Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana:

Prvo: Potvrđeni sunnet – mišljenje džumhura uleme (većine uleme). Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’

“Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljne: kurban, vitr-namaz i duha-namaz.’’

Ebu Bekr i Omer, Allah bio zadovoljan njima, nisu klali kurban, bojeći se da se ne pomisli da je vadžib – stroga obaveza. Također veliki dio onih koji ne smatraju da je kurban vadžib, smatraju da je pokuđeno da ga ostavi onaj koji je u mogućnosti da to učini.

Drugo: Vadžib – stroga obaveza, što je mišljenje hanefija, imama Evzaija i Lejsa, kao i jedna predaja od imama Ahmeda, Allah bio zadovoljan njima.

Dokazi: “Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, ali to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Arefatu: ”O ljudi! Obaveza je na svakoj kući da zakolje kurban i atire (kurban koji se klao u mjesecu redžebu).’’

Moglo bi se reći da je mišljenje džumhur uleme – većine uleme, da je kurban potvrđeni sunnet – ispravnije, s tim da bi kurban trebao da zakolje onaj koji je to u mogućnosti, kako ga ne bi mimoišla velika nagrada kurbana. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Molim Uzvišenog Allaha da vam olakša, uputi vas pravim putem i otkloni od vas svaku bolest i tegobu. Sasvim je sigurno da pridržavanje islamskih načela omogućava sretan i ugodan život.
Allah je rekao u prijevodu značenja ajeta: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. Kada hoćeš učiti Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju. ” (Sura Nahl, 97 – 100)

Također, izvršavanje ibadeta, kao što je namaz, učenje Kur’ana, udjeljivanje sadake, zikr u svim vremenima i prilikama – čini život srećnim i ugodnim. Allah je rekao u prijevodu značenja ajeta: “ One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!“ (sura R`ad, ajet 28); i: “ Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici ” (sura Hadid, ajet 16).

Također, jak i ispravan iman, jaka veza sa Allahom, lijepo mišljenje o Njemu jačaju osobu i njeno imansko i psihičko stanje, kao što je iman u činjenicu da Allah voli i pomaže Svoje robove, da ih štiti od prokletog šejtana, da su spletke šejtana slabe i slično.

U vašem slučaju, vi trebate redovno obavljati namaz, učiti Kur’an i pridržavati se učenja zikra prije spavanja, poslije buđenja, zikra u toku buđenja iz sna, jutarnjeg i večernjeg zikra i, ako Bog da, vaše imansko i psihičko stanje bit će odlično. Allah najbolje zna
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Istina je da kada Allah želi da uputi Svoga roba stazama Svoje upute i na taj način da ga učini sretnim na dunjaluku i ahiretu, tada mu omili islam, njegove propise, omrazi mu njegove zabrane, omili mu izučavanje islama i njegovu primjenu.

Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja ajeta, rekao je: “Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži…’’ (Sura En`am, 24. ajet) Uvaženi učenjak Se’adi, Allah mu se smilovao, rekao je u komentaru prethodnog ajeta: “Zaista onaj čije srce bude raspoloženo prema islamu, tj. bude široko i prostrano, osvijetli se svjetlom imana, oživi svjetlom jekina, njegova duša bude smirena i spokojna sa tim, zavoli dobro i njegova mu duša omili njegovo činjenje, a on se time naslađuje i nije mu teško, zaista je to pokazatelj da ga Allah želi uputiti, da mu je darovao olakšanje za to i da hodi ispravnim putem.” (Tefsir Se’adi)

Dragi brate, iskreno zahvali Allahu što te želi uputiti u islam, Svoju uputu, na Svoj pravi put, jer niko ne može uputiti na Pravi put mimo Allaha. Izučavaj Allahovu vjeru iz njegovih izvora, Kur’ana i sunneta, shodno shvatanjima ispravnih prethodnika i poznatih učenjaka u islamskom ummetu. Pazi od koga ćeš uzimati znanje. Zacrtaj sebi prioritete u izučavanju Allahove vjere, kao što su ispravna akida, namaz, zekat, post, hadždž, prava muslimana i slično.

