Ve alejkumu selam.

Sigurno se ne može muslimanu i muslimanki, koji vjeruju u Uzvišenog Allah i Sudnji dan, svidjeti osoba koja ne vjeruje u Uzvišenog Allaha, Sudnji dan, Njegove Knjige i Vjerovjesnike, koji ne pada Allahu na sedždu, niti smatra zabranjenim ono što je zabranio Allah i Njegov poslanik, sallallahu alejjhi ve selem, niti smatra dozvoljenim ono što su dozvolili Allah i Njegov poslanik sallallahu alejjhi ve selem,: ’ Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.( Mudžadele) i : “Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi… ( Ali Imran 28 ). Kako se može muslimanki svidjeti osoba koja ne poštiva njene najuzvišenije imanske vrijednosti? Čak više on ih ne priznaje.

Musliman u svome životu ne ostavlja samo činjenje širka ili nevjerstva iako je to najopasnije i najpogubnije po njegov iman, već ostavlja i velike i male grijehe ( ako se može reći da ima mali grijeha) , jer prokleti šejtan zavodi osobu stopu po stopu sve dok ga ne izvede iz islama i uvede u džehenemsku vatru. Rekao je Uzvišeni Allah u prevedenom značenju ajeta: ”O vjernici, ne slijedite šejtanove stopame! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” ( Nur 21 ) i :” I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.” Nevjernike, sigurno, čeka bolna patnja.”( Ibrahim 22). Iz vašeg pitanja se mogu uvidjeti šejtanske stope sviđanje, brak, blud…

Naš voljen Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, je nazivao velike grijehe mubikat tj. oni koji uništavaju njegovog počinioca. Pa zar poslije toga musliman može da pravi razliku između grijeha?

Inače udaja muslimanke za nemuslimana- nevjernika nije dozvoljena po konsezusu islamski učenjaka i to je od velikih grijeha stim da ne izvodi iz vjere osim u slučaju da se smatra dozvoljenim. Blud je velikih grijeh i musliman ne smije da mu se približava a ne da ga počini: ” I ne približavaj te se bludu, jer to je razvrat, kako je to ružan put! ( Isra 32). Stim da grijeh bluda postaje veći i opasniji u pojedinim slučajevima kao što je blud sa rodbinom, suprugom komšije, suprugom mudžahida na Allahovom putu ( koji je odsutan od porodice) u vrijeme ramazana, u svetoj Mekki, Allah joj povećao svetost. I postoji mogućnost da je blud sa nevjernikom veći od bluda sa muslimanom iako je blud uopšteno zabranjen i opasan.

Moj savjet vama je da se udaljite od te osobe, da ne gajite prema njemu simpatije, da ne slijedite šejtanske stope i da potražite muslimana koji ispunjava kriterije za stupanje u brak sa njim.
Allah najbolje zna

Na pitanje odgovorio: mr.Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!

Zahvala pripada Uzivšenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Uzvišeni Allah, azze ve dželle, rekao je: “… ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 3)

Spomenuti ajet je jasan i nedvosmislen dokaz da je dozvoljeno muškarcima da budu u braku sa više od jedne žene, tj. sa dvije, tri ili četiri žene – shodno mogućnostima i potrebama, i na tome su jednoglasni svi islamski učenjaci.

Vaša konstatacija: “Čini mi se kako se u našem današnjem vremenu uveliko rasprostranilo pitanje vezano za ženidbu druge žene…“, je djelimično tačna – na žalost -, jer je i dalje samo teoretsko pitanje o kojem se piše i raspravlja, ali ga malo ima u praksi. Današnji muslimani, gotov da su ga izbrisali iz svojih života i totalno su neupoznati o njegovim propisima, vrlinama, koristima i td., nego se povode za nevjernicima, Allahovim neprijateljima i ženama u shvatanju tih i sličnih propisa. Da je u zadržavanju na jednoj ženi bogobojaznost, hajr i prosperitet, sigurno bi nas u tome pretekli oni koji su bili bolji od nas – ashabi i tabi’ini.

Se’id b. Džubejr, rahimehullah, kaže: “Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, upitao me je: ‘Jesil se oženio?’ ‘Nisam!’ – odgovorio sam, na što je on rekao: ‘Pa oženi se, jer doista je najbolji u ovom ummetu onaj koji ima najviše žena.‘” Predaju je zabilježio Imam Buhari u Sahihu (5069) u “Poglavlju o mnoštvu žena”.

