AlejkumusSelam!

Razumijem emocije omladinaca tvojih godina. Međutim, ti si i sam svjestan da je nemoralni izlet prije braka po svim vjerama nemoralan (dakle zabranjen, osuđen), a posebno po tvojoj i mojoj vjeri. To što ti osjećaš prema djevojci teško da bi se moglo nazvati ljubavlju. Mislim da se radi o zaljubljenosti i zanesenosti koja će s vremenom nestati. Zaluđenost koju osjećaš nikada nije bila prijatelj braka i nikada nije vodila sretnom braku. Ipak moraš uključiti malo razuma. Jednog dana će ti sve to izgledati smiješno. Potrebno je da se malo strpiš i ne povlačiš nagle poteze. I kao što si i sam rekao, voliš Allaha i radit ćeš onako kako je On rekao. I ja ti to upravo i preporučujem. A On je rekao da se ne približavaš bludu!

Pokaj se za ono što si uradio prije Medrese i moli Allaha da ti oprosti, svejedno da li si znao da je to grijeh ili ne. Jedini dozvoljeni kontakt sa osobom suprotnog spola jeste onaj u braku. Obzirom da si tek na početku školovanja u Medresi, mislim da se slažeš sa mnom da je još uvijek rano za zasnivanje braka. Ima vremena za njega. Nagrade koje očekuju mladiće koji se suzdrže od nemoralnih odnosa su velike, a jedna od njih je i hladovina na Sudnjem danu na dan kada neće biti ni jedne druge hladovine osim Allahove. Zar vrijedi žrtvovati tu hladovinu i počast zbog kratkotrajnog i prolaznog užitka? Ne dozvoli da strast prevlada.

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Prema hadisu Poslanika s.a.v.s. zadovoljstvo treba da bude obostrano. Komentarišući hadis čuveni Gazalija u svom djelu «El-Ihja» rekao je: ‘Kada muškarac doživi orgazam, treba sačekati da i njegova žena također doživi orgazam, jer njen orgazam može doći mnogo sporije. Ako je on uzbudi i probudi njenu želju a onda je napusti, to će je povrijediti, i svaka razlika u njihovim orgazmima će zasigurno proizvesti osjećaj udaljenosti. Istovremeni orgazam bi za nju bio najugodniji, posebno zato što će njen muž biti zaokupljen svojim orgazmom i ona neće biti opterećena svojom stidljivošću.» (El-Ihja, 2/46)

Žena ima pravo na seksualno zadovoljstvo kao i muškarac i u tome nema nikakve razlike. Poslanik s.a.v.s. preporučuje da se ne prekida intimni odnos dok i žena ne doživi erekciju. Muž, radi kontinuiteta dobrog spolnog odnosa mora voditi računa da i žena osjeti zadovoljstvo spolnim odnosom, tj. da ga voli.

U kontekstu rečenog vašoj suprugi nije haram da sama drži i nadražuje svoj klitoris ako će to pomoći i jednom i drugom da dožive seksualno zadovoljstvo. Ali je svakako bolje da joj vi priuštite to zadovoljstvo kao što i ona vama to radi.

Što se tiče seksualnih tehnika, važno je reći da ne postoje nikakva pravila ili zakoni ni u predigri ni u samom odnosu. Jedini zakoni i pravila su oni koje su postavili sami partneri svojim zajedničkim, a vrlo često i prećutnim, sporazumom. Sve što pruža zadovoljstvo supružnicima ispravno je i primjereno; a sve što je i jednom i drugom neugodno, nije ispravno. Jedina granica kod ovog općeg pravila jeste šerijatsko pravilo koje zabranjuje prilazak ženi u analni otvor. Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Allah neće ni pogledati čovjeka koji ima odnos sa svojom ženom u analni otvor.“ (En-Nesai i Ibn Hibban) U drugom hadisu rekao je: „Proklet je onaj ko ima odnos sa svojom ženom u analni otvor.“ (Ebu Davud) Ovo je prljava i nastrana pojava, bukvalno oponašanje životinja. Ona je oprečna načelima vjere, morala i veoma štetna po zdravlje.

Što se tiče metoda međusobne stimulacije u predigri, šerijat dozvoljava i mužu i ženi da vide, poljube, dotaknu, mirišu ili stimulišu bilo koji dio partnerovog tijela. Prema tome, oralni seks kako se naziva u ovome dijelu svijeta, dozvoljen je, jer ne postoji kur’ansko-hadiski tekst koji ga zabranjuje, niti se on suprotstavlja općim principima seksualnog odgoja. U osnovi stvari su dozvoljene sve dok se ne pojavi kur’ansko-hadiski tekst koji ih zabranjuje. Poslanik s.a.v.s. kaže da sve ono što nije spomenuto u kontekstu zabrane jeste milost Allaha prema svojim robovima. Sve što sam ovdje rekao odnosi se na legalno zasnovan brak i legalne bračne partnere. U svemu ovome osnovno je pravilo međusobno zadovoljstvo i fleksibilnost. Ako jedan od partnera ne voli određenu seksualnu radnju, onda onaj drugi treba da se ravna prema njegovim osjećanjima.

