Alejkumusselam.

Prije odgovora i davanja savjeta za tvoj problem bitno je da se podsjetimo na dvije važne mes’ele na kojima će biti izgrađen odgovor i savjet.

Prva mes’ela – da je punoljetna i pametna muslimanka obavezna da pokrije stidno mjesto pred muškarcima koji joj nisu mahrem. Oko ovog propisa nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta. Takođe, složni su učenjaci da je stidno mjesto žene čitavo njeno tijelo osim lica, šaka i stopala, oko čega se učenjaci razilaze. Prema tome, pokrivanje žene muslimanke kada postane punoljetna, tj. nošenje hidžaba, je stroga vjerska obaveza. Znači, pokrivanje žene muslimanke nije stvar mode, želje, sviđanja, vehabizma, čvrstog praktikovanja vjere i slično, nego je to jedan od osnovnih propisa vjere Islama po kojem jedna muslimanka treba da živi.

Kaže Uzvišeni: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, …” (En-Nur, 31). I kaže: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste đilbabe svoje niza se” (El-Ahzab, 59).

Druga mes’ela – djeca su obavezna da čine dobročinstvo prema svojim roditeljima, a jedan od najupečatljivijih vidova tog dobročinstva je da im budu pokorni i poslušni. Kaže Uzvišeni: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite” (El-Isra’, 23). Međutim, pokornost roditeljima, namjesniku ili nekom drugom je ograničena time da bude u dobročinstvu i dozvoljenim stvarima a ne u zabranjenim djelima. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Alije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema pokornosti (stvorenjima) u griješenju, pokornost je samo u dobrim djelima“.

Prema tome, punoljetnoj muslimanki nije dozvoljeno da bude pokorna roditeljima u njihovoj zabrani pokrivanja i nošenja hidžaba, jer bi to prestavljalo pokornst u griješenju prema Allahu s obzirom da je nepokrivanje žene grijeh. Činjenica je da tvoje trenutno ponašanje, tj. otkrivanje kada si kod roditelja i nošenje marame kada nisi kod njih, ne vodi nekom trajnijem rješenju u kojem bi uradila ono sa čime je Uzvišeni zadovoljan a da te roditelji ne sprečavaju u tome. Imajući ovo u vidu, uz jasnoću i nedvosmislenost gore spomenutih mes’ela, savjetujem te hrabro i odlučno povedeš zadnju bitku po pitanju tvog hidžaba, tj. da cijelo vrijeme budeš pokrivena.

Savjetujem te da to uradiš koristeći sljedeće načine pridobijanja, ubjeđivanja i privoljavanja svojih roditelja da te prihvate kao pokrivenu muslimanku:

– naravno, kao prvo i najjače oružje u ovome je svakako iskrena dova Uzvišenom Allahu da uputi tvoje roditelje na pravi put i ispravno razumijevanje Islama, te da omekša njihova srca kako te ne bi sprečavali u tvom pokrivanju nego da ti budu oslonac i pomagači u tome.

– da im pojasniš na lijep, kulturan i blag način obavezu jedne muslimanke da bude pokrivena, te da to predstavlja pokornost Uzvišenom Allahu i da ti u tome nemaš izbora. A da njihovo sprečavanje tebe u toj temeljnoj vjerskoj obavezi predstavlja veliki grijeh za koji će biti pitani na Sudnjem danu.

– stavi im do znanja da se ti moraš pokriti ma koliko te oni sprečavali u tome i da te od toga ne mogu odvratiti. Osim ako žele da te zbog toga otjeraju od kuće i natjeraju da učiniš nešto što bi za njih bilo gore od tvog pokrivanja, poput toga da se udaš prije nego što završiš fakultet jer si prinuđena na to, ili da se udaš kao druga žena jer je i to dozvoljeno, ili da kada se udaš staviš nikab, pokriješ i lice i tome slično. Naravno, ovo zadnje ti spominjem da im staviš do znanja da ti možeš da uradiš nešto što je gore u njihovim očima od toga da staviš maramu. (Ovakav način ubjeđivanja roditelja da prihvate nešto što djeca rade a od Islama je često urodio plodom.)

– zatraži pomoć od osoba do čijeg mišljenja i savjeta tvoji roditelji drže, poput nekog efendije, učenog čovjeka, školovanog poznanika, iskrenog komšije i slično, tako što ćeš pojasniti svoju situaciju toj osobi i nagovoriti je da ona bude na tvojoj strani kod tvojih roditelja.

Molim Uzvišenog da ti pomogne i olakša a da srca tvojih roditelja okrene Istini. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Nema sumnje da si pogrešno postupila kada si se udala bez dozvole svojih roditelja, a pogotovo bez saglasnosti svoga oca koji je tvoj velij (staratelj). Naime, udaja djevojke bez pristanka i volje njenih roditelja (ili sa njihovim pristankom) se vraća na pitanje velija, tj. da li je pristanak velija (oca, brata, amidže, …) da se djevojka uda za određenu osobu šart valjanosti braka prilikom njegovog sklapanja.

