Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na tvoje pitanje se vraća na poznato razilaženje učenjaka oko mes'ele: ako se čovjek odžunupi pred kraj namaskog vremena, i sa uzimanjem gusula bi isteklo namjsko vrijeme, da li ispravnije da uzme tejemum i klanja u namaskom vremenu ili da uzme gusul pa makar isteklo namasko vrijeme?

To jest, je li bitnije i preče klanjanje u namaskom vremenu od potpune čistoće (uzimanja gusula)? A oboje su šartovi namaza.

Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava.

Prvi stav: da je džunub obavezan uzeti gusul pa makar to odvelo do toga da izađe namasko.

Ovo je stav hanefija, šafija i hanabila. Svoj stav dokazuju time što se u ovom slučaju daje prednost vadžibu kupanja, tj. gusula, nad vadžibom klanjanja u namaskom vremenu.

Drugi stav: da je džunub u tom slučaju obavezan uzeti tejemum i klanjati kako mu ne bi isteklo namasko vrijeme.

Ovo je stav malikija. Oni daju prednost obavezi ispunjavanja šarta klanjanja u namaskom vremenu nad ostalim šartovima i vadžibima. Ovo dokazuju time što ako bi džunub znao na početku namaskog vremena da neće naći vodu za gusul tek nakon što istekne namasko vrijeme on je obavezan da uzme tejemum i klanja u namaskom vremenu po idžamu učenjaka, a ne da nakon isteka namaskog vremena klanja sa gusulom.

Iako i jedno i drugo mišljenje imaju osnova, s tim da stav malikija ima jače uporište, a Allah zna najbolje.

Vebillahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Kada klanjač iz određenog opravdanog razloga dođe u situaciju da će mu isteči namasko vrijeme, sa koliko dijela namaza kojeg klanja prije isteka vremena se smatra da je prispio na namaz, tj. da ga je klanjao u vremenu?

Po ovom pitanju učenjaci mezheba imaju dva općepoznata stava:

Prvi stav – namasko vrijeme se ne dostiže osim sa klanjanjem jednog čitavog rekata (tj. prvog), ko klanja manje od prvog rekata prije isteka namaskog vremena nije dostigao namaz u njegovom vremenu.

Ovo je mezheb malikija, jedan od dva stava imama Šafije i rivajet od imama Ahmeda.

Njihov dokaz je hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko dostigne jedan rekat od namaza, dostigao je namaz“.

Kažu da je hadis jasan da onaj ko klanja manje od rekata prije isteka da nije dostigao namaz u njegovom namaskom vremenu.

Drugi stav – namasko vrijeme se dostiže sa klanjanjem bilo kojeg dijela namaza, tj. ko izgovori početni tekbir prije isteka namaskog vremena dostigao je namaz u njegovom vremenu.

Ovo je mezheb hanefija, drugi stav imama Šafije i drugi rivajet od imama Ahmeda.

Njihov dokaz je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako neko od vas dostigne jednu sedždu od ikindije namaza prije nego zađe Sunce, neka upotpuni namaz. A ako dostigne jednu sedždu od sabah namaza prije nego izađe Sunce, neka upotpuni namaz“. Hadis bilježe Buharija, Nesai i Ahmed. A u rivajetu kod Nesaija je došlo umjesto „neka upotpuni namaz: „dostigao ga (namaz) je“, kod Ahmeda: „dostigao je (namaz)“.

Kažu da riječi „jednu sedždu“ znače onoliko koliko traje jedna sedžda.

Takođe, kažu da riječi u hadisu „Ko dostigne jedan rekat od namaza“ znače ko dostigne dio od namaza poput rekata. Dok zagovarači prvog stava smatraju da se pod tim riječima „jednu sedždu“ misli na jedan rekat, jer se rekat završava sa sedždom.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se iznese ono što je prenešeno, rečeno i napisano o broju rekata teravih-namaza.

Naime, nakon što se sakupe stavovi i mišljenja učenjaka po ovom pitanju, oni se mogu svrstati u otprilike neka tri opća stava učenjaka koji obuhvataju sve što je rečeno o ovoj temi.

Prvi opći stav učenjaka – da je broj rekata teravije šerijatski određen.

Drugi opći stav učenjaka – da je teraviju najbolje klanjati 11 rekata a dozvoljeno je i sa više.

Treći opći stav učenjaka – da broj rekata teravije nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata a ko skrati kijam poveća broj rekata.

Prvi opći stav učenjaka – da je broj rekata teravije namaza šerijatski određen.