Drugo, ako supružnicima predstavlja zadovoljstvo zajedničko kupanje u istom kupatilu, oni to mogu učiniti bez ikakve šeriatske zapreke. Dozvoljava im se da jedno drugom pomažu pri kupanju. Aiša r.a. je rekla: “Kupala sam se sa Poslanikom a.s. iz iste posude u kojoj su nam se ruke preplitale, a on je stizao uzeti vodu prije mene, pa sam mu govorila: Ostavi i za mene, ostavi i meni! Bili smo obadvoje džunupi.” (Buhari i Muslim) Iz ovog hadisa se zaključuje da je dozvoljeno bračnom partneru da gleda u stidno mjesto svoga partnera.

Treće, dozvoljeno je supružnicima da stave na tijelo hranu i da je poslije toga ližu, ako im to predstavlja zadovoljstvo. Jednom riječju dozvoljeno je sve što će im učiniti seksualni život ljepšim, osim djela koje smo već spomenuli.

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Iskreno, žao mi je što je zinaluk u velikom procentu zastupljen među nama. To je jedan od velikih uzroka nazadovanja muslimana. Što se tiče slučaja u ovom pitanju, žena je bila obavezna obavijestiti svog budućeg muža o grijehu koji je počinila. To bi priznanje najvjerovatnije uticalo na njegovu odluku. Možda je u tom slučaju ne bi uzeo za suprugu.

U principu vjerniku nije dozvoljeno oženiti bludnicu i obratno, vjernici se nije dozvoljeno udati za bludnika. Uzvišeni Allah je rekao: „Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom, ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima“. (En-Nur, 3) Ova zabrana ne važi za one koji se pokaju. Koliko vidim žena se pokajala i to je veoma važno u ovom slučaju.

Nakon što je saznao za grijeh muž ima pravo da odluči hoće li nastaviti živjeti sa ovom ženom ili će je pustiti. Obzirom da se pokajala, ja predlažem da je zadrži. I nije haram živjeti sa takvom ženom. Ona se pokajala. Mnogo je takvih brakova među muslimanima. Uglavnom su ljudi činili grijehe iz neznanja. Veoma je važno što rodbina prihvata taj brak, a što se tiče okoline, na nju ne treba posebno obraćati pažnju. Vrata pokajanja su otvorena. Iskreno pokajanje briše ranije počinjene grijehe.

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Kada Islam nešto proglasi haramom, kao šsto je zinaluk, onda on prepriječi sve puteve koji vode tom haramu zabranjujući i sva sredstva i pripreme koje dovode do toga. Islam neće da rasplamsava mirne, uspavane strasti i da otvara prostore iskušesnja pred mušskarcem i žzenom, da ih podstiče na nemoral ili ono što će ih približziti nemoralu ili što će utrti put do njega. Islam to sprečava i preventivno zabranjuje presijecanjem svih puteva i odstranjivanjem svega sšto navodi na to. U ove načine koje zabranjuje Islam ubraja se i osamljivanje mušskarca sa žzenom koja mu nije blizža rodica. To ne znači gubljenje povjerenja prema njima, već je to zašstita od navodjenja na zlo ili losše misli koje bi se mogle aktivirati u njihovoj podsvijesti prilikom izoliranog medjusobnog susreta mušskarca i zene.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka se niposto ne osamljuje sa zenom bez njezina pratioca; treći s njima dvoma je sejtan“. Ovako se neutralise eventualna sumnja i sumnjičavost bilo prema zeni ili muskarcu. Cinjenica je da zivimo u vremenu poremećenih moralnih vrijednosti i da u skladu s tim izlazak s djevojkom, setanje, osamljivanje u njenoj kući itd. ne predstavlja neki moralni prekrsaj. Svijet, medju kojima i nas narod, se skoro pa navikao na to i počeo smatrati normalnim ponasanjem.

Sa lica dana i iz običaja naseg naroda praktično su nestali pozitivni maniri i načini ophodjenja mladih. U njihovo vrijeme, u tome ćemo se svi sloziti, nije bilo nemorala kao sto ga danas vidimo na nasim ulicama. Velikom procentu nemorala, izmedju ostalog su doprinijeli i nesmetani i slobodni izlasci dvoje mladih medju kojima je jedina spona to sto su oboje mladi i puni strasti. Brojne su djevojke ostale unesrećene i doizvotne usidjelice zbog toga sto su dopustile da se u svom ili mladićevom stanu osame.

Ako pak i nije do toga doslo, a ono je izazivalo odredjenu dozu sumnjičavosti u dotičnu djevojku, jer ako je jednom dopustila da se osami, sutra će dopustiti da i u kuću svoga muza pusti osobu koja nije u rodbinskim odnosima sa njom ili njenim muzem. Zbog toga Islam u korijenu liječi problem. On i ne dozvoljava da se problem uopće pojavi.

