Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je zabranjeno sjedenje na kaburu?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Da čovjek sjedne na žeravicu i da mu ona progori odjeću i oprži ga, bolje mu je nego da sjedne na kabur."' Ebu Mersed el-Ganevi, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Da čovjek sjedne na žeravicu i da mu ona progori odjeću i oprži ga, bolje mu je nego da sjedne na kabur.”‘
Ebu Mersed el-Ganevi, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: ‘Nemojte sjedjeti na kaburovima i nemojte prema njima klanjati. ‘
Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Da hodam po žeravici, ili po sablji ili da šilom zakrpim vlastito stopalo, draže mije nego da hodam po kaburu muslimana; isto je i vršiti fiziološku potrebu na mezatju i na pijaci”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, sjedenje i hodanje po kaburu muslimana zabranjeno je, a postoje hadisi koji upozoravaju na to, posebno navedeni Ehu Hurejrin, radijallahu anhu, hadis. S tim u vezi, Eš-Ševkani veli: “U hadisu je dokaz da je sjedenje na kaburu zabranjeno. Kada je riječ o tome, već smo naveli predanja. Većina učenjaka smatra da je to zabranjeno.”
Drugo, imam Malik u hadiskoj zbirci EI-Muvetta, 1 /233, kaže: “Po nama, sjedenje (čučanje) na kaburu zabranjeno je samo glede onoga ko čučne radi vršenja velike fiziološke potrebe.” Međutim, to je tumačenje neispravno, i islamski učenjaci nisu ga prihvatali. Imam Šafi rekao je: “Prezirem hodanje, sjedenje i naslanjanje na kabur, ali nadam se da postoji širina u mišljenju kada je riječ o čovjeku koji do kabura svoga umrlog ne može doći nikako drukčije nego da gazi po drugim kaburovima, tim prije što se ovdje radi o prijekoj potrebi. Neki islamski autoriteti kažu: ‘Sjedenje na kaburu nije problematično, samo je zabranjeno čučanje radi obavljanja velike fiziološke potrebe.’ To mišljenje ne dijelimo s njima. Hadis je općenitog značenja, i odnosi se kako na čučanje radi potrebe, tako i na sjedenje na kaburu.”
Zatim se imam Šafi pozvao na prethodno navedeni Ehu Hurejrin, radijallahu anhu, hadis. Ibn Hazm kaže: ” … neki učenjaci rekli su da sjedenje na kaburu nije zabranjeno, kazavši da se prijetnja odnosi na onoga ko čučne radi obavljanja fiziološke potrebe. To je, nesumnjivo, pogrešno mišljenje iz sljedećih aspekata: prvo, to je tvrdnja bez dokaza i mijenjanje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, a to je velika stvar; drugo, kontekst hadisa to kategorički odbija: Da čotjek sjedne na žeravicu i da mu ona progori odjeću i oprži ga, bolje mu je nego da sjedne na kabur’, i svaki razuman čovjek zacijelo zna da niko, kada želi izvršiti veliku fiziološku potrebu, neće čučnuti u odjeći, drugim riječima, niko, osim umno poremećenog čovjeka, neće izvršiti veliku fiziološku potrebu a da prethodno ne skine odjeću; i, treće, prenosioci ovog predanja nisu prekoračiti značenje sjedenja, i nikada nismo čuli da se u arapskom jeziku za onoga ko sjedne kaže: ‘Sjeo je da obavi veliku fiziološku potrebu.’ Otuda nam je jasno da je njihovo tumačenje pogrešno, i hvala Svevišnjem Allahu.”
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno pisanje po kaburovima (nišanima)?
Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao krečenje kaburova, pisanje po njima, podizanje građevina i sjedanje na kaburove. Propisi u vezi s poglavljem Prvo, po kaburu je zabranjeno pisati. Eš-Ševkani veli: " ... dakle, iz navedenog se hadisa ;zaviše
Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao krečenje kaburova, pisanje po njima, podizanje građevina i sjedanje na kaburove.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, po kaburu je zabranjeno pisati. Eš-Ševkani veli: ” … dakle, iz navedenog se hadisa ;zaključuje da je pisanje po kaburu zabranjeno, i u tome nema razlike između pisanja imena umrlog i nekih drugih podataka.
