Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu ‘anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, Sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnih karekteristika po kojoj se teravija razlikuje od ostalih dobrovoljnih namaza.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi proveo jednu trećinu noći u namazu, a o dužini i ljepoti kijama, ruku’a i sedžde ne pitaj, kako kaže Aiša, radijallahu ‘ahna, u hadisu kojeg bilježi Buharija. A Omer, radijallahu ‘anhu, je naredio da se uči na jednom rekatu u teravih-namazu trideset ajeta, a to je oko tri stranice Kur’ana. Također, prenosi El-Mervezi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl da je selef učio između dvadeset i trideset ajeta na jednom rekatu teravih-namaza.

Kod Ebu Hanife i većine hanefijskih učenjaka je sunnet da se u toku Ramazana na teravih-namazu prouči hatma (cijeli Kur’an), a da bi se to izvelo kažu da treba učiti oko deset ajeta na jednom rekatu, a što predstavlja više od jedne stranice Kur’ana. Sa druge strane, teravija, što u arapskom znači odmaranje, je baš nazvana tim imenom jer bi se klanjači nakon dugog kijama odmarali poslije svaka četiri rekata.

Također, po isparavnom stavu učenjaka da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata, a ko skrati kijam poveća broj rekata. Skratiti kijam i povećati broj rekata ne znači da od teravije treba napraviti utrku ili natjecanje u brzini gdje se izgubi svaki osjećaj skrušenosti u namazu. Naravno da treba voditi računa o stanju džematlija, jer među njima ima slabih, iznemoglih, bolesnih, starijih, žena i djece, te dužinu namaza uskladit prema njima.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas predvodi ljude u namazu neka skrati (namaz), jer među njima je dijete, starac, iznemogli i onaj koji ima neku potrebu. A kada klanja sam, neka klanja kako hoće.” (muttefekun alejhi) Ali ovo ne znači da teraviju treba pretvoriti u gimnastičku vježbu kao što je stvarnost većine teravija, na žalost, u našim krajevima. Ako je stanje takvo kako je opisano u pitanju, da se teravije jako brzo klanjaju tako da nema smirenosti na ruku i sedždi, a to su ruknovi namaza, onda je valjanost tih namaza upitna.

Stoga savjetujem tebe i sve druge koji su u sličnom stanju, da na najljepši način razgovaraš sa imamom, posavjetuješ ga po ovom pitanju i da uputiš dovu Uzvišenom Allahu da mu omekša srce i da prihvati savjet. A ako znaš unaprijed da od tebe ne prima savjet u vjeri, onda podstakni nekog drugog da to uradi od koga prima savjet. A ako to ne urodi plodom, a u blizini nema drugog džem’ata gdje se teravija klanja normalno, onda klanjaj teraviju u kući sam ili u džem’atu sa porodicom.

Jer mnogi učenjaci smatraju da je bolje klanjati teraviju u kući nego u mesdžidu. Na tom stavu su malikije pod šartom da to ne utiče na prestanak klanjanja teravije u mesdžidima. Također je to rivajet u šafijskom mezhebu, a Šafija smatra da je bolje da dobri učači Kur’ana klanjaju u kući. Muhammed ibn Nasr El-Mervezi bilježi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl vjerodostojne predaje u kojima se navodi poimenično ko je sve od selefa klanjao teraviju u kući ili u mesdžidu pojedinačno van džem’ata.

DODATAK: Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se travija klanja sa imamom do kraja teravih-namaza. Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhive sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Odgovorio mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć“. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu’ajb Arnaut i Albani.

Prema tome, sunnet je da se teravija klanja polahko sa dugim kijamom, a da bi se brojalo da je klanjač dostigao vrijednost klanjanja cijele noći treba da klanja teravih-namaz u džematu sa imamom do kraja namaza sa vitretom. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Podsticuci ljude na ucenje dove, Svevisnji Allah je rekao: “A kada te robovi Moji za mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli…” (Prevod znacenja El-Bekare, 186) U drugom ajetu Allah, dz.s., kaze: “Gospodar je vas rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati’ ” Ovi, ali i brojni drugi ajeti ukazuju da musliman treba stalno moliti Allaha, i da ne smije gubiti nadu u Njegovu neizmjernu milost.