Na pitanje: “Da li je dozvoljeno muškarcu koji je dobrostojeći u materijalnom smislu, da oženi drugu ženu, ako prva žena ispunjava sve uslove?“, odgovor je lagan i jasan – naravno da je dozvoljeno. Ako takvom muškarcu nije dozvoljeno, pa kome je onda dozvoljeno?! Višeženstvo nije potreba kojoj se prilazi samo kada nužda zahtijeva, kao da mu je prva žena teško bolesna, ili je odsutan od kuće u dalekoj zemlji, ili želi da se brine o udovici i sl.

Čovjek ima pravo da oženi drugu, treću ili četvrtu ženu bez ikakvih posebnih povoda, tj. iz strastvenih nagona i sl. (što je dovoljan povod), pod uslovom da kod njega preovladava mišljenje da će biti pravedan, a o značenju pravednosti ćemo, inšallahu te’ala, drugom prilikom govoriti. Allah, azze ve dželle, iz Svoje mudrosti dopustio je muškarcima višeženstvo i ograničio ga na četiri žene, za razliku od perioda džahilijjeta (paganstva), kada su muškarci ženili više od četiri žene.

Ibn-Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Gajlan b. Seleme, radijallahu anhu, primio islam, a imao je deset žena koje su primile islam s njim, pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da od njih odabere četiri. Hadis su zabilježili Ahmed, Tirmizi, Ibn-Hibban, Hakim i drugi, a islamski učenjaci su složni da se po njemu postupa, iako ima određene mahane u lancu prenosilaca.

Poligamija je sunnet Tvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: “… i ženim se ženama, pa ko se okrene od mog sunneta, ne pripada meni.” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u isto vrijeme imao je devet žena (taj broj bio je dopušten samo njemu, dok je za ostale granica četiri), a Allah, azze ve dželle, rekao je: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Prijevod značenja, El-Ahzab, 21).

Njegove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge bile su: Hadidža b. Huvejlid, Sevda b. Zem’a, Aiša b. Ebi Bekr, Hafsa b. Omer b. el-Hattab, Ummu Habiba b. Ebi Sufijan, Ummu Seleme b. Ebi Umejje, Zejneb b. Džahš, Zejneb b. Huzejme, Džuvejrija b. el-Haris, Safijja b. Hujejj i Mejmuna b. el-Haris. Devet od njih (sve osim Hadidže i Zejnebe b. Huzejme), radijallahu anhunne, bile su u njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, posjedu u isto vrijeme. (Vidi: Muhtesar siretin-nebevijje od Abdul-Ganijja el-Makdisija, str. 105-116).

Višeženstvo je bio običaj i nekih od prijašnjih poslanika, alejhimus-selam, kao što se spominje za Sulejmana i njegovog oca Davuda, alejhimas-selam. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sulejman b. Davud, alejhis-selam, jednom prilikom je kazao: ‘Doista ću večeras obići (tj. imati odnost sa) devedest supruga – u drugoj predaji stotinu a u trećoj sedamdeset -, i svaka od njih će roditi konjanika koji će se boriti na Allahovom putu!’ Jedan od njegovih prijatelja reče: “Inšallah!”, a on, alejhis-selam, ništa ne reče. Ni jedna od njih nije rodila, osim jedne, koja je rodila pola djeteta.” Zatim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Da je rekao inšallah, svi bi se borili na Allahovom putu!” Hadis su zabilježili Buhari i drugi.

Vehb b. Munebbih u El-Mubtede-u i Hakim u El-Mustedrek-u, rahimehumallahu, zabilježili su određene predaje u kojima se spominje da je Sulejman, alejhis-selam, imao hiljadu žena, a Allah najbolje zna. (Vidi: Fethul-Bari od Hafiza Ibn Hadžera, 6/561).

Uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullah, rekao je: “Kada je u pitanju višeženstvo, osnova je da je propisano svakom onom koji je u mogućnosti i ne boji se za sebe da će biti nepravedan, zato što u višeženstvu ima mnogo koristi, kao čuvanje spolnog organa, njegova čednost i čednost žena koje je oženio, činjenje dobročinstva prema njima, mnoštvo potomstva, što ujedno znači povećavanje ummeta i mnoštvo onih koji će samo Allaha, Jedinog, obožavati…” (Vidi: El-Kelimat fi bejani mehasini te’addudiz-zevdžat, str. 23)

Imam ehli-sunneta Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, rekao je: “Smatram, da u ovom vremenu čovjek treba da oženi četiri žene, kako bi sačuvao čednost.” (Vidi: Isti izvor, 24). A šta bi onda, rahimehullah, rekao za naše vrijeme!?