Drugo, neki su učenjaci kazali da nema problema u tome da se napiše ime umrlog, pod uvjetom da to ne bude u cilju uljepšavanja kabura. Kao dokaz uzeli su analogiju. Kažu da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kabur Osmana b. Mazuna, radijallahu anhu, označio kamenom. Eš-Ševkani, opet, ističe: “To je tahsis, specifikacija analogijom, i taj je princip dopustila većina učenjaka; nije tačno da se ovdje radi o analogiji koja je u suprotnosti sa šerijatskim tekstom – što kaže autor djela Dav'un-nehar – smatram da je ova analogija validna.”
Šejh El-Albani rekao je: “Smatram, a Svevišnji Allah najbolje zna, da je neispravno reći da je ova analogija generalno ispravna, već ispravno ju je ograničiti: ako se zbog brojnosti kaburova ili mnoštva obilježenih, postavljanjem kamena ne ostvaruje cilj zbog kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, označio Osmanovu humku – raspoznavanje kabura, tada je dopušteno napisati ime na njega da bi se raspoznavao, a Svemogući Allah najbolje zna.” Treće, komentirajući navedeno Džabirovo, radijallahu anhu, predanje, imam El-Hakim, 1 /370, zapisao je sljedeće: “Predanje nije praktično poznato kod muslimana. Naime, na kaburovima islamskih učenjaka od istoka do zapada postoje ispisani podaci, to je praksa koju su od prvih naslijedili potonji.” Međutim, imam Ez-Zehebi pobio je njegove riječi rekavši: “El Hakimove su riječi beskorisne. Nije nam poznato da je ijedan ashab pisao po kaburu, to su uveli neki tabiini, a u tome ih slijedile kasnije generacije, ne znajući da je to zabranjeno.”
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno građenje na kaburu i njegovo krečenje?
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, izjavio je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je krečenja kabura, sjedanje na njega i građenje na njemu." Propisi u vezi s poglavljem Prvo, navedeni hadis ukazuje na to da je podizanje građevina na kaburu, njegovo krečenje i sjedanje na njega zaviše
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je krečenja kabura, sjedanje na njega i građenje na njemu.”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, navedeni hadis ukazuje na to da je podizanje građevina na kaburu, njegovo krečenje i sjedanje na njega zabranjeno. Ibn Hazm kaže: “Nije dopušteno građenje na kaburovima, njihovo krečenje i podizanje, sve se to ima srušiti.”
Drugo, sunnet je ukloniti uzvišene kaburove i poravnati ih, na osnovu Alijinih, radijallahu anhu, riječi: “Poslat ću te sa zadatkom s kojim me poslao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ne ostavi nijednu sliku a da je ne obrišeš, i ne ostavi nijedan kabur a da ga ne poravnaš sa zemljom!”
