Alejkumusselam.
Vrijeđanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je djelo kufra i onaj ko to radi automatski izlazi iz Islama, naravno ako je prije toga bio musliman.

A fizičko nasrtanje na takvu osobu može imati dva oblika koji bitno utiču na propis toga:

Prvi oblik: da se fizički nasrne na njega sa ciljem njegovog kažnjavanja zbog tog ogavnog djela kojeg čini. Propis ovakvog reagovanja nije dozvoljen jer onaj ko je ovlašten i zadužen da kažnjava ljude za šerijatske prekršaje koje čine je muslimanski vladar. Nema razilaženja među učenjacima da muslimanima pojedincima nije dozvoljeno da šerijatski kažnjavaju ljude. Čak i muslimanski vladar ne smije da kazni takvog čovjeka osim nakon što se prekršaj prijavi kadiji, tome posvjedoče svjedoci, kadija ispita slučaj i na osnovu argumenata presudi. Tek nakon toga muslimanski vladar naređuje da se kazni ta osoba: bičevanjem, zatvorom, novčanom kaznom i slično, shodno težini prekršaja.

Drugi oblik: da se na njega fizički nasrne sa ciljem otklanjanja tog munkera, tj. da mu fizički zabrani da to nastavi raditi nakon što se na savjet da sa tim prestane nije odazvao, odazivajući se naredbi u hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu: “Ko od vas vidi munker neka ga otkloni svojom rukom, …”.

Ovo je dozvoljeno ako se ispune sljedeći šartovi:
– da se nije odazvao njegovom savjetu da odmah prekine sa tim munkerom,
– da je u mogućnosti da ga fizički prisili da prekine sa tim djelom,
– da otklanjanjem tog munkera neće proisteći isti ili još veći munker, poput toga da se zbog ovoga nanese zlo od strane iste osobe, policije i slično drugim muslimanima u njihovom imetku, tijelu, časti i porodici, ili da se nanese šteta davi, da se zabrani dava i slično.

Ako musliman ne može da ispuni gore spomenute šartove nije mu dozvoljeno da fizički otklanja taj munker.

Ovo isto se odnosi na psovanje Allaha, Kur’ana, džamije i slično jer su to sve djela koja izvode iz Islama. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Sva hvala pripada samo Allahu, neka su salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe!

Opće poznato je da se ispravna islamska akida crpi iz Allahove knjige – Kur’ana, vjerodostojnog hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga na čemu su se složili islamski učenjaci prve tri najbolje generacije ovoga ummeta. Najbolja metoda i način izgradnje ispravne islamske akide kod jednog muslimana jeste čitanje i proučavanje djela iz oblasti akideta koja su napisali islamski učenjaci poznati po čistoći svoga vjerovanja i udaljenosti od novina, praznovjerja i izvitoperivanja u vjeri, a koji su ta svoja djela napisali vraćajući se na spomenute izvore islamske akide: Kur’an, sunnet i idžma’a.

Bude li musliman izučavao takva akaidska djela, uz Allahovu dozvolu, biće na besiretu-jasnoći po pitanju svoje vjere i ubjeđenja, njegova duša osjetit će prelijepe plodove takve ispravne islamske akide pa će biti svjesna Allahovog nadzora u svakoj situaciji, bit će ponizna i skrušena pred Uzvišenim Allahom, pribjegavat će samo Njemu, i druge prelijepe plodove koje će osjetiti na svome ponašanju u ovome dunjalučkom životu, a na ahiretu, Drugome svijetu, ova akida bit će razlog njegovog uspjeha. Od tih djela koja u sebi sadrže govor o ispravnoj islamskoj akidi jesu:

-Knjiga Šerijata od Adžurrija, rahimehullahu te’ala,

-Knjiga sunneta od Abdullaha b. Ahmeda, rahmetullahi alejhima,

-Komentar osnova vjere kod sljedbenika sunneta i zajednice od Lalikaija, rahimehullahu te’ala,