Kaže El-Kadi Ijjad, rahimehullah: “… a što se tiče ženidbe, ona je propisana u Šerijatu i u običajima. Doista, ženidba je dokaz potpunosti i muškosti, i još od davnina je zabilježeno da se ljudi ponose mnoštvom žena. Hvalisanje višeženstvom je običaj prethodnika, a u Šerijatu preneseni sunnet… Čak su i pobožnjaci među ashabima (zahidi, askete) bili poznati po mnoštvu žena i robinja.” (Eš-Šifa, 87-88).

Ostavljanje višeženstva podsjeća na zabludjelu sektu sufija (možda i kršćana prije njih), koji smatraju da je preče posvetiti se ibadetu nego baviti se ženidbom, što je suprotno stavu većine islamskih učenjaka. Razumnom čovjeku je dovoljno da razmisli koliko je samo koristi – dunjalučkih i ahiretskih – za čovjeka koji ima puno žena, a i za same te žene, i svaki govor je suvišan.

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženite se, jer ću se ja, doista, ponositi sa vama pred drugim ummetima (narodima). Nemojte biti kao kršćanski pobožnjaci!” Hadis je zabilježio Bejheki, a Hafiz Ibn Hadžer ga je spomenuo u Fethul-Bariju bez prigovora.
Poznati ashab Mugire b. Šu’be, radijallahu anhu, oženio je oko 40 djevojaka iz Ebu-Sufijanove, radijallahu anhu, porodice. (Vidi: Sijeru e’alamil-nubela, 3/30).

Asim el-Ahvel prenosi od Bekr b. Abdullaha, a on od Mugire, radijallahu anhu, da je rekao: “Oženio sam, doista, devedeset ili više žena!” Imam Ibnul-Mubarek, rahimehullah, rekao je: “Mugire b. Šu’be, radijallahu anhu, uvijek je imao četiri žene, koje bi – nakon određenog vremena – sakupio na jedno mejsto i rekao im: ‘Entunne hasenatul-ehlak (vi ste lijepog ahlaka), tavilatul-e’anak (visokih vratova), lakinni redžulun mutallak (ali sam ja čovjek koji puno daje razvode), fe entunne et-tallak (pa ste sada sve razvedene)’.”

Ibn-Vehb prenosi od Imama Malika, rahimehullah, da je rekao: “Mugire, radijallahu anhu, bio je poznat po mnogo ženidbi, i imao je običaj reći: ‘Onaj ko ima jednu ženu, kada mu se razboli i on se razboli, kada dobije hajz i on dobije hajz, a onaj koji ima dvije žene je kao između dvije vatre.’ Zato je od odjednom ženio i razvodio četiri žene.”

Zubejr b. Avvam, radijallahu ahhu, – jedan od deseterice kojima je obećan Džennet – imao je čeiri žene, kako je zabilježio Buhari. Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, u komentaru ove predaje kaže: “… u njoj je dokaz da nije pokuđeno imati mnogo žena.” (Vidi: Fethul-Bari: 6/232).

Unuk Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hasan b. Ali, radijallahu anhuma, bio je poznat po mnoštvu ženidbi i razvoda. Spominje se da je za života oženio oko 70 žena, i rijetko kad je bio bez četiri žene u isto vrijeme. (Vidi: Sijeru e’alamin-nubela, 3/253, 261, 267) Neki spominju da taj broj dosteže i do devedeset. (Vidi: Tehzibul-kemal, 6/236).
Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, spominje zanimljiv podatak u biografiji ashabijike Selame bint Ma’kil el-Huza’ijje, radijallahu anha, da je njena majka Ummu Haridže bila u braku sa preko četrdeset muškaraca, i da su imali običaj da kažu za djevojku koja se brzo uda: “Udala se brzo poput Ummu Haridže!”. (Vidi: Isabe, 7/704).

Imam Nesa’i, rahimehullah, – autor Sunena – imao je četiri žene i dvije robinje. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 11/138). Spominje se da je Imam Hammad b. Seleme, rahimehullah, oženio sedamdeset žena i da mu niti jedna nije rodila dijete. (Vidi: Sijer, 7/451). Amr b. Merzuk el-Bahili, rahimehullah, (umro 224 h.g.) bio je upitan: “Da li je istina da si se oženio hiljadu puta?”, na što je odgovorio: “Ili više od toga!” (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 10/291).