Kloni se novotarija u Allahovoj vjeri i onih koji u nju pozivaju. Prakticiraj ono što naučiš, jer je to glavni cilj stjecanja šerijatskog znanja. U svemu tome traži pomoć od Allaha, jer nama ne pripada niti snaga niti moć, osim sa Uzvišenim i Jakim Allahom. Osloni se istinski na Allaha, uputi Mu dovu i nadaj se, ako Bog da, svakom hajru. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena sestro u vjeri, u pogledu vašeg pitanje, islamski učenjaci su postavili jedno veliko pravilo koje bi trebali da poznaju svaki vjernik i vjernica, a koje glasi: “Da bi abdest ili gusul bili validni, u osnovi, obaveza je sa tijela ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do kože.” Ako se radi o abdestu, tada je obavezno sa dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do tijela, a ako se radi o gusulu (kupanju) kojim se želi ukloniti pravna nečistoća (džunupluk, ili kupanje nakon hajza i nifasa), onda je obaveza sa cijelog tijela ukloniti sve što sprečava dolazak vode do tijela.

Na osnovu toga mi kažemo: Ako spomenute stvari, maskara ili puder, imaju svoju masu koja sprečava dolazak vode do tijela, tada ih je obaveza ukloniti prije abdesta, bez obzira da li žena prilikom korištenja spomenute kozmetike bila pod abdestom ili ne, a ako spomenuti kozmetički preparati ne sprečavaju dolazak vode do kože, onda ih nije obaveza uklanjati.

Isti propis se odnosi na korištenje laka za nokte. Uvaženom šejhu Muhammedu Salihu Munedždžidu postavljeno je pitanje o stavljanju laka na nokte, pa je kazao: “Ženi je dozvoljeno lakiranje nokata s ciljem uljepšavanja, sredstvima koja ne štete, kao što ne smeta da u tom stanju obavlja namaz, osim ako se radi o laku koji sprečava dolazak vode do dijela tijela na kojem je lak. U tom slučaju nije validan ni abdest ni gusul – kupanje, osim nakon što se lak odstrani sa tijela. Ako smo rekli da nije validan abdest, to za sobom povlači neispravnost namaza.

U fetvi Stalne komisije (5/218) spomenuto je: “Ako lak ima svoju masu na površini nokata, abdest koji se uzme prije odstranjivanja laka nije validan, ali ako je u pitanju lak koji nema masu, abdest je validan, kao u slučaju kane. Allah najbolje zna.“ (Odgovor preuzet sa islam-qa.com)

Sve spomenuto se odnosi na stanje u kojem žena želi da preko spomenutih stvari uzme abdest ili gusul. Međutim, ako bi žena uzela abdest ili gusul, a nakon toga stavila maskaru, lak na nokte, ili ono što im sliči, nema smetnje da tako klanja i njen namaz je validan, s tim što kada izgubi abdest i htjedne ponovo da abdesti, tada će postupiti shodno prethodno spomenutom pravilu. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena i cijenjena sestro u islamu, na samom početku želio bih da vam se zahvalim na Vašem kontaktu, kao i visokom nivou kulture i poštovanja kojim je protkano Vaše pitanje. Vjerujte da je mnogo toga što bi se trebalo napisati da bi odgovor bio potpun i da se odgovori na sve ono što ste Vi tražili, ali evo ja ću pokušati kratko da odgovorim na najbitnije što se traži u ovom pitanju.

Prvo, što se tiče Vaših riječi “da li imate saznanja o tome da li je iko od naših islamskih učenjaka u BiH imao priliku da pročita Vaš PRIRUČNIK O BRAČNOJ INTIMI, i da li su išta komentirali o dijelu gdje govorite da je oralno zadovoljavanje dozvoljeno u islamu”, ja mogu kazati da do ovog momenta do mene nije došla niti jedna kritika vezana za spomenuti priručnik, a što ne znači da priručnik nema grešaka i da nije podložan sugestijama i kritikama. Ali, ne znam da li ste obratili pažnju na prvu stranicu knjige na kojoj stoji da su dvojica magistara islamskih nauka recenzenti spomenutog priručnika. Duboko se nadam da su spomenuti magistri oni na koje bi trebalo da se odnose Vaše riječi ”učenjaci BiH”, naročito ako znamo da je jedan od njih, ne želeći da umanjim vrijednost drugog recenzenta, Safet Kuduzović koji je našoj javnosti poznat po naučnim radovima u kojima je više nego opravdao zvanje koje nosi. Čak štaviše, on mi je savjetovao, prilikom recenzije, nakon što sam to pitanje nedovoljno pojasnio, da pitanje oralnog seksa treba da bude jasno pojašnjeno.