-Knjiga sunneta od Ibnu Ebi Asima, rahimehullahu te’ala,

-Akida prvih generacija i učenjaka hadisa od Sabunija, rahimehullahu te’ala,

-Knjige šejhu-l-islama Ibnu Tejmijje i njegovog učenika Ibnu-l-Kajjima, rahmetullahi alejhima,

-Me’aridžu-l-kabul od Hafiza el-Hakemija, rahimehullahu te’ala,

-Knjige šejhu-l-islama Muhammeda b. Abdil-Vehhaba, rahimehullahu te’ala,

-Knjige šejha Ibn Baza, Usejmina i Albanija, Allah svima njima bio zadovoljan i ukazao im Svoju milost.

Ovo kažem, a Uzvišeni Allah najbolje zna.

Sva hvala na početku i na kraju pripada samo Allahu, neka su Allahov salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…

Pravilo je da musafir-čovjek koji je na putu, skraćuje i spaja svoje namaze, slijedeći u tome praksu Poslanika s.a.w.s., pa se kaže da je skraćivanje namaza na putu sunnet – vrijednije i ljepše, dok je spajanje namaza na putu ruhsa-olakšica, kojom se dozvoljeno koristiti, kako u putu tako i pri nevremenu, studi, strahu itd..

Dosta uleme uslovljava prelazak određene prostorne dužine puta da bi čovjek imao pravo skraćivati i spajati namaze, i taj iznos je, po njima, u kilometrima 83 km., a kada je riječ o vremenskoj dužini puta taj iznos je po njima 4 dana – ali, ima i uleme, među kojima su šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., i šejh Ibnu Usejmin rhm., koji smatraju da se neće uzimati u obzir određena kilometraža, već će mjerilo biti ‘URF tj. šta ljudi određenog mjesta i vremena podrazumjevaju pod putem i putovanjem, jer nisu svi gradovi, države i kontinenti isti po ovom pitanju.

Ovo mišljenje ja preferiram i smatram da ljudi moraju biti iskreni i bojati se Allaha dz.s., i da po svom ‘Urfu – običaju i ‘adetu sagledavaju ovo pitanje. Ono što se podrazumjeva pod putem, za njihov pojam, to će se uzimati za mjerilo, i to nećemo ograničavati prostorno-kilometrima, niti vremenski-danima. Sve dok se čovjek, u nekom mjestu, osjeća musafirom, i nije kod kuće – ima pravo na olakšice musafira.

Stoga ako za tebe i tvoje okruženje, dužina od 50km. puta, predstavlja „polazak na put“ – imaš pravo na olakšice musafirluka, a ako ta dužina za vaš pojam nije „polazak na put“ – onda nemaš pravo na olakšice musafirluka tj. skraćivanje i spajanje namaza.

Namaz se mora obavljati na čistom mjestu a nečista mjesta su mjesta na kojima ima nečistoće tipa: mokraće, izmeta, krvi, psećih dodira, wc-i, toaleti, hamami, torovi od deva itd.. Namaz se također neće klanjati na mezarjima, u pravcu kaburova, slika itd.. Dakle, prašina, pilotina, cement, kreč, papiri itd. – nisu nečiste materije i može se namaz klanjati na mjestu gdje se one nalaze. Stoga ti moraš namaze klanjati normalno, stojeći, u pravcu kible, na vrijeme, ako igdje u svome okruženju imaš makar jedan metar kvadratni čiste površine, a za tu svrhu možeš uvjek pripremiti neku sedžadu.