Imam Eš-Ševkani zapaža: “Iz hadisa se zaključuje da je sunnet da se kabur ne podiže iznad dopuštene granice, svejedno počivao u njemu dobar ili zao čovjek, i očito je da je to zabranjeno. To je Malikov stav kao i stav nekih Ahmedovih i Šafijevih učenika. Mišljenje imama J ah je i El-Mehdija, navedeno u djelu EI-Gajs, koji kažu da to nije zabranjeno – jer je praksa i prvih i potonjih učenjaka bez osporavanja – nije ispravno. Naime, najviše što se može reći jeste da su oni to prešutjeti, a šutnja u zannijjatima, stvarima u Šerijatu koje se zasnivaju na nekategoričkim dokazima – među kojima je zabrana podizanja kaburova – ne može biti argument. Navedeni se hadis, prije svega, odnosi na građenje kupola i turbeta, koje ljudi posjećuju, ali i džamija. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga ko to čini. Koliko je samo brige islamu zadalo građenje na kaburovima i njihovo uljepšavanje! Koliku je to samo štetu donijelo! Neke od tih šteta jesu sljedeće: neznalice su počele vjerovati u kaburove kao što vjeruju nevjernici u svoje kipove, držeći da im pribavljaju korist, a otklanjaju štetu; poduzimaju putovanje radi njihove posjete; mole ih da ispune njihove potrebe kao što muslimani mole svoga Gospodara; od njih traže blagoslov potirući rukama po njima; i od njih traže pomoć. Ukratko rečeno, svaku vrstu ibadeta koju su pagani posvećivali kipovima, ovi posvećuju kaburovima, mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti! I pored ovog velikog zla i ogavnog nevjerstva ne vidimo da se iko ljuti Allaha radi i da pokazuje ljubomoru prema čistoj vjeri, islamu, ni učenjaci, ni stjecatelji znanja, ni prinčevi, ni ministri, ni kraljevi … Do nas su doprli mnogi događaji iz kojih jasno vidimo da mnogi od tih obožavatelja kaburova više drže do svojih šejhova i evlija nego do Svevišnjeg Allaha: kada se od njih zatraži zakletva, zaklinju se Allahom lažno, ali kada se od njih zatraži zakletva šejhom ili određenim evlijom, oklijevaju i razmišljaju, pa na kraju i odbiju, te priznaju da su lagali. Ovo je jedan od najjasnijih dokaza da je njihov širk premašio širk onih koji govore da je Svevišnji Allah jedan od dvojice, odnosno jedan od trojice. O islamski učenjaci, o muslimanski vladari, ima li veće nesreće i štete za islam od nevjerstva! Koja je nesreća za dini-islam veća od toga da ljudi obožavaju nekoga mimo Svemogućeg Allaha! Koje smo zlo obavezniji spriječiti ako nismo obavezni spriječiti činjenje jasnog širka! Međutim: Da si pozvao živog, dozvao bi ga/ ,ali pozivaš onoga ko u sebi života nema/ ,da si vatru raspirio, osvijetlila bi oko sebe/ ,ali šta očekuješ ako u pepeo puhneš”
Treće, kada je riječ o obljepljivanju kabura ilovačom, o tome je govorio šejh El-Albani, kada je rekao: “O tom pitanju učenjaci imaju sljedeća mišljenja: to je zabranjeno, i ovo mišljenje zastupa Ebu Hanifin učenik Muhammed eš-Šejbani (iako je Muhammed upotrijebio izraz mekruh, a taj izraz bez dodatne indicije, po njemu, znači: zabranjeno je); to je pokuđeno, i ovo je stav hanbelijskog autoriteta Ebu Džafera, kako stoji u djelu EI-Instif, 2/549; u tome nije problem, i ovaj je stav od imama Ahmeda prenio Ebu Davud (1 58) , a od Šafija imam Et-Tirmizi, 2/ 1 55, a zastupa ga i autor djela EI-Inscif. En-Nevevi kaže: ‘Većina naših autoriteta uopće nije ni razmatrala ovo pitanje. Ispravno je da obljepljivanje kabura ilovačom nije pokuđeno jer ne postoji hadis koji to zabranjuje, i to je stav imama Šafija.’ Kada je o tome riječ, možda je najispravnije reći ovako: ako se time ima za cilj čuvanje kabura od vjetrova i kiša i čuvanje njegove, Šerijatom dopuštene visine, nesumnjivo je to dopušteno, jer se time ostvaruje islamom legitiman cilj; neki hanbelijski autoriteti možda su baš zbog toga rekli da je to poželjno. Međutim, ako se time ima za cilj uljepšavanje kabura ili bilo šta drugo beskorisno, tada je zabranjeno jer se u tom slučaju smatra novotarijom.”
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li zabranjeno je lomljenje kostiju umrlog muslimana?
