Draga sestro, kada već kažeš da vjeruješ u Allaha, onda vjerovatno znaš da tvoj Gospodar u Kur’anu kaže: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” (El-Kehf, 49) “Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.” (En-Nisa, 40) Allah, dž.š., je Svoj Šerijat objavio ženama kao i muškarcima. Svaki ajet u kome se Uzvišeni obraća muškarcima odnosi se i na žene podjednako. Svaki propis koji se odnosi na muškarce odnosi se i na žene, osim ako postoji dokaz o postojanju razlike, kao što su propisi džihada, mjesečnog ciklusa, mahrema itd..

Ako se Allah, dž.š., obraća muškom rodu, misli se i na žene, na što nam ukazuje hadis od Aiše, r.a., u kom se kaže: “Upitan je Poslanik, s.a.v.s., o čovjeku koji nakon spavanja primjeti vlažan trag, a ne sjeća se spolnog snošaja?” “Mora se okupati,” odgovorio je. Nakon toga je upitan o čovjeku koji je sanjao spolni odnos, ali nije pronašao tragove polucije?” “Ne mora se kupati,” odgovorio je Poslanik, s.a.v.s. Zatim je Ummu-Sulejm, r.a., upitala za ženu koja isto to doživi, mora li se okupati? “Da,” rekao je Poslanik, s.a.v.s., tj. isto će postupiti kao i muškarac. (Ebu-Davud i Tirmizi 113, te još neki prenosioci. Tirmizi na kraju hadisa spominje slijedeći dodatak: “Žene su sestre ljudima”, Sahihul džami’, 2333.)

Slijedećih nekoliko ajeta i hadisa nam govore o nagradi koju će žena imati na Sudnjem danu: Prenosi se od Ummu-Seleme, r.a., da je rekla: “O Božiji Poslaniče, nisam primijetila da je Allah, dž.š., spomenuo žene u ajetima koji govore o Hidžri,” te su objavljeni slijedeći ajeti: ‘I Gospodar njihov im se odaziva: ‘Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela preći i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša.’” (Ali ‘Imran 195, a hadis prenosi Tirmizi 3023)

Ibn-Kesir, rahimehullah, u tefsiru ovog ajeta kaže: “I Gospodar njihov im se odazva…” tj. Gospodar njihov im je odgovorio. Riječi: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi,” su pojašnjenje Njegovog odazivanja, tj. obavijestio ih je da nikome ničiji trud i djela neće uskratiti, nego će svako naći i vidjeti ono što je radio, bio muškarac ili žena. Riječi Uzvišenog: “Vi ste jedni od drugih,” znače kod Mene ste u pogledu nagrađivanja svi isti.

Uzvišeni, također, kaže: “A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124) Ibn-Kesir u tumačenju ovog ajeta kaže: “Allah, dž.š., ovim ajetom nam ukazuje koliko je On plemenit i darežljiv prema svojim robovima, i kako prima dobra djela od njih, muškaraca i žena, bez razlike, pod uslovom da budu vjernici. On im neće umanjiti njihova dobra djela ni koliko iznosi kožica na košpi hurme.

Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97) U tefsiru ovoga ajeta Ibn-Kesir kaže: “Ovo je obećanje od Allaha svim robovima koji budu dobra djela činili, tj. djela koja su u skladu sa Knjigom Uzvišenog Allaha i sunnetom Njegovog Poslanika, s.a.v.s., svejedno bila ta djela od muška ili ženska, uz uslov da vjeruju u Allaha i Njegova Poslanka, s.a.v.s. Ova od Allaha naređena djela propisana su kako bi onome koji ih čini Allah dao ugodan život na ovom i najljepšu nagradu na onom svijetu. Lijep život obuhvata sve vrste ugodnosti ma kakve one bile.”

Uzvišeni u Svojoj Knjizi kaže: “Ko učini zlo, biće prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je, u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.” (El-Mu’min 40)

Naposljetku, želim ti navesti hadis koji će, uz Allahovu pomoć, u potpunosti iz tvojih prsa otkloniti sve šejtanske vesvese u pogledu spomena žene u Kur’anu: Od Ummu-’Umare, radijallahu anha, prenosi se da je došla Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: “Kao što vidim, muškarcima pripada sve, dok se žene uopće i ne spominju.”

Nakon toga je objavljen ajet: “Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama…” (Tirmizi, 3211 i 2565) U “Musnedu” imama Ahmeda prenosi se od Ummu-Seleme da je rekla: “O Božiji Poslaniče, kako to da se mi ne spominjemo u Kur’anu kao što se muškarci spominju?” Dalje priča: “Nisam se nikad više prestrašila kao onoga dana kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na minberu, uzviknuo: ‘O ljudi,’ tada sam se češljala, te sam povezala kosu, primakla se vratima od palminih grana i čula ga kako govori: ‘Uistinu Uzvišeni Allah kaže: ‘Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)

Molim Allaha, dž.š., da nam omogući iskrenost u govoru, da nam pomogne u činjenju dobrih djela, te da nas učvrsti u vjerovanju. Neka su salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s.

