Cijenjena sestro u islamu, Nipošto ne razmišljaj o samoubistvu! To je težak grijeh i velika nedaća koja te neće spasiti problema u kojima se nalaziš. Naprotiv, onaj ko sebi oduzme život odlazi s ovog svijeta noseći veliki grijeh na svojim plećima. Uzvišeni Allah kaže: „I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u Vatru baciti, to je Allahu lahko.” (En-Nisa, 29 – 30.)

Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellam, je u više hadisa zabranio samoubistvo. Kazao je: „Ko počini samoubistvo nečim, Allah će ga time kažnjavati na Sudnjem danu.” (Buharija i Muslim).

Stoga, ne pomišljaj da se bi oduzmeš život jer češ time iz jednog problema preći u mnogo veći i teži. Što se tiče tvoje situacije koja je očito komplikovana, imaj na umu nekoliko stvari:

● Sve što vjernik doživi na dunjaluku od iskušenja, uvreda i patnji dužnost mu je da se na tome strpi i da zna da su najbolja stvorenja tj. poslanici bili iskušavani daleko većim i težim iskušenjima kroz koja prolaze ostali ljudi. Strpi se sestro i svoju bol i tugu povjeri Allahu. On vlada svime, u Njegovoj ruci je odredba i samo On je u mogućnosti da tvoje stanje promjeni na bolje.

● Allahova milost je neizmjerna. Činjenica da te stavio na iskušenje govori da On tebe voli. I ti moraš da voliš svoga Gospodara i da se samo Njemu obraćaš i od Njega tražiš da tvoje stanje promijeni. A On je kadar da to učini.

● Čuvaj svoj namaz. Budi pokorna Gospodaru svjetova i vidjet ćeš da će se tvoje stanje promijeniti. Mnogo uči istigfar (izgovaraj estagfirullah), traži oprost od Allaha za svoje grijehe i Allah će tvoju situaciju popraviti.

● Budi poslušna svojim roditeljima iako se oni ružno ophode prema tebi. Pokoravaj im se i čini ono čime su zadovoljni pod uslovom da ne prelaziš granice koje je Allah zabranio.

I na kraju, s obzirom da imaš 27 godina, savjetujem ti da se udaš i na taj način napustiš kuću svojih roditelja. Brak će donijeti pozitivne promjene u tvom životu i olakšat će ti tvoj boravak na dunjaluku i pospješiti tvoj odnos kako prema Allahu tako isto i prema tvojim roditeljima.

Molim Allaha da ti olakša tvoje probleme i tegobe kroz koje prolaziš i da ti što prije dadne izlaz iz te teške situacije.

Na pitanje odgovorio: mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uzvišeni Allah dopustio je čovjeku oblačenje lijepe odjeće i da pazi na svoj izgled, a osudio je one koji zabranjuju Allahove blagodati: “Reci: ’Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’” (El-E’araf, 32.) Muslim je zabilježio Ibn Mes’udovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ući u Džennet ko bude imao u srcu oholosti koliko zrno gorušice”; “Čovjek voli da se lijepo obuče i da njegova obuća bude lijepa”, konstatira neko od prisutnih. Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo reče: “Allah je lijep i voli lijepo. Oholost je odbacivanje istine i omalovažavanje ljudi.” (Muslim)

Dakle, islam je pohvalio lijepo i uredno odijevanje, što nikada nije bilo predmet razilaženja među muslimanima općenito, a među učenjacima posebno. Međutim, šerijat je zabranio određene vrste odjeće, kako muškarcima, tako i ženama, a počiniocu je priprijetio kaznom. Jedna od zabranjenih vrsta odjeće jeste odjeća isticanja. To je odjeća za koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ibn Omer rekao: “Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.” U drugoj verziji stoji: “…potom će njime potpaliti vatru džehennemsku.” (1)