Džumhur (većina) učenjaka, od kojih su i tri mezheba malikijski, šafijski i hanbelijski, je na stavu da brak sklopljen bez pristanka velija nije ispravan. Dok je manja skupina učenjaka, od kojih su i hanefije u zvaničnom stavu mezheba (a unutar nahefijskog mezheba su tri mišljenja po ovom pitanju ), na stavu da pristanak velija nije šart valjanosti braka, odnosno da žena može samu sebe da uda bez dozvole velija. Iako i jedni i drugi imaju dokaze sa kojima podupiru svoje mišljenje, ipak ispravan stav je ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da je pristanak velija šart valjanosti braka, jer vjerodostojan hadis presuđuje po ovom pitanju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema braka bez velija“, hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali, a većina muhaddisa ga ocjenjuje prihvatljivim i vjerodostojnim.

Sa druge strane, tvoji roditelji su takođe napravili dvije greške, prvo što su ti branili da se udaš za tog momka samo zato što nije bosanac, i drugo što su tu prvu grešku potvrdili sa drugom time što su se odrekli od tebe zbog tvoje udaje za njega.

Naime, svi ljudi su pred Allahom isti, svejedno koje nacije, boje kože i kojeg porijekla bili, razlika među ljudima kod Allah je u njihovoj bogobojaznosti a ne stanju i okolnostima u kojima su rođeni a što nisu mogli birati. Kaže Uzvišeni: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji (koji ga se najviše boji)” (El-Hudžurat, 13).

Bilježi Ahmed u svom Musnedu u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, zaista je vaš Gospodar jedan i vaš otac (Adem, alejhisselam) jedan, nema prednosti Arapa nad nearapom, nearapa nad Arapom, čovjekom crvene kože nad crncem niti crncem nad čovjekom crvene kože osim po takvaluku”.

Takođe, ne trebaš pridavati značaj spomenutoj izreci da nikad u životu nećeš biti sretna jer svoju sreću gradiš na suzama i bolu svojih roditelja, jer je ona neprecizna. Suze i bol roditelja mogu biti zbog toga što im se djete vratilo vjeri i počelo je praktikovati, i čak je dijete presretno zbog toga (a što imamo u praksi), te bi ispalo da gradi svoju sreću na njihovim suzama i bolu, a sa šerijatske strane dijete je u pravu i na istini a roditelji griješe. Takođe, prava i istinska sreća jedne vjernice je da radi djela sa kojima je zadovoljan njen Gospodar, a od tih djela je i pokornost roditeljima u dobru (a ne grijehu prema Allahu), a prava i istinska nesreća na dunjaluku je biti nepokoran Uzvišenom Allahu.

Uglavnom, zbog stanja takvog kakvo jeste, ja te savjetujem sljedeće:

Prije svega pokaj se za svoju grešku a zatim mnogo dovi Uzvišenom Allahu da omekša srca tvojih roditelja i da se pomirite. U svakoj prilici, na sedždi, između ezana i ikameta, u zadnjoj trećini noći, petkom pred akšam i sličnim vremenima kada se dova prima, mnogo dovi Allahu da ti popravi stanje.

Uporno nastoj da uspostaviš kontakt sa roditeljima tako što ćeš im priznati da si pogriješila prema njima što si tako postupila. Naravno, pogriješila si i sa šerijatske strane jer se nisi smjela udati bez pristanka velija (staratelja) svejedno bio on tvoj otac ili neko drugi.

Dobro razmisli ko bi mogao biti šerijatski učena osoba ili neko drugi a čije mišljenje i savjet tvoji roditelji prihvataju. Pa ako ima takva osoba otiđi kod nje i iznesi svoj problem u cjelosti sa ciljem da ti ona posreduje kod roditelja kako bi oni odustali od odricanja od tebe i kako bi normalizovali svoj odnos sa tobom.
Molim Uzvišenog da popravi vaše stanje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaboravi (klanjati) namaz neka ga klanja kada ga se sjeti, nema kefareta za njega osim toga“. “I klanjaj namaz da bi Me veličao“, a u rivajetu od Muslima je došao dodatak: “Ili ga prespava”. Ovaj hadis ukazuje na obavezu naklanjavanja propuštenog farz namaza zbog spavanja ili zaborava čim se sjeti da ga je zaboravio klanjati ili prespavao.