Na pitanje odgovorio: Muhammed Salih Munedždžid
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumu-s-selam! Preferirajuće mišljenje je da je dozvoljeno općenito potirati po čarapama, pa čak i bile tanke, jer ovaj se uslov (da su čarape debele) nigdje ne spominje, nego to je analogno uspoređeno sa kožnim mestvama. Ovo mišljenje (da je dozvoljeno potiranje) zastupaju: ibn Hazm, ibn Tejmije, Usejmin i Šinkiti i dr., na osnovu slijedećih dokaza:

a) Mugire b. Šu’be kaže da se je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio i potrao po čarapama i obući.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. Šejh Albani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom) ‘

b) Ezrek b. Kajs je rekao: ”Vidio sam Enesa b. Malika kada je izgubio abdest kako pere lice, ruke i potrao po čarapama od vune, pa sam rekao: da li si potrao po njima? ”One su mestve, ali od vune.” reče on. (Bilježi ed-Dulabi u el-Kina. Šejh Ahmed Šakir je ocijenio ovu predaju vjerodostojnom) U ovoj predaji Enes, radijallahu anhu, pojasnio da su mestve širi pojam i ne odnose se samo na one od kože.

c) Pouzdano se prenosi da je 11 ashaba potiralo po čarapama, poput: Omera, njegovog sina Abdullah, Alije, ibn Mesuda, Enesa, radijallahu anhum edžmein, i dr.; i poznato je da im se nije niko po tom pitanju suprostavio.

d) Ebu Bekr el-Arabi kaže: ”Čuo sam Omera, radijallahu anhu, da kaže: ”Potiranje po čarapama je kao potiranje po kožnim mestvama.”’ (Musannef ibn Ebi Šejbe)

Što se tiče oblačenja čarapa na čarape i propis njihovog potiranja možemo svesti na slijedeće situacije:

1) Da se abdesti i obuje čarape preko čarapa, pa kada izgubi abdest, da potare po gornjim čarapama.

2) Da se abdesti i obuje čarape preko čarapa pa kada izgubi abdest da potare po gornjim čarapama i onda nakon nekog vremena skine gornje čarape, dozvoljeno mu je da potare po donjim čarapama jer je te obuo dok je bio pod abdestom.

3) Da se abdesti i obuje jedan par čarapa pa kasnije, nakon nekog vremena, dok je još pod abestom, obuje druge čarape preko prvih, kada bude ponovo uzimao abdest, dozvoljeno mu je da potare po kojim hoće čarapama (ili prvim ili drugim).

4) Da se abdesti i obuje jedan par čarapa i po njima potare pa nakon toga obuje drugi par čarapa preko prvih, pa ako ih je obuo pod abdestom, ispravno je da potire po gornjima zato što ih je obuo dok je imao abdest, ali ako potare po prvima pa izgubi abdest i onda obuje drugi par čarapa preko prvih, dok je bez abdesta, ispravno je da potire po donjim čarapama.

Što se tiče potiranja po obući, Mugire b. Šu’be kaže da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio i potrao po čarapama i obući.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. Šejh Albani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom) Na osnovu ove vjerodostojne predaje dozvoljeno da se potire po obući ukoliko su se obule na čarape i ako potare po obući onda vrijede isti propisi kao kod oblačenja čarapa preko čarapa. A Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Sve dok se ona smatra muslimankom dozvoljeno je da je musliman ženi. S tim, da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto. Problem nastaje kada u sredini u kojoj živimo ne možemo lahko naći djevojku muslimanku koja praktikuje osnovne stvari vjere.

Tako pitanje nije trebalo glasiti da li je dozvoljeno ovakvu ženu ženiti ili nije, nego u kojim situacijama nema smetnje da se ženi, a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena. Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikovanju vjere, tj. pridržavanju islamskih propisa.

Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru.“ (muttefekun alejhi, Buharija 5090, Muslim 3708) Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.

Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost), nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja opće poznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.

Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da dâ talak (tj. pusti) svojoj ženi, navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je, ali nemarna u odijevanju) i tome slično. Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo tj. da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima, gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaza.

Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem te da postupiš na sljedeći način; da na lijep i mudar način podstakneš i ubijediš tu djevojku da počne klanjati beš-vakat (pet dnevnih namaza) i da se pokrije prije nego što sklopiš sa njom bračni ugovor, a ako neće bolje je da je ne ženiš (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje).

Time ćeš uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obećanjima. U protivnom, ako bi je oženio u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći ćeš u neizvjestan položaj.

Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, je veoma relativno i upitno. Moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da dobijete djecu, da se brak učvrsti, a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što ti je obećala i što joj je vjerska dužnost, pa ćeš doći u situaciju da postavljaš ponovo pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje? Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena sestro u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da odgovor na vaše pitanje bude potpun, mi ćemo se zadovoljiti sa nekoliko napomena. Prvo, to što imate nekih sitnih trzavica u braku, ni u kojem slučaju ne treba da vas brine. Zapamtite dobro, ne postoji brak bez trzavica, ali postoje brakovi i bračni drugovi koji ne znaju kako se rješavaju bračne trzavice. Ako je u kući Allahovog Poslanika, a on najodabraniji Allahov rob i onaj koji je najpotpunijeg morala, bilo određenih nesuglasica, pa zar da se čudimo ako u kući nekog od nas ima problemčića. Sve dok su te trzavice sitne, to nije veliki broblem. Mnogo je ljudi koji imaju velikih trzavica u braku i opet se ne žale. Svakako to nije razlog da se bračni problemi ne rješavaju, ali naglašavamo da postojanje određenih sitnih trzavica u braku nije u osnovi neka iznenađujuća stvar.

Drugo, to što vam je kazao taj “hodža” je diplomatski odgovor koji može da se kaže svakom čovjeku na planeti, i da se od njega na kulturan način izmudri koja parica na ime “rješavanja problema”. To ako bismo na tu izjavu gledali onako objektivno, bez gledanja u njenu akaidsku pozadinu. Najlakše je čovjeku koji ti dođe sa problemom kazati: “Zvijezde vam se nisu podudarile” i gotovo. Ako se toj izjavi pristupi sa akaidske strane, ona je veoma opasna, naročito ako dolazi od onih koji se profesionalno bave obmanjivanjem ljudi i stjecanjem imetka na tuđim nedaćama, pa tako ljudima prodaju maglu upakovanu u celofanu “otvaranja zvijezda”. Šta je to otvaranje zvijezda? Čista obmana ljudi!

Uzvišeni Allah na više mjesta u Kur’anu jasno daje do znanja da budućnost i gajb ne zna niko osim Uzvišenog Allaha. Kazao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.” (En-Neml, 65)

Samo me zanima kako bi se ti stručnjaci izvukli kada bi ih neko upitao kako to da Allahov Poslanik nije znao gajb, a oni putem nekih svojih prevara zamotanih u celofan “otvaranja zvijezda” poznaju čije su se zvijezde poklopile, a čije nisu. Uzvišeni Allah u Kur’anu nam spominje da gajb, budućnost, ne zna ni Allahov Poslanik: “Reci: ‘Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.” (El-Earaf, 188)

Zaista je čudno kako ljudi vjeruju nekom polupismenom čovjeku, a ne vjeruju u ono što im je rekao Allahov Poslanik, koji ne govori po hiru svome, već je to objava od Allaha. Jedne prilike je djevojčica pjevala u prisustvu Allahovog Poslanika, pa kada je kazala: ”Među nama je Poslanik koji zna šta će biti sutra” , naredio joj je da to više ne ponavlja i da pjeva ono što je pjevala prije, govoreći da gajb – budućnost ne poznaje niko osim Uzvišenog Allaha.” (Buharija)

Shodno tome, odgovor na vaše pitanje o tačnom značenju rečenice “zvijezde nam se ne podudaraju”, glasi – da vas je neko dobro prevario, da vam priča izmišljotine i da vam u vašem neznanju petlja i laže. Ako znaju čija zvijezda se poklapa sa čijom i čija se ne poklapa, neka nama kažu šta će se sutra desiti. Nikada!

Muslimani vjeruju, na osnovu mnogih argumenata, da budućnost – gajb ne zna niko osim Uzvišenog Allaha. Mnogo je argumenata koji potvrđuju spomenutu činjenicu – da jedino Uzvišeni Allah poznaje gajb, a to nam potvrđuju riječi Uzvišenog: “U Njega su ključevi gajba, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.’’ (El-En’am, 59)

Uvažena sestro, vjera islam strogo zabranjuje odlazak bilo kome ko ljudima proriče sudbinu, govori o budućnosti, bez obzira kakvim to imenima oni zvali: otvaranjem zvijezda, horoskopom, bacanjem graha, kašika, izljevanjem stra(v)he, i sličnih stvari. Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik rekao: ”Ko ode gataru –vračaru ili proroku, te povjeruje u ono što mu kaže, taj je uznevjerovao – negirao ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ebu Davud, Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Koliko je meni poznato, ubjeđenje da je pokuđeno ili zabranjeno sjeći nokte nakon akšama, čisto je praznovjerje. Za takvo ubjeđenje ne postoji validan argument u islamu. Kada je Allahov Poslanik govorio o čovjekovim urođenim svojstvima (fitri) i kraćenju noktiju, spomenuo je to općenito, bez ograničavanja u kojem periodu u toku dana da se sijeku nokti. Što znači, osnova je da ne postoji zapreka da se nokti sijeku u toku noći ili nakon akšama.

Ista stvar je za kupljenje veša. Ne postoji dokaz koji ograničava kupljenje veša na određeno vrijeme. Ono što je spomenuto u hadisima Allahovog Poslanika, i bojim se da su mnoga pogrešna ubjeđenja nastala upravo zbog neispravnog shvatanja ovog hadisa, jesu riječi Allahovog Poslanika, a koje su zabilježene u različitim predajama: ”Kada zađe sunce spriječite vašu djecu od izlaska iz kuće jer je to vrijeme kada se kreću šejtani, pa kada prođe taj period, ponovo im dopustite da izlaze.“ (Osnova ovog hadisa nalazi se u Buharijinoj i Muslimovoj zbirci hadisa)

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com