Imam Sefarini u svome komentaru na djelo Gizaul-elbab, 2/161, kaže: “Čovjek je obukao odjeću isticanja ako se njegova odjeća razlikuje od odjeće njegovih mještana.” Imam Merdavi veli: “Pogrdno je oblačiti odjeću isticanja ili odjeću koja se ne nosi u tom istom podneblju.” Imam Ševkani napominje: “Pod odjećom isticanja misli se na odjeću kojom čovjek odudara od odjeće ostalog svijeta.” (2) Hanefijski učenjak Ali Kari zapisao je: “Odjeća isticanja jeste, između ostalog, i odjeća kojoj se ljudi ismijavaju.”(3) Ibn Omer je vidio svoga sina da je obukao pohabanu odjeću, pa mu je rekao: “Skini je, to je odjeća isticanja.” (4)

Ibn Muflih naveo je nekoliko identičnih citata kojima hanbelijski učenjaci definiraju odjeću isticanja. Između ostalog, hanbelijski pravnici kažu: “Odjeća koja se razlikuje od odjeće koju nose ljudi u tvome podneblju”; “Odjeća po kojoj osoba biva prepoznatljiva kod ljudi”; “Odjeća koja nije poznata kod ljudi u tvom podneblju”; “Odjeća koja odudara od odjeće koju nose ljudi u tvojoj zemlji ili plemenu.” Nakon toga, ovi učenjaci upozorili su: “Čovjek treba oblačiti ono što oblače drugi ljudi, da ne bi upirali svoje prste u njega i ogovarali ga, pa će biti grješan kao i oni, jer ih je on naveo na grijeh.” (5) Imam Ahmed vidio je na nekom čovjeku crno-bijeli prugasti ogrtač, pa mu je rekao: “Skini to, a obuci ono što oblače ljudi u tvome kraju.”(6)

Ibn Abdulberr zapisao je: “Govorilo se: ’Jedi hranu koju poželiš, ali se odijevaj kako ljudi žele (tj. kako se ljudi odijevaju).” (7) Ibn Kajjim je rekao: “Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet ukazuje da se čovjek treba odijevati kao što se odijevaju ljudi u njegovoj zemlji.”(8) Kada definiraju odjeću isticanja, brojni drugi učenjaci kažu da je to odjeća kojom se osoba ističe među ljudima u podneblju u kojem boravi.(9)

Centru za izdavanje pravnih rješenja, koje je pod mentorstvom dr. Abdullaha Fekiha, postavljeno je pitanje: “Kakav status ima onaj čovjek koji oblači odjeću koja nije poznata u običajnom pravu određenog podneblja, kao primjer čovjeka ili žene koji nose afganistansku odjeću u Maroku?” Nakon dužeg pojašnjenja, u odgovoru stoji: “Zaključak: ljudi se trebaju odijevati sukladno odijevanju koje vlada u njihovoj sredini, i pogrdno je izlaziti iz tog okvira. Taj izlazak je haram ako se osoba ističe svojim načinom odijevanja i bude prepoznatljiva. Ibn Madže i drugi zabilježili su hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ’Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.’ Odjeća isticanja jeste svaka odjeća kojom se čovjek razlikuje od drugih ljudi.”(10)

Šejh Bekr Ebu Zejd, nakon konstatacije da je odjeća isticanja ona odjeća koja odudara od određene sredine, kaže: “Razlog zbog kojeg pojedinci nose ovakvu odjeću jeste vjerska umišljenost, a umišljenost je bolest srca koja je opasnija od klasičnih tjelesnih bolesti.” (11) Poznato šerijatsko pravilo glasi: Običaj je mjerodavan.(12) I svaki običaj koji nije u koliziji sa šerijatom validan je i ljudi su dužni postupati shodno tom običaju. Svakim odstupanjem od pravnih običajâ koji ne oponiraju šerijatu otvaraju se vrata sumnji, potvorama, ogovaranjima, predrasudama… Stoga je obaveza dosljedno slijediti ove običaje bilo da se radi o odijevanju ili drugom segmentu.

Dakle, šerijatski nije opravdano nositi odjeću koja nije poznata stanovništvu određenog podneblja. Odjeća koja se nosi u Afganistanu tretira se odjećom isticanja u Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Alžiru i svim zemljama u kojima se ljudi ne odijevaju na takav način. Isto tako, odjeća Afganistana, Saudijske Arabije, Emirata, Maroka i drugih muslimanskih zemalja smatra se u Bosni odjećom isticanja. Pojedini muslimani iz velike ljubavi prema sunnetu odijevaju se na našim prostorima na veoma upadljiv, a za neke i provokativan način.

