

Bilježe Buharija i Muslim hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem rekao: „Imam je postavljen da bi se slijedio.“

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Nafie da Ibn Omer, radijallahu anhuma, kada bi klanjao iza imama (kao musafir), klanjao bi četiri rekata, a kada bi klanjao sam (kao musafir), klanjao bi dva rekata.

Upitan je Ibn Abbas, radijallahu anhuma: „Šta je sa musafirom koji klanja dva rekata pa klanja sa imamom četiri rekata?“ On mu odgovori: „To je sunnet.“ (Bilježi ga Ahmed, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u knjizi Irvaul-galil 3/29)

A ako hoće musafir da spoji taj namaz koji je klanjao za imamom sa drugim namazom poslije njega, što mu je dozvoljeno jer je musafir, na njemu je da odmah nakon klanjanog farza za imamom klanja drugi namaz skraćeno, svejedno u džematu sa drugim musafirima ili sam bez džemata.

Ve billahi tevfik.

Izvor: http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

ejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Šta je stidno mjesto (avret) u namazu

Stidno mjesto u namazu, čije pokrivanje je šart valjanosti namaza, kod muškaraca su dijelovi tijela između pupka i koljena kod džumhura (većine) učenjaka. Kod hanabila je obaveza pokriti i jedno rame.

Dok je stidno mjesto u namazu kod žena čitavo tijelo žene osim lica i šaka kod džumhura (većine), a oko pokrivanja gornjeg dijela stopala učenjaci se razilaze.

Otkrivanje avreta u namazu

Nema razilaženja među učenjacima, osim kod veoma male skupine, da je pokrivanje stidnog mjesta u namazu šart valjanosti namaza.

Takođe, nema razilaženja da je pokvaren namaz klanjaču koji namjerno otkrije stidno mjesto u namazu. A učenjaci se razilaze oko valjanosti namaza ako se nenamjerno otkrije stidno mjesto u toku namaza. Po tom pitanju opštepoznata su dva mišljenja:

Prvo mišljenje: da otkrivanje avreta u namazu, svejedno namjerno ili nenamjerno, kvari namaz ako ga klanjač odmah ne pokrije.

Ovo je stav većine učenjaka, na tome su hanefije, malikije i šafije. (Hašijetu Ibn ‘Abidin 1/273, Mevahibul-dželil 1/498, El-Medžmu 13/166)

Da bi namaz bio pokvaren zbog otkrivanja avreta hanefije uslovljavaju dvije stvari:

1- da se otkrije četvrtina (pa naviše) nekog organa i

2- da to otkrivanje traje duže od obavljanja jednog rukna namaza.

To jest, ako se otkrije manje od četvrine nekog organa i traje kraće od vremena obavljanja tog rukna u toku kojeg se otkrilo, onda namaz nije pokvaren.

Zagovorači ovog stava svoje mišljenje dokazuju opštim argumentima koji obavezuju klanjača da pokrije avret u toku namaza.

Drugo mišljenje: nenamjerno otkrivanje većeg dijela tijela (avreta) u namazu u kratkom vremenu ne kvari namaz, takođe otkrivanje manjeg dijela tijela (avreta) duže vremena ne kvari namaz, poput toga da vjetar podigne odjeću i otkrije avret.

Ovo je stav hanabila. (Keššaful-kinna'a 1/269)

Oni to dokazuju hadisom kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od ‘Amr ibn Seleme, radijallahu anhu. On kaže da su njegov otac i još nekoliko ljudi iz njihovog naroda otišli kao delagacija ispred svog naroda kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa ih je poučio namazu i rekao da ih predvodi onaj ko najviše zna Kur'ana, a on je znao najviše iz Kur'ana, pa su ga postavili da im predvodi namaz. Jednom prilikom klanjajući kao imam u kratkom žutom ogrtaču koji kada padne na sedždu otkrije mu se stidno mjesto, pa je jedna žena koja je sa njima klanjala rekla: „Pokrijte stidno mjesto vašeg učača (imama)“, te su mu kupili amansku košulju. Nato je on rekao: „Nisam se obradovao ničemu nakon primanja islama kao radošću zbog toga (te košulje)“.