Zagovarači ovog stava su se međusobno razišli koliki je taj broj. Pa tako prenose Muhammed ibn Nasr El-Mervezi u knjizi Muhtesaru salatul-vitr i Ibn Hadžer u knjizi Fethul-bari petnaest mišljenja učenjaka.

A to su da se teravija klanja: 11 rekata, 13 rekata, 16 i vitre, 21 rekat, 23 rekata, 24 i vitre, 20 rekata do dvadesete noći Ramazana a zatim 24 rekata do kraja Ramazana, 24 rekata do dvadesete noći Ramazana a zatim 28 rekata do kraja Ramazana, kao prethodno sa vitretom od 7 rekata, 34 i vitre, 36 i tri vitra, 38 i jedan rekat vitra, 41 rekat, 40 rekata i 7 vitre, 46 rekata i vitre 3.

U današnjoj praksi muslimana od spomenutih 15 mišljenja praktikuju se samo četiri. A od ta četiri mišljenja dva predstavljaju zvanične stavove četiri poznata mezheba.

Prvo mišljenje – po zvaničnom stavu hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba teravija ima 20 rekata i tri rekata vitra.

Drugo mišljenje – stav malikijskog mezheba da teravija ima 36 rekata i tri rekata vitra.

Dokaz prvog mišljenja je ono što se prenosi od Omera, radijallahu anhu, da je naredio Ubejj ibn K'abu, radijallahu anhu, da predvodeći džemat klanja 20 rekata teravije i tri vitra. Kažu da ovo je bilo u prisustvu ashaba pa time biva idžma’ (konsenzus) ashaba.

A dokaz malikija je praksa muslimana u klanjanju teravije u Medini, tj. klanjali su 36 rekata teravije i tri vitra. (pogledaj: Bedai'u-sanai'i 1/288, El-Medžmu'u 4/32-33, Keššaful-kinna'i 1/425, Šerhuz-zerkani 1/284)

Treće mišljenje – da teravija ima najviše 11 rekata sa vitre-namazom i da je to sunnet, a klanjanje teravije 20 rekata na način na koji se klanja sa ustrajnošću na tome kod većine muslimana je novotarija.

Najistaknutiji predstavnik ovog mišljenje je Sane'ani, autor knjige Subulus-selam, poznatog komentara Bulugul-merama. Kaže, dokaz da je sunnet klanjati traviju 11 rekata je hadis na čijoj vjerodostojnosti su se složili Buharija i Muslim gdje je upitana Aiša, radijallahu anha, kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu. Odgovorila je da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao u Ramazanu niti van Ramazana više od 11 rekata. A kaže da klanjati teraviju 20 rekata nema osnova u vjerodostojnom sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer hadisi koji su prenešeni da je klanjao 20 rekata su veoma slabi na čemu su složni muhaddisi, te je prema tome klanjati teraviju 20 rekata novotarija. (Subulus-selam 2/19-24)

Četvrto mišljenje – da je sunnet teraviju klanjati najviše 11 rekata i da nije dozvoljeno klanjati je sa više rekata od toga.

Najistaknutiji pobornik ovog mišljenja je šejh Albani, rahimehullah. Dokazuje svoje mišljenje sa gore spomenutim hadisom kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, i hadisom kojeg bilježi Buharija gdje stoji: „Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam“.

Kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da klanjamo onako kako je on klanjao, a on je klanjao najviše 11 rekata, prema tome, sunnet je klanjati najviše 11 rekata i nije dozvoljeno klanjati više od toga kao što nije dozvoljeno klanjati sunnete sabah-namaza više od dva rekata. Sa druge strane, klanjati više od 11 rekata znači negirati hadis i osnov vjere da je najbolja uputa uputa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Salatut-teravih od Albanija str.124-126) A hadisi u kojima je došlo od Aiše, Ibn Abbasa i drugih, radijallahu anhum, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao 13 rekata noćni namaz, to je pojašnjeno u nekim drugim rivajetima. To jest, ubrojano je u tih 13 rekata ili dva rekata sabahskog sunneta ili dva kratka rekata koje je klanjao prije noćnog namaza.

Komentar: Dokaz kojim se dokazuje stav tri mezheba, hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog, da teravija ima dvadeset rekata i tri rekata vitra, tj. da je to uveo Omer, radijallahu anhu, te da je to bilo u prisustvu drugih ashaba pa time postaje idžma’ ashaba na tome. Ovo bi bilo prihvatljivo da nije razilaženja muhaddisa oko vjerodostojnosti same predaje da je Omer, radijallahu anhu, naredio da se klanja 20 rekata.