Ljubav prema sunnetu očituje se kroz slijeđenje šerijatskih tekstova i pravila koja su iz njih izveli islamski učenjaci, a ne povođenjem za emocijama. Ko želi praktično primijeniti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, treba se odijevati na način koji je poznat ljudima, a ne suprotno tome. Ovo je, svakako, pod uvjetom da odjeća koju nose ljudi u određenoj zemlji nije u koliziji sa islamskim načinom odijevanja. Ako oponira šerijatskom načinu odijevanja, tada će musliman nosti odjeću koja liči njihovoj odjeći, ali ispunjava uvjete ispravnog odijevanja.

Ako pretpostavimo da ljudi u određenom mjestu ili zemlji nose tijesne pantalone ili prozirne, musliman će nositi široke i neprovidne pantalone. Takav je slučaj i sa ostalom odjećom. Kada se radi o uvjetima ispravne nošnje, o njima su islamski učenjaci detaljno govorili. Mi ćemo se zadovoljiti samo spominjanjem osnovnih uvjeta: prvo, da odjeća pokriva stidna mjesta; drugo, da bude široka i neprozirna; treće, da ne nalikuje odjeći suprotnog spola; četvrto, da ne nalikuje odjeći nevjernikâ; i, peto, da nije namirisana – vrijedi posebno za žene, a Allah najbolje zna.

1) Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže. Navedeni su hadis u različitim verzijama dobrim ocijenili: imam Munziri, Iraki, Ibn Muflih, Busiri, Sehavi, Behuti, Adžluni i Albani. Imam Ševkani i Muhammed Han tvrde da su prenosioci ovog predanja pouzdani. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 4/286, s opaskama imama Irakija, El-Adabuš-šeraijje, 2/582, Misbahuz-zudžadža, 4/90, Nejlul-evtar, 2/111, El-Mekasidul-hasena, str. 668, Keššaful-kinaa, 1/381, Kešful-hafa, 2/362, Er-Revdatun-nedijja, 1/234 i 3/460, i Sahihut-tergib, 2/480.
2)Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/111.
3) Vidjeti: Merkatul-mefatih, 8/221.
4) Vidjeti: Telbisu Iblis, str. 174.
5) Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581, i El-Furu, 1/302.
6) Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581.
7) Vidjeti: Ibid., 2/582.
8) Vidjeti: Haddus-sevb, str. 27, od šejha Bekra Ebu Zejda.
9) U vezi s tim uporediti s: Keššaful-kina, 1/381, Ed-Derari, 1/383, od imama Ševkanija, Er-Revdatun-nedijja, 3/460, i Avnul-Ma’bud, 11/51.
10) Broj fetve, 14805.
11) Vidjeti: Haddus-sevb, str. 31.
12) Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 93, od imama Ibn Nudžejma, Šerhul-kavaidil-fikhijja, str. 219, od šejha Ahmeda Zerke, i El-Kavaidul-fikhijjetul-kubra, str. 325, od dr. Saliha Sedlana.

Na pitanje odgovorio: Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od mr. Safeta Kuduzovica
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Poželjno je obaviti hadž i umru za umrlog, a i živi će zbog toga imati nagradu. U hadisima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobravao, pa čak i preporučivao, obavljanje hadža (umra ide uz hadž) za umrlu osobu. Ako je naš bližnji, za koga želimo obaviti umru i hadž, bio musliman, poželjno je da mu učinimo dobro i da za njega obavimo umru i hadž.

U hadisima se navodi nekoliko djela koja čine živi, a od kojih umrli imaju koristi. Tu su, između ostalih, sljedeća djela: traženje oprosta, udjeljivanje sadake (osobito trajne), obavljanje umre i hadža, vraćanje duga, pošćenje ramazanskog posta (ako je post izostavio iz opravdanih razloga i umro), pošćenje iskupnog posta za neki prekršaj…