Drugo, što se tiče Vaših riječi “to sam prvi put pročitala kod Vas”, ja samo mogu da kažem da čovjek treba da uči dok je živ i da ga nikada ne iznenadi nepoznavanje određenog pitanja, dok je to pitanje možda nekom drugom savršeno jasno i već poodavno ga poznaje. Tačno je da je to u jednu ruku tabu tema u literaturi na našem jeziku, ali ako pogledate naprimjer šta o tome ima napisano na arapskom jeziku, onda ćete vidjeti da postoji veliki broj eminentnih učenjaka koji su govorili o tom pitanju i koji su preferirali stav koji sam ja iznio u priručniku. Ne znam da li ste obratili pažnju na moje riječi da odgovorno tvrdim da u tom priručniku ne postoji propis a da to nije stav nekog od eminentnih učenja ovog ummeta.

Treće, ja sam tom pitanju, barem koliko se meni čini, pristupio poprilično studiozno, spomenuo sam argumente za tvrdnju da je oralni seks dozvoljen, a to su u osnovi dokazi koje navode islamski učenjaci kada govore o tom pitanju.

Četvrto, Vaše riječi “ali itekako mislim da oralni seks nije dozvoljen” su na mjestu, samo je problem što treba naći validan dokaz koji potvrđuje Vaš stav. U islamu čovjeku nije dopušteno da – u pitanju svakodnevnih postupaka ljudi koji nisu vezani za obredoslovlje, ibadete – kaže da određena stvar nije dopuštena izuzev ako za tu tvrdnju ima jasan i validan dokaz koji to zabranjuje. Također, musliman ne smije sebi dopustiti da o Allahovoj vjeri priča shodno svojim osjećajima. Ja potpuno mogu razumjeti da ima ljudi koji ne žele da prakticiraju oralni seks, što je normalno, ali to ne znači da je takav odnos zabranjen.

Velika je razlika narediti određenu stvar, a velika razlika kazati da je to dopušteno. Ako kažemo da je to dopušteno, tada onaj ko želi, neka to čini, a onaj kome se to ne sviđa, ili iz bilo kojeg drugog razloga – ima pravo da to ne čini. Kazao je Alija, r.a.: “Kada bi se vjera tumačila na osnovu shvatanja ljudi, onda bi bilo prioritetnije da se prilikom potiranja po mestvama potire donji dio mestvi (onaj koji se uprlja prilikom hodanja), ali sam vidio Allahovog Poslanika kako potire po gornjem dijelu mestvi.” Ova predaja jasno ukazuje da se propisi vjere ne uzimaju putem emocija i naših shvatanje, već shodno argumentima i na osnovu pravila koja su postavli učenjaci prvih generacija.

Peto, Vaše riječi “ali nažalost naša omladina voli sve sa Zapada” po meni su potpuno tačne i tu činjenicu sam spomenuo u uvodnoj riječi spomenutog priručnika. Svakako, jedan od ciljeva pisanja spomenutog priručnika jeste da se našoj omladini ponudi da o temi bračne intime nauče kroz prizmu onoga što su kazali islamski učenjaci, a ne gledajući serije ili iz knjiga koje su pisali ljudi koji ne vjeruju u Allaha, knjiga koje su daleko od islamskog edeba. Međutim, to isto ne znači da treba zabraniti sve što dolazi sa Zapada samo zato što je došlo sa Zapada. Svaku stvar koja nam dolazi sa Zapada, a isto tako i sa Istoka, mi premjerimo islamskim parametrima, nakon čega znamo da li je dozvoljena ili ne.

Uzvišenog Allaha molim da svima nama istinu pokaže istinom i da nam omili njeno slijeđenje, a da nam neistinu prikaže neistinom i omrazi njeno slijeđenje. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com