Buharija i Muslim zabiljezili su da je Ebu Hurejre, r.a., prenio sljedeci Poslanikov, saws, hadis: “Allah ce vam se odazivati sve dok ne budete pozurivali govoreci: ‘Molio sam, ali mi molba nije uslisana’. U Muslimovoj verziji stoji: “Allah ce se odazivati molbi sve dok covjek ne bude molio za grijeh ili kidanje rodbinskih veza ili ako ne bude pozurivao.’ ‘ A kako se pozuruje?’ upitase ashabi. Allahov Poslanik, saws, odgovori: ‘Govoreci: Molio sam i molio, ali mi nije uslisano, pa zanemrai ucenje dove“.

Ebu Seid Hudri, r.a., prenosi da je Poslanik, saws. rekao: “Kada musliman zamoli za ono sto nije grijeh ni za kidanje rodbinskih veza, Allah ce mu dati jedno od troje: ili ce uslisati njegovu molbu, ili ce je ostaviti za buduci svijet, ili ce u toj mjeri otkloniti od njega zlo na ovom svijetu.” (hadis biljeze Ahmed i Hakim) Otuda je zabranjeno reci da Uzviseni Allah nije primio dovu. Mozda ce njene plodove ubrati na Dan kada mu bude najpotrebnije.

A istina je da neki ljudi nemaju koristi od dove. Muslim je zabiljezio preko Ebu Hurejre, r.a. da je Allahov Poslanik, saws, rekao: “Na dugom putovanju, covjek uprasen i rascupan pruzi svoje ruke prema nebu i moli: ‘Gospodaru, Gospodaru!’, a njegova hrana – haram, pice – haram, odjeca – haram, pa kako ce mu molba biti uslisana!” A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Svevisnji Allah oprostiti ce sve grijehe, cak i nevjerstvo, ako se covjek iskreno pokaje. Uzviseni je rekao: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, dosita, mnogo prasta i On je milostiv.” (Kur’an, sura Ez-Zumer, 53) u hadisi-kudsijju koji je zabiljezio imam Tirmizi stoji da je Uzviseni Allah rekao: “O covjece, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine pa Me zamolio za oprost, Ja bih ti ih oprostio….

Svevisnji Allah takodjer je rekao: “Dobra djela zaista ponistavaju hrdjava… (Sura: Hud, 114 ajet) Imam Muslim zabiljezio je da je Amr.b As prenio sljedece Poslanikove, saws, rijeci: “Islam brise ono sto je bilo prije njega, hidzra brise ono sto je bilo prije nje a hadzdz brise ono sto je pocinjeno prije njega.” Ne samo to, vec ce Uzviseni Allah, ako bude htio, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja, pretvoriti u dobra djela: “…Allah ce njihova hrdjava djela u dobra promjeniti…” (Prevod znacenja El-Furkan, 70)

Imam Hakim zabiljezio je predanje u kojem Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Poslanik, saws, rekao: “Neki ljudi ce na Sudnjem danu pozeljeti da su pocinili sto vise grijeha.” Ashabi zacudjeno upitase: ‘Ko su oni, Allahov Poslanice?!’ ‘ To su oni kojima ce Allah njihova hrdjava djela u dobra promjeniti’ – odgovori im Poslanik, saws.” Sejh Albani tvrdi da je lanac prenosioca ovog hadisa dobar. Medjutim, imam Ibn Redzeb, u djelu El-Dzamia, 1/118, radije odabire mogucnost da su to Ebu Hurejrine, r.a., rijeci, a ne Poslanikove, saws. Bilo kako bilo, predanje ne podstice na cinjenje losih djela jer grijesenje je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsezusom muslimana, vec samo ukazuje na velicinu Allahove, dz.s., milosti.

Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Dzibril, a.s., Poslaniku, saws, rekao: “Da si me samo vidio kako uzimam morski pijesak i trpam ga faraonu u usta bojeci se da ga ne stigne Allahova milost (kada je poceo da se tusi i da priziva Allaha, svt).” Imam Tirmizi je ovo predanje ocjenio dobrim. Nema sumnje da bi Milostivi oprostio i faraonu, najvecem prijestupniku svih vremena, koji se proglasio bogom, da se iskreno pokajao prije nego se poceo utapati. Kako onda Milostivi ne bi oprostio ono sto je manji grijeh od toga?!

Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe Svojom neizmjernom miloscu, oprosti nam grijehe i dopusti nam dzennetska prostranstva, amin!