Ako čovjek nije u stanju klanjati namaz normalno, na vrijeme, sa stajanjem-kijamom i u pravcu kible – onda će čovjek klanjati namaz sjedeći, u pravcu kible, i neće dozvoliti da mu namaz izađe iz svoga vremena – kako bi mogao namaz obaviti stojeći u pravcu kible! Šart – uslov nastupa vremena je preči od rukna – sastavnog dijela namaza tj. stajanja u namazu. Klanjanje na jahalici (prevoznom sredstvu), se dozvoljava zbog nevremena – stude, snijega, kiše, vjetra, te i zbog straha po svoj život od nevjernika, razbojnika, životinja itd., te i ženi koja se nalazi na devi koju joj nema ko pomoći da je spusti i da se na nju ponovo popne. U svakoj drugoj situaciji, kada je vrijeme lijepo, i kada nam život nije direktno ugrožen od nevjernika, razbojnika ili životinja – čovjek nema pravo da klanja namaz sjedući.

Dodatak:

– Čovjek nema pravo – pred polazak na put – koristiti se olakšicama predviđenim za musafire.

– Musafir, koji klanja za imamom – koji nije musafir – klanjaće puni namaz za njim.

– Sve dok čovjek ne odluči boraviti u nekom mjestu – u kojeg je došao radi svršetka određenog posla – ima status musafira.

– Dozvoljeno je spajati namaze bez skraćivanja, i skraćivati namaze bez spajanja. Ako je čovjek spojio podne i ikindiju u podnevskom vremenu (takdim), pa se desi da dođe kući u ikindijskom vremenu – neće nanovo klanjati ikindiju namaz, jer ju je prethodno već obavio na propisani način.

– Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka a imao je nijjet te’ehira – da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će tada klanjati pune namaze ne skraćene.

– Ako čovjek ide na put radi činjenja harama nema prava na olakšice musafirluka.

– Musafiru je dozvoljeno da obavlja nafila namaze dok je na putu posebno noćni namaz, vitr namaz, duha namaz i sabahske sunnete.

Na pitanje odgovorio: prof. Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Pokajanje i tevba je nešto što Allaha dž.š., raduje, i što voli i što mu je drago, shodno predaji: „Allah se više obraduje pokajanju Njegovog roba, nego što bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova!“

Brojne su predaje koje govore o vrijednosti tevbe i pokajanja Allahu dž.š., poput:

Enes bin Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.a., rekao: “Allah, dž.š., rekao je (u hadis-i kudsijji): – Čovječe, sve dok Me moliš i Mojoj milosti se nadaš opraštat ću ti grijehe koje si počinio i neću im pridavati važnost. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko ima oblaka na nebu, a nakon toga Me zamolio da ti oprostim, Ja bih ti oprostio i ne bi im nikakvu važnost pridao. Čovječe, kada bi došao pred Mene sa grijesima velikim poput Zemlje, a nisi Mi pripisivao druga, Ja bih te obasuo sa isto toliko oprosta.” (Ahmed, 20961)

„Zaista Allah dž.š., drži Svoju ruku ispruženu tokom cijele noći, primajući pokajanje onih koji su griješili danju, a danju pruža ruku, primajući pokajanja onih koji su griješili noću, sve dok sunce ne izađe sa zapada (kao jedan od predznaka Sudnjeg dana).“

„Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će primiti njegovo pokajanje.“

„Zaista Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu duša ne dođe do grla!“

„Doista neki rob počini grijeh pa kaže: “Bože oprosti mi grijehe jer samo Ti grijehe opraštaš“. Nakon toga opet počini grijeh pa kaže: “Bozže oprosti mi grijehe jer samo Ti grijehe opraštaš“ – nakon toga on opet počini grijeh pa kaže: “Boze oprosti mi grijehe jer samo Ti grijehe oprastas !“ Onda Allah Svemilosni rekne: “Moj rob zna da ima Gospodara Koji kažnjava zbog grijeha i Koji grijehe prašta pa neka čini sto zeli.“

„Svi ste vi griješnici a najbolji griješnici jesu oni koji se kaju!“

„Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da ne grijesite, pobojao bih se za vas nečeg što je gore i teže od griješenja. To je samoljublje i egoizam.“