Kažu hanabile da nije prenešeno da su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili neko od ashaba negirali to što su klanjali za imamom kojem se otkrivalo stidno mjesto u toku namaza.

Odabrano mišljenje je stav hanabila zbog spomenutog hadisa, a Allah zna najbolje.

Prema tome, kome se nenamjerno otkrije avret u namazu, čim to vidi ili sazna treba odmah da ga pokrije, a namaz mu je ispravan i ne treba ga prekidati niti ponavljati.

Ve billahi tevfik.

© 2016 http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Hadisi u kojima se navodi izgovaranje „Amin“ nakon učenja Fatihe su došli u opštoj formi te se odnose na svakog klanjača, tj. kako na muškarce tako i na žene. Što znači da je i ženama, u osnovi, mustehab da izgovaraju „Amin“ nakon učenja Fatihe.

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kada bi završio učenje Ummul-Kur'an, podigao bi glas i rekao: ‘Amin.'“ Bilježi ga Darekutni i Hakim. Darekutni ga ocjenjuje dobrim, a Hakim vjerodostojnim. Kaže Ibn Hadžer u „Telhisu“: „Darekutni je rekao: ‘Lanac prenosilaca je dobar.’ Hakim je rekao: ‘Vjerodostojan je po uvjetima Buharije i Muslima.’ A Bejheki je rekao: ‘Hasen-sahih.'“

Kaže imam Nevevi u knjizi El-Medžmu’ (3/371): „Izgovaranje „Amin“ nakon Fatihe je sunnet svakom klanjaču, svejedno bilo imamu, muktediji, onom ko klanja sam, muškarcu, ženi, djetetu, onom ko stoji, sjedi, leži (iz opravdanog razloga), onome ko klanja farz ili nafilu, u namazima u kojima se uči naglas ili u sebi. Oko ovoga nema razilaženja među našim učenjacima (misli na šafijski mezheb)“.

Sa druge strane, ženi je zabranjeno da podiže glas u prisustvu muškaraca stranaca, pa ako žena klanja u džematu sa muškarcima koji joj nisu mahremi neće izgovarati „Amin“ naglas nego u sebi ili jako tiho. Dokaz za to je hadis u kojem je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženama da izgovaraju „Subhanallah“ kada treba popraviti ili upozoriti imama u namazu da je napravio grešku; na njima je da udare rukom o ruku (pljesnu).

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tesbih (riječi: subhanellah) je za muškarce, a tasfik (udaranje rukom o ruku) za žene.“ Hadis je mutefekun alejhi, a Muslim dodaje: „U namazu.“

Kaže Ibn Hadžer u „Fethul-bari“ (3/77): „Ženama je zabranjeno da izgovore ‘Subhanallah’ jer im je naređeno uopšteno da stišavaju glas u namazu zbog bojazni da ne bude fitna (muškarcima), a muškarcima je zabranjeno pljeskanje jer je to svojstveno ženama“.

Ali ako žena klanja sa muškarcima koji su joj mahremi ili samo sa ženama ili klanjaju i muškarci i žene skupa, ali su žene u posebnoj prostoriji i ne postoji bojazan da će njihov glas doprijeti do muškaraca, onda im je mustehab da i one izgovaraju „Amin“ naglas.

Kaže Ibn Kudame u „El-Mugni“ (3/38): „Žene izgovaraju naglas u namazima u kojima se uči naglas, a u prisustvu muškaraca ne izgovaraju naglas, osim ako su muškarci njeni mahremi, onda nema smetnje“. Ovo isto potvrđuje imam Nevevi u „El-Medžmu“ (3/390).

Ve billahi tevfik.

© 2016 http://www.ehlussunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na poznatu mes'elu: da li je muktediji (onaj ko klanja za imamom), kada zakasni na dio namaza, ono što klanja sa imamom prvi ili zadnji dio njegovog namaza? Po ovom pitanju učenjaci imaju tri stava.