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Lomljenje kostiju umrlog isto je što i lomljenje kostiju živog ćovjeka. '' Ona također prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo pljačkaša i pljačkašicu mezara. Propisi u vezi s poglaviše
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Lomljenje kostiju umrlog isto je što i lomljenje kostiju živog ćovjeka. ”
Ona također prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo pljačkaša i pljačkašicu mezara.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, tijelo umrlog muslimana sveto je kao što je sveto tijelo živog muslimana, i zabranjeno je uznemiravati njegovu dušu lomljenjem njegovih kostiju.
Drugo, većina učenjaka smatra da je zabranjeno odsjeći bilo koji dio mrtvaca, uništiti njegovo truplo kremacijom, spaljivanjem u peći ili na bilo koji drugi način.
Treće, zabranjeno je pljačkanje muslimanskih mezara, to njihove kosti izlaže lomljenju. Na to nas jasno upućuje prethodno Aišino, radijallahu anha, predanje.
Četvrto, trupla nevjernika nemaju svetost, i njihove je grobove dopušteno otkopati i uništiti. El-Buhari i Muslim zabilježili su Enesovu, radijallahu anhu, izjavu u kojoj stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, gradeći džamiju, otkopao grobove mnogobožaca i pobacao njihove kosti.
___________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno onome ko je imao snošaj ući u kabur?
Enes, radijallahu anhu, govorio je: "Kada je umrla Rukajja, radijallahu anha, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Neka u kabur ne ulazi čovjek koji je sinoć imao snošaj sa suprugom. "' I Osman, radijallahu anhu, nije ušao u kabur. Ibn Hazm zapisao je: "Najveće pravo da spusti zenu uviše
Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Kada je umrla Rukajja, radijallahu anha, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Neka u kabur ne ulazi čovjek koji je sinoć imao snošaj sa suprugom. “‘ I Osman, radijallahu anhu, nije ušao u kabur.
Ibn Hazm zapisao je: “Najveće pravo da spusti zenu u kabur ima čovjek koji uoči pogreba nije imao snošaj, makar bio i stranac, bez obzira bili prisutni njeni staratelji i muž ili ne bili prisutni.”74 Drugo, imam Et-Tahavi, u djelu Šerhu mufkilil-asar, 6/323, smatra da se el-mukarefa, izraz spomenut u hadisu, odnosi na izgovaranje nepristojnih riječi i svađanje, to se, po njemu, ne odnosi na snošaj, jer snošaj nije pogrđen. Šejh El-Albani kaže: “Imam Et-Tahavi drži da se riječ el-mukarefa ne odnosi na snošaj, ali njegovo je tumačenje neosnovano i ne treba se na njega osvrtati.”
Treće, imam El-Buhari zabilježio je da je Fulejh rekao: “Mislim da se izraz el-mukarefa odnosi na grijeh.” A Ibn Hazm kaže: “Riječ elmukarefa znači snošaj, a ne znači činjenje grijeha, jer daleko bilo da se Ebu Talha, radijallahu anhu, hvali pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, da te noći nije učinio grijeh. I otuda je ispravno reći da onaj ko uoči pogreba nije imao snošaj polaže veće pravo od muža i oca da spusti umrlu u kabur.”
___________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno zakopavanje umrlih u određena tri vremena?
Ukba b. Amir, radijallahu anhu, rekao je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je da u tri vremena klanjamo i zakopavamo mrtve: dok sunce ne izađe i ne odskoči; kada je tačno u zenitu, dok ne pređe zenit; i kada počne zalaziti, dok ne zađe." Propisi u vezi s poglavljem Prvo, pokopaviše
Ukba b. Amir, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je da u tri vremena klanjamo i zakopavamo mrtve: dok sunce ne izađe i ne odskoči; kada je tačno u zenitu, dok ne pređe zenit; i kada počne zalaziti, dok ne zađe.”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, pokopavanje umrlih u spomenutim vremenima dopušteno je samo u slučaju prijeke potrebe.