Prenosi Imam Malik u svom Muvetteu (1/137-138) sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od ashaba Es-Saida ibn Jezida da je Omer naredio Ubejj ibn K'abu i Temimu ed-Dariju, radijallahu anhum, da klanjaju teraviju 11 rekata. Ovaj rivajet takođe prenose Bejheki u Sunenu kubra (1/469) i Ibn Ebi Šejbe u svom Musannefu (2/89/2). Ovo je najvjerodostojnije što je prenešeno od Omera, radijallahu anhu, po pitanju teravije. A rivajet u Muvettu od Jezid ibn Rumana da su ljudi u vremenu Omera, radijallahu anhu, klanjali teraviju 23 rekata je slab, jer je Jezid rođen poslije smrti Omera, radijallahu anhu.

Šejh Albani je u knjizi Salatut-teravih sakupio sve što je prenešeno o klanjanju teravije 20 ili 23 rekata u vremenu Omera, radijallahu anhu, i pojasnio slabost svih tih predaja.

Takođe, Tirmizi i Imam Šafija spominju ove predaje sa izrazima iz kojih se razumije da su ih samtrali slabim (sigatul-d'afi). Sa druge strane, imamo učenjake koji smatraju da se zbog mnoštva tih predaja uzima vijest o klanjanju u vremenu Omera, radijallahu anhu, 23 rekata kao nešto opće poznato i prihvatljivo bez obzira na senede tih predaja.

Dokazivanje malikija da se teravija klanja 39 rekata sa vitrom time da je to praksa muslimana u Medini je slabo, jer praksa muslimana Medine nije šerijatski dokaz kojeg su muslimani dužni slijediti.

Stav Sane'anija da je klanjanje teravije 20 rekata novotarija je daleko od istine. Jer ako uzmemo da je to uveo Omer, radijallahu anhu, a došlo je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Ebu Davud (4607) i Tirmizi (2676): „Držite se mog sunneta i sunneta pravovjernih halifa, uhvatite se za njeg svojim očnjacima. Čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija dalalet“, nema sumnje da je Omer, radijallahu anhu, jedan od pravovjernih halifa čiji je sunnet naređeno da slijedimo. U istom ovom hadisu je upozoreno na novotariju i podstaknuto na slijeđenje sunneta pravovjernih halifa što potvrđuje da je nespojivo da te halife dođu sa nečim u čemu ih ljudi slijede a da to bude novotarija

. A ako uzmemo da je ta praksa klanjanja teravije 23 rekata uvedena poslije Omera, radijallahu anhu, onda je opet greška nazvati je novotarijom. Jer prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu aleji ve sellem, i pitao ga kako se klanja noćni namaz. Odgovorio je: „Dva po dva (rekata), pa kada se uplašiš (da je blizu) sabaha, klanjaj vitre jedan rekat, time će tvoje klanjanje završiti neparnim brojem rekata“. (muttefekun alejhi)

U ovom hadisu čovjek pita kako se klanja noćni namaz, a teravija je noćni namaz u Ramazanu, pa da je bilo zabranjeno klanjati više od 11 rekata, ili da je novotarija klanjati više od jedanaest, to bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, morao pojasniti. Pa tako po ovom hadisu sunnet je klanjati 20 rekata teravije, kao i manje ili više od toga. Ujedno ovaj hadis je odgovor na stav Albanija da nije dozovljeno klanjati teraviju sa više od 11 rekata.

A stav Sane'anija i Alabanija da je sunnet klanjati najviše 11 rekata, kosi se sa gore spomenutim hadisom i hadisima mutefekun alejhi u kojima je došlo da je klanjao 13 rekata, a o tome će biti govora u narednom dijelu teksta.

Drugi opći stav učenjaka – da je teraviju najbolje klanjati 11 rekata a dozvoljeno je i sa više.

Ovo je stav kojeg je Imam Malik izabrao (Šerhuz-zerkani 1/284), takođe Ibnul-Hummam od hanefija smatra da je 11 rekata sunnet (Fethul-kadir 1/333), a od savremenih učenjaka na ovom stavu su El-Mu'allimi, s tim da on kaže 11 ili 13 rekata, Bin Baz i mnogi drugi.