Šejh Ibn Baz, rahimehullah, smatra da ne postoji dokaz da se na ime umrlog može obavljati namaz, niti učiti Kur’an, niti postiti dobrovoljni post. On kaže da se treba ograničiti na ono za šta postoji šerijatski dokaz, i to je najsigurnije. Kažemo ovako, a, opet, postoje učenjaci koji smatraju da sevapi od učenja Kur’ana stižu umrloj osobi. Molim Sveznajućeg Allaha da nas pouči islamu, On je pokrovitelj uspjeha.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Neka se raduje onaj kome nije žao ostaviti ovozemaljske čari, porodicu i bližnje te krenuti u borbu na Božijem putu u kojoj se brane muslimani, starci, žene i nejač, kao što je to danas slučaj u svim zemljama u kojima se pruža otpor din-dušmanu. I, neka se nada velikoj nagradi od Svemogućeg Allaha žena koja podrži muža u borbi na Božijem putu. Iskrena vjernica koja osjeća tugu i bori se protiv straha od posljedica i šejtanskog došaptavanja imat će u Allaha, džellešanuhu, golemu nagradu, ako Bog da.

Dakako, imat će nagradu za svaku prolivenu suzu i za svu gorčinu tuge i straha koji je snađu. A nije manjkavost u tome da supruga osjeća tugu za mužem i strah za djecu. U Medini, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je ashabima o razvoju borbe na Mu’ti pa je, kazavši im da su trojica zapovjednika – jedan od njih bio je Džafer – poginula, zaplakao, sišao s minbera i otišao Džaferovoj porodici. Džaferova supruga Esma b. Umejs pripremila se za Džaferov povratak, pripremila hranu i uredila djecu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pokucao je na vrata i zatražio dopuštenje da uđe. Pošto je ušao, rekao je: “Gdje su djeca mog brata Džafera? Dovedi ih!” I Esma ih je dovela – bili su izuzetno malehni. Kad su djeca vidjela Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, potrčala su, misleći da je to njihov otac Džafer. Poslanik ih je neprestano gladio po glavi i plakao.

Esma je upitala: “Allahov Poslaniče, jesi li saznao šta u vezi s Džaferom?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ništa nije odgovorio. Kad je Esma ponovila pitanje, Božiji joj Poslanik saopći: “Džafer je poginuo!” Ona povika: “Poslaniče, ostala su ova djeca siročad! Ostala su ova djeca siročad!” “Zar se bojiš za djecu! Ja sam njihov staratelj, na ovom i na budućem svijetu!”, kaza Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i pođe napolje govoreći: “Zbog smrti Džaferove trebaju plakati žene!” (Ovo je predanje naveo Ibn Abdulberr, u djelu “El-Istiab”, 1/243).

Molim Sveznajućeg Allaha da u naša srca ulije ljubav prema nesebičnom zalaganju za vjeru i da nam dadne najbolje što daje Svojim dobrim robovima, a On je blizu, čuje naše molbe i odaziva se.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Neka je hvala Plemenitom Allahu, Koji Vas je izliječio od sihra! Ako je čovjek zahvalan dragom Allahu, On mu poveća Svoje blagodati. Uvaženi brate, trebate znati da je problem koji ste imali samo kušnja koju vam je Sveznajući Allah, iz Svoje goleme mudrosti, dao, i koju ste, Allahu hvala, uspješno prebrodili. No, ponekad iskušenje ima, uslovno rečeno, popratne pojave. U vašem je slučaju popratna pojava bila neosnovana optužba. Neka se čovjek utješi da nije ni prvi ni posljednji o kome narod priča. O poslanicima se svašto govorilo, učenjaci su potvarani, na dobre se ljude svašta iznosilo.

Na temelju Vašeg pitanja može se zaključiti da ste musliman praktičar, čijim moralom trebaju biti zadovoljni roditelji djevojke s kojom želite stupiti u brak, pa se stoga Vaš slučaj može sagledati u svjetlu hadisa: “Kad se pojavi prosac čijim ste stepenom privrženosti vjeri i moralom zadovoljni, podajte mu svoju štićenicu za ženu! Ne postupite li tako, na Zemlji će zavladati smutnja i nered.” (Et-Tirmizi).

Zamolite Svevišnjeg Allaha za najbolje rješenje u pogledu te djevojke, pouzdajte se u Njega i pokušajte posredstvom nekoga urediti stvar s njenim roditeljima. Ako bude suđeno da u tome ne uspijete, onda Vam je možda neuputno stupiti u brak s njome. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com