Drugo, neki učenjaci smatraju da se Ukbine riječi: ” .. .i zakopavamo mrtve … ” odnose na klanjanje dženaza-namaza, ali to je pogrešno tumačenje i s jezičke i sa šerijatske strane. Imam En-Nevevi zapisao je sljedeće: “Neki učenjaci tvrde da se pod izrazom zakopavanje mrtvih misli na klanjanje dženaza-namaza, ali to je slabo mišljenje.”
Šejh El-Albani rekao je: “Jedno od pogrešnih, štaviše, potpuno ništavnih tumačenja Ukbinih riječi: ‘ .. .i zakopavamo mrtve .. .’ jeste tumačenje nekih učenjaka koji kažu da se to odnosi na klanjanje dženaza-namaza. Ebul-Hasan es-Sindi rekao je: ‘Očito je da je ovo tumačenje pogrešno i da se to ne shvata iz konteksta hadisa. Neki se u tome povode i za jezičkim značenjem sintagme: ev nakbere fihi mevtana, koja znači zakopavanje mrtvih, a ne znači klanjanje dženaza-namaza. Ispravno je da hadis ide u prilog mišljenju imama Ahmeda i nekih drugih učenjaka koji su zakopavanje mrtvih u spomenuta tri vremena smatrali pokuđenim.”
Treće, u spomenuta tri vremena pokuđeno je klanjati dženazanamaz. El-Hattabi je rekao: “Učenjaci imaju podijeljena mišljenja kada je riječ o obavljanju dženaza-namaza u spomenuta tri vremena. Većina učenjaka smatra da je pokuđeno klanjati dženaza-namaz u vremenima u kojima je pokuđeno klanjati dobrovoljne namaze. To je stav sljedećih autoriteta: Ibn Omera, Ataa, Ibrahima en-Nehaija, El-Evzaija, Sufjana es-Sevrija, hanefijskih pravnika, Ahmeda b. Hanbela i Ishaka b. Rahavejha, dočim je imam Šafi tvrdio da je klanjanje dženaza-namaza i pogreb dopušteno obaviti u bilo koje doba dana i noći. Po meni, mišljenje većine učenjaka ispravnije je jer se podudara sa značenjem hadisa.”
Iz prethodnog se vidi En-Nevevijev previd, koji je u EI-Minhadžu, 6/1 1 4, ustvrdio da su učenjaci postigli konsenzus da u spomenuta tri vremena nije pokuđeno klanjati dženaza-namaz.
___________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno umrle pokopavati noću?
Džabir, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana održao govor povodom smrti nekog ashaba koga su umotati u bezvrijedne kefine i pokopali noću. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je pokopavanje noću zbog toga da umrlom što više ljudi klanjviše
Džabir, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana održao govor povodom smrti nekog ashaba koga su umotati u bezvrijedne kefine i pokopali noću. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je pokopavanje noću zbog toga da umrlom što više ljudi klanja dženaza-namaz, osim ako za to postoji prijeka potreba.”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je pokopavanje umrlog noću, jer se tada očekuje malo ljudi na dženaza namazu. Ukop se vrši danju, kada su ljudi raspoloženiji za prisustvovanje dženazi. Islam teži tome da dženaza-namaz klanja što više ljudi, utoliko što postoje veći izgledi da njihovo zagovaranJe za umrlog bude primljeno. Isto tako, postoji mogućnost da se noću izaberu neprikladni kefini, tim prije što se po mraku ne mogu razabrati. U vezi s tim je imam En-Nevevi zapisao: “Kada je riječ o zabrani obavljanja dženaze noću, islamski su učenjaci rekli da je to zabranjeno zbog toga što pokopu danju prisustvuje više ljudi; noću dženazi prisustvuju samo pojedinci. Neki učenjaci smatraju da su to neki ljudi radili noću da bi umrlog umotati u bezvrijedne kefine, na šta ukazuje početak i kraj hadisa. Kadi Ijjad rekao je: ‘Posrijedi je i jedan i drugi razlog, iz vanjskog značenja hadisa vidi se da je Poslanik, sallallahu ale j hi ve sellem, mislio i na jedno i drugo. “‘
Drugo, pokopavanje noću dopušteno je u prijekoj potrebi, pod uvjetom da se umrlom klanja dženaza-namaz. To je dopušteno, makar se morala upotrijebiti svjetiljka radi lakšeg pokopa. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nekog čovjeka pokopao noću i kabur osvijetlio svjetiljkom.