Ne bi se slozio sa vasim drugom koji tvrdi da se danas praktično i ne moze drugačije ozeniti osim ako se izlazi sa djevojkom i osamljuje. Sve ovisi od toga sta trazi odredjeni mladić ili djevojka. Ako mladić trazi prolaznu zabavu i trenutno zadovoljenje svojih strasti, onda je istina ovo sto tvrdi vas prijatelj i neće mu smetati ako nadje djevojku s kojom je neko već izlazio. Ako pak trazi buduću suprugu i majku svojoj djeci, onda će dobro gledati koga će izabrati. Nema sumnje da će svaki muskarac prilikom trazenja ovakve djevojke traziti onu koja nije izlazila i s drugim se osamljivala. Jer je to na neki način garant da je djevojka i moralno očuvana.

Način asikovanja danas prisutan kod nas je vise komprimitirajući vid zenskog morala nego sto je u korist i svrhu pronalazenja rjesenja za buduće bracne drugove. Na kraju, Islam dozvoljava da se dvoje mladih ljudi upoznaju prije braka, ali je to upoznavanje uvjetovano granicama seriata. Kada se neko naumi zeniti i kad se opredjeli da se zaruči s nekom zenom, dozvoljeno mu je vidjeti tu zenu prije braka. On treba da tu zenu prihvati bez predrasuda i zakulisnih igara, da ne ide na put zavezanih očiju, da izbjegne padanje u gresku i da se ne uplete u nesto sto mu ne bi bilo drago. Oko je glasnik duse i moguće je da susret očiju bude put susretu srca i sjedinjenju dusa.

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Pitanje zikra poslije namaza je jasno kako po hanefijskom tako i po drugim mezhebima. Zikr se cini poslije farz-namaza. Nakon sto bi predao selam Poslanik, s.a.v.s., bi tri puta izgovorio “estagfirullah”, a potom proucio: “Allahumme entesselamuve minkes-selamu tebarekte ja zel-d‘elali vel-ikram.’ Potom bi rekao: “La ilahe illellahu vahdehu la serike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli sej’in kadir. La havle ve la kuvvete illa billah ve la na’budu illa ijjahu, ehlen-ni’meti vel-fadli ves-senail-haseni, la ilahe illellahu muhlisine lehud-dine ve lev kerihelkafirun. Allahumme la mani’a lima e’atajte ve la mu’tije lima mena’te ve la jenfe’u zel-dzeddi minkel-dzeddu.”

Nakon toga bi proucio 33x subhanellah, 33x el-hamdu lillahi, 33x Allahu ekber, nakon cega bi namirujuci na broj 100 rekao: “La ilahe illellahu vahdehu la serike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli sej’in kadir.”

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko na kraju svakog propisanog (farz) namaza prouci ajetul-kursijju bit ce u Allahovoj zastiti sve do narednog namaza.” Nakon proucene ajetul-kursijje (285. ajet, sura El-Bekara) ustaje se i klanja sunnet ukoliko ga ima, a ukoliko ga nema, s ovim je namaz zavrsen. Postoje i hadisi koji govore o tome da je Poslanik s.a.v.s. preporucivao da se poslije ovog zikra prouce i sure: el-ihlas, elfelek, i en-nas.

Ukbe b. Amir kaze: “Naredio mi je Poslanik s.a.v.s. da na kraju svakog namaza ucim sure el-ihlas, el-felek, i en-nas.” Postoje i dodatni zikrovi koji se uce poslije odredjenih namaza, ali to nije predmet naseg sadasnjeg odgovora. Nije zabiljezen ni jedan pouzdan i jasan rivajet da je Allahov Poslanik s.a.v.s. ucio sa ashabima zajednicki dzematski zikr, niti bilo ko iz najboljih generacija ili uleme kroz dugi niz stoljeca. Dzematski zikr kakav je kod nas uveden nije praksa hanefijske pravne skole.

Uveden je u godinama slabosti islamskog ummeta kada se umanjio broj ucenjaka. Dio ovih zikrova su djela i rijeci ljudi, a nisu kao takvi spomenuti u ispravnim seriatsko-pravnim izvorima. Time se zapostavlja sunnet Allahova Poslanika koji je prenesen u vjerodostojnim zbirkama hadisa. A onaj ko je zakasnio na prvi i drugi rekat farza biva ometan od strane mujezina koji na glas izgovara zikr. Zikr cini svako za sebe i u sebi kako bi sto skrusenije njime dozivao Uzvisenog Allaha. U brzom i takmicarskom izgovaranju rijeci subhanellah, el-hamdu lillah i Allahu ekber, kako je kod nas uvrijedjeno, se ne moze dozivjeti zikr.

Uzviseni Allah je rekao: “Moli se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previse glasno mole.” (El-E’araf,55) A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com