Na osnovu ovoga hadisa ti si obavezna da naklanjaš namaz koji si prespavala a bila si u stanju čistoće. A pošto si dobila hajz u momentu kada si htjela i trebala da naklanjaš namaz, a ženi u stanju hajza nije dozvoljeno da klanja po idžmau učenjaka, obaveza naklanjavanja ovog namaza se odgađa do prestanka hajza. Prema tome, dobijanje hajza ne utiče za obavezu naklnajvanja prespavanog namaza u stanju čistoće. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.
Iz pitanja se razumije da bi poklanjanje sevapa od učenja Kur’ana bilo usmjereno muslimanima iz Palestine koji su živi a ne poklanjanje sevapa umrlima.

Imami četiri mezheba imaju podijeljeno mišljenje oko poklanjanja sevapa učenja Kur’ana mrtvima, odnosno da li im uopće nagrada učenja stiže. Imami Ebu Hanife i Ahmed su na stavu da mrtvima stiže nagrada učenja Kur’ana i da im koristi, dok su imam Malik i Šafija na suprotnom stavu, tj. da umrlima to ne koristi i da im ne stiže nagrada učenja Kur’ana. Ono što se sigurno zna je to da ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi nisu učili Kur’an da bi poklanjali sevape umrlima. Nego učenjaci koji smatraju da je to dozvoljeno i propisano to dokazuju kijasom (analogijom) na dovu, sadaku, hadž i post koji su potvrđeni.

A što se tiče poklanjanja sevapa učenja Kur’ana živima, učenjaci takođe imaju podijeljeno mišljenje. Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da to nije propisano niti živi imaju od toga koristi, jer tako nešto nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, niti selefa. Sa druge strane, po zvaničnom stavu hanefijskog i hanbelijskog mezheba (mada unutar mezheba ima jako razilaženje) učenje Kur’ana i poklanjanja njegovog sevapa živima je dozvoljeno poput poklanjanja sevapa učenja mrtvima. Naravno, po ovom pitanju nije ništa došlo u šerijatskim tekstovima.
Od savremenih učenjaka šejh Usejmin je po ovom pitanju odabrao stav da živi nemaju koristi od poklanjanja sevapa dobrih djela živih.

Od dokaza sa kojim se moglo pravdati dozvola je hadis koji je došao oko propisanosti obavljanja hadža za živu osobu, s tim da je šart dozvole obavljanja hadža za živu osobu je da ona nije u mogućnosti da ga sama obavi. Pa tako i ovaj dokaz gubi svoju snagu ako imamo u vidu da se učenje Kur’ana i poklanjanje sevapa učenja čini za osobe koje su uglavnom sposobne same da uče Kur’an.

Prema tome, preče je, bolje i ispravnije da se za žive uči dova ili da sadaka a što je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko čega nema razilaženja da koristi živima. A poklanjanje sevapa učenja Kur’ana živima je upitno sa strane da li im uopće to koristi i da li im stiže nagrada, jer tako nešto nije potvrđeno do strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, niti selefa. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Zaista je šejtan uporan u svom nastojanju da ometa mu’mina prilikom njegovog izvršavanja bilo kojeg ibadeta a posebno namaza. Pa ako ne može da mu upropasti čitav ibadet onda u najmanju ruku da mu smeta kako bi mu umanjio njegovu nagradu. U vjerodostojnom sunnetu je pojašnjeno kako da se klanjač ponaša prilikom klanjanja kada mu šejtan čini vesvesu, odnosno ometa ga, zbunjuje, skreće mu pažnju, i navodi ga na razmišljanje o svemu drugom mimo namaza. U tom slučaju sunet je klanjaču da kada osjeti šejtanovo prisustvo, tj. da ga zavodi, zbunjuje i napada, da prouči Euzu, odnosno da kaže EUZUBILLAHI MINEŠ-ŠEJTANIR-RADŽIM, a zatim da pljucne (da ispusti vazduh iz usta uz malo pljuvačke) na lijevu stranu tri puta.

Dokaz za navedeno je hadis mutefekun alejhi, tj. kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se uči ezan šejtan bježi ispuštajući vjetar, a kada završi ezan ponovo se vrati. A kada se uči ikamet on ode i čim se završi vrati se kako bi se ispriječio između čovjeka i njegove duše. Pa mu kaže: ‘Sjeti se toga i toga, sjeti se toga i toga’ od onoga čega se prije ne sjeća tako da čovjek ne zna koliko je klanjao“.

Zatim u drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je objasnio šta je lijek za ovakve vesvese. Bilježi Muslim u svom Sahihu da se Osman ibn Ebi El-‘As, radijallahu anhu, požalio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu šejtan čini vesvese u namazu zbunjujući ga pa mu je rekao: “To je šejtan koji se zove Hinzib, kada ga osjetiš prouči EUZU (traži od Allaha utičište od njega) i pljucni tri puta na desnu stranu”, kaže Osman: “Tako sam uradio, pa ga je Allah otjerao od mene“.

Prema tome, sasvim je normalno da šejtan odvraća od skrušenosti i prisutnosti u namazu, u tom slučaju treba postupi onako kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio Osman ibn Ebi El-‘As, radijallahu anhu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com