Treće, kada je riječ o tome da su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ehu Bekr i neke Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge pokopane noću, to je Ibn Hazm objašnjavao na sljedeći način: “Svi koji su pokopani noću: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, neke njegove supruge i neki ashabi, pokopani su zbog prijeke potrebe koja je nalagala tako: zbog bojazni od gužve, iz bojazni od vrućine za prisutne, iz bojazni od vrućine, općenito, iz bojazni da se truplo ne promijeni, ili je posrijedi bilo nešto drugo, a što je bilo validan razlog da se pokop obavi noću, i nikome nije dopušteno da o njima, radijallahu anhum, pomisli bilo šta loše.”
___________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno sjesti dok se dženaza ne spusti na zemlju i da li je to derogirano?
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Kada vidite dženazu, ustanite, a ko je slijedi neka ne sjeda dok se dženaza ne spusti na zemlJu. ' Propisi u vezi s poglavljem Prvo, u hadisu se naređuje ustajanje pred dženazom, odnosno zabrviše
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada vidite dženazu, ustanite, a ko je slijedi neka ne sjeda dok se dženaza ne spusti na zemlJu. ‘
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, u hadisu se naređuje ustajanje pred dženazom, odnosno zabranjuje sjedanje onima koji je nose sve dok je ne spuste na zemlju.
Drugo, je li ova stvar derogirana, islamski učenjaci imaju oprečna mišljenja. Dokazi ukazuju da je i ustajanje pred dženazom kada prođe, i zabrana sjedanja dok se ne spusti derogirana. To je derogiralo Alijino, radijallahu anhu, predanje koje je preneseno u sljedećim verzijama: “Vidjeli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao pred dženazom, pa smo i mi ustali, potom je sjeo, pa smo i mi sjeli.”
“Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ustajao je pred dženazom određeno vrijeme i poslije to nije činio.”
Mesud b. el-Hakem izjavio je: “Prisustvovao sam jednoj dženazi u Iraku i vidio sam neke ljude da stoje, čekajući da se dženaza spusti, pa im je Alija b. Ehu Talih pokazao da sjednu i rekao: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što nam je naređivao da ustajemo, naredio nam je da sjedimo kada se pronese dženaza.”‘
“Prisustvovao sam dženazi u plemenu Benu Selema, i ustao sam, pa me je Nafia b. Džubejr upozorio: ‘Sjedi! O tome ću ti ispričati vjerodostojan hadis. Pričao mi je Mesud b. el-Hakem ez-Zerki da je čuo kako Alija b. Ehu Talib, radijallahu anhu, stojeći na sastajalištu u Kufi, govori: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao nam je da ustajemo pred dženazom, ali nakon određenog vremena nije ustajao, i naređivao je ljudima da ne ustaju.””
“Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao je pred dženazom dok se ne spusti na zemlju, a i ljudi su stajali, ali nakon određenog vremena nije ustajao, i naređivao je svijetu da ne ustaje.”
Dakle, ustanovili smo da je ustajanje pred dženazom i stajanje dok se ona ne spusti derogirana, to se jasno vidi iz Alijinih, radijallahu anhu, riječi i postupaka. Ali kao da imam Eš-Ševkani nije znao za Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi s tim u vezi, jer je zapisao sljedeće: “Kada bismo i pretpostavili da se stajanje, spomenuto u Alijinom, radijallahu anhu, predanju, odnosi na stajanje onoga ko slijedi dženazu, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljanje stajanja to ne derogira, osim toga, ništa nam ne ukazuje na to da se trebamo u tome za njim povoditi. Drugim riječima, Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak koji je u suprotnosti s općim riječima upućenim ummetu ne derogira te riječi, što je principu usulifikhu.”