Oni dokazuju svoj stav mnogim vjerodostojnim hadisima u kojima se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz 11 rekata. A hadis za koji smatraju da je jasan i nedvosmislen dokaz po ovom pitanju je ono što kaže Aiša, radijallahu anha, kada je upitana kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu. Odgovorila je da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao u Ramazanu niti van Ramazana više od 11 rekata. A da je dozvoljeno i više od toga dokaz je praksa selafa, tj. oni nisu ograničavali teraviju određenim brojem rekata. Sa druge strane, kažu da je teravija dobrovoljni namaz te u njemu ima širine.

Komentar: Ono što se može prigovoriti onima koji zastupaju ovo mišljenje je to što su dokazujući svoj stav uzeli dio hadisa a dio zanemarili. Jer u hadisima u kojima se opisuje noćni namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pored navođenja broja rekata koliko je klanjao opisan je način kako ga je klanjao. To jest, klanjao bi jednu trećinu noći sa dugim kijamima (stajanjem), rukuima i sedždama. U nastavku hadisa u kojem Aiša, radijallahu anha, odgovara na pitanje kakav je bio noćni namaz

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je došlo: „Klanjao bi četiri rekata, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, zatim bi klanjao još četiri, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, a zatim bi klanjao tri…“. Pa shodno dokazima kojim dokazuju svoj stav kod njih bi trebalo biti da je sunnet klanjati trećinu noći najviše 11 rekata sa dugim kijamom onako kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao.

Sa druge strane, ovo bi bio sunnet ako se klanja sam a ne u džematu, jer to je uvećini bila praksa Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A one tri noći Ramazana koje je klanjao u džematu sa ashabima nije prenešeno koliko je rekata klanjao.

Treći opći stav učenjaka – da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata a ko skrati kijam poveća broj rekata.

Po ovom stavu je sunnet i mustehab klanjati bilo koji broj rekata teravih namaza koji je prenešen od selefa (misli se na onih petnaest mišljenja prenesenih od selefa), a to se razlikuje od vremena, mjesta, džemata i džematlija.

Na ovom stavu su Imam Šafija, Imam Ahmed, Ibn Abdulberr, Ibn Tejmija, Sujuti i mnogi savremeni učanjaci.

Kaže Imam Šafija: „Vidio sam ljude kako klanjaju u Medini 39 rekata, a meni je draže 20, toliko klanjaju u Mekki. A u svemu ovome (broju rekata teravije) nema tjesnoće niti granice (određenog broja rekata) kod koje se mora stati, jer je teravija dobrovoljni namaz. Pa ako oduže kijam a smanje broj sedždi to je dobro, a ovo je meni draže, a ako povećaju broj ruku'a i sedždi i to je dobro“.

Kaže Imam Ahmed, kada ga je Ishak ibn Mensur upitao koliko rekata se klanja teravija: „O tome ima oko 40 mišljenja, teravija je nafila (dobrovoljni namaz)“. Oba ova mišljenja prenosi Muhammed ibn Nasr El-Mervezi u knjizi Kijamu Ramadan. Kaže Ibn Abdulberr: „Složni su učenjaci da noćni namaz nema određen broj rekata i da je on nafila (dobrovoljni namaz), pa onaj ko hoće oduži kijam i smanji broj rekata, a ko hoće poveća broj ruku'a i sedždi“. (El-Istizkar 5/244) Teravija je noćni namaz koji se klanja u mjesecu Ramazanu.

Kaže Ibn Tejmije: „Onaj ko misli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio da se teravija klanja određen broj rekata, da se taj broj ne smije povećati niti smanjiti, taj je pogriješio“. (Medžmu'ul-fetava 22/272) Na drugom mjestu kaže: „Odabran stav je da sve što je prenešeno o broju rekata travije (11 rekata, 13, 23 i 39) da je isparavno, kao što je zabilježeno od Imama Ahmeda. I da broj rekata teravije nije šerijatski određen, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga ograničio određenim brojem. Pa je tako povećanje ili smanjenje broja rekata teravije zavisno od dužine ili kratkoće kijama“. (Medžmu'ul-fetava 23/113)

Kaže Sujuti: „U vjerodostojnim hadisima u kojima se podstiče i naređuje klanjanje teravije u Ramazanu nije određen broj rekata koliko se ona klanja…“. (El-Mesabih fi salatit-teravih str.14)

Osnovni dokaz sa kojim dokazuju svoj stav je hadis kojeg prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma. Došlo je u hadisu da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu aleji ve sellem, i pitao ga kako se klanja noćni namaz. Odgovorio je: „Dva po dva (rekata), pa kada se uplašiš (da je blizu) sabaha, klanjaj vitre jedan rekat, time će tvoje klanjanje završiti neparnim brojem rekata“. (muttefekun alejhi)