Prvi stav – ono našto je muktedija pristigao od namaza je njemu prvi dio njegovog namaza, a ono što doklanjava nakon selama je zadnji dio njegovog namaza.

Ovo je stav skupine ashaba i tabi'ina, šafijskog mezheba, rivajet od Malika i rivajet od Ahmeda. (El-Evsat 4/238, Mugnil-muhtadž 1/260, El-Mudevvene 1/97, El-Insaf 2/225)

Dokazuju sa hadisom mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada čujete ikamet, pođite na namaz i budite smireni i dostojanstveni. Nemojte žuriti. Ono što stignete klanjajte, a ono što vam promakne upotpunite.“

Kažu: „upotpunjavanje“ nečega ne biva osim nakon činjenja prvog dijela.

Na osnovu ovoga: ako neko stigne na zadnji rekat akšam-namaza, nakon selama imama naklanjava jedan rekat na kojem uči Fatihu i suru, zatim čini tešehhud, a zatim klanja zadnji rekat na kojem uči samo Fatihu. A na rekatu kojeg je klanjao sa imamom trebao je učiti Fatihu i suru.

Drugi stav – ono našto je muktedija pristigao od namaza to je njemu zadnji dio njegovog namaza, a ono što doklanjava nakon selama je prvi dio njegovog namaza.

Ovo je stav Ebu Hanife, hanbelijskog mezheba i rivajet od Malika. (Hašijetu Ibn Abidin 1/622, Keššaful-kinna'a 1/461, Et-Temhid 20/234)

Oni dokazuju svoj stav sa istim hadisom mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ali sa rivajetom u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ono što stignete klanjajte, a ono što vam promakne naklanjajte.“

Kažu: „naklanjajte“ znači da se naklanja prvi dio propuštenog namaza.

Po ovom stavu: ako neko stigne na zadnji rekat akšam-namaza, nakon selama imama doklanjava prva dva rekata akšama, na kojima uči Fatihu i suru.

Treći stav – spoj između dva prethodna stava na način da ono što doklanjava od tešehhuda je zadnji dio namaza, a ono što uči na rekatima je prvi dio namaza.

Ovo je stav malikijskog mezheba, Ebu Jusufa i Muhammeda Eš-Šejbanija od hanefija. (Hašijetu Ibn Abidin 1/401, Hašijetu ed-Dusuki 1/346)

Dokaz im je spoj između oba rivajeta hadisa: prvi „a ono što vam promakne upotpunite“ – dokaz da se naklanjavaju radnje, tj. propušteni tešehhud, i drugi „a ono što vam promakne naklanjajte“ – dokaz da se naklanja ono što se uči na prvim rekatima. Oni rade po poznatom pravilu iz Usulul-fikha: Ako je moguće da se spoje dva dokaza, treba ih spojiti.

Odabrano mišljenje je prvi stav učenjaka, tj. da ono našto je muktedija pristigao od namaza to je njemu prvi dio njegovog namaza, a ono što doklanjava nakon selama je zadnji dio njegovog namaza, jer i jedan i drugi rivajet „a ono što vam promakne upotpunite“ i „a ono što vam promakne naklanjajte“ se odnose na isto, a to je da se naklanja ono što se izostavilo od namaza, a naklanjavanje ide po redosljedu.

A klanjati prvo zadnji dio pa onda prvi dio namaza, na čemu je drugi stav učenjaka, to je oprečno redosljedu klanjanja namaza. Treći stav je veoma težak i komplikovan za praktičnu primjenu.

Ve billahi tevfik.

© 2016 http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O vremenima u kojima je zabranjeno klanjati namaze i na koje namaze se ta zabrana odnosi, poslušaj na ovom video-klipu:
https://www.youtube.com/watch?v=FJBKuCPlr0Q

A na ovom video-klipu poslušaj razilaženje učenjaka oko namaza koje je dozvoljeno klanjati u zabranjenom vremenu:

https://www.youtube.com/watch?v=g_mEI6eWQBk

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com