Imam Šafija, rahimehullah, kazao je za poznatog hafiza i imama Abdul-Melika b. Džurejdža, rahimehullah, da je stupio u mut’a brak sa devedest žena – da nas Allah sačuva – jer ga je smatrao ispravnim i validnim. (Vidi: Sijer, 6/333). (Nema sumnje da je njegov postupak neispravan i pogrešan, jer je mut’a brak zabranjen jasnim dokazima, ali su neki od učenjaka pogrešno shvatili oređene predaje ili do njih nije došla zabrana, da im se Allah smiluje i oprosti im grijehe).

Jedan od hanbelijskih pravnika Abdul-Mun’im el-Hanbeli, rahimehullah, (umro 596 h.g.) imao je 148 robinja. (Vidi: Et-Tadžul-mukelil, str. 79). Pozati karija (učač Kur’ana) Muhjiddin es-Sa’di, rahimehullah, bio je puno zauzet ženidbom, tako da je za života oženio oko 30 žena. Es-Semhudi, rahimehullah, jedan od poznatih muftija Medine, za njega se spominju čudne priče kada je u pitanju višeženstvo.

Hamza b. Abdullah en-Naširi, rahimehullah, – jedan od šafijskih učenjaka -, (umro 926 h.g.) koji je bio poznat po mnoštvu učenika, oženio je preko 100 djevica u toku života. Ibn-Nedždžar, rahimehullah, spominje za El-Bena’ija el-Bagdadija (umro 600 h.g.) da je bio u braku sa 90 žena. (Vidi: El-Vafi bil-vefejat, 5/83). Isti Ibn-Nedždžar, rahimehullah, (umro 599 h.g.) imao je 20 robinja, koje su bile među najljepšim ženama. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 13/34).

Jedan od hanefijskih pravnika, Ahmed b. Isma’il et-Tebrizi, rahimehullah, bio je poznat po ženidbi i razvodima. (Vidi: Ed-Davul-lami’a, 1/241-242). Mubarek b. Kamil el-Bagdadi el-Hanbeli, rahimehullah, – poznati muhaddis (umro 543 h.g.) – mnogo puta se ženio i imao je puno djece. (Vidi: Lisanul-mizan, 5/11-12). Šejh Abdul-Kadir el-Džejlani, rahimehullah, – poznati pobožnjak (umro 561 h.g.) – imao je 49 djece. (Vidi: Šezurat, 4/202).

Od onih koji su imali četiri žene je i šejh Ebu Omer Muhammed b. Ahmed b. Kudame el-Magdisi el-Hanbeli (umro 607 h.g.). (Vidi: Es-Sijer, 22/9). Hanbeliski učenjak Ibrahim b. Abdul-Vahid el-Džema’ili (umro 614 h.g.) imao je također četiri žene. (Vidi: Isti izvor, 22/52). Ibnul-Hamra, rahimehullah, glavni hanefijski šejh u Damasku u svoje vrijeme (umro 994 h.g.), bio je poznat po mnoštvu ženidbi. (Vidi: Ed-Davul-lami’a, 10/39). Poznati fekih i pobožnjak Abdus-Selam b. el-Mutahhir el-Hulli (umro 632 h.g.) imao je oko 20 robinja. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 13/137).
Imam i hafiz Ibn Dekik el-‘Id, rahimehullah, jedan od najpoznatijih imama u ummetu (umro 702 h.g.), imao je mnogo robinja. (Vidi: El-Vafi, 4/194).

Od čudnih slučajeva – kojeg prenose hafizi Ibnul-Dževzi i Ibn Kesir – je Muhammed b. et-Tajjib es-Sabbag (umro 423 h.g.), za kojeg se spominje da je oženio 900 žena, a Allah najbolje zna da li je istina. (Vidi: El-Mutezam, 8/71; Tarih Ibn Kesir, 12/38).
Ahmed b. Mervan – jedan od emevijskih kraljeva (umro 454 h.g.) – imao je 365 robinja. Svaku noć se osamljivao sa jednom od njih. (Vidi: Es-Sijer, 18/118).

Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, spominje da je Abdul-Latif es-Subki (umro 788 h.g.) – sestrić Tekijuddina es-Subkija, poznatog šafijskog učenjaka – imao mnogo robinja, čak se spominje da je za života posjedovao preko 1000 robinja. (Vidi: Inbaul-Gumr, 2/237). (Detaljnije se vratiti na djelo El-Uzzab od šejha Bekr Ebu Zejda, rahimehullah, str. 203-230).