Siddik Hasan-han rekao je: ” … a kada je riječ o stajanj u onoga ko slijedi dženazu dok se ona ne spusti na zemlju, propis je punovažan, nije derogiran.”
Ibn Hazm rekao je: ” … dakle, to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedao pred dženazom, nakon što je naređivao ustajanje, ukazuje nam na to da je pređašnja naredba ustvari bila mustehab, poticaj na dobro, i nemoguće je da to bude derogacija, jer propis koji je zasnovan na uvjerenju dopušteno je ostaviti samo na osnovu dokaza koji iziskuje uvjerenje: derogacija se može prizivati samo na osnovu zabrane ili napuštanja nečega, uz zabranu njegovog činjenja.”
Rekao sam: i zabrana ustajanja i njegovo ostavljanje postoje u ovom slučaju, i zbog toga sam i naveo verzije Alijinog, radijallahu anhu, predanja.
Ako neko kaže: “Ibn Hazm navedeni je hadis isključio predanjem koje je zabilježio preko Ehu Seida i Ehu Hurejre, radijallahu anhum: ‘Nismo vidjeli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada sjeo na dženazi, sve dok umrli ne bi bio spušten na zemlju.’ Drugim riječima, stajanje pred dženazom bila je Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, stalna praksa, jer su njih dvojica bili uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok nije umro, i, otuda, naredba da se sjedne svojevrsno je olakšanje, odnosno naredba da se stoji mustehab je.”
Na to možemo odgovoriti ovako: Alijino, radijallahu anhu, predanje jasno derogira prethodnu Ehu Seidovu i Ehu Hurejrinu, radijallahu anhum, izjavu.
Vakid b. Amr b. Sa'd b. Muaz pripovijedao je: “Dok smo prisustvovali jednoj dženazi, Nafia b. Džubejr vidio me da stojim, a bio je već sjeo, čekajući da se dženaza spusti na zemlju. Upita me: ‘Zašto stojiš?’ Odgovorih mu: ‘Čekam da se spusti dženaza, radim prema Ebu Seidovom hadisu.’ Reče mi: ‘Zaista mi je Mesud b. elHakem prenio sljedeće Alijine riječi: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ustajao je pred dženazom određeno vrijeme, i poslije to nije činio.””
Ovo nam predanje jasno ukazuje na to da je prenosilac Alijinog, radijallahu anhu, hadisa htio reći da je Ebu Seidov, radijallahu anhu, hadis derogiran, i tada je neispravno preferirati Ebu Seidov i Ebu Hurejrin nad Alijinim hadisom. Naime, postoji mogućnost da njih dvojica nisu saznala za naredbu u vezi s neustajanjem pred dženazom, za razliku od Alije, radijallahu anhu, koji je znao za naredbu da se ustane, ali i za zabranu stajanja pred dženazom: Alijino je predanje preciznije, u njemu je informacija više, i otuda je rad prema njemu preči, a Svevišnji Allah najbolje zna.
___________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno da žene učestalo posjećivaju mezarje?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je žene koje često posjećuju mezarje." U drugoj verziji stoji: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah je prokleo žene koje često posjećuju mezarje. " Propisi u vezi s poglavljem Prvo, u djeluviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je žene koje često posjećuju mezarje.” U drugoj verziji stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah je prokleo žene koje često posjećuju mezarje. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, u djelu Behdžetun-nazirin, 1 /9 1 -93, detaljno sam obradio ovu temu i naveo argumente koji ukazuju na to da je ženama dopušteno posjećivanje mezarja; mislim da je to nepotrebno ovdje ponavljati.