“O robovi Moji, vi grijesite i nocu i danju, a Ja grijehe prastam i na njih se ne obazirem. Zato Me za oprost molite i Ja ću vam ga podarit.“

Gubljenje nade u Allahovu dž.š., milost i njegov oprost je jedan od velikih grijeha kojeg čovjek može počiniti ! Allah dž.š., to zabranjuje riječima : «Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta milostiv je.” (Ez-Zumer, 53)

Pogledaj kako im se Allah dž.š., obraća riječima: “O robovi Moji” – kako bi im srca raznježio i duše razveselio. Posebno su istaknuti oni koji su “mjeru prevrsili” – “ellezine esrefu“, jer su oni učinili jako mnogo loših djela i prijestupa. Ako se na ovaj nacin Uzviseni obraća onima koji su prekomjerno grijesili, sta je onda sa drugima ? Njima Svemilosni zabranjuje ocaj i gubljenje nade u oprost, te ih obavjestava kako ce On oprostiti sve grijehe onome ko se pokaje, i velike i male, ozbiljne i bezazlene. Potom se Allah dž.š., opisao određenim atributima koji upućuju na savršenstvo Njegovih osobina, a to su da On “mnogo prasta i On je milostiv”.

Trebamo biti sretni i radosni zbog Njegovih rijeci:

“I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima prastaju – a Allah voli one koji dobra djela cine: i za one koji se, kad grijeh pocine ili kad se prema sebi ogrijese, Allaha sjete i oprost za grijehe zamole – a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah ? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih ceka nagrada – oprost od Gospodara njihova i dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, a divne li nagrade za ne koji budu tako postupili“! ( Alu Imran, 133 – 137.)

Trebamo biti sretni i zbog rijeci:

“Onaj ko kakvo zlo ucini ili se prema sebi ogrijesi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naci ce da Allah prasta i da je milostiv.” (En-Nisa, 110.)

“Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi cemo preci preko manjih ispada vasih i uvest cemo vas u divno mjesto.” (En-Nisa, 31.)

“A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naredjenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogrijesili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv“. (En-Nisa, 64.)

“Ja cu sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini, i koji zatim na Pravom putu istraje.” (Ta-Ha, 82.)

Da li ti je tevba primljena ili nije – znaćemo po ovome ajetu: «Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istraje.» (Suretu Ta Ha, 82.)

Istikamet i ustrajnost na pravome putu je znak toga da je tevba jednog čovjeka primljena!

Na pitanje odgovorio: prof. Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Allahov Poslanik s.a.w.s., je prokleo ženu koja tetovira i onu koja se podvrgava tetovaži, te onu koja oštri zube i onu kojoj se zubi oštre. (Muslim) Ova zabrana se odnosi i na muskarce naravno, samo je akcenat stavljen na zene posto je ranije, tetoviranje kao pojava bila izrazenija kod zena.

Dakle, muskarcu ne prilici da svoje zivotne probleme rijesava na «zenski » nacin, i pogotovu ne da se svoje « negativne energije » rijesava na taj haram i zabranjen nacin. Treba da razmisljas o tome sto ti se desilo, da li ti je to bilo samo iskusenje ili je bila kazna u pitanju, pa bi bolje bilo da svoj zivot preusmjeris stazom pokornosti Allahu dz.s., te predavanjem ibadetu i takvaluku, a ne da ides u kontra smjeru. Izmori sebe radom i brakom, a ako se nema posla ili mogucnosti da se zenis onda umori svoje tijelo postom i sportom.

Dakle, niti je mudro, niti je dozvoljeno, da svoje tijelo dodatno unistavas. Izvuci pouku iz toga sto ti se desilo, i nemoj se pravit sejtanovim prijateljem, cije rijeci Allah dz.s., navodi u Kur’an-i-Kerimu : “… i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!“… (En-Nisa’: 119) – a Allah dz.s., najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com