U današnje vrijeme, mnogi od velikih učenjaka u ummetu imali su i imaju više žena, kao šejh Ibn-Baz, Albani, Salih el-Fevzan, Abdul-Muhisn el-Abbad i dr. Spomenuti primjeri ispravnih prethodnika i islamskih učenjaka nam samo pokazuju da je višeženstvo bila normalna pojava među njima i da nisu od toga pravili “bauk” niti su ga smtrali “kriminalom” i sl. Naprotiv, oni su se bojali Allaha, dželle še’nuh, više od ostalih, kao što Uzvišeni kaže: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Prijevod značenja, Fatir, 28). Iako ne možemo reći da su svi spomenuti primjeri ispravni, jer, najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a svima nam je poznato kako je živio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako se ophodio sa svojim suprugama.

Mnogi od braće se poigravaju sa propisima višeženstva, pa, ili se ožene, a znaju da nemaju uslova za izdržavanje, pa na kraju razvedu jednu od žena (pretežno drugu jer je prva uvijek stabilna), ili ne ispunjavaju prava prema ženama, ili čine prema jednoj od žena jasnu nepravdu i sl. Na drugoj strani, imamo žene za koje ne postoji pravedan muškarac. Šta god da uradi on je nepravedan, čemu je uzrok brkanje propisa, neznanje, pogrešno shvatanje pravednosti i td. Istina je sredina između dvije zablude.

Vaša riječi: “Ako se brat povede za skrbnistvom te druge žene, žasto ne uzme (pošto je danas moguće) žiro-račun i ne uplaćuje toj sestri mjesečno određen iznos…” – su razočarujuće. Ja Vama postavljam isto pitanje: “Zašto taj brat ne razvede prvu ženu, otvori joj žiro-račun i mjesečno uplaćuje pomoć, a oženi tu drugu ženu pa s njom živi sretno?” Kako ste zadovoljni svojoj sestri muslimanki sa onim što niste zadovoljni sami sebi? Zar te sestre ne zaslužuju da imaju muškarce pored sebe – a one koje su udate znaju šta to znači – kao i druge žene. Kada ćemo jednom početi zdravo razmišljati, bez pristrasnosti.

Zatim, pitali ste da li je dozvoljeno ženi da traži razvod tim povodom? Odgovor je, da je ženi haram da traži razvod radi toga, jer se ne smatra validnim razlogom za traženje razvoda, osim ako je žena pri sklapanju bračnog ugovora uslovila da ne smije da se ženi, onda joj je – po ispravnijem mišljenju – to dozvoljeno.

Sestra, kojoj drugi brak njenog muža prestavlja veliko iskušenje, obavezna je da se strpi i da zna da je hajr u onome što joj je Allah, dželle še’nuh, odredio. Nekada čovjek misli da je nešto loše po njega – a ono je dobro, a nekada misli da je dobro – a ono je loše. Možda upravo drugi brak njenog muža bude uzrokom da je Allah sačuva mnogih belaja i iskušenja, da je Allah uputi, nagradi, otvori joj vrata znanja i pokornosti i sl.

Zasigurno su žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, radijallahu anhum, bile nabolje i najbogobojaznije žene pod nebeskim svodom, ali, i one su imale ista iskušenja. Nisu smatrale sebe manje bitnim i vrijednim zato što su njihovi muževi u braku sa drugim ženama, naprotiv, potpomagale su se međusobno na dobročinstvu, bogobojaznosti i pokornosti muževima.

A to što određeni muškarci psihički ucjenjuju žene sa višeženstvom – kako kažete – i sl. je bez sumnje pogrešno. Musliman treba da lijepo i dostojanstveno živi sa svojom suprugom, kao što, dželle še’nuh, kaže: “S njima lijepo živite!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 19).

Žalosti nas što često čujemo kako neki – koji se pripisuju slijeđenu sunneta – maltretiraju svoje supruge, pod raznim izgovorima. Jedan od njih tuče pesnicama ženu, drugi joj čupa kosu, treći je ostavlja gladnom dok se igra sa braćom i sl. Najgore od svega je što su ti džahili ubijeđeni da imaju opravdanja i dokaze za svoje postupke i time čine nepravdu vjeri (islamu), pored nepravde i ponižavanja kojeg čine svojim suprugama – da nas Allah, dželle ve ala, sačuva zablude nakon upute.

Također, bitno je napomenuti da je ženina ljubomora normalna i prirodna stvar. Nema smetnje da žena bude ljubomorna na svog muža, jer ako nije ljubomorna, upitno je da li ga zaista i voli. Ali, sporno je kada ta ljubomora pređe granice, pa se ne mari za Allahovim, dželle še’nuh, propisima i zabranama. Neke od žena, da na Allah sačuva, možda odu i u nevjerstvo – što je propast i na dunjaluku i na ahiretu – zato što joj se muž oženi sa drugom ženom. Muslimani moraju prihvatati i biti zadovoljni sa svim propisima vjere, što ne znači da ne smiju osjećati poteškoću, jer nisu svi propisi lagani i dragi srcima, ali je zabranjeno da preziru propise i da ih odbacuju.

Allaha, azze ve dželle, molim da muslimane i muslimanke poduči propisima vjere, da ih uputi Putevima spasa, sačuva ih fitni i iskušenja, oprosti im grijehe i uvede ih u džennetska prostranstva.

Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

Što se tiče minđuša, nije nam poznato da postoji dokaz koji to zabranjuje, u osnovi, tako da nema smetnje, a Allah, dželle še’nuh, najbolje zna.(Vidi: Zinetul-mer’etil-muslime od šejha Abdullaha el-Fevzana, str. 71-72)

A što se tiče slušanja ilahija sa muzikom, nema sumnje da ulazi u opštu zbranu slušanja muzike i muzičkih instrumenata. Činjenica da je tekst pjesme “ispravan” ne čini dozvoljenim slušanje muzičkih instrumenata, isto što i čista posuda ne čini alkohol dozvoljenim ako se iz nje pije. Naprotiv, slušanje ilahija sa muzikom možda je i gore nego slučanje uobičajne muzike, zato što je obična muzika – samo grijeh, dok je “pobožna” muzika – i grijeh a i novotarija u vjeri, jer oni koji je slušaju smatraju da čine dobro djelo i da ih ta muzika podsjeća na ahiret i sl.

Abdur-Rahman b. Ganm el-Eš’ari, rahimehullah, rekao je: “Pričao mi je Ebu-Amir, ili Ebu-Malik el-Eš’ari, radijallahu anhu, – tako mi Allaha, nije mi slagao – da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘U mome ummetu bit će onih koji dozvoljavaju nezakonit spolni odnos, svilu, vino i muzičke instrumente; penjat će se svijet na visoka brda; dolazit će im čobanin sa stokom; navraćat će kod njih siromah radi svoje potrebe, a oni će mu govoriti: ‘Dođi sutra!’ Allah će ih iznenada noću uništiti, i brdo na njih svaliti, a druge će pretvoriti u majmune i svinje do Dana sudnjega.‘” Hadis je zabilježio Imam Buhari u Sahihu (5590).

Oko vjerodostojnosti ovog hadisa vodile su se određene polemike, ali, bez imalo sumnje on je sahih – vjerodostojan i njegov lanac prenosilaca je spojen, i to je stav kojeg je zastupala izrazita većina hadiskih stručnjaka. Dovoljno je što ga je vođa pravovjernih u hadisu Imam Ebu Abdillah Muhammed b. Isma’il el-Buhari, rahimehullah, smatrao vjerodostojnim i zabilježio u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa “El-Džamius-sahih”, koja je najvjerodostojnija knjiga nakon Kur’ana pod nebeskim svodom.

Spomenuti hadis – pored mnoštva drugih dokaza – je jasan i dovoljan dokaz da je zabranjeno slušati muziku, za onoga koji traži istinu i slijedi uputu, dok, onaj koji slijedi strasti i bespravno raspravlja, takvom mnoštvo dokaza ne koristi. Allah, azze ve dželle, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ve alejkumuselam.

Ukoliko se misli pod naučena voda, da je na nju naučen Kur`an ili dove iz vjerodostojnog sunneta našeg Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, onda nema potrebe za strah jer u tome nema nikakave štete.

A ukoliko se misli da je naučeno na vodu nešto drugo mimo toga, isto tako se ne treba bojati jer sihir i njemu slično nemože našteti osim sa dopuštom Allaha: “i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!” (Sure Bekare, ajet 102 )

I On će, ako bog da, zaštiti Svoje robove: ”Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.”( Sura Nahl, ajet 128)

S tim da se musliman treba čuvati osoba koji se bave pomenutim stvarima i ne treba piti i jesti ono zašto postoji sumnja, a također treba pojasniti osobama koje odlaze kod sihirbaza i njima sličnim osobama da je to vrlo opasno i da zavisno od ubjeđenja osobe i motiva odlazka kod sihirbaha zavisi i njihov propis i da postoji mogućnost da na taj način postane nevjernik.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu!

Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uživanja i kaburske kazne. Ovo uživanje ili kaznu doživljavaju svi, jer je riječ o stanju, Berzehu, životu između dunjaluka i ahireta, svejedno bili ukopani u kabur ili ne. Dakle, riječ je o uživanju ili kazni u Berzehu, a najčešće se koristi termin kabursko uživanje ili kaburski azab zato što uglavnom većina ljudi biva ukopana u kabur.

Ovom prilikom spomenut ću – zbog skučenosti prostora – samo neke dokaze iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta o istinitosti tog berzehskog uživanja ili kažnjavanja.

Dokazi iz Kur’ana

Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruž‍ili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako mož‍ete! Od sada ćete neizdrž‍ljivom kaznom biti ka‍žnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.‘“ (Prijevod značenja El-En’am, 93.) Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u kaburu, u Berzehu.

Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni kovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri prž‍iti, a kada nastupi čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtež‍u!‘“ (Prijevod značenja El-Gafir, 45-46.) Allah, subhanehu ve te’ala, jasno je spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu kada nastupi Sudnji dan.

Dokazi iz Sunneta

Buharija i Muslim bilježe od Ibnu Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, a zatim rekao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog nečega teškog po njih. Jedan od njih se nije čuvao mokraće, dok je drugi činio nemimet – prenosio riječi kako bi zavadio dvije strane –.“

Muslim bilježi od Zejda b. Sabita, radijallahu ‘anh, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prolazio na svome magarcu pored jednog od židova plemena Nedžar. Mi smo bili s njim. Odjednom, magarac se počeo propinjati, skoro da ga je zbacio sa sebe. Ukazali su se kaburovi, šest ili pet ili četiri. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao: „Ko poznaje umrle u ovim kaburovima?“ Jedan čovjek reče: „Ja.“ „Kada su ovi umrli?“ – ponovo upita Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: „Za vrijeme mnogoboštva.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zatim reče: „Uistinu, ovaj narod se kažnjava u svojim kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih dovio Allahu da vam omogući da čujete kabursku kaznu koju ja čujem …“

Muslim i svi autori Sunena bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada završite sa zadnjim tešehhudom, utječite se Allahu od četiri stvari: džehennemske kazne, kaburske kazne, kušnje života i smrti i kušnje Mesiha Dedždžala.“

Na osnovu ovih i brojnih drugih šerijatskih tekstova, iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu. Ovdje želim ukazati na jedan bitan temelj koji se polahko ruši i gubi među muslimanima a to je da se islamsko znanje, ubjeđenje, saznanja i stavovi crpe iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. Jedino ispravno šerijatsko znanje jeste ono znanje koje se nalazi u Kur’anu i sunnetu.

Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te’ala, u svome vrijednom djelu „El-Kafijetu-š-šafijetu fi-l-intisari li-l-firkati-n-nadžijjeti“ (ili poznatijem kao Nunijja jer sadrži 5837 stihova koji se sveijedan završava na harf nun) kaže:

El-‘ilmu kale-llahu, kale Resuluhu, kale-s-sahabetu hum ‘ulu-l-‘irfani me-l-‘ilmu nasbuke li-l-hilafi sefahetun bejne-r-Resuli ve bejne r’eji fulani

„Znanje je ono što kaže Allah, što kaže Njegov Poslanik, što kažu ashabi jer su oni vrsni poznavaoci (Kur’ana i sunneta).
A nije znanje, već je glupost, da se dvoumiš između Poslanika i nečijeg mišljenja!“

S toga sa ovih izvora, Kur’ana i sunneta, znanje treba uzimati, a ne sa nekakvih video klipova poput gore spomenutog i poput drugih koji su se uveliko proširili među muslimanima čak i od strane samih muslimana, što ukazuje na njihovo neznanje i veliku potrebu za izučavanjem ovih pitanja kroz prizmu Kur’ana i vjerodostojnog sunneta.

Jedan od takvih video klipova, uveliko proširen među muslimanima, jeste i video zapis „Sjeti se smrti“ koji odslikava i poziva u neispravno vjerovanje u kaburski azab. Takođe, video zapis „Krik iz pakla“. Zatim, video zapis u kojim se prikazuje Melek smrti s nekakvim kukama i sl.

Oprez, oprez muslimani! Ne izigravajte se sa svojom vjerom! Ovo su stvari gajba u koje čvrsto vjerujemo ali njihovu kakvoću ne poznajemo i ne možemo je spoznati! Vjerovanje ehli-s-sunneta vel-džemata po pitanju gajba, kaburskog azaba i svega nakon toga, jeste da se ne može vidjeti na dunjaluku, jer to više ne bi bio gajb-nevidljivi svijet!

Sljedbenici sunneta i džemata su, Allahu hvala, sredina u svemu, pa, ovdje, kod ovog pitanja, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu ali njihovu kakvoću ne poznajemo! Allahu jedinom hvala, nismo od onih koji zalaze u njihovu kakvoću a ni od onih koji negiraju kabursko uživanje i kaznu. I molimo Uzvišenog Allaha za postojanost na ovoj sredini i umjerenosti! Čuvajmo se dobro onih koji ne vjeruju u kaburski azab da nas ne poljuljaju u ovakvom našem vjerovanju i ubjeđenju, što se možda desilo s prvima pa su pokušali taj kaburski azab predstaviti na video zapisu.

Ovom prilikom spominjem nekoliko odgovora onima koji kažu: „Ako bismo otkopali kabur, ne bismo vidjeli meleke kako udaraju mrtvog! Ne bismo vidjeli zmije i rasplamsalu vatru! Ne bismo vidjeli da se kabur dobrog čovjeka proširio dokle dopire njegov pogled, i da se kabur lošeg čovjeka stjesnio, već ga nalazimo onakvog kakvim smo ga i iskopali. Nije se ni povećao ni smanjio! Pa kako da kabur postane jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih provalija?!“

Odgovaramo im na nekoliko načina:

Prvi: Berzeh je nevidljivi svijet. O njemu su nas obavijestili vjerovjesnici, a ono sa čime su dolazili vjerovjesnici sigurno je istina i nije nemoguće, jer sve te vijesti dolaze od Uzvišenog Allaha, a ima li nekoga da govori istinitije od Allaha, subhanehu ve te’ala. Zbog toga, neophodno je vjerovati u sve ono o čemu su nas vjerovjesnici i poslanici obavijestili.

Drugi: Vatra u kaburu nije dunjalučka vatra već ahiretska koja je mnogo jača od dunjalučke vatre, pa kako da je vide svojim okom stanovnici dunjaluka. Istina, Allah, subhanehu ve te’ala, otkrije nešto od kaburske kazne onim Svojim robovima kojima to On Svevišnji hoće, a od većine je to sakrio; jer kada bi Uzvišeni Allah dozvolio svim ljudima da vide kaburski azab, prestala bi mudrost obaveze i vjerovanja u nevidljivi svijet i ljudi se ne bi ukopavali u svoje kaburove, kako je prethodilo u navednom hadisu. Viđenje ove vatre u kaburu je poput viđenja meleka i džina. Ponekad se dešava onome kome to Svevišnji Allah dozvoli.

Treći: Čovjeku pred smrt dolaze meleki, da mu uzmu dušu. On ih vidi, dok oni koji su okupljeni oko njega, ne vide te meleke. Dakle, on još uvijek, dok ne ispusti svoju dušu, živi dunjalučkim životom, našim životom i vidi mnoge stvari koje mi ne vidimo. Pa kako da mi vidimo ono što on doživljava na drugom svijetu, nešto što je svojstveno drugom svijetu, Berzehu, a ne dunjaluku. Neka je hvaljen Onaj Koji u srca Svojih robova usađuje vjerovanje u nevidljivi svijet!

Četvrti: Sličan primjer je spavača, čovjeka koji spava. On u snu vidi mnogo šta, dok mi vidimo njega da mirno leži i spava, ali vjerujemo i ubjeđeni smo da on nešto sanja, dobro ili loše iako to ne vidimo, a živi našim dunjalučkim životom. Pa šta je razumima onih koji poriču kaznu i uživanje u kaburu, drugom svijetu Berzehu, o čemu nam govore mnogobrojni kategorički dokazi.

Istina, jedna od najvećih odlika sljedbenika imana, sljedbenika Kur’ana i sunneta, jeste vjerovanje u nevidljivi svijet, bez zalaženja u njegovu kakvoću!

Allaha Uzvišenog molim za moj i vaš spas na dunjaluku i ahiretu, moju i vašu postojanost na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne sretnemo, zadovoljnog nama kao Svojim robovima i mi Njime Uzvišenim kao svojim Gospodarem! Njemu pripada svaka hvala i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe! Wes Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!

Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com