Drugo, neki učenjaci kažu da se navedeni hadis odnosi na žene koje često posjećuju mezarja, jer to vodi u određene harame, stvari oprečene islamu: naricanje, udaranje po obrazima … i tada posjećivanje gubi svoj smisao koji mu je doznačio Šerijat: uzimanje pouke i podsjećanje na smrt. Imam El-Kurtubi zapisao je sljedeće: “Prokletstvo spomenuto u hadisu zaslužuju žene koje često posjećuju mezarja. To iziskuje hiperbola upotrijebljena u hadisu. Često posjećivanje mezarja zabranjeno je možda i zato što se time narušava muževo pravo, jer se žena obično razgolići na mezarju, zato što nariče i sl. Možda se može kazati da se posjećivanje mezarja ženama može dopustiti ako spomenute stvari ne dolaze u pitanje, jer ženama, kao muškarcima, treba podsjećanje na smrt.” Ovaj je citat prenio imam Eš-Ševkani u djelu Nelul-evtar, 4/1 66, i odobrio ga rekavši: “Ovako se trebaju uskladiti naoko oprečni hadisi koji govore o ovom pitanju.”
___________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Šta je sve zabranjeno činiti prilikom slijeđenja dženaze?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dženaza se ne slijedi povišenim glasovima ni bakljama. ' Ebu Burda govorio je: "Ebu Musa, radijallahu anhu, na samrti mi je oporučio: 'Kada me budete nosili, idite žurno, nemojte moju dženazu slijediti kadiviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dženaza se ne slijedi povišenim glasovima ni bakljama. ‘
Ebu Burda govorio je: “Ebu Musa, radijallahu anhu, na samrti mi je oporučio: ‘Kada me budete nosili, idite žurno, nemojte moju dženazu slijediti kadionicama, nipošto u moj mezar nemoj staviti nešto što će me odvajati od zemlje i nipošto na mome kaburu nemoj podignuti turbe. Uzimam vas za svjedoke da se odričem svake žene koja prilikom nedaće brije glavu, ili se udara po licu, ili podiže glas.’ Prisutni upitaše: ‘Jesi li čuo hadis s tim u vezi?’ ‘Da, čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori s tim u vezi’, odgovori Ebu Musa.”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, dženazu je zabranjeno pratiti mirisima koji se stavljaju u mangale. S tim u vezi, postoje predanja od ispravnih prethodnika. Imam je Muslim zabilježio da je Amr b. el-As rekao: “Kada umrem, nemojte da moju dženazu slijedi narikača, i nemojte moju dženazu pratiti bakljama.” A imam Ahmed i neki drugi muhadisi s ispravnim lancem prenosilaca zabilježili su sljedeće Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, riječi: “Nemojte iznad moje dženaze nositi razapet šator, i nemojte moju dženazu slijediti kadionicama.”
Drugo, na dženazi je pokuđeno podizanje glasova, makar čovjek činio zirk, na osnovu izjave Kaj sa b. Ubada: “Ashabi su prezirali podizanje glasova na dženazi.” Imam En-Nevevi rekao je: “Treba znati da je s tim u vezi jedino ispravan stav ispravnih generacija, radijallahu anhum: šutanje prilikom slijeđenja dženaze i ne podizanje glasa, makar čovjek recitirao časni Kur'an ili činio zikr. Mudrost toga očita je: to djeluje smirenije na čovjeka i omogućuje mu da se usredsredi na dženazu, a to se traži. Ovo je ispravno mišljenje, i neka čovjeka ne obmane brojnost njegovih neistomišljenika. A otegnuto učenje Kur'ana prilikom slijeđenja dženaze i razgovaranje o neumjesnim temama, što prakticiraju neznalice u Damasku i nekim drugim mjestima, zabranjeno je, po jednoglasnom mišljenju svih učenjaka. To je ružan čin, veliki grijeh, i grešan je onaj ko može, a neće na to da upozori. O tome sam govorio u posebnoj poslanici u kojoj sam razmatrao adabe učenja Kur'ana. Neka nam je Svevišnji Allah na pomoći!”
Treće, spomenuta se zabrana proteže na slijeđenje dženaze uz muzičke instrumente, štaviše, to je veći grijeh. Tzv. “ispraćaj na posljednje počivalište” novotarija je, time se oponašaju nevjernici. Staviše, to je širk i negiranje proživljenja na onome svijetu.
___________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf