Alejkumus-selam! Zavidnost ili el-hased ne može se spojiti zajedno u srcu iskrenog vjernika, Allahovog roba, sa njegovim imanom. Odnosno, pravi vjernik ne može da zavidi svom bratu na nekoj blagodati sa ciljem da ona nestane. Može da zavidi u dvije stvari: mudrosti koju mu je Allah podario pa po njoj sudi i imetku koji dijeli na Allahovom putu. Dakle, ovo su dva stanja kad vjernik može da zavidi, odnosno da i on postane poput njega, a ne da te stvari nestanu. Ali, kad se radi o zlobnoj zavidnosti, kad čovjek želi da blagodat nestane ili da bude uništena, onda se takva podla zavidnost ne može naći u srcu pravog vjernika, a dokaz za to jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “U srcu vjernika ne mogu se naći zajedno iman (vjerovanje) i el-hased (zavidnost).” (Nesai, sahih)

Na pitanje odgovorio:Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumus-selam! Bilo kakve dječije aktivnosti tokom zalaska sunca, a posebno nakon zalaska, znači kad nastupa noć (akšam), mogu da budu opasne po djecu. Naš narod kaže da se može naograisati, i u pravu je, odnosno može veoma lahko da dođe do džinskog napada, može da dođe do osvete, jer djeca, recimo, nečim mogu da pogode nekog od članova džinske porodice (kamenom, drvetom i sl.), i može da dođe do opsjedanja. Sjećam se slučaja koji mi je ispričala moja nana, kako je jedna djevojka u akšam izašla zdrava, a vratila se luda, pa su džini, nakon učenja Kur’ana, kazali da je naišla na njihovu sofru.

Nije džaba Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao roditelje da pred akšam uvode djecu u kuće, jer se tada džini šire zemljom, njima mrak odgovora, a i djelovanje sihra u noći je jače. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada nastupi noć, čuvajte svoju djecu (skupite ih u kuće), zaista se šejtani tada rašire (po Zemlji), a kada nastupi jacija, možete ih pustiti. Zatvarajte vrata i spomenite Allahovo ime, utrnite lampu i spomenite Allahovo ime, pokrijte piće i spomenite Allahovo ime te pokrijte svoje posude (sa hranom) i spomenite Allahovo ime, pa makar da preko njih stavite nešto (štap i sl.).” (Buhari)

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumus-selam! Da, moguće je. Urok je istina, kako se navodi u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a djelovanje uroka osjetili su i pojedini ashabi. Glavnu ulogu u djelovanju uroka igra duša koja može biti zavidna, pokvarena, ljubomorna, radoznala, osvetnička, bolesna, dok se urok odvija preko očiju.

Važno je napomenuti da postoje tri vrste uroka i to:

1) urok divljenja i čuđenja,

2) urok zavidnosti,

3) smrtonosni urok.

Allah zna, ali očito je da možete, uz Allahovu dozvolu, da ureknete svojim očima. Vaša želja da nikom ne naudite govori o tome da se ne radi o uroku zavidnosti, hvala Allahu. Na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima. Inače, urok divljenja i čuđenja jeste ako duša pretjera u divljenju i čuđenju blagodatima datim od Allaha Uzvišenog, tako da će svojom dušom i svojim urokljivim okom tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu, uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Uzvišenog Allaha riječima: “Mašallahu, la havle ve la kuvvete illa billah” ili riječima: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima: “Allahume barik fihi”.

Kao što se navodi u časnom ajetu u suri El-Kehf: “A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah!’ – moć je samo u Allaha”. (El-Kehf, 39) Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Urok divljenja može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što je zadivljuje, treba da isto blagosloviti dovom.” Dakle, na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima: “Mašallahu la havle ve la kuvvete illa billah”, ili: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima:“ Allahume barik fihi”.

Alejkumus-selam! Da, moguće je. Urok je istina, kako se navodi u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a djelovanje uroka osjetili su i pojedini ashabi. Glavnu ulogu u djelovanju uroka igra duša koja može biti zavidna, pokvarena, ljubomorna, radoznala, osvetnička, bolesna, dok se urok odvija preko očiju.

Važno je napomenuti da postoje tri vrste uroka i to:

1) urok divljenja i čuđenja,

2) urok zavidnosti,

3) smrtonosni urok.

Allah zna, ali očito je da možete, uz Allahovu dozvolu, da ureknete svojim očima. Vaša želja da nikom ne naudite govori o tome da se ne radi o uroku zavidnosti, hvala Allahu. Na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima. Inače, urok divljenja i čuđenja jeste ako duša pretjera u divljenju i čuđenju blagodatima datim od Allaha Uzvišenog, tako da će svojom dušom i svojim urokljivim okom tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu, uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Uzvišenog Allaha riječima: “Mašallahu, la havle ve la kuvvete illa billah” ili riječima: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima: “Allahume barik fihi”.

Kao što se navodi u časnom ajetu u suri El-Kehf: “A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah!’ – moć je samo u Allaha”. (El-Kehf, 39) Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Urok divljenja može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što je zadivljuje, treba da isto blagosloviti dovom.” Dakle, na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima: “Mašallahu la havle ve la kuvvete illa billah”, ili: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima:“ Allahume barik fihi”.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumus-selam! Da, manja djeca, ustvari bez obzira na dob i uzrast, mogu da se odvedu kod liječnika Kur’anom i da se djetetu prouči rukja. Ali, moj vam je savjet da dijete ne vodite nikome. Zašto? Osnova kod liječenja Kur’anom jeste iskrenost i čistoća nijeta, a ja vas pitam: da li bilo koji liječnik Kur’anom, bez obzira na iskustvo, može da ima jači i čišći nijet od majke? Svakako da ne može.

Zato, lijepo uzmite svoje dijete, stavite svoju ruku na njegovu glavu te sa nijetom u srcu, nijetom izlječenja od uroka, proučite:

1) El-Fatihu, prvih pet ajeta sure El-Bekara, Ajetul-kursijju, zadnja dva ajeta sure El-Bekara, po tri puta sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas, zatim dove 1) Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli da’in ju’zike ve min kulli nefsin ev ‘ajnin hasidin, Allahu ješfike (uči se sedam puta);

2) Bismillahi jubrike, min kulli da’in ju’zike, ve min šerri hasidin iza hased, ve min šeri kulli zi ‘ajnin (uči se sedam puta);

3) Allahumme rabben-nasi ezhibil be’se vešfi enteš-Šafi la šifa’e illa šifa’uke, šifa’en la jugadiru sekamen (uči se sedam puta);

4) E‘uzu bi kelimatillahit-tammeh min kulli šejtanin ve hammeh ve min kulli ‘ajnin lammeh (uči se tri puta).

Puhnite u dijete, a iste ajete, sure i dove, naučite na vodu pa s tom vodom dijete okupajte i bit će bolje, uz Allahovu pomoć.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu ‘anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, Sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnih karekteristika po kojoj se teravija razlikuje od ostalih dobrovoljnih namaza.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi proveo jednu trećinu noći u namazu, a o dužini i ljepoti kijama, ruku’a i sedžde ne pitaj, kako kaže Aiša, radijallahu ‘ahna, u hadisu kojeg bilježi Buharija. A Omer, radijallahu ‘anhu, je naredio da se uči na jednom rekatu u teravih-namazu trideset ajeta, a to je oko tri stranice Kur’ana. Također, prenosi El-Mervezi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl da je selef učio između dvadeset i trideset ajeta na jednom rekatu teravih-namaza.

Kod Ebu Hanife i većine hanefijskih učenjaka je sunnet da se u toku Ramazana na teravih-namazu prouči hatma (cijeli Kur’an), a da bi se to izvelo kažu da treba učiti oko deset ajeta na jednom rekatu, a što predstavlja više od jedne stranice Kur’ana. Sa druge strane, teravija, što u arapskom znači odmaranje, je baš nazvana tim imenom jer bi se klanjači nakon dugog kijama odmarali poslije svaka četiri rekata.

Također, po isparavnom stavu učenjaka da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata, a ko skrati kijam poveća broj rekata. Skratiti kijam i povećati broj rekata ne znači da od teravije treba napraviti utrku ili natjecanje u brzini gdje se izgubi svaki osjećaj skrušenosti u namazu. Naravno da treba voditi računa o stanju džematlija, jer među njima ima slabih, iznemoglih, bolesnih, starijih, žena i djece, te dužinu namaza uskladit prema njima.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas predvodi ljude u namazu neka skrati (namaz), jer među njima je dijete, starac, iznemogli i onaj koji ima neku potrebu. A kada klanja sam, neka klanja kako hoće.” (muttefekun alejhi) Ali ovo ne znači da teraviju treba pretvoriti u gimnastičku vježbu kao što je stvarnost većine teravija, na žalost, u našim krajevima. Ako je stanje takvo kako je opisano u pitanju, da se teravije jako brzo klanjaju tako da nema smirenosti na ruku i sedždi, a to su ruknovi namaza, onda je valjanost tih namaza upitna.

Stoga savjetujem tebe i sve druge koji su u sličnom stanju, da na najljepši način razgovaraš sa imamom, posavjetuješ ga po ovom pitanju i da uputiš dovu Uzvišenom Allahu da mu omekša srce i da prihvati savjet. A ako znaš unaprijed da od tebe ne prima savjet u vjeri, onda podstakni nekog drugog da to uradi od koga prima savjet. A ako to ne urodi plodom, a u blizini nema drugog džem’ata gdje se teravija klanja normalno, onda klanjaj teraviju u kući sam ili u džem’atu sa porodicom.

Jer mnogi učenjaci smatraju da je bolje klanjati teraviju u kući nego u mesdžidu. Na tom stavu su malikije pod šartom da to ne utiče na prestanak klanjanja teravije u mesdžidima. Također je to rivajet u šafijskom mezhebu, a Šafija smatra da je bolje da dobri učači Kur’ana klanjaju u kući. Muhammed ibn Nasr El-Mervezi bilježi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl vjerodostojne predaje u kojima se navodi poimenično ko je sve od selefa klanjao teraviju u kući ili u mesdžidu pojedinačno van džem’ata.

DODATAK: Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se travija klanja sa imamom do kraja teravih-namaza. Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhive sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Odgovorio mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć“. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu’ajb Arnaut i Albani.

Prema tome, sunnet je da se teravija klanja polahko sa dugim kijamom, a da bi se brojalo da je klanjač dostigao vrijednost klanjanja cijele noći treba da klanja teravih-namaz u džematu sa imamom do kraja namaza sa vitretom. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com