U ovom hadisu čovjek pita kako se klanja noćni namaz, a teravija je noćni namaz u Ramazanu, pa da se noćni namaz ili teravija klanjaju u određenom broju rekata to bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, morao pojasniti, jer je ovo momenat kada objašnjava šerijatske propise. Odgovor je bio dva po dva a onda završi sa jednim rekatom vitra. A odgovor ovom čovjeku predstavlja pojašnjenje čitavom Ummetu kako se klanja teravija ili noćni namaz. Pa tako ovaj hadis predstavlja najjači i najdirektniji dokaz u ovoj mes'eli.

Drugi dokaz sa kojim podupiru svoje mišljenje je stav selefa ovog Ummeta, tj. samo razilaženje učenjaka selefa na petnaestak ili po Imamu Ahmedu na 40 mišljenja po ovom pitanju, govori da su učenjaci selefa bili na tome da broj rekata teravije nije šerijatski određen, jer da je bio određen ne bi imali pravo da dolaze sa svojim mišljenjima za koje apsolutno nema dokaza. Nego je svako od njih određivao taj broj shodno vremenu, mjestu, džematu i džematlijama, odnosno dužini ili kratkoći kijama.

A dokaz da je mustehab odužiti kijam su mnogi ajeti i hadisi.

Kaže Uzvišeni: „Noću su malo spavali” (Ez-Zarijat 17), „Probdij noć, osim malog dijela; – polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, izgovaraj Kur’an pažljivo” (El-Muzemmil 2-4), „I u jednom dijelu noći radi Njega molitvu obavljaj, i dugo Ga noću hvali?“ (El-Insan 26), „Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…?“ (Ez-Zumer 9), „Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju” (Es-Sedžde 16).

Svi ovi ajeti upućuju na vrijednost dugog kijama, a dugi kijam zahtijeva da se smanji broj rekata. Došlo je u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn ‘Amr ibn El-‘As, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allahu je najdraži namaz namaz Davuda, alejhisselam, a najdrži post post Davuda, alejhisselam. On bi spavao pola noći, pa bi klanjao njenu trećinu, a onda bi spavao šestinu. A svaki drugi dan bi postio“. (muttefekun alejhi)

Došlo je u hadisu kojeg bilježi Muslim (756): „Najbolji namaz je namaz dugog kijama“. Kaže Aiša, radijallahu anha, opisujući noćni namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Klanjao bi četiri rekata, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, zatim bi klanjao još četiri, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, a zatim bi klanjao tri…“. (muttefekun alejhi)

U vjerodostojnim predajama su Huzejfe, Ibn Mes'ud, Ibn ‘Abbas i mnogi drugi ashabi, raijallahu anhum, opisali dužinu noćnog namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sve ovo spomenuto ukazuje na vrijednost dugog kijama u noćnom namazu.

A od dokaza da je mustehab činiti što više sedždi su sljedeći hadisi:

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Rebi'ate ibn K'abu kada je zatražio da bude u njegovog društvu u Džennetu: „Zaposli sam sebe sa činjenjem mnogo sedždi“. (Muslim 489) Takođe kaže Sevbanu, radijallahu anhu: „Čini Allahu mnogo sedždi, jer nećeš učiniti Allahu nijednu sedždu a da te Allah neće zbog nje uzdignuti jednu deredžu i skinuti sa tebe jedan grijeh“. (Muslim 488)

Odabrano (radžih) mišljenje:
Nakon svega izloženo i kazanog, odabrano mišljenje učenjaka o broju rekata teravije namaza je treći stav, tj. da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, ko oduži kijam smanji broj rekata a ko skrati kijam poveća broj rekata. Ovaj stav je naispravniji zbog snage dokaza na kojima je zasnovan, a sa druge strane zbog podložnosti dokaza drugih stavova kritici i primjedbi. Pa je tako sunnet i mustehab klanjati bilo koji broj rekata teravih namaza koji je prenešen od selefa (tj. onih petnaest mišljenja prenesenih od selefa), a to se razlikuje od vremena, mjesta, džemata i džematlija. A Allah zna najbolje.

NAPOMENA:
Oni koji napuštaju teraviju nakon osam ili deset klanjanih rekata, želeći time da slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u klanjanju samo 11 rekata, trebali bi da se zapitaju da li tim postupkom zaista slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?