Na pitanje odgovorio: “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

“Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, dosita, mnogo prasta i On je milostiv.” (Kur’an, sura Ez-Zumer, 53) Ne postoji ni jedan grijeh koji covjek pocini pa se iskreno pokaje a da mu Uzviseni Allah nece oprostiti, makar se radilo o sirku, jer od milostivih Allah je najmilostiviji. Zlo je uciniti grijeh, ali je vece zlo smatrati da Uzviseni Allah to nece oprostiti i gubiti nadu u Allahovu milost. Ako Uzviseni Allah oprasta idolatariju i nevjerstvo onome ko se iskreno pokaje, kako onda nece oprostiti ono sto je manji grijeh od toga!

Cjenjena sestro u islamu, buduci da si svjesna grijeha koji si ucinila, necu govriti o velicini pocinjenog prijestupa prema Allahu, islamu, tebi samoj, tvom muzu, vasoj djeci, ali i grijesnom cat-prijatelju. Ako zelis dobro sebi i svojoj porodici, poduzmi sljedece korake: prvo, iskreno se pokaj Svevisnjem Allahu i cvrsto odluci da nikada vise neces takvo nesto uciniti; drugo, odjavi internet, i nije ti dopusteno da ga ikada vise koristis zato sto musliman ne smije dopustiti da bude ugrizen dva puta iz iste rupe, i trece, trebas obratiti veliku paznju na cinjenje dobrocinstva svom plemenitom muzu i to mnogo vise nego si cinila ranije, jer si zakinula njegovo najintimnije pravo.

Kada je rijec o tvojim rijecima da se osjecas kao nemoralnica, kazemo da se pocinjeno djelo ne tretira bludom, jer se nije desio cin nemorala, ali ostaje da razmislimo o Poslanikovim, saws, rijecima da oko cini blud – gledanje, da uho cini blud a da je njegov blud – slusanje…, da bi na kraju konstatirao kako to covjek (i zena, naravno) spolnim aktom potvrdi ili negira.

U svakom slucaju, trazi oprosta od Allaha, dz.s., i ne gubi nadu u Njegovu milost! Ponavljamo: gubljenje nade u Allahovu milost mnogo je veci grijeh od onoga sto si pocinila. Molim Svemoguceg Allaha da oprosti tvoj prijestup, da te ucini iskrenom suprugom i najboljom majkom i da ti ucini Dzennet konacnim boravistem, amin!

Na pitanje odgovorio: “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Obaveza je imamet povjeriti samo bogobojaznim osobama, koje imaju ispravno vjerovanje (akaid). Ovo je zato jer imam ima isuviše važnu ulogu u društvu: predvodi muslimane u najvažnijem obredu, poučava ih vjeri, izdaje pravna rješenja o određenim vjerskim pitanjima itd. Otuda mora biti bogobojazan, učen, pronicljiv, snalažljiv, mudar, mora posjedovati vrhunski kodeks islamskog ponašanja kako bi na adekvatan način mogao obavljati povjerenu mu dužnost. S tim u vezi imam Ahmed kaže: “Pravo i obaveza muslimana jeste da ih predvode najbogobojazniji i najučeniji.” Neispravno je povjeriti imamet osobi koja čini makar jedan od spomenutih poroka, a kako ga onda povjeriti onome ko čini sve te poroke! Obaveza je takve “imame” prijaviti nadležnim vjerskim institucijama kako bi bili sankcionirani lišenjem imamske dužnosti.

Ipak, po većini islamskih učenjaka namaz iza takvog imama ispravan je. Mišljenje da je taj namaz ispravan zastupa većina učenjaka ehli-sunnetskog usmjerenja. Ebu Zerr pripovijedao je da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao: “Kako ćeš postupiti ako imami jednoga dana budu odgađali namaz!” “Šta mi predlažeš, Allahov Poslaniče?”, upita on, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: “Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a ako stigneš, klanjaj i s njima u džematu, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz.” (Muslim)

Ovaj hadis ukazuje nam da je namaz za velikim grješnicima koji ne klanjaju namaze u propisanom vremenu – ispravan, a odgađanje namaza svakako je jedan od najvećih grijeha nakon nevjerstva. Upitan: “Da li je ispravno džuma i bajram-namaz klanjati za velikim grješnicima”, imam Ahmed odgovorio je: “Jeste.” Međutim, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je za takvim ljudima pokuđeno klanjati. Kada je riječ o hadisima koji govore o imamima iza kojih se namaz ne prima, njih ima nekoliko, ali svi su slabi i ne mogu se uzeti kao dokaz. Namaz nije primljen iza imama koji je počinio nevjerstvo u srcu, riječima ili djelom, ako to muktedije znaju, u protivnom njihov je namaz valjan, a Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com