Postavlja se pitanje za koga se, u stvari, može reći da klanja teraviju namaz baš onako kako ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao?

Odgovor: za onog koji klanja trećinu noći ili približno toliko, čiji rekati su lijepi i dugi i koji klanja pojedinačno van džemata. Prema tome, onaj ko klanja u džematu, mnogo manje od trećine noći, osam ili deset kratkih i brzih rekata, zar može reći za sebe da klanja teraviju onako kako ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao i da slijedi Sunnet? A ako misli da klanjajući osam ili deset rekata uz napuštanje džemata i mesdžida slijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u broju rekata, opet griješi. Jer Sunnet

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se klanja sa imamom do kraja teravije. Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Odgovorio mu je

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: „Ko klanja sa imamom sve do kraja (teravih) namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć“ (Ebu Davud 1375, Tirmizi 806, Nesai 3/83, Ibn Madže 1327, Ahmed 5/159 i Ibn Huzejme 2206).

Sa druge strane, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije propisao ovom Ummetu da klanjaju određen broj rekata teravije ili noćnog namaza, nego je odgovorio čovjeku koji ga je pitao kako se klanja noćni namaz riječima: „Dva po dva (rekata), pa kada se uplašiš (da je blizu) sabaha, klanjaj vitre jedan rekat“. (muttefekun alejhi) Pa tako oni koji napuštaju džamiju nakon osmog rekata oni time ne slijede Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

A poštovani i cijenjeni učenjaci koji su iznijeli stav da je sunnet klanjati teraviju 11 rekata i da nije dozvoljeno više od toga, ili da je klanjanje 20 rekata novotarija, oni imaju nagradu kod Allaha za svoj uloženi trud u idžtihadu, svejedno pogodili ili promašili. Ali nema sumnje da su ovi stavovi čudni i strani. Pa kako to da selef ovog Ummeta koji je više od nas volio i primjenjivao sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije ustrajavao i bio gorljiv u klanjanju teravije 11 rekata, niti je zabranjivao da se klanja više od toga niti to smatrao novotarijom.

Nego baš obrnuto, klanjali su više od 11 rekata i smatali da je to sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zar nismo mi oni koji slijede Kur'an i Sunnet onako kako ih je shvatio selef ovog Ummeta, pa ako je tako ne treba da se razilazimo sa selefom po ovom pitanju.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Muškarci su obavezni, po ispravnom stavu učenjaka, da klanjaju pet vakata farz namaza u mesdžidu (džamiji) u džematu. A ako u blizini kuće nema džamije (mesdžida) iz koje se čuje ezan proučen prirodnim glasom, tada nije obaveza klanjati farz namaze u džamiji.

U slučaju da u blizini kuće nema džamije ili ima ali se u njoj ne klanjaju svi farz namazi, onda je mustehab ukućanima, mužu i supruzi, majki i sinu i slično, da klanjaju farz namaze u džematu da bi imalu nagradu klanjanja u džematu. Jer je namaz u džematu 25 puta (u rivajetu 27 puta) vrijednije od namaza van džemata.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Namaz u džematu je vrijedniji od pojedinačno obavljenog namaza za 25 deredža“. U rivajetu: „27 deredža“.

Za klanjanje u džematu su potrebne najmanje dvije osobe.

Kaže Ibn Kudame u svojoj knjizi „El-Mugni“ (3/408): „Džemat se uspostavlja sa dvije osobe pa naviše, ne znamo da oko toga ima razilaženja“.

Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Malika ibn El-Huvejrisa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je njemu i njegovom drugu Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao: „Kada nastupi namaz, neka jedan od vas dvojice prouči ezan i neka vas predvodi onaj koji je najstariji“.

Takođe, u vjerodostojnim hadisima je prenešeno da je Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, klanjao u džematu jednom sa Huzejfom, drugi put sa Ibn Mesudom, i treći put sa Ibn Abbasom, radijallahu anhum.

Prema tome, mustehab je sinu i majci da klanjaju u džematu, ako sin nema u blizini kuće džamiju u kojoj se klanjaju namazi.

Ve billahi tevfik.

Izvor: http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Hadisi koji govore o temi pitanja

Došlo je u vjerodostojnom Sunnetu u nekoliko hadisa pojašnjenje ko ima najveće pravo da bude imam, da predvodi džemat.

Od tih hadisa su sljedeći:

Prvi – Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘(Neka) Ljude predvodi onaj od njih koji je najbolji u kiraetu Allahove Knjige, pa ako budu isti u kira'etu, onda onaj koji najbolje poznaje sunnet. Ako u sunnetu budu isti, onda onaj koji je prije učinio hidžru. Ako budu u hidžri isti, onda onaj koji je prije primio islam’ – a u drugom rivajetu: stariji – ‘i neka ne predvodi čovjek drugog čovjeka u njegovom namjesništvu i neka ne sjedi u njegovoj kući na njegovom povlaštenom mjestu osim sa dozvolom.'“

Drugi – Hadis kojeg bilježi Buharija od Amra b. Seleme, radijallahu anhu, da je rekao: Rekao je moj otac: „Doista sam vam došao od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: ‘Kada nastupi namaz neka jedan od vas prouči ezan, a neka vas predvodi onaj koji zna najviše Kur'ana.’ Pa su pogledali, pa ne nađoše nikoga da zna više Kur'ana od mene, pa me odrediše da predvodim, a ja sam tad imao šest ili sedam godina.“ Prenose Buharija, Ebu Davud i Nesai.

Treći – Hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Malika ibn El-Huvejrisa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je njemu i njegovom drugu Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao: „Kada nastupi namaz, neka jedan od vas dvojice prouči ezan i neka vas predvodi onaj koji je najstariji“.

Razilaženje oko toga ko je najpreči da bude imam

Prvi hadis od Ebu Mes'uda, radijallahu anhu, je osnovni šerijatski tekst na osnovu kojeg se određuje ko je najpreči (ko ima najveće pravo) da bude imam, tj. da predvodi džemat. Međutim, učenjaci su se razišli oko razumijevanja najbitnijeg dijela ovog hadisa: „(Neka) Ljude predvodi od njih onaj koji je najbolji u kiraetu (na arapskom: akre'uhum) Allahove Knjige“.

Ovaj dio hadisa govori o tome ko je najpreči da predvodi džemat klanjača. Skupina učenjaka tumači te riječi po vanjskom značenju, tj. da se misli na najboljeg kariu (koji najbolje uči ili po drugom tumačenju koji najviše pamti Kur'ana). Druga skupina smatra da se u hadisu pod riječju „akre'uhum“ (najbolji u kiraetu) misli na najučenijeg.

Stavovi učenjaka i njihovi argumenti po ovom pitanju se mogu rezimirati u sljedećem:

Prvo mišljenje – da je najpreče da predvodi džemat onaj ko je najučeni u propisima fikha.

Ovo je stav hanefijskog, malikijskog i šafijskog mezheba.
(Fethul-kadir 1/301, Bedai'us-sanai'i 1/157, Dževahirul-iklil 1/83, Nihajetul-muhtadž 2/175)

Njihovi argumenti su:

Prvo – Hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Naredite Ebu Bekru neka klanja ljudima (tj. neka ih predvodi u namazu)“. Kažu: Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije bio najbolji karia Kur'ana niti je najviše pamtio Kur'ana. U kiraetu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućivao na druge ashabe Ubej ibn K'abam Ibn Mes'uda i druge.

Drugi – Potreba za poznavanjem fikha namaza je veća i bitnija od kiraeta i hifza Kur'ana.

Njihov odgovor na hadis Ebu Mes'uda, radijallahu anhu, je da je kod ashaba najbolji u kiraetu nužno bio i najučeniji u fikhu za razliku od muslimana poslije njih. (Bidajetul-mudžtehid, str. 119)

Drugo mišljenje – da je najbolji u kiraetu preči od učenijeg da predvodi namaz.

Ovo je stav hanbelijskog mezheba. (Keššaful-kinna'a 1/473)
Zatim su se zagovorači ovog stava međusobno razišli šta se misli pod najboljim kariom. Skupina kaže da je to onaj ko najviše pamti od Kur'ana, dokazujući to sa gore spomenutim hadisom od Amr ibn Seleme, radijallahu anhu: „Kada nastupi namaz neka jedan od vas prouči ezan, a neka vas predvodi onaj koji zna najviše Kur'ana“. Pa su pogledali, pa ne nađoše nikoga da zna više Kur'ana od mene, pa me odrediše da predvodim, a ja sam tad imao šest ili sedam godina.

Druga skupina učenjaka smatra da se pod najboljim u kiraetu misli na onog ko najbolje (ispravnije) uči Kur'an.

Najjači argumnet sa kojim se dokazuje drugo mišljenje je:

Hadis Ebu Mes'uda, radijallahu anhu: „(Neka) Ljude predvodi onaj od njih koji je najbolji u kiraetu Allahove Knjige, pa ako budu isti u kira'etu, onda onaj koji najbolje poznaje sunnet. …“. Kažu u hadisu je došlo da ako su isti u kiraetu da predvodi onaj ko je učeniji u sunnetu, što znači da je učenost na drugom mjestu.

I jedna i druga skupina učenjaka dokazuje svoje mišljenje i sa drugim argumentima.

Složni su učenjaci i prvog i drugog mišljenja da najbolji u karaetu (koji najbolje uči ili naviše pamti) ako nema znanja o propisima namaza (ruknovima, šartovima, vadžibima, onome što kvari namaz, propisima sehvi-sedžde i slično) da je učeniji preči od njega da predvodi namaz.

Ispravno je, a Allah zna najbolje, da prednost treba dati najučenijem, jer je primjer Ebu Bekra, radijallahu anhu, primjena hadisa. A ako bi se dala i najboljem u kiraetu (hifzu ili ispravnosti učenja) i to je jako mišljenje shodno tekstovima hadisa.

Redosljed najprečih osoba za imamet (predvođenje džemata)

Zatim, shodno tekstovima spomenutih hadisa redoslijed onih koji su najpreči da budu imami je sljedeći:

Prvo – najučeniji, ili po drugom mišljenju najbolji u kiraetu (koji ima veći hifz).

Drugo – ako su u učenosti (ili kiraetu) jednaki, onda najučeniji u poznavanju Sunneta.

Treće – ako su jednaki u prethodnom, onda onaj ko je prije učinio hidžru (iz kjafirske zemlje u muslimansku).

Četvrto – ako su jednaki u hidžri, onda onaj ko je prije primio islam.

Peto – ako su u vremenu primanja islama isti, onda najstariji, kao što je došlo u hadisu Malika ibn El-Huvejrisa, radijallahu anhu: „Neka vas predvodi onaj koji je najstariji“.

Izuzeci gore spomenutom

Izuzeci ovom redosljedu su sljedeća stanja, a što je takođe došlo u gore spomenutim hadisima:

Prvo – postavljeni imam (u džamiji ili mjestu gdje se klanja u džematu)

Imam kojeg određena vjerska institucija postavi za imama mesdžida je najpreči da bude imam, pa makar za njim klanjali učeniji i oni koji su bolji u kiraetu.

Dokaz za ovo je ono što je došlo na kraju hadisa Ebu Mes'uda, radijallahu anhu: „I neka ne predvodi čovjek drugog čovjeka u njegovom namjesništvu“.

Drugo – vlasnik kuće.
Ako je vlasnik kuće osoba čije je predvođenje namaza šerijatski ispravno, onda je on najpreči da u svojoj kući predvodi džemat, pa makar za nim klanjali učeniji i bolji u kiraetu, osim ako on dozvoli da nekood njih predvodi džemat.

Dokaz za ovo je hadis od Ebu Mes'uda, radijallahu anhu, u rivajetu kod Ebu Davuda: „I neka ne predvode čovjeka u njegovoj kući niti njegovom namjesništvu“. Hadis je vjerodostojnim ocijenio šejh Albani.

Treće – namjesnik.

Misli se na namjesnika koji je vladar i imam muslimana ili na njegovog zamjenika kojeg je on postavio. Oni su najpreči da predvode namaz na osnovu hadisa Ebu Mes'uda, radijallahu anhu.

Imamet fasika (velikog griješnika)

Nema razilaženja među učenjacima da fasike, tj. ljude koji koji čine velike grijehe ili novotare, nije dozvoljeno postavljati za imame (one koji predvode namaz), osim ako nema niko drugi bolji od njih. Međutim, ako oni budu postavljeni za imama ili predvode u nekim prilikama namaz, većina učenjaka je na stavu da je namaz koji se klanja za njima ispravan. Dovoljan dokaz ovome je postupak ashaba koji su klanjali za namjesnicima koji su bili veliki griješnici i zulumčari, poput Muhtara Es-Sekafija, Ubejdullaha ibn Zijada i Hadždžadž ibn Jusufa.

Kaže poznati savremeni učenjak Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi: „Dakle, odabrano mišljenje je valjanost namaza koji se klanja za fasikom (velikim griješnikom). Čovjek ako klanja iza osobe koja brije bradu, puši, konzumira kamatu, čini zinaluk ili krade, njegov namaz je ispravan“. (Eš-Šeru el-mumtu'a 4/308)

Ve billahi tevik.

